Luksuzno siromastvo

[metuzalem]

Nekad davno, onijeh godina kad su revolucionarni pobjednici čvrstili svoju naprednu vlast i uvodili nov i jedinstveni način oslovljavanja sa – druže /drugarice – sa univerzalnom važnošću od maršala Tita pa sve da Krsta Mašanova, svaki put sam bio zbunjen i zatečen opaskom onih korotno zabrađenih baba, strina i tetaka koje, kad bi htjele nekoga posebno da pohvale, o istome zborile da je to:

-„Ma vaistinu pravi i rođeni – gospodin!“

U to nadahnuto doba, svoju pravovjernost sam štitio uslovnom pomisli po sistemu: „Koji matrak znaju babe o novim i pravim vrijednostima koje donosi svjecka revolucija...“ sve dok me ta ista revolucija nije otplavila na Gulag zvani „Truli Zapad“, kako bih iz prve ruke o njegovoj dekadenciji saznao sve sto treba.

Kao sve velike revolucije i ova naša je bila itekako u pravu, jer sam uspio mnogo toga saznati ali ne kako se moglo očekivati, već sasvim suprotno. Najpotresnije je bilo kad sam sebi morao priznati da onaj bogati narod uopšte nije idiotski degenerisan, kretenski deformisan i tjelesno obogaljen, već umnogome obrazovan, pametan, mudar a u većini zgodan, lijep i tjelesno odnjegovan.

Osim ovoga saznanja, posebno me potreslo iskustvo sa zemljacima na neki način „uspjelim“ u ovom dekadentnom društvu, osobito kad sam ih uporedio sa onima koji su u njemu rođeni i odrasli i kod kojih se bogatstvo i blagostanje podrazumijevaju do – navike.

Dok su se ovi „uspješni“ zemljaci očevidno ponašali kao žrtve svojih iracionalnih želja, kod pripadnika ovog sloja bogatih i imućnih sam primijetio jedno „bogatstvo“ višega reda, koje do tada nijesam ni slutio; bogatstvo ideja, vizija i ličnih mišljenja. Poseban dojam je na mene ostavio njihov odnos iskrenog poštovanja i priznanja prema svim stvaraocima tog bogatstva i blagostanja, koje oni nikako nijesu izražavali bilo kakvom pričom već ličnim stvaralačkim elanom u potrazi za što kreativnijim mjestom u životu.

Danas, kad vidim ovu našu „elitu“ novoga bogatstva i iznenadnog
blagostanja, odmah se sjetim onih „uspjelih“ nesretnika koji su zarad ovog
„uspjeha“ ostali i bez onog pokretačkog alibija i prave životne motivacije. Isto se događa sa novom „elitom“ i novoustanovljenim vrijednostima a za koje sigurno ne bi važila ona ocjena sa početka teksta o „pravom i rođenom gospodinu...“ već daleko bolje neka novokomponovana o iznenadno visokounaprijeđenom „drugu i marksisti...“ koji je sve stekao učešćem u neshvatljivim „ratovima za mir...“ koji neodoljivo potsjećaju žestoko i bjesomučno jebanje za djevičanstvo (valjda ideja i vizija...!?)

U stvari, umjesto bogatstva koje bi odgovaralo pravom smislu ovog
arhetipskog pojma, u Crnoj Gori je stvoreno - luksuzno siromaštvo! Dovoljno je proći Via Venetto (Potemkinovom/Hercegovačkom) ulicom glavnog grada, pa da čoek vidi kolicina gordo posrću pod teretom novostečenoga bogatstva. Osobito je upečatljiv ženski narod dizajniran skalpelom, pa čoek često može zapaziti kršno žensko čeljade sa naprćenim nosićem umjesto komada nosa, poput onog "katunskog" ka kod kraljice Milene i njenijeh šćeri. A kad čoek bolje pogleda, umjesto gordo stisnutijeh može vidjeti i nekakva jebacki napućena usta a prsa nadrkana do pucanja, dok ponosne vlasnice nabadaju štiklama od pede, veslajući rukama ka da se spuštaju niz nekakvu stmoglavu bestragiju...

Kod muških pripadnika novostvorene „elite“, sve je diskretnije „upakovano“ ali se odmah vidi kako kroz to pakovanje probija sva ona sirovina, očajno siromaštvo ideja i elementarni nedostatak stvaralačkog elana koji bi prelazio okvir profiterskog građevinarstva.


