Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 48

Thread: gleda majmun sebe u zrcalo...

  1. #1
    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    95
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default gleda majmun sebe u zrcalo...

    iliti, kako nas vide drugi

    Ovo sto dolje slijedi zaista jeste poduzi tekst, tj. transkript intevjua koji je emitovan na radiju 'Slobodna Evrpopa' prosle nedelje. Meni se licno cini da je ono o cemu govornik govori, barem korisno procitati. Iako je govornik iz Srbije, mislim da je tamo gdje je proucavao tematiku morao nadasve da se OBJEKTIVNO njome pozabavi, a u to utoliko vise vjerujem jer i sama imam magisterij sa istog univerziteta, pa znam da kod Engleza prolazi samo ozbiljan naucni rad.

    http://www.danas.org/programi/magazi...0425055459.asp


    S. MARKOVIĆ: BALKAN KAO KARIKATURA I NESPORAZUM
    Branka MIHAJLOVIĆ

    KAKO BALKAN VIDE BRITANCI I AMERIKANCI U POSLEDNJA DVA VEKA. TO SU TEME KOJIMA SE BAVI NAŠ GOST, ISTORIČAR IZ BEOGRADA, SLOBODAN MARKOVIĆ, KOJI JE MAGISTRIRAO NA PRESTIŽNOM KEMBRIDŽU PRE ČETIRI GODINE, A MAGISTARSKI RAD NAPISAO O SRBIJI I BALKANU OČIMA BRITANACA OD 1903. DO 1906. GODINE, VREMENU KADA SU UVEDENE PRVE DIPLOMATSKE SANKCIJE TOJ ZEMLJI. NAŠ GOST JE SARADNIK U INSTITUTU ZA EVROPSKE STUDIJE U BEOGRADU I IZVRŠNI DIREKTOR MEĐUNARODNE LETNJE ŠKOLE ZA DEMOKRATIJU ANGLO-JUGOSLOVENSKOG DRUŠTVA

    RFE
    Kako ste, Slobodane, izabrali baš tu temu za proučavanje – Srbija, gledana očima dela Zapada? Koje godine ste se za to odlučili? Možda je to bio okidač za vas interes.

    MARKOVIĆ
    Odlučio sam se pri kraju studija. Ja sam u Beogradu završio studije istorije na Filozofskom fakultetu, tada sam se bavio jednom zaboravljenom ličnošću u Srbiji, a to je bio Čedomilj Mijatović, višestruki ministar finansija, predsednik Srpske akademije i jedan od vođa Napredne stranke. On je zapravio bio ključan čovek u održavanju srpsko-engleskih kulturnih i diplimatskih veza. Baveći se njime, počeo sam da se zanimam za to kako su Britanci videli Srbiju. Često se provlačila ta nit kako je u prošlosti slika Srbije bila mnogo bolja nego što je danas. Međutim, čitajući neke njegove izveštaje, nailazio sam na drugačije poglede i njegovu zabrinutost u 19. veku i našao sam dosta paralela sa sadašnjim trenutkom. Tako da me je to zaintrigiralo i počeo sam da se bavim više ovom temom.

    RFE
    Da li se teško dolazi do čuvenog britanskog univerziteta?

    MARKOVIĆ
    Ja sam imao sreću da baš u toj tragičnoj godini dobijem stipendiju Soros fonda i Ministarstva spoljnih poslova Britanije, dakle to je bilo 1999. godine. Nije lako doći, jer je bilo više desetina kandidata na jedno mesto. To su nam posle na prijemu rekli ljudi iz Britanskog saveta, dakle da je konkurencija bila veoma teška. A dodatna otežavajuća okolnost te godine je bila što do poslednjeg trenutka nismo znali da li ćemo otići ili nećemo, zbog političke situacije, jer je bila pomalo bizarna situacija da mi konkurišemo za stipendiju u Ministarstvu spoljnih poslova zemlje koja je bila u ratu sa tadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom, ali su ipak na kraju imali razumevanja i ipak nisu poništili te stipendije. Tako da smo sa nekom zebnjom čekali da li ćemo otići ili ne, ali eto, ipak je ta jedna grupa od šest ljudi iz Srbije i iz Crne Gore dobila stipendiju i dobila preko Soros fonda Kembridž i Londonsku školu ekonomije.

    RFE
    Kakvu su bili uslovi za rad, koji su vam izvori bili dostupni za ovu temu kojom ste se vi bavili?

    MARKOVIĆ
    Uslovi su neuporedivi u odnosu na naše fakultete. Kembridž pre svega poseduje jednu od najboljih biblioteka u svetu, sa takozvanim otvorenim policama, znači vi možete da putujete kroz tu biblioteku kao kroz neki grad, gde vam je potrebno nekoliko nedelja samo da se snađete gde je šta. Možete da uzimate koliko god knjiga želite – 30, 40, 50. Osim toga, međubibliotečka razmena funkcioniše savršeno. Bilo koji doktorat ikada objavljen na Zapadu dobijate u obliku mikrofilma. Fotokopir aparati su na svakom mestu, postoje razni katalozi, računarski i tako dalje. Tako je bilo 2000. godine, a sada je sve to verovatno još mnogo savremenije. Tako da je u odnosu na naše uslove, to zaista neuporedivo. To je kao da se bavite tehnologijom u Japanu i kod nas.

    RFE
    Koliko ste vi tada imali godina?

    MARKOVIĆ
    Ja sam tada imao 27 godina. Ja sam imao tu privilegiju da sam mogao dosta da putujem pre 1991. godine, tako da sam video veći deo Evrope. Ali to za mene jeste bio šok. Moj prvi susret je bio neobičan. Imali smo jedan koktel na kojem smo se predstavljali jedni drugima i tom prilikom su svi rekli odakle su. To je bilo samo dva-tri meseca nakon bombarodvanja. Nikad neću zaboraviti, to je na mene ostavilo ružan utisak, susret s jednom Francuskinjom koja me je pitala odakle sam i kad sam rekao da sam iz Srbije, ona mi je samo okrenula leđa i otišla. Toliko je u tom trenutku postojalo nepoverenja, možda čak i straha od nas koji dolazimo iz jedne zemlje koja ratuje sa celim svetom. Kroz taj susret mi je bilo prilično jasno kakav je imidž Srbije u svetu.

    RFE
    Da li se taj vaš utisak menjao tokom boravka ili samo potvrđivao?

    MARKOVIĆ
    Menjao se u smislu da bez obzira na sve što se desilo, bez obzira na to što je zemlja bombardovana i što je bila u fokusu međunarodne zajednice, već posle nekoliko meseci, kako je izlazila iz fokusa, tako su ljudi zaboravljali gde je to. I ne trebaju ovde ljudi da imaju iluzije da se neko preterano bavi Srbijom. Vrlo često, kada sam rekao da sam iz Srbije, oni su pitali: Sajbirija?, pošto Srbija na enegleskom zvuči kao Sajbirija. Čuo sam od kolega koji su studirali u Americi da im se dešavalo to isto. U kvizu Milioner, koji je sada strašno popularan kod nas, jedna finalistkinja, samo dva meseca nakon bombardovanja, nije znala koje je zemlje Beograd glavni grad. Rekla je: Da, to je grad koji smo bombardovali, ali ne znam tačno u kojoj zemlji. Znači, tačno je da smo bili u centru medijske pažnje, ali pošto je ovo jedan svet koji se strašno brzo menja i u kome se strašno brzo živi, vrlo brzo u široj publici pada u zaborav ono što se ovde dogodilo. Naravno, u stručnim i naučnim krugovima taj fokus prema Srbiji je postojao i ostao, ali, kažem, u tim nekim širim krugovima se vrlo brzo zaboravilo.

