Uticaj kućnih ljubimaca na nas

[Caesar]

Evo kad već govorimo o kutnjim ljubimcima da malo rasvjetlimo i ovaj aspekat čitave priče. Nije tajna da kućni ljubimci utiču na psihu pojedinaca, a samim tim i na porodicu. Evo mog osvrta jer imam šta da kažem iako imam kućnog ljubimca tek 10-ak dana. Da na pomenem da ovo pažljivo posmatram jer me eto sfera psihologije sticajem okolnosti jako zanima i očekivao sam promjene.

Moje mladje dijete je imalo vec godinu unazad nesto sto se zove noćni strahovi. Ono budjenje noću uz jecanje i plač,a da se ujutru ničega ne sjeća. Da napomenem da se ne bijemo peglama po glavi u kući i da eto smatramo se normalnom porodicom kolko god to "normalno" rastegljivo zvučalo. Takođe, isto to dijete nije smjelo samo da ode na kupanje no smo morali sva svijetla da palimo sa otvorenim vratima od kupatila i da se vazda čuje nečiji glas.

Elem, došao je mačak. Snova ružnih više nema. Koincidencija da je baš isti dan se to desilo ali doktor je rekao proći će to samo pa ajde nek bude koincidencija. Ali ovo drugo nije. Dijete već druge noći počinje samo odlazi na kupanje. Sva svjetla pogašena. Vrata zatvorena. Kupanje normalno. Odmah sam primjetio, a kako i ne bih. Pitanje je usledilo djetetu "kako sad može sad kupanje bez straha?". Odgovor je bio "Sad imamo mačka da nas čuva". Naravno pratim i druge promjene koje su manje očigledne i tek u naznakama.

Kakva su vaša iskustva? Ovo kod mene je drama ali pretpostavljam da taj efekat svi u manjoj ili većoj mjeri vidite.