Ako je nekadašnji socijalizam bio, kako neki duhovito definisaše: „Pravedna raspodjela siromaštva“, onda se ova novokomponovana raspodjela takozvanog „bogatstva“ slobodno može definisati kao: „Luksuzno siromaštvo izabranih bijednika...“ Jer, kao što ukazuje ona poznata francuska izreka da „nobless oblige...“ (otmjenost obavezuje...) bogatstvo obavezuje utoliko više, da se ne bi pretvorilo u – prokletstvo, što je veoma čest slučaj.

U novostvorenoj zajebnici izgleda da su braća Karići to najbolje shvatili. No, ipak, sve je to daleko od onog bogatstva ideja i vizija svojstvenog brojnim pokoljenjima predaka koji su to bogatstvo, ne samo stvorili već i – očuvali!

I na kraju, da li stvarno može biti veće bijede od one, kad čoek sebe
degradira na (očajnog) čuvara svoga (materijalnog) bogatstva.

- M -

[Aelita]

Duge i dosadne recenice, usiljena duhovitost, lazna visokoumnost... pretenciozno stivo koje nijesam mogla procitati do kraja...

Y.A.S.? (Yet Another Seronya), ili...

[metuzalem]

Nevljesta!

Pravo da ti recem, ne znam da li se falis ili se - zalis? Po onome sto sam si napisala dosad, moglo bi se zakljuciti da si pametno celjade, no po ovoj kratkoj primjedbi, reklo bi se da si dosta lijeno (duhom?).

U svakom slucaju - nevaspitano!

- M -

[Savindan]

Duge i dosadne recenice, usiljena duhovitost, lazna visokoumnost... pretenciozno stivo koje nijesam mogla procitati do kraja...

Y.A.S.? (Yet Another Seronya), ili...

То је наш метузалем

[Vasilj]

Duge i dosadne recenice, usiljena duhovitost, lazna visokoumnost... pretenciozno stivo koje nijesam mogla procitati do kraja...

Y.A.S.? (Yet Another Seronya), ili...

od Tebe se i nije očekivalo da shvatiš...

[Apatrid]

Xexexe, ovo, kako je krenulo, jos ce do Glembajevstine stic... 8)

U narednoj iteraciji.

[ZAVRZAN]

staaarrrriiiiiiiiiiiiiiiiii,
meeehmeeeteeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!
neka si im ga vlahi, bash su se bili razobadali.

taaaaaamooooo daaaleeeeeeeeeekoooooo
daaaleeeeeekooooo kraaaaj moooraaaaaaaaaaaa
tamooo jeee seeelo jeeednooooo
tamoooo jeee ljuuubaaavvv mooojaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

[metuzalem]

U izvjesnom smislu, ova nevljesta (Aelita) ima pravo, pošto ovi moji, u odnosu na uobičajene postove lakoprstih dežurnih drkadžija, izgledaju poput balega medju brabonjcima. Ova simbolika upućuje na onu latinsku izreku, koja veli da ono što je dozvoljeno Jupiteru – nije volu, s tom razlikom da se ovdje radi o volu (npr. meni), kome je dozvoljeno da se i dalje „baleži“ na ovome forumu dok ovoj stoci sitnoga zuba preostaje da i dalje prosipa svoje uobičajene brabonjke.

Iako znam da na ovome forumu najbolje prolaze topici o kojekakvim pripadnostima, uopšte nemam volje da se njima bavim, prije svega zato što je CG stvarnost, za svakoga ko to želi i umije vidjeti, odavno zašla u postmodernu fantastičnog realizma, odnosno u ideološke prostore novovremenog marksizma (po filmskoj braći MARX BROTHERS) kome nesimnjivo pripada budućnost.

Kako da se čovjek ne oduševi postupcima aktuelnog CG režima koji postupa na isti način kao i ova braća Marx, kad su u besparici odlučili da opljačkaju banku preko puta ulice, a kad ih je jedan od njih opomenuo da tamo nikakve banke nema, Groucho (Gručo) se na njega, konstruktivno, obrecnuo:

"Ako je nema, sagradićemo je!"

Tako i ovaj visokostvaralački režim, nezadovoljan postojećom opozicijom, posvađanom i nespremnom na bilo kakvu saradnju, jednostavno odlučuje da stvori postmodernu opoziciju u skladu sa svojim prohtjevima i materijalnim mogućnostima, takozvanu „Grupu za promjene“ koja obećava da na sebe preuzme konstruktivnu ulogu naprednog servisa demokratije koju je uspješno uspostavila ova supermoderna vlast, na čelu sa slavnim premijerom.