    RFE
    Da li su za predstavu o Balkanu na Zapadu zaslužniji ili krivlji, kako god hoćete, pisci, pesnici, koji su posebno u 19. veku otkrili Balkan kao scenografiju za ljubavne, avanturističke romane i stihove, ili istraživači, političari, novinari...? da li je Balkan Rebeke Vest, odnosno Bajrona, odnosno Ruritanija ili Transilvanija stvorila sliku Balkana u koju su se kasnije lako ubacivali i stereotipi?

    MARKOVIĆ
    Prve slike o Balkanu imamo iz pera putopisaca. To su, dakle, ljudi koji stvaraju prvu sliku. Balkan je u to vreme nedovoljno istražen i egzotičan region. To je u 19. veku region gde Evropa prestaje. Znači Evropa s početka 19. veka je do Save i Dunava, a ono što je južno od toga spada u pojam istoka ili još preciznije evropskog istoka. To i jeste jedan prelazan region. Karakterističan je jedan od tih putopisa, istina nemački, a ne britanski. Jedan nemački kapetan, Oto Dubislav fon Pirh, 1829. godine prelazi iz Zemuna u Beograd i kaže: Iako sam prešao samo nekoliko koraka, strahovita granica me je delila od civilizacije, strahovita granica se pojavila na samo nekoliko koraka između civilizacije i varvarstva. Ja, naravno, parafraziram tu njegovu opservaciju, ali to pokazuje koliko je u tom trenutku u svest Evropljana, barem iz viših krugova, bila uvrežena predstava o Balkanu kao primitivnoj sredini. Putopisi su ti koji daju glavnu sliku o zemlji i naravno novinski članci. A o tome koliki značaj je imao Balkan može da posvedoči činjenica da je jedan jedini novinar u periodu od nekih četrdeset godina, znači recimo od 1870-tih pa do Prvog svetskog rata, bio glavni izvor informacija o Balkanu svim Britancima i glavni stvaralac javnog mnenja u Britaniji o svim blkanskim zemljama, a to je bio dopisnik Tajmsa za Jugoistočnu Evropu Džejms Dejvid Barčer. Dakle, ta činjenica da jedan čovek može da ima toliku ulogu se pojavila tada i nikada pre i nikada kasnije, ali pokazuje koliko je ustvari to bila jedna, ipak, drugorazredna tema.

    RFE
    Kažu da je samo ime Balkan posledica nesporazuma. Da su putnici pogrešno razumeli da se turska imenica balkan, koja označava planinski venac, odnosi na konkretan planinski venac – danas Staru Planinu u Bugarskoj.

    MARKOVIĆ
    Da, to je tačno, radi se o jednom geografskom nesporazumu, koji je onda iz nemačkih udžbenika geografije prešao u upotrebu u celoj Evropi, ali već od kraja 19. veka se uporedo koristi i naziv Jugoistočna Evropa. Isto tako tada figurira i treći naziv, a to je Evropska Turska, kao i četvrti naziv – Bliski Istok, celo bivše Otomansko carstvo je podvodilo pod taj pojam. Tako da u isto vreme taj region ima više imena, što svedoči o nekoj vrsti konfuzije zapadnih novinara i onih koji su se bavili Balkanom u to vreme.

    RFE
    Da li je ovaj nesporazum sa imenom Balkana simboličan? Da li ste se vi, kao istoričar, susretali sa puno nesporazuma, odnosno nerazumevanja Balkana?

    MARKOVIĆ
    To je samo naziv. Mnogo je važnije čime je taj naziv ispunjen, kakvim nabojem, odnosno šta je taj naziv predstavljao, u koje je kontekste stavljan. Otprilike od 1903. godine, to je moje mišljenje, ili od balkanskih ratova, ali to ne menja mnogo, znači od početka 20. veka, počinje da se stvara slika o Balkanu kao o krvoločnom, ratobornom prostoru, čiji su stanovnici zainteresovani pre svega da jedni druge ubijaju. To je bila slika najuprošćenije rečeno. Tu sliku su naročito učvrstili događaji u balkanskim ratovima, naročito u Drugom balkanskom ratu, jer Zapadu nije bilo jasno zašto te hrišćanske države, koje su se oslobodile od Otomanskog carstva, sad odjednom ratuju jedna protiv druge. Treba imati u vidu da to stvaranje slike dolazi u trenutku kada Evropa ima iskustvo do tada neviđenog perioda mira, jer je period od 1815. do 1914. godine, sa izuzetkom dva-tri lokalna rata, bio period najdužeg mira u evropskoj modernoj istoriji, znači skoro jedan ceo vek mira. I onda se u tom periodu pojavljuju ti neki Balkanci, koje je teško i zapamtiti, jer se pojavljuju te male države, a koji sada još međusobno i ratuju. Tako da je zapadno javno mnenje na to reagovalo jednom karikaturalnom slikom svih tih vladara, bez izuzetka, i karikaturalnom slikom tih država. Jer, u tom trenutku, najviše što su zapadnjaci mogli da zapamte od balkanskih zemalja, a to se nije promenilo ni do danas, to je bilo ime njihovog vladara. Karikaturalnim prikazivanjem tog vladara u dnevnicima, nedeljnicima i ostalim publikacijama, zapravo je davana oznaka kako se vidi ta zemlja.

    RFE
    Srbija u 20. veku. Šta Britanci i Amerikanci znaju o Srbiji u 20. veku? Koje događaje i ličnosti, na primer, pamte?

    MARKOVIĆ
    Godine 2000. je postojala jedna vrsta opsesije u Britaniji i Americi, oni su ušli u 21. vek 1. januara 2000. godine, za razliku od kontinentalne Evrope koja u 21. vek ulazi 1. januara 2001. godine, tokom 2000. godine se pojavilo niz izdanja koja su trebala da označe sve najvažnije događaje 20. veka. U nizu tih izdanja se pominje i Srbija, ali samo u kontekstu ratova, dakle počevši od majskog prevrata, kada su na brutalan način ubijeni kralj i kraljica u Beogradu, preko balkanskih ratova, sarajevskog atentata, pa do ratova za nasleđe bivše Jugoslavije tokom devedesetih godina. Dakle, kontekstualno se Srbija pominje samo nekim asocijacijama vezanim za rat i to je ono što je nezgodno, jer se ne pominje nikakav naučnik ili bilo šta drugo. I ono što je, naravno, još dodatno nezgodno, Srbija je nestala kao pojam nastankom Jugoslavije, tako da je prvi put kada je detektovana u Evropi, detektovana u kontekstu ratova u 20. veku, u kontekstu balkanskih ratova i onda kada se pojam ponovo pojavio na površini, dakle krajem osamdesetih, pojavio se u kontekstu narastajućeg nacionalizma u Srbiji, zatim ratova u bivšoj Jugoslaviji, tako da ima isključivo negativan naboj, za razliku od izraza Jugoslavija koji je na Zapadu imao mnogo pozitivniji naboj zbog dosta pozitivnog imidža. Ne toliko zbog same socijalističke Jugoslavije, koliko njenog vođe Josipa Broza. A već smo rekli da je na Zapadu slika vođe ili kralja ili političkog vođe u velikoj meri zapravo slika same te zemlje.

    RFE
    Govorite svo vreme o Srbiji. Da li u tom smislu postoji razlika u imidžu između Srbije i Crne Gore?