- M -

[Hari Krisna]

Metualeme,
pojavila se Gorda gora (encyclopedia montenegrina) knjiga Scepana Vukovica, najavljena kao Krik sapata od A do S.
Ima jedna fina recenica koja kaze: Crna Gora, to je uzvisena istorija bojnog polja, civilizacijsko razmedje, vjekovi i tradicija, kultura, ali i mirnodopsko podanistvo i poslusnistvo, nekriticnost, samohvala, omama. Da nije neljudi, bi li se izdvojio coek, sta bi, bez straha, znacilo junastvo.."
U tom smjeru posmatraj i tvoje pisanje.
Sta bi ono znacilo da nije ovih budalastih koji pozure da ga objasne onako kako ga, iz svog malog mozga ili mozdine, razumiju. Na brabonjak se moze posmatrati i kao neko tehnolosko cudo kad se od zelenoga lista napravi crni kliker i greota je to poredjivati sa onim sto pise osoba prepoznatljivo i u dijelu svoga nicka Ae-lita

[Berankrsh69]

Napušteni od svih





Ulazak automobila u prostrano dvorište Specijalnog zavoda za djecu i omladinu poremetio je besprijekornu tišinu. Trebalo je samo nekoliko sekundi da se nasmiješeno dječje lice priljubi uz desni prozor automobila i na staklu dahom iscrta kružić. Ubrzo potom, glasno se smijući u znak dobrodošlice, priđe i nekoliko starijih muškaraca i žena. "Pustite ih da prođu", rastjera prisutne čovjek u bijelom mantilu, vaspitač Zavoda na Komanskom mostu. Zavod je jedina ustanova u Crnoj Gori u kojoj se zbrinjavaju osobe teže zaostale u mentalnom razvoju.
"Osnovan je sredinom sedamdesetih i do prije nekoliko godina, u skladu sa zakonom, ovdje su bila smještena samo djeca do 18 godina, teže zaostala u razvoju. Danas dvije trećine naših štićenika čine odrasli i starci sa istim problemom", objašnjava direktor Vuk Mirković. "Država je na taj način riješila nedostatak ustanove koja bi zbrinjavala djecu koja ovdje odrastu i one o kojima, po smrti roditelja, nema ko da brine." Nego, kaže, o tom problemu i svemu ostalom što bi crnogorska javnost morala znati o njihovih 140 štićenika i uslovima u kojima se u Zavodu radi, pričaće nam tokom obilaska dva odvojena paviljona u kojima štićenici borave. "Ako nijeste hrabri, bolje da ne ulazite", napominje.
Njih 140 štićenika Zavoda nijesu u paviljone raspoređeni po starosti i polu, već po težini psihofizičkog stanja u kom se nalaze. "U prvom su smješteni umjereno mentalno zaostali, čiji je IQ od 35 do 49 i sa kojima imamo najbolje rezultate, i imbecili čiji je IQ od 20 do 35 i kod kojih je mogućnost habilitacije manja. U drugom paviljonu zbrinuti su oni čiji je IQ niži od 20, koji su u stanju idiotije i sa kojima ne rade stručnjaci", objašnjava jedan od defektologa Zavoda Cvetko Martinović, dok se približavamo prvom paviljonu, čije smo stanovnike većinom zatekli na igralištu.
Grupica glava podignutih ka suncu, druga u laganoj šetnji, treća u stopu za nama. Posljednja grupa želi i da kaže ponešto o sebi. Sedamnaestogodišnjem Ismetu Toskiću, koji je prije deset godina došao u Zavod pošto o njemu niko nije želio da se brine, kaže, nedostaju rodna Pljevlja. "Nedostaju mu milicajci", blago se smješka Martinović. I Ismetove usne, kao potvrda, pretvoriše se u širok osmijeh. "Voli da razgovara i da se druži sa njima."
I prije nego što su na red da kažu nešto za novine stigle Marija Pulmaj i Jasmina Vulović, defektolog Martinović objašnjava da njih troje pripadaju kategoriji umjereno mentalno zaostalih i da se mogu habilitovati do nivoa da su sposobni da pomažu u održavanju Zavoda. Takođe, njih troje pripadaju kategoriji onih koji su u Zavodu jer nemaju roditelje. "Pored te grupe, postoje i oni koji su ovdje zbog toga što su napušteni, i oni koji su tu kao žrtve incesta i lošeg tretmana u porodici."
Marija ima 42 godine i pomaže u kuhinji, dok se za Jadranku sprema radno mjesto održavanja higijene u skoro izgrađenom objektu u krugu Zavoda - prostoriji za posjete. Jedino što tamo možda i neće imati mnogo posla. "Veoma mali broj roditelja dolazi da posjeti svoju djecu ovdje. Najčešće se dešava da porodica smjesti dijete u Zavod i da ga od tog momenta pa do kraja života ne posjeti. To je neprihvatljivo... To je sramno", vidno uzbuđen objašnjava direktor Mirković.
Odbijanje porodica da se intenzivnije uključe u proces rehabilitacije ove djece, jedan je od razloga zbog kojih u Crnoj Gori nikada nije zaživjelo njihovo vaninstitucionalno zbrinjavanje, koje se praktikuje u većini evropskih zemalja. Zbog toga je, objašnjava Mirković, propao i nedavni projekat Zavoda i UNICEF-a da se animiraju porodice. "Planirano je da neki od naših štićenika određeno vrijeme tokom godine provode u svojoj porodici, među braćom i sestrama. Rezultati su, međutim, poražavajući. Nijedan roditelj nije pristao."