    MARKOVIĆ
    Ako kažemo da je imidž Srbije danas na Zapadu loš, što je nesumnjivo tačno, imidž Crne Gore je još gori i to je jedna stara pojava. Kad je u pitanju Srbija, taj imidž je fluktuirao. Imidž Crne Gore počinje od slikanja jednog primitivnog društva kako su ga videli zapadni pisci, kako britanski, tako i nemački. Čuvena je jedna definicija iz Brokhausovog leksikona, da je Crna Gora slobodna skupina razbojnika i to je definicija koja se ponavlja od početka 19. veka, pa do sredine. Znači jedan izrazito nepovoljan imidž. U Britaniji je tek Velika istočna kriza i zanimanje jednog njihovog državnika, Gledstona, bitno izmenilo sliku Crne Gore, i to je jedini period u kome ona ima pozitivan imidž, makar u Britaniji. U poslednjih desetak godina obe države imaju loš imidž; Srbija ima loš, a Crna Gora ima katastrofalan, jer se prosto pominje isključivo u kontekstu korupcije, trgovine ljudima, švercom cigaretama, vezama sa mafijom. Tek u poslednje dve godine se pojavljuje poneki tekst koji govori o crnogorskom turizmu.

    RFE
    Kad govorite o imidžu, ne samo Srbije i Crne Gore, nego i kompletnog Balkana, da li govorite o tome da su prevashodno u pitanju predrasude i da taj imidž ne odgovara realnosti, ili govorite o jednoj realnoj slici Balkana, pa time i Srbije i Crne gore, na Zapadu?

    MARKOVIĆ
    Kad je reč o tome da li je to tačno ili ne, ja se toliko ne koncentrišem na to pitanje, već pre svega pokušavam da utvrdim kakav je imidž, a ne koliko on odgovara stvarnosti. Jer, čim uđete u to vrednosno ocenjivanje, vi ustvari dolazite u konflikt sa određenim pravcima mišljenja. Ja sam, i kad sam pisao tu knjigu, pokušao pre svega da predstavim kako su Britanci to videli, ne unoseći nikakve svoje komentare i stavove u to. Tek sam na kraju knjige dao svoj pogled. Ja sam, analizirajući period od 1903. do1906. godine, došao do zaključka da u velikoj meri to predstavlja sukob vrednosti, s jedne strane viktorijanskih vrednosti, dakle jednog strogog morala, visokih moralnih normi, u to vreme pre svega hrišćanskih, i s druge strane ponašanja u Srbiji u to vreme, koje je išlo potpuno nasuprot takvim shvatanjima. Od toga da se prosto očekuje da jedna zemlja pokaže samo uzdržanost, to je jedna karakterna crta Britanaca, koja ih i dan danas razlikuje od kontinentalaca, pa do toga da zapravo postoji jedna, što je bilo karakteristično u to vreme, lojalnost prema kruni. I kada su u jednoj zemlji, koja ionako nije imala neki naročito pozitivan imidž, ubijeni kralj i kraljica i goli bačeni kroz prozor, nakon čega je proglašeno maltene opštenarodno veselje u Srbiji, to je izazvalo gađenje.

    RFE
    Pomenuli ste da je tada Srbija po prvi put bila pod diplomatskim sankcijama. Kako je to konkretno izgledalo?

    MARKOVIĆ
    To je konkretno izgledalo tako što su Britanci i Holanđani, kao dve konzervativne monarhije u to vreme, odlučili da prekinu diplomatske odnose sa ljudima koje su nazvali kraljeubicama. Isto tako, ni Sjedinjene Države nisu obnovile diplomatske odnose, mada u to vreme to nije imalo toliki značaj. Ali, eto, to je jedan i tragičan i komičan splet. Tragičan, jer je Britanija u to vreme bila najmoćnije svetsko carstvo koje je zauzimalo četvrtinu zemaljske kugle i u kojem je živela četvrtina svetskog stanovništva i kad jedna takva zemlja prekine sa vama diplomatske odnose, to je bilo izuzetno ozbiljno. A kod Amerike je komično, jer je prosto naše tadašnje Ministarstvo inostranih dela zaboravilo da pošalje notifikaciju američkom Ministarstvu o dolasku na presto novog monarha. I pošto iz Amerike nije stizao odgovor, to je u Srbiji bilo protumačeno da je i Amerika prekinula diplomatske odnose, dok je ona ustvari čekala tu notifikaciju iz Srbije. Dakle, verovalo se u jednu britansko-američku zaveru, a pri tome Amerika u tome uopšte nije učestvovala, to smo videli kada smo još pre dvadesetak godina, kada je jedan stručnjak analizirao te dokumente. Eto, to je bio i komičan deo svega toga, da se u Beogradu poverovalo u neku zaveru koje uopšte nije bilo. Na kraju, kad se shvatilo da je nema, ti odnosi su obnovljeni. U svakom slučaju na nivou Beograd-London, postojala je ozbiljna tenzija. To je faktički značilo, ako na Balkanu nastupi bilo kakav nered, da će Srbija protiv sebe imati Britaniju, a to je manje-više u tom trenuku značilo da će se takva jedna okolnost završiti nepovoljno po Srbiju. Sve se završilo time što je Srbija prihvatila glavni zahtev Britanije, a on je bio da se penzionišu kraljeubice. Ono što je karakteristično, to je da je štampa, radikalska naročito, pisala vrlo slično kao Milošvićeva štampa, to jest nije shvatala tu moralnu indignaciju u Britaniji, nego je tumačila britanski stav time da Britanija maltene zavidi Srbiji što je ona najdemokratskija i najslobodnija zemlja na svetu, pa eto iz te zavisti prekida diplomatske odnose.

    RFE
    Sada kada se dogodilo ubistvo premijera Zorana Đinđića, da li biste napravili jednu paralelu reakcije Zapada i da li se Zapad prisetio tih događaja s početka 20. veka?

    MARKOVIĆ
    Tu i tamo jeste. Recimo u Njujork tajmsu se pojavio jedan članak koji je odmah napravio poređenje između ta dva ubistva. Moram da kažem da se jedno drugo ubistvo mnogo više negativno odrazilo na imidž Srbije, a to je ubistvo u Sarajevu. To je nešto za šta je Srbija godinama optuživana i kao država, a i Srbi kao narod. Tako da se stvarao taj jedan imidž Srba kao ubica. Vremenom se dogodilo i to da su ubili i predsednika Vlade. Mislim da ono čime je Zapad bio zapanjen kod ubistva Đinđića, a što nije primećeno u Beogradu, nije sama činjenica ubistva, jer se to dešava i u najrazvijenijim zemljama, premda nije bilo takvog ubistva petnaestak godina u Evropi, ono čime je Zapad bio zapanjen, to je da se otkrilo da su premijera jedne evropske zemlje ubili zapravo državni službenici. Dakle, isto tako kao što su kralja i kraljicu 1903. godine ubili vojnici, koji su pre toga dali kralju zakletvu, tako su ovde ljudi koji su imali legitimacije države, BIA-e i drugih agencija, ubili premijera. Znači, faktički je deo države ubio premijera te države i mislim da je to ono što je ovaj put izazvalo zapanjenost u zapadnim krugovima i što je ustvari zaokružilo jedan imidž koji se već ranije formirao na Zapadu, a ja sam taj imidž u jednom tekstu nazvao imidžom banana republike. Jer, u banana republikama, odnosno u zapadnom osmišljavanju zemalja Trećeg sveta, posebno Latinske Amerike, jedna vojna kamarila ili policijska kamarila povremeno ubija predsednike ili premijere ili vrši druge nestabilnosti, dakle takve države se nazivaju banana republike. Ustvari je ovim ubistvom i Srbija ne neki način ušla u tu kategoriju zemalja sveta.

    RFE
    Vi ste napravili jednu zanimljivu tabelu svih vladara u Srbiji. Kakvi su bili vladari Srbije i da li je u tom smislu bilo drastičnog diskontinuiteta tokom 19.-20. veka?

    MARKOVIĆ
    Ja sam napravio jednu tabelu povodom ove 200. godišnjice, kako se to naziva u Beogradu, srpske državnosti, mada je zapravo država u pravom smislu te reči nastala nešto kasnije, a ne odmah u Prvom ustanku. Prosto sam hteo da vidim koliko su vremena Srbi, odnosno građani Srbije, u prethodnih 200 godina proveli u raznim poretcima – demokratskom, autoritarnom i totalitarnom. Pri tome sam pod demokratskim poretkom podrazumevao neke minimalne karakteristike, znači da postoji vlada koja je odgovorna parlamentu, a ne vladaru ili partiji ili nekom trećem, da postoji politički pluralizam, znači da postoji više političkih stranaka i treći kriterijum je da postoje fer i slobodni izbori. I ako primenimo ova tri kriterijuma, na žalost u prethodnih 200 godina imamo samo 30 godina koje smo proveli u demokratiji, a za svaki od ta četiri perioda, znači 1879-1893, 1903-1914, 1918-1929 i 2000. godina do danas, moglo bi da se nađe nekoliko vrlo bitnih sastojaka koji su narušavali demokratski poredak u njima. Ali, eto, to je ta neka demokratska tradicija koja postoji kod nas i koja je vrlo mršava, koja čini 15 posto našeg života u prethodna dva veka. Ali ono što je bitno, to je da mi od 1929. godine, dakle od diktature kralja Aleksandra, pa do 200. godine, nismo imali slobodne izbore, dakle 71 godinu, a to od prilike odgovara prosečnom životnom veku Jugoslovena, odnosno Srbina 2000. godine.

    RFE
    Deo tog dugog perioda diskontinuiteta u odnosu na neke demokratske procese je i Milošević.

    MARKOVIĆ
    Ako gledamo taj period od tih sedamdesetak godina sa tri stanovišta, sa ekonomskog stanovišta, sa stanovišta političkog poretka i stanovišta kako Srbiju odnosno Jugoslaviju vide, Miloševićev period je zaista poseban. Bez obzira na to što je zavedena diktatura, ta međuratna država, znači Kraljevina Jugoslavija, ako i nije smanjila jaz u ekonomskom smislu, u nacionalnom dohotku po glavi stanovnika u odnosu na najrazvijenije zemlje, ona ga makar nije ni povećala. Znači, to je zemlja koja je za tih 20 godina, u smislu jaza u odnosu na Zapadnu Evropu, taj jaz, ili blago smanjila ili je stagnirala, a sa stanovišta kako je Zapad video tu državu, najrelevantnije države u tom trenutku, znači Francuska i Britanija, na nju su gledale izrazito pozitivno, jer je ta zemlja bila saveznik u Prvom svetskom ratu, kada je po prvi put Srbija stekla jedan pozitivan imidž na Zapadu, dakle tokom Prvog svetskog rata.

    RFE
    U kojem periodu je Crna Gora imala najpozitivniji imidž na Zapadu?

    MARKOVIĆ
    U Britaniji konkretno od Velike istočne krize do kraja 19. veka, znači od, recimo, 1876. do, od prilike, 1900. godine.

    RFE
    Kad govorimo o kraju 20. veka i vremenu Miloševića, zar nije Đukanovićeva Crna Gora imala drugačiji imidž?

    MARKOVIĆ
    Jeste, ali trebate da imate u vidu jednu stvar, naime sa Đukanovićem se desilo isto što i s Josipom Brozom. Ono što je karakteristično za međuratni period je da vi imate zemlju koja ima pozitivan imidž i vladara, dakle kralja Aleksandra, koji nema toliko pozitivan imidž nakon zavođenja diktature. U Titovoj Jugoslaviji se sve obrće naopačke. Imate vladara koji ima izuzetno pozitivan imidž, dakle Josipa Broza, koga hvale, faktički nemate nijednu negativnu knjigu ili tekst o njemu na Zapadu, i imate zemlju koja nema negativan imidž, ali nema ni pozitivan. Ipak je to, s jedne strane, jedna zemlja između i kao takva uživa poštovanje, ali nikad se, s druge strane, ne zaboravlja da je ona isto tako i socijalistička zemlja. Znači, ona ima u najboljem slučaju umereno pozitivan imidž i imate vladara koji ima izrazito pozitivan imidž. Nešto slično se desilo sa Crnom Gorom. Imali ste Đukanovića koji je, kao politički protivnik Miloševića i politički saveznik Zapada, naročito u godinama 1998.-2000., a naročito 1999. godine, pozitivno prikazivan na Zapadu, i imate Crnu Goru kao državu koja nije imala takav imidž. Isto kao što je i Hašim Tači imao vrlo dobar imidž, ali kosovski Albanci nemaju baš najbolji imidž na Zapadu. Ali mi trebamo da imamo u vidu da zapadnjaci o nama, kao o vrlo maloj zemlji, znaju vrlo malo. Recimo kad je u pitanju Srbija, imena koja su na Zapadu zapamćena su ime Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, Arkana, onda Mladića i Karadžića, kad govorim o Srbima, ne samo o Srbiji, ali svejedno se sva ta imena vezuju za Srbiju.

    RFE
    Da li je zapamćen neko iz te druge Srbije?

    MARKOVIĆ
    Osim Đinđića i Koštunice, niko. Ali kada gledate po frekvenciji, mnogo se češće pominje ovih prvih pet imena. Tokom 2000. godine ste imali jedan strahovit uspon u imidžu Koštunice, imali ste karikature koje su ga prikazivale sa Federalističkim spisima, znači tom biblijom američke demokratije, čiji je on inače prevodilac, tako da je on zaista imao jedan odličan imidž, ali taj imidž je već sredinom 2001. godine počeo da se kvari. Imidž Zorana Đinđića je svakako bio izvanredan u Austriji i Nemačkoj, ali nasuprot ovdašnjim tvrdnjama, u anglo-američkoj štampi njegov imidž je počeo također da se kvari; ni približno kao Koštuničin, ali je počeo da se kvari. Kada su objavljeni nekrolozi, videli smo dosta neprijatnih stvari koje su tu pomenute. Ja sam neke od tih nekrologa citirao u jednom tekstu. To ustvari nije bila kritika njega, nego je to ustvari bila kritika Srbije. Prosto, došli smo u jednu fazu u ovom trenutku kada ne postoji nijedan političar u Srbiji i Crnoj Gori koji ima dominantno pozitivan imidž na Zapadu.

    RFE
    Koliko je zanimljivo kako Zapad gleda na Srbiju i Crnu Goru, toliko je zanimljivo i kako Srbija i Crna Gora gleda na Zapad. Ali pre nego što budemo razgovarali o tome, recite mi kako sadašnju smenu vlasti u Srbiji gleda Zapad? Vidimo na domaćoj sceni da se zamera Koštuničinoj Vladi da pravi veći diskontinuitet u odnosu na prethodnu Đinđićevu Vladu, nego u odnosu na Miloševićevu vlast do 2000. godine. Dakle, to je jedan od domaćih pogleda na ono što se dogodilo. Kako Zapad gleda tu smenu vlasti?