Naravno, nije ni država bez odgovornosti što većina od ovih 140 dječaka i djevojčica, otkako su ušli kroz kapiju Zavoda, nijesu vidjeli svoje bližnje. "Država ne daje podstrek porodicama, u smislu finansijske podrške ili edukacije." Zbog svega toga Mirković smatra opravdanim postojanje Zavoda. "Iako je pitanje izdvajanja ove populacije u zatvorenu ustanovu diskutabilno, trenutno je to najbolje rješenje za njih. Na jednom mjestu imaju obezbijeđenu rehabilitacionu funkciju, vaspitno-obrazovni program, radno osposobljavanje i zdravstvenu funkciju. Prosječna crnogorska porodica sve to teško može da obezbijedi."
Zavod je ustanova čija šuma i visoka ograda skriva i druge odgovornosti crnogorskog društva i države. Sudbine tih 140 ljudi dočaravaju onu drugu stranu patrijarhalnog crnogorskog društva i neodgovorne države. Tu su djevojke čije su majke na sve moguće načine pokušavale sakriti trudnoću i iz čijih su nečim stegnutih stomaka - zbog straha da bi mogle biti otkrivene - potom rođena mentalno zaostala djeca. Tu su djeca nastala nakon rodoskrvnuća koje je, objašnjavaju zapošljeni, najčešće na sjeveru Crne Gore. Tu su i djeca žrtve incesta, i odrasli koji su predmet ismijavanja na autobuskim stanicama, i odrasle napuštene žene koje su često i seksualno zlostavljane a potom dovedene u Zavod. Svi su oni sklonjeni iza iste ograde, daleko od očiju i saosjećanja. Tako nam je svima najlakše.
Nebriga države je veliki problem. Stariji štićenici su često agresivni, razdraženi, često nemaju razumijevanja za djecu." Dodatni problem je što devedeset posto štićenika, osim mentalne zaostalosti, boluje od propratnih bolesti. "To su najčešće neuroze, psihoze, histerija, epilepsija, autizam", objašnjava Martinović. Iako ih u Zavodu pokušavaju razdvojiti po sobama, oni, kako kažu zapošljeni, moraju stalno dolaziti u kontakt. "U dvorištu, u kuhinji." Šta sve može biti posljedica njihovog zajedničkog života, pokazala je i fotografija snimljena na ulazu u Zavod, prije dvije godine. Fotografija pokazuje starijeg štićenika i dječaka koji su dospjeli do suda zbog optužbe o seksualnom zlostavljanju. Utvrđeno je da krivice nema. Ipak, stariji štićenik nije više u Zavodu.
Mirković se nada da će ubrzo biti izgrađena ustanova u kojoj će biti izdvojena djeca i omladina. "Gradonačelnik Podgorice već je obezbijedio plac u Tološkoj šumi". Ima jedna začkoljica - trebalo bi da Vlada obezbijedi pare koje nedostaju.
Nego, nije tretman štićenika Zavoda jedini dokaz nebrige države prema svojim građanima. "Imamo konstantnu potrebu za kadrom i radnom snagom. Ovaj posao iziskuje ogromne psihofizičke napore i zapošljeni imaju razloga da budu nezadovoljni svojim statusom. Teško je prihvatiti da u ovoj ustanovi jedan stručnjak defektolog radi za dvjesta eura, medicinska sestra za 130, a njegovateljica za sedamdeset", objašnjava Mirković.
Jedna od sestara, Javorka Matović, provodi nas najprije do takozvanog "boksa vječitih beba". U četiri dječje kolijevke spavaju već odrasli ljudi, koji će zauvijek ostati na intelektualnom nivou bebe. Potom, prostorija u kojoj su mladić, dječak i djevojčica zbog agresivnosti krpama vezani za drvenu klupu. Vazduh u ovoj prostoriji je težak. "Ova kategorija često ne umije da kontroliše fiziološke potrebe", objašnjava sestra. U hodniku, stariji čovjek bez odjeće.
Medicinske sestre brinu o njihovom zdravlju. Takođe, često su zadužene i za ono za šta nijesu osposobljene. Dešava se, objašnjavaju, da njihove štićenike ne žele da prime u KBC, Brezovik i neke druge specijalističke zdravstvene ustanove. Ljekari im prepišu terapiju, a one se potom staraju o njima. "Pošto su jednog od štićenika vratili iz Brezovika, ležao je ovdje izolovan pola godine. Liječenje bi u Brezoviku trajalo dva mjeseca." Njegovateljice se, opet, brinu o higijeni štićenika. Ni jedni ni drugi ne žele ni da govore o svojim platama.
"Ova država, kao i ona prošla, nije obezbijedila nikakvu beneficiju ovoj profesiji. U Makedoniji, recimo, svi zapošljeni u ovakvim ustanovama imaju benificirani radni staž", kaže Mirković. U Zavodu je trenutno jedan zapošljeni na četvoro djece. Prošle godine posao je napustilo njih trinaestoro.
Nezadovoljstvo je pojačano, objašnjavaju zapošljeni, i zbog uslova u kojima rade. Često nedostaje čaršava, obuće, kuhinja je sva u flekama od vlage, humanitarne pomoći je sve manje. Žele da se zna da se njihovo nezadovoljstvo ne reflektuje na odnos sa štićenicima. "Brinem o njima kao o svojoj djeci", kaže Martinović. Prisjeća se kako je neke od njih vodio na koncert, u cirkus, na pecanje pokraj Zavoda, na more. Smješka se i dok govori o Ismetu, koji ga je jednom nadmudrio.
Pošto mi je auto bilo neregistrovano, ja ga pošaljem da vidi ima li policajaca na putu. Evo ti ga, vraća se, i viče: "Možeš, 'ajde". Ja na ulicu, kad ono patrola. Nekako uspijem da se vratim natrag. Ismet se smije: "Ma nijesi trebao da se vraćaš, sredio sam ti ja to kod njih."
"Nijesu ova djeca zaslužila da ih roditelji i ne vide", šapuće Martinović na izlazu do kog nas uz vrisku i smijeh prati grupa dječaka. Potom mašu kroz bijelu visoku ogradu. Mi se vraćamo u svijet koji ne želi da zna za njih.