    MARKOVIĆ
    Smena vlasti se na Zapadu gleda s izenađenjem, posebno na činjenicu da takozvani Demokratski blok nije uspeo da formira jedinstvenu vladu. To je ljudima na Zapadu potpuno čudno. Naravno, izuzetno su negativne reakcije na činjenicu da Socijalistička partija iz senke podržava Vladu, to se ističe u tekstovima. Ja sam rekao da nijedan naš političar u ovom trenutku nema pozitivan imidž, ali je makar do ulaska u sadašnju Vladu nekoliko političara iz G-17 plus, i uopšte nekoliko naših tehnokrata, imalo izrazito pozitivan imidž, naročito u stručnim časopisima kakav je, na primer, Fajnenšl tajms, koji su izuzetno važna za strana ulaganja, za relevantne krugove, Svetsku banku, IMF i druge koji to čitaju. E sad, postoji rizik da se zbog ove saradnje sa socijalistima pokvari i imidž tih naših tehnokrata, koji su na Zapadu prepoznati kao ljudi sa kojima se može sarađivati i koji bi mogli da izvedu zemlju iz pre svega ekonomske propasti. Vlada velika zabrinutost oko toga ko će da pobedi na predsedničkim izborima i o tome se piše. Mada imate u zapadnoj štampi situaciju da po nekoliko nedelja nemate nijedan tekst o Srbiji, znači opet ne treba da se zavaravamo da smo mi u centru pažnje. Ali kada se povremeno piše o Srbiji, piše se isključivo u negativnom kontekstu. Odavno nisam video neki pozitivan tekst.

    RFE
    Zapadna diplomatija je sasvim utilitarna i u tom smislu je čuvena ona Holbrukova rečenica, vezana za rukovanje sa Miloševićem, da će pružiti ruku i crnom đavolu, ako će to doneti mir. Da li je, na primer, najnoviji primer Hrvatske pod HDZ-om, koga je Zapad prihvatio, jer je pokazao da čak i bolje sarađuje sa Haškim sudom nego prethodna Račanova vlast, ohrabrenje, čak i u situaciji da imamo potpuno desno orijentisanog predsednika države?

    MARKOVIĆ
    Mislim da poređenja sa Hrvatskom mogu da nas odvedu na stranputicu, jer Hrvatska, prvo, nikad nije imala tako negativan imidž. Naravno, ona je imala imidž žrtve tokom domovinskog rata, tokom kojeg je Zapad nesumnjivo bio na strani Hrvatske kao zemlje koja je težila nezavisnosti i koja je sebe predstavila kao evropsku opciju. Naravno, ne odmah i ne na samom početku, tokom 1991. godine je bila zadrška, naročito u Americi, ali od 1992. godine je takvo stanje. Dakle, Srbija već ulazi sa jednom hipotekom, jednim nasleđem zemlje koja ima vrlo loš imidž, koja se smatra stvaraocem nemira na Balkanu i koja je suočena sa vrlo moćnim lobijima iz prošlosti koji joj nisu bili naklonjeni i za nju sa takvim nasleđem, ne treba da se zavaravamo, pobeda radikalskog kandidata znači dalji sunovrat u svakom pogledu. On se prosto ne doživljava kao neko s kim je moguće sarađivati, dokle god je Vojislav Šešelj predsednik te stranke. Možda bi Zapad prešao i preko ove saradnje sa Socijalističkom partijom Srbije da je ona smenila Slobodana Miloševića. Ali dokle god su, u slučaju SPS-a nominalno, a u slučaju Radikalne stranke stvarno, na čelu tih stranaka haški optuženici, mislim da nema govora o mogućnosti saradnje sa njima. Jedan od uslova koje smo mi prihvatili članstvom u Savetu Evrope, a o kome se ovde vrlo malo govori, ali to je taksativno navedeno, to je suočavanje sa prošlošću. Pobeda takvog kandidata će samo stvoriti još mnogo veće nepoverenje prema Srbiji i nesumnjivo je da će dovesti do spoljnog zida sankcija i jedne izolacije Srbije kakvu je imala Austrija, ako se sećate, kada je na izborima pobedio Hajder. Ovde to može samo da bude još mnogo gore percipirano nego u slučaju Hajdera. Ako Evropska unija nije štedela svog sopstvenog člana, i to vrlo uglednog i neutralnog člana, koji nikad nije učinio ništa protiv evropskih integracija, već naprotiv koji ima vrlo lep imidž jedne neutralne zemlje, zašto neko misli da će pobeda jednog takvog kandidata u Srbiji, koja zajedno sa Crnom Gorom ima možda najgori imidž od svih zemalja u Evropi u ovom trenutku, bilo šta da preokrene. Preokrenuće u smislu da će imidž Srbije biti još gori.

    RFE
    Da li je to glasačima u Srbiji poznato? I ako jeste, da li je to za njih merodavno kad je u pitanju izbor za koga će glasati?

    MARKOVIĆ
    Mislim da to uopšte nije poznato. Prethodni britanski ambasador u Srbiji Čarls Kroford je rekao jednu rečenicu kad je odlazio u jednoj emisiji na BK televiziji, da u Srbiji postoje dva problema – jedan je loš imidž Srbije, a drugi je da Srbi toga nisu svesni. Tome prosto nema šta da se doda. Mislim da je Miloševićev period doveo do određenog otuđenja uopšte građana Srbije od Zapada, do jednog nepoverenja prema Zapadu i kada biste vi sada rekli – ako pobedi ovaj kandidat, to neće biti rado viđeno na Zapadu, to samo može da mu poveća šanse da pobedi. Ja ne mislim da ovde postoji manifestno antizapadno raspoloženje, ali postoji latentno.

    RFE
    Da li vi u sadašnjoj vladajućoj garnituri vidite orijentaciju ka Evropi?

    MARKOVIĆ
    Ja mislim da je, bez obzira na razlike, celokupan Demokratski blok orijentisan ka Evropi, samo što oni Evropu vide drugačije. Koštunica vidi jednu konzervativnu Evropu kakva realno postoji i kakva je postojala, kao što je Britanija pod Margaret Tačer ili kakvu zastupaju degolisti u Francuskoj ili Nova demokratija u Grčkoj ili demohrišćani u Nemačkoj, a opet Demokratska stranka vidi jednu drugu Evropu, više socijal-demokratsku, sa višim idealima, manje vezanim za nacionalnu državu. Ali i jedno i drugo je Evropa. I jedna i druga skupina u interparlamentarnoj Skupštini Evrope i u Evropskom parlamentu ima približno jednak broj poslanika, nekad ima više jedna, nekad druga. Znači, obe opcije su evropske, to nije sporno. Samo što je sa ovom hipotekom koju mi imamo na naše istorijsko nasleđe i iz prethodnih deset godina, lakše komunicirati sa svetom sa možda socijal-demokratskih pozicija nego sa konzervativnih pozicija. Pošto postoji jedno nepoverenje zbog svega u čemu je Srbija učestvovala u prethodnih deset godina – to nepoverenje nije samo stvar zapadne zle volje, nego i realnih događaja koji su se ovde odigrali – sve što se ovde dogodi se gleda za jedan stepen desnije nego što zaista jeste. I zato naši desničari izgledaju kao ekstremni desničari, a naši ekstremni desničari, koji se tolerišu recimo u Slovačkoj i još negde, smatraju se fašistima.

    RFE
    Kakav je vaš osećaj, dakle kao čoveka koji se bavi tim pitanjima, koliko diplomatija i političari koriste ta istorijska iskustva uopšte? Neke stvari su zaista veoma uporedive.

    MARKOVIĆ
    Mislim da mnogo ne koriste. Što je s jedne strane normalno, jer živimo u jednom dobu u kome se sve odigrava brzo i u kome se živi iz dana u dan i onda u takvom kontekstu neko pozivanje na istoriju deluje anahrono. Ali s druge strane, ne znam koliko se slušaoci prisećaju raznih izjava naših zvaničnika, ali iz njih se jasno vidi da su oni mislili da će to Miloševićevo nasleđe i teret koji postoji kada je u pitanju Srbija, jednostavno da nestane sam od sebe. Ovde se govorilo kako ćemo se mi integrisati u svet maltene odmah, za nekoliko godina, da ćemo ući u Evropsku uniju 2007. godine, da smo mi lideri na Balkanu, znači zemlja koja je najsiromašnija čak i na Balkanu, ne samo u Evropi. Dakle, sve vam to ustvari pokazuje da se prosto srljalo sa nekim izjavama, čime su samo nerealno pospešivane nade građana. A kada su nade visoke i razočarenje je ogromno. Da je neko gledao te istorijske podatke, pre svega ekonomske, video bi da ta zaostalost traje 200 godina i da se ona prevazilazi decenijskim razvojem, nikako razvojem od nekoliko godina. Naravno, političari moraju nešto da ponude, ne mogu da ćute.

    RFE
    Da se malo odmaknemo od politike. Da li je bar u nekim periodima bila prednost činjenica da se na Balkanu prepliću islam i hrišćanstvo, da se prepliću raztličite civilizacije?

    MARKOVIĆ
    Za islam to nikada nije bila prednost. Jer, stav hrišćanstva prema islamu je uvek bio izrazito negativan. Ne samo na Balkanu, nego gde god su te dve kulture dolazile u međusoban dodir, a to znači i na Iberijskom poluostrvu i na Apeninskom poluostrvu i na Balkanskom poluostrvu. To su tri zone u kojima su te kulture dolazile u dodir. Kada god bi hrišćani zauzeli, odnosno povratili neku teritoriju, uništavali bi apsolutno sve tragove islamskog prisustva ili ih odmah preobraćali u hrišćanske bogomolje. Tako da hrišćanstvo ima jedan netolerantan odnos prema islamu i ne samo to, faktički od srednjeg veka postoji shvatanje u Evropi, o tome je dosta pisao Žan Delimo, da su saradnici đavola ustvari tri grupe – muslimani, jevreji i žene. Dakle, te tri grupe su stigmatizovane kroz celu evropsku istoriju i u tom smislu islam nije mogao da profitira od činjenice što je došao u kontakt s hrišćanstvom. S druge strane moramo da priznamo da je islam bio tolerantniji prema hrišćnima nego obrnuto, mislim pre svega na Otomansko carstvo.

    RFE
    Zašto se u Srbiji i Crnoj Gori, zapravo na Balkanu, nedovoljno zna, kad se govori o pet vekova pod Turcima, da je u to vreme postojao visoki stepen tolerancije za drugo i drugačijie, dakle baš u toj istoj Otomanskoj imperiji? Da li to kao nasleđe postoji na Balkanu?

    MARKOVIĆ
    O tome se, naravno, raspravlja u krugovima istoričara, znači to nije nikakva tabu tema. Treba prvo reći da je reč o četiri veka otomanske vlasti, u nekim delovima čak i manje, negde čak i tri. Druga stvar je pitanje zašto. Zato što mi znamo Otomansko carstvo iz 19. veka, jer tada počinje naša borba z anacionalnu emancipaciju, i u Srbiji i u Crnoj Gori, a u to vreme se to carstvo već raspada, u to vreme je ono manje tolerantno i onda na osnovu toga mi ustvari imamo onu sliku o Otomanskom carstvu kakvu su imali srpski ustanici u Prvom srpskom ustanku. A taj period neke tolerancije i prožimanja je period 15.-16. veka.

    RFE
    Kakve su prednosti biti na Balkanu?

    MARKOVIĆ
    Ja zaista ne vidim nijednu prednost. Ali s druge strane ne treba da budemo pesimisti, jer je Balkan prosto uključen u Evropu. Ovim najnovijim talasom proširenja Evropske unije mi smo zaokruženi, tako da ćemo, hteli-ne hteli, tu da završimo, zasluženo ili nezasluženo. Tako da oko toga ne treba da bude straha. Jedino je sada pitanje da li će se to dogoditi za 10 ili za 30 godina. To zavisi od političke elite. Ali smo prosto sada imali sreću da je EU na takav način zaokružena da će morati da apsorbuje i ceo Balkan.

  2. #2
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    RFE
    Zašto se u Srbiji i Crnoj Gori, zapravo na Balkanu, nedovoljno zna, kad se govori o pet vekova pod Turcima, da je u to vreme postojao visoki stepen tolerancije za drugo i drugačijie, dakle baš u toj istoj Otomanskoj imperiji? Da li to kao nasleđe postoji na Balkanu?

    MARKOVIĆ
    O tome se, naravno, raspravlja u krugovima istoričara, znači to nije nikakva tabu tema. Treba prvo reći da je reč o četiri veka otomanske vlasti, u nekim delovima čak i manje, negde čak i tri. Druga stvar je pitanje zašto. Zato što mi znamo Otomansko carstvo iz 19. veka, jer tada počinje naša borba z anacionalnu emancipaciju, i u Srbiji i u Crnoj Gori, a u to vreme se to carstvo već raspada, u to vreme je ono manje tolerantno i onda na osnovu toga mi ustvari imamo onu sliku o Otomanskom carstvu kakvu su imali srpski ustanici u Prvom srpskom ustanku. A taj period neke tolerancije i prožimanja je period 15.-16. veka.
    ovaj mi pasus pade u oci pogotovu poslije ovolikih iscrpnih diskusija o netolerantnosti islama i rasprave o istrazi ********.

    na samu pomisao o ucinku svetosavskog pravoslavlja u 19 i 20 vijeku na podrucju tolerancije samo od sebe se namece pitanje - ko je zapravo netolerantan.

    P.S. inace se slazem sa ocjenom intervju jeste dobar i poucan.

  3. #3
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Rebellion Area
    Posts
    4,209
    Thanks Thanks Given 
    19
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Pa ako ces da kazes da su Pravoslavci ajde i da kazemo da je su.

    Al' sam dokaz da na ovoj zemljskoj kugli, Muslimani ratuju najmanje 5 ratova, je dokaz da ipak to i nije istina.

    I to govori o Muslimanima.

  4. #4
    Join Date
    Apr 2005
    Location
    Herceg-Novi
    Posts
    155
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ma mislis da cu da citam ovo sto si naposo...ma daj..
    sitnice cine savrsenstvo koje jedino nije sitnica.

  5. #5
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by sh0cker
    Pa ako ces da kazes da su Pravoslavci ajde i da kazemo da je su.

    Al' sam dokaz da na ovoj zemljskoj kugli, Muslimani ratuju najmanje 5 ratova, je dokaz da ipak to i nije istina.

    I to govori o Muslimanima.
    Nijesu muslimani zapocinjali krstaske ratove, ili mozda jesu?

    Zasto je velika Indonezija muslimanska zemlja, a ne hriscanska? Zato sto su hriscani silom sceli da im nametnu svoju vjeru, a muslimani su to radili preko trgovaca na lijep nacin.

    Jesi li cuo za inkviziciju?

    Za spaljivanje covjeka zato sto je reka da je zemlja okrugla?


    Muslimani pocinju da budu radikalniji od hriscana tek pojavom Osame Bin Ladena i arapskog terorizma (da ne zaboravim Talibane i Iran, ali to sve pocinje drugom polovinom 20-og vijeka).
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  6. #6
    Join Date
    Mar 2005
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Smile ture bure valja...

    Quote Originally Posted by Waterman
    ovaj mi pasus pade u oci pogotovu poslije ovolikih iscrpnih diskusija o netolerantnosti islama i rasprave o istrazi ********.

    na samu pomisao o ucinku svetosavskog pravoslavlja u 19 i 20 vijeku na podrucju tolerancije samo od sebe se namece pitanje - ko je zapravo netolerantan.