Milena PEROVIĆ

[metuzalem]

Berankršu zdravo i fala ti za ovi tekst.

Iz djetinjstva mi je ostala uspomena na sopstveno iskustvo sa ljudima bolesnoga uma i duše, osobito na mučni odnos okoline prema njima. U medjuvremenu sam imao prilike da vidim kako je to riješeno u zapadnim zemljama, pa mi se ta sjećanja veoma često a ponekad i nepodnošljivo nameću.

Ipak, uz ovo mučno sjećsnje moram navesti i primjer posebno dubokog razumijevanja, koji su mi prenijele one dovijek drage i nezaboravne nepismene babe i tetke, od kojih nas je jedna, vidijeći što činimo sa jednim umobolnim nesretnikom, upozorila ovim riječima:

„A što se, fukaro jedna, ne sjetite i zafalite mu e ve je u tome odmijenio, no mu zbog toga još i krv pijete...!“

Iako sam i toga puta pomislio ono svakidašnje „ što zna baba...“ , ovih riječi bih se sjetio svaki put kad bih susreo nekog od ovih nesretnika.

Veliki njemački mislioc C.G. Lichtenberg, kome nije smetalo što je malog rasta i gobav da bude profesor universiteta u Göttingenu, između ostalih aforizama, napisao je i jedan koji, otprilike, glasi:

„Ko god dođe u neku stranu zemlju, prije svega bi trebao posjetiti škole, zatvore i ludnice, jer su to tri osnovne boje kojima je naslikana njena stvarnost“

U stvari, ludnice i nijesu ništa drugo do azil onima koji su razvalili zidove i rešetke ludnice koju svako nosi u sebi, što se najbolje vidi u ovim ratnim vremenima, kad mnogima politika otvori vrata bolesne duše, kroz koje pokulja sve ono najgore te se ono još obuče u ideološke haljine i napućika na komšije druge vjere ili drugih nazora.