    P.S. inace se slazem sa ocjenom intervju jeste dobar i poucan.
    Evo jednog finog opisa otomanske (islamske) tolerancije:

    “Unmissable Sights for Travellers to the Orient

    For travellers looking for blood the main entrance to the sultan’s court, the so called Sublime Porte, was a sight not to be missed. It was not garlanded with 6,000 severed heads, as depicted by the French poet Victor Hugo. Reality was less fantastic than fiction, but the severed heads of rebels, or rather the scalps- the sculls and bones were removed and the skin stuffed with hay, a yafta affixed to it, giving the reason for the decapitation- were occasionally exhibited in the niches in the both sides of the wall.
    The heads of pashas or other great man beheaded by order of the sultan were exhibited between the first and second gates of seraglio. Usually they were exposed to public view for only few hours, but when the government wanted to make impression on the people they were left for three or four days. Sometimes the heads of prominent people were displayed, for instance the heads of the whole divan of ministers of Sultan Selim III after his dead, the head of Kislar Aga being placed on a silver dish on account of his great dignity. When wars ended, the noses, ears and lips of foes were nailed to the walls of the court for public view. These display of noses and ears were a common occurrence during the Greek revolution in the 1820s, when many sacks of noses and ears were sent to the sultan as proof positiv of the success of action against the Greek patriots at Missolonghi.”

    Wild Europe/Bozidar Jezernik

    PS. Steta sto nam je Soros usvojio Markovica, pa mora da bude maksimalno 'podoban' u gledistima sa 'Open society', a sa vecinom teksta bih se slozio.
    Last edited by abvgd; 23-04-05 at 18:41.

  7. #7
    Join Date
    Mar 2005
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ture bure valja...

    Quote Originally Posted by Petar Mrvaljevic
    Nijesu muslimani zapocinjali krstaske ratove, ili mozda jesu?

    Zasto je velika Indonezija muslimanska zemlja, a ne hriscanska? Zato sto su hriscani silom sceli da im nametnu svoju vjeru, a muslimani su to radili preko trgovaca na lijep nacin.

    Jesi li cuo za inkviziciju?

    Za spaljivanje covjeka zato sto je reka da je zemlja okrugla?


    Muslimani pocinju da budu radikalniji od hriscana tek pojavom Osame Bin Ladena i arapskog terorizma (da ne zaboravim Talibane i Iran, ali to sve pocinje drugom polovinom 20-og vijeka).
    Turcine nas 'tolerantni', evo i za tebe nekoliko opisa islamske tolerancije:


    “Human heads were regarded as precious trophies among Ottoman soldiers in the sixteenth and seventeenth centuries. Soldiers forced their captives to take the heads of their dead enemies and stuff them with grass. On the morning of expedition, they solemnly stuck the heads on poles and carried them at the head of the column. Heads were salted and, with other trophies of war (trumpets, flags and crosses), wrapped in woollen bags and taken to the sultan’s court. They were victoriously paraded through the streets of Istanbul before they were presented to the sultan who rewarded the bearers.”

    -----------------

    “In preparation for an expedition to Montenegro in 1768, the pasha of Skadar issued a proclamation forbidding the sale of wheat and gun powder to the Montenegrins under pain of death. In order to arouse in his people the spirit for a fight against Montenegrins, he promised payment for each Montenegrin head. Some of these heads, impaled on stakes, adorned the walls of Ottoman towns as token of victory.
    During the nineteenth-century upheavals, Ottoman soldiers and irregulars used the severing of heads, noses and ears as means of terrorising insubordinate Balkan people.
    Such a method were employed through the second half of the nineteenth century to aggravate the terror of killing and burning of villages, robbery and rape.”

    --------------------

    “In some provinces the custom survived until the beginning of the twentieth century. Albanians in the Ottoman army suppressing insurrection in Bulgaria were seen displaying ‘p.i.c.k.l.e.d women’s brests and ears’ as trophies on their way home. During the insurrection in Bulgaria, ‘blood shed in streams and pyramids made from 1,000 human heads were rising into heights of infected air’. At the end of nineteenth and beginning of the twentieth century Ottoman troops paraded in triumph with a heads of komitadjis on their bayonets.
    At the beginning of the twentieth century a photographer in Bitola took many pictures of Ottoman soldiers and officers standing behind tables which lay the battered heads of Bulgarians and other ‘brigands.’
    And the Ottoman troops who attacked a Montenegrin village in August 1912 decapitated several villagers and took their heads as trophies.
    In Rugova in 1913, a Motenegrin from the tribe of Vasojevici was killed during raid. The Rugovians took his head to Pec where the people spent an entire day venting their derision on it. Finally it was given to children to play with a ball, then, when night fell it was thrown on a rubbish heap in the Serbian quarter. The next day the Serbs decided to bury the head. For the Ottoman government the only problem in all this was that a photographer took picture of this funeral: he was condemned to fifteen years’ imprisonment for his audacity”.

    --------------------

    Cele-Kula ( Tower of Skulls in Turkish) in Nish, was a literally a tower composed of 1,024 human skulls, commemorating the Turkish victory over the Serbs near Nish in 1809. A romantic story was told of the Cele-Kula, Stefan Sindjelic, “comander of a brave little band, after stoutly defending an outpost near Nisch was defeated by overwhelming odds, and sooner than surrender exploded the powder magazine, killing himself, his gallant followers,and an even greater number of the enemy. The Pasha, infuriated at the loss of his man, resolved to punish the Christian population by collecting the heads of their vanquished ones, and erecting this ghastly monument.”


    E.De Windt/ Through Savage Europe

    This monument was gruesome enough when the French poet Alphonse de Lamartine saw it in 1833 during his stay in the last Ottoman town of his Eastern tour. The skulls which were cemented together by lime and sand were by than already bare of flash and bleached by sun and rain, but the effect was still quite grim since ‘there might perhapse be about fifteen or twenty thousand of them; some of them still had their hair attached to them, waving like mosses and lichens in the gusts of wind; the mountain breeze blew strong and cool, and reverberating among the innumerable cavites of the heads,faces, and skulls, made them give forth plaintive and melancholy sounds.’
    De Lamartine’s marvellous description of ‘a large white tower standing in the midst of the plain, and as brilliant as if build of Parian marble,’ as a reminder to Serbian children of ‘the value of a country’s independence, by showing them what a price their fathers have paid for it’, attracted many Western travellers to Nis.


    Wild Europe: The Balkans in the Gaze of Western Travellers/Bozidar Jezernik

    PS. 'Ajde sad SIKTER turcine,kako ti to na turskom, vec, RAZUMIJES!
    Last edited by abvgd; 24-04-05 at 15:36.

  8. #8
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by abvgd
    "...And the Ottoman troops who attacked a Montenegrin village in August 1912 decapitated several villagers and took their heads as trophies.
    In Rugova in 1913, a Motenegrin from the tribe of Vasojevici was killed during raid. The Rugovians took his head to Pec where the people spent an entire day venting their derision on it. Finally it was given to children to play with a ball, then, when night fell it was thrown on a rubbish heap in the Serbian quarter. The next day the Serbs decided to bury the head. For the Ottoman government the only problem in all this was that a photographer took picture of this funeral: he was condemned to fifteen years’ imprisonment for his audacity”.
    Sve to stoji. Ali nacin na koji je recheno ne stoji. Zna se da su Balkanske ratove zapoceli sloveni (Crnogorci, Bugari i Srbi). Zna se da je Turska u to vrijeme bila slaba, posebno na Balkan. Zna se za Crnogorske obicaj kidanje glava, a u to vrijeme noseva. I zna se da smo bili nemilosrdni.

    Evo sto je zapisa jedan posmatrac tada, kad je pomenuo rijec 'Karadag' jednom Albancu: "Kad je cuo tu rijec potrese se i rece da je taj covjek go i gladan i da sjece sve pred sobom, ni djecu ne stedi."