U kojoj mjeri je svako podložan da iz ludnice svoga bića izbaulja i počne ujedati, pokazali su i visoki pripadnici ovoga režima, kad su po mračnim ćoškovima svoje neizmjerne moći, neočekivano i zadriglo prejebani i dojebani, zašli do u zabranjene predjele sado-mazohizma. Pri tome su pokušali da postupe poput mitskog junaka Odiseja, kad je brodom prolazio pored ostrva Sirena odakle su one, svojom neodoljivom pjesmom pomorce mamile i odvodile u propast.
Tom prilikom, lukavi i hrabri Odisej je svojim saborcima naredio da svoje uši zaliju voskom a njega čvrsto privežu uz katarku i da ga ni slučajno ne odvezuju, makoliko se on trzao i vikao na njih, te je tako uspio i da odsluša smrtonosnu pjesmu Sirena i da ostane živ.

Slično je pokušao i režim, koji je sa državnim institucijama i medijima postupio poput Odiseja, no pošto im ga kuća nije dala ka njemu, svi su izgledi da će na kraju proći kao svi oni koji nijesu imali pouzdane saputnike kao ovaj hrabri kraljević.

No ukoliko uspiju proći i odslušaju smrtonosnu pjesmu, neko će morati da zaglavi zbog toga. A ko će to biti, viđeće se... Narod će svakako najebat, ali će to i preživjet.

Evo nevljesti Aeliti prilika da se posprdne s ovom mojom prednapregnutom patetikom, ka sto zna i umije...

- M -

[metuzalem]

PREDSJEDNIK LSCG VESNA PEROVIĆ OCIJENILA DA MANjI DIO CRNOGORSKOG DRUŠTVA ŽELI PROMJENE

Većini je prijatno


Podgorica, 11. maja - Samo manji dio crnogorskog društva zainteresovan je za fundamentalne demokratske i reformske promjene, ocijenila je danas predsjednik Liberalnog saveza Vesna Perović.
Komentarišući rezultat lokalnih izbora u Herceg Novom ona je navela da su u LS-u deceniju i po mislili da se građani nalaze pod pritiskom kojeg jedva čekaju da se oslobode. Prema njenim riječima, pokazuje se da nije tako i da je samo manjina zainteresovana za fundamentalne promjene u crnogorskom društvu, a da je većini prijatno.
- Bez obzira na činjenicu da su svi izbori do sada bili manipulisani, upravo završeni lokalni izbori u Herceg Novom moraju se posmatrati u drugom svijetlu, navela je Perović u izjavi za javnost. Ona je kazala da očigledno svi u Crnoj Gori znaju punu istinu o prirodi aktuelnog režima, za mafijašku, pljačkašku, antidemokratsku i antireformsku suštinu.
- Svi znaju za državne institucije koje služe isključivo kao servis organizovanom kriminalu, za drogu, seks trafiking, suđenje Miodragu Živkoviću i još mnogo toga, ali većina građana još nalazi snage da glasa za njih, kazala je Perović. (MINA)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Jedva cekam da odletim za Podgoricu, glavni grad: Prve Zemlje Postmodernog Marxizma (po filmskoj braci - MARX BROTHERS, Groucho, Harpo, Chico... poznatih po svom super realnom shvatanju odnosa i istorijskih nuznosti po sistemu: "Ne gledaj sto cinim, no slusaj sto zborim..!" itd.)

Evo jedan od posebno slikovitih primjera visoke CG postmoderne stvarnosti:

Radnici jedne od najvecih CG fabrika ("Radoje Dakic"), pripremaju se da na protivvladine demonstracije izadju uz pratnju mehanizacije, konstuisane i izradjene specijalno za ovu (umjetnicku!) priliku!

Pa dje to ima drugo...!!!

Ja sam i dosada tvrdio da je aktuelni CG premijer najbolji moguci izbor za samoupravno upodobljenog CG biraca, jer on najbolje poznaje njegov moralno-politicki kodeks. Osim toga, one predstavlja i oprobani kadar za mocnike Novog Svjetskog Poretka, tako da se sa njime mora racunati na duzi period.

Mnozina ucesnika na ovom drkalistu, politicare zadrto smatra kreatorima politike u datim okolnostima, sto mu izadje na isto kad bi tvrdili da sahovske figure kreiraju igru umjesto igraca nadnesenim nad sahovskom tablom.

Shodno ovoj metafori, za nase okovane umove pravi igraci se nelaze u jednoj visoj dimenziji stvarnosti iz koje vuku svoje neshvatljive poteze, po kojima se da jedino naslutiti iza kojih figura (crno-bijelih) bi mogao stajati jedan od igraca. Ne prestaje nista drugo do uporediti postmodernu vladavinu naseg EL Prezidente-a, pa shvatiti da mu predstoji buducnost, jer iznad njega stoji isti igrac koji vec decenijama "poteze" figure kao sto su Sadam, Gadafi i, da naglasimo - Fidel Kastro!


Zato nije zgorega da viknem parolu:

Zivio Predsjednik Milo Djukanovic!!!

Dugo...

i da vlada - dugo!

Ka sto hoce, nebojte se...

- M -

[Hari Krisna]

Novela o Novelji
Okupili se radnici jednoga veljega podgori?koga kombinata da pri?aju ?ta su i kako radili cijele godine i, veli se, usvoje zavr?ni ra?un.
Digne se jedan pokura?en radnik i re?e:
- Drugovi! Ne mogu se uzdr?ati, a da ne ka?em svima. Evo u ovom bilansu stoji da je na reprezentaciju potro?eno meleardu dinara, a od toga samo komercijala, to jes njeni direktor ?itavije devesto meleona!...
Svi se okrenu ka komercijalnome direktoru, a on samo klima glavom. Klima i ne zbori ni?ta, dok ga jedan do njega ne pita:
- ?to si se tako zamislio, direktore?
- Ne?to kontam i ne mogu da do?em sebi. Pa, ljudi moji, trebalo je sve to pojesti i popiti.
**
A sto kazes da ce radnici Dakica, na protivvladine demonstracije izaci uz pratnju mehanizacije.... da sve sto su proizveli zadnjih 15 godina izvezu na ulice ne bi bilo guzve. To su oni bili tako vidoviti i spremni da sve mijenjaju, oni su doveli te kadrove i sad imaju efekte svoga rada.

[Waterman]

Mete,

odlicna analiza, pogotovu ako se zna da u sahovskom zargonu ne postoji izraz - zrtva kralja a i zrtva svaka jace figure je opasna. pitanje je samo koliko je sahovskim zargonom tezak nas - vodja. ta tezina mu je direktno vezana za rok upotrebe.

pitam se samo sta li smo mi u toj sahovskoj poziciji jer se u sahu i na obicnog pjesaka obraca paznja. biva zrtvovan jedino iz koristi za dobijanje neke pozicione prednosti.

pozdrav

Waterman

[Plannco Rufius]

Water-man
ja kao nedavni, ni par stotina godina, pripadnik arhaicnih, migratorskih plemena, nemam znanje ali zato imam razvijena cula vida i sluha.
I nikad me ne prevari.
Ipak mi je zao sto onako olako pusti onog zajapurenog curana.
nije zasluzio da ga pustis da curlika. no, na volju...

Met. vec me iznenadjujes sto svoje bisere rasipas svuda. postavi ovo negde gde ce neko ozbiljan procitati, pa makar ti i ne odgovorio. shvatice poruku, to je glavno. proslo je vreme kad su stariji ucili mladje, a oni slusali. sad se sve rodi skolovano. svi su predavaci, slusaoci su nestali.
reka je oni (?) jedan, nebitno koji: Sad kad sve znam tek mi je jasno da malo znam. ili tako nesto.
no, to je davno proslo vreme, a ovo je 21 vek, vek mangupa.

[metuzalem]

Dje si Planko, munjo nebeska!

Vidim da me pominjes uz citat Konfucija, sto mi veliku cast cini. A to sto velis o prosipanju bisera, potsjeticu te na istorijske cinjenice da je nekoliko francuskih karadinala umrlo po raznoraznim kuplerajima u narucju neke od lijepih kurtizana. Pametni ljudi, sto ces...

Iz ovih historijskih cinjenica sam izvukao konstuktivan zakljucak, da je slicna stvar sa ovim forumom, te sam siguran da se mnogi od ovih danasnjih vlastodrzackih i intelektualnih velicina voyeurski sunja ovijem forumom da bi odgledao neciju (misaonu) jebacinu ili drkanje.

Zar tebi nije sumnjivo da se od svih ovih nasih (misaonih) izdrkotina, koje bi lasno popunile jednu velegradski biblioteku, ama ni jedna jedina nije nasla u nekom odsluzbenih (kontrolisanih) medija, ali su zato napunile kudikamo vise (praznih) glava.

pozdrav od

- M -

[Waterman]

Water-man
ja kao nedavni, ni par stotina godina, pripadnik arhaicnih, migratorskih plemena, nemam znanje ali zato imam razvijena cula vida i sluha.
I nikad me ne prevari.
Ipak mi je zao sto onako olako pusti onog zajapurenog curana.
nije zasluzio da ga pustis da curlika. no, na volju...

Plannco,
znam i shvatam sta si htio reci i vjerovatno si u pravu, ali me sprjecava licno vaspitanje proslost a i neke licne emocije. u svakom slucaju je kod mene izgubio veliki dio ljudskog kredibiliteta koji je imao bez obzira na njegova politicka uvjerenja.

a i drzim se one narodne:

nikada nekog nemozes ocrniti - ko sto mozes samog sebe.

[Plannco Rufius]

Met.
ja bi radije umro u narucju lepotice nego kao kardinal.

Waterman
iz dentalnih razloga kazem popu -bob, bobu -pop, a bradonji uvek -bradonja.

[Upitnik]

V. DROBNJAK: ZDRAVLJA I SLOBODE
Sead SADIKOVIĆ

PRIJE 59 GODINA NA JUČERAŠNJI DAN NAKON DVOGODIŠNJEG ZATOČENIŠTVA U NJEMAČKIM LOGORIMA, SA KAPITULACIJOM NJEMAČKE, SVOJU SLOBODU JE DOČEKALA BIJELOPOLJKA VIDA DROBNJAK


RFE
Jedan od rijetkih, danas živih zatočenika nacističkih logora i jedina žena sa sjevera Crne Gore koja je preživjela zloglasni ''Aušvic'', Bijelopoljka Vida Drobnjak, u tu je ''fabriku smrti'' zapala kao zarobljena partizanka. Dvogodišnja robovanja u konc-logoru ostavilo je na danas osamdesetogodišnjoj baba Vidi mnogo mučnih sjećanja i jednu veliku mudrost.

DROBNJAK
Zdravlja i slobode, jer jedno bez drugoga ne valja. Nije ti fajde. Što ti je fajde ako imaš zdravlja, a slobode nemaš? A ono ti zdravlje ostane tu. Ukopa ga. Koliko ih je nestalo, niko živi ne zna. Vidiš, ja imam ovaj registarski broj.

RFE
Koji je to broj?

DROBNJAK
58211. To mi je redni moj broj kada sam došla tamo. Odmah ti stavi broj.

RFE
Bezbroj je mučnih trenutaka preživjela u logoru Vida Drobnjak, zbog kojih joj je bilo, kaže, postalo sasvim sve jedno umrijeti ili živjeti u ropstvu.

DROBNJAK
Bilo nam je najteže kada su doveli žene s đecom malom, pa su odvajali onu đecu od majki. Mi smo imale poluđet. To se zagone majke na onoga vojnika, 'oće da ga zadave. Ćuti. To su grozote. To ne može niko pisat. Pušti ti. Znaš ti da su oni sve goreli narod koji je tek došao. Pa sve od ljudi izlaze one poluge, pa padaju po dvorištu. Ono kako sagori, pa onda ono izlazi iz onog dimnjaka. Ko solundar debeli onaj loj, ona mast od ljudi niz onaj dimnjak, pa ti gledaš ono. Pa smrad. Bog zna koliko ih je izgorjelo. To su muke da ti zaboraviš na svoj život. Eto. Da ti se ne mili. Da ti je svejedno sad nek' te poćera, nek' te ubije. Vrlo važno. To je nevjerovatno, ali to je tako.

RFE
Zbog svega toga i sa iskustvom koje ima bivša logorašita ''Aušvic''-a Vida Drobnjak poručuje.

DROBNJAK
Tamo đe sam ja bila sanjali smo svi o slobodi koliko nas je tamo bilo. I treba ljudi da se bore protiv tijeh gadova i koji pomišljaju na logore i koji pomišljaju na ratove. Nek' se bore za slobodu. To bi im kao prvo poručila i nek' budu pošteni, a ne da prave svašta i ubijaju ljude prave-zdrave.

RFE
Kako čuvati slobodu?

DROBNJAK
To je teško pitanje. Mi ne umijemo da je čuvamo. To je ono. Vidi. Mi treba da stvorimo državu. Mi imamo državu Crnu Goru, ali, vidiš ti, to nekako ne ide brzo. Trebalo je odavno da mi imamo državu, pa da se ti raduješ tvojoj državi, a ne...