    Citiracu ti ako nadjem zapis kako su na kilometre rasprostranjeni bili mrtvi i ranjeni iz pobijedjene turske vojske bez gornje usne i nosa, i da su mnogo od ovih ranjenih umirali gubljenjem krivi.

    Za Srbe je zapisano da su cinjeli jos ogavnije zlocine, u Makedoniju, kao sto su silovanja i slicne gadosti (eto mene je bar milo da Crnogorci to nijesu cinjeli, jer to je odlika olosi).
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  9. #9
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Evo malo o Balkansim ratovima i kako o tome 'misle' (ovo je ipak naucni rad, koji pominje izvore svake informacije) Bosnjaci:

    Safet Bandzovic:

    "...Ono štoje balkanskim ratovima udarilo pečat najbar-barskijih ratova, pisao je Dimitrije Tucović, to su bile "reke krvi poubijanoga nebo-račkog stanovništva, nevine dece, žena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Ar-banije, Makedonije i Trakije, čija je jedina krivica što se drukčije bogu moli, što drugim jezikom govori, drugo ime nosi i štoje na svom vekovnom ognjištu naivno sačekao četiri divlje najezde".69 U britanskom parlamentu čuli su se glasni protesti protiv zločina i lažnih nosilaca "kulture" i slobode, kao i iskazi daje saglasnost da se sa muhadžirima postupa kao i sa onima iz 1878. godine "užasna sramota i blamaža za civilizirane države".70 Strani novinari su pisali o zarobljenim osmanskim vojnicima kojima su nos i gornja usna bili odrezani. Edith Durham je vidjela devet žrtava koje su preživjele odsijecanje noseva. Nosna kost im je bila odsječena i odstranjena zajedno sa cijelom gornjom usnom. Crnogorci su, kako su se hvalisali, nakon svake bitke išli naokolo i oskaćivali ranjene: "nijedan nos nisu ostavili na truplu između Berana i Peći ". U većini slučajeva su preživjele žrtve umirale od dodatnog krvarenja.71 Sječa glava i kidanje nosa neprijatelju, kroz historiju, pothranjivali su "ple-menštinu" i podvajali Crnogorce na "zaslužne" i "obične", na "soj" i "nesoj".72U zasluge predaka ubrajao se i broj posječenih "turskih" glava. Kada su dva crnogorska vojnika ubijena u blizini sela Punoševca na Kosovu, to selo je spaljeno do temelja. Stanovništvo je pobijeno, a djecu koja su bježala nabijali su na bajonete i bacali u kuće u plamenu.73 Đakovica je bila opljačkana "doposlednjeg dućana ". Nije bilo obzira ni prema radnjama čiji su vlasnici bili Srbi: "zaprepašćenjeje ovladalo i kod hrišćana i kod muslimana "J4 U Ferizaju (Uroševcu) su izbjegli Albanci bili pozvani da se vrate svojim kućama, da bi potom, 300-400 onih koji su to uradili, bili pobijeni. Srpski štab je izdao naredbu da svako naselje, u kojem je ispaljen metak iz albanske puške na srpske vojnike, bude uništeno. Nakon toga je došlo do masakra albanskog stanovništva. Samo oko Prizrena ubijeno je više od pet hiljada ljudi, a između dvanaest do petnaest hiljada je nestalo.75 Od 32 džamije u Prizrenu, 30 je vojska pretvorila u kasarne, skladišta municije i spremišta za sijeno.76 O. Zirojević navodi da su se osveta Kosova i kosovski mit krajem XIX i prvih decenija XX stoljeća postepeno preinačili u vidovdanski kult i Vidovdan postaje simbol "krvave, bespoštedne osvete nad svim štoje tursko, muslimansko uopšte".77 Kosovo je za Srbe imalo kva-zimistični status. Čitave su generacije dovođene u iracionalno stanje zbog izgrađenog osjećaja potrebe za kolektivnom osvetom. Osvajanje Kosova poistovećivano je sa obnavljanjem stare srpske države. Međutim, kada se srpska vojska 1912. našla na Kosovu, većinu nisu u toj oblasti imali Srbi već Albanci, koji se nisu smatrali oslobođenim već pokorenim.78 Dimitrije Bogdanović navodi da srpska politika, pak, jednostavno nije znala šta će uopće sa "Arnautima " u "Staroj Srbiji ", niti je bila svjesna perspektive tog problema.79..."
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  10. #10
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by abvgd
    Turcine,
    Sloveni (Rusi, Srbi, Bugari, Hrvati, Slovenci...) nijesu imali obicaj da sjeku glave, usi, noseve do dolaska Turaka na nase prostore. Posto je to bio jedini nacin da se ravnopravno odgovori na masakriranje, oni su vama Turcima odgovarali na nacin koji je vama jedino bio znan, poznat i priznat.
    Ajde sad SIKTER fukaro!!!
    A ja mishljah da sam us.ta.sa i/ili shiptar. Da se ocete vise odlucit, pa da znam sto sam.

    Nije Marko Miljanov 'Primjere Cojstva i Junastva' napisa da bi stim guzicu brisali.

    Vase se cojstvo vidjelo u Srebrenicu, a nase u Herceg Novi.

    Petar II Petrovic Njegos:
    "Ne bojim se od vražjega kota, neka ga je ka na gori lista, no se bojim od zla domaćega."


    Evo za one koji nemaju veze sa Crnogorstvom: COJSTVO JE CUVAT DRUGOG OD SOPSTVENOG ZLA.
    Last edited by Petar Mrvaljevic; 24-04-05 at 13:18.
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  11. #11
    Join Date
    Mar 2005
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Petar Mrvaljevic
    Nijesu muslimani zapocinjali krstaske ratove, ili mozda jesu?

    Zasto je velika Indonezija muslimanska zemlja, a ne hriscanska? Zato sto su hriscani silom sceli da im nametnu svoju vjeru, a muslimani su to radili preko trgovaca na lijep nacin.

    Jesi li cuo za inkviziciju?

    Za spaljivanje covjeka zato sto je reka da je zemlja okrugla?


    Muslimani pocinju da budu radikalniji od hriscana tek pojavom Osame Bin Ladena i arapskog terorizma (da ne zaboravim Talibane i Iran, ali to sve pocinje drugom polovinom 20-og vijeka).
    FUKarOOOOOOO!!!

    PS. There was a saying ‘that the Turk has a mild nature, when he is not cutting off heads.’- E.De Amicis, Constantinople

  12. #12
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    765
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Al' Mrvaljević brani Muhamedance, sasvim u tradiciji svojih predaka.. :wink:

    Možda Mrvaljević nije znao, ali Muhamedanci su krajem 10. veka i u 11. veku pobili oko 100.000 Hrišćana u Egipatu i Palestini, što je bio jedan nalog za krstaške ratove. Zapadni Hrišćani, doduše, nisu odmah reagovali, nego je reakcija potrajala pola veka. Sa druge strane, šta su Muhamedanci tražili u Španiji i Portugalu, ili uopšte u krajevima Afrike i Bližeg istoka, koji su bili hrišćanski pre nego što su te zemlje osvojili Muhamedanci (npr. Egipat, severna Afrika, Sirija, Palestina itd.)? Jednom su napali Rim, jednom stigli do južne Francuske gde ih je ali potukao čuveni Karlo Martel, a dva puta opsedovali Carigrad i tri puta harali po ondašnjoj hrišćanskoj maloj Aziji (današnja Turska), jednom harali po Jadranu i opljačkali Solun kao i bokeljske gradove i puno toga. A sve ovo vreme dan danas u Muhamedance važi kao zlatno doba Islama. To, dakle, Muhamedanci imaju pravo da osvajaju sve redom, a kada bi se udarilo na njih, onda UA! - veliki zločin..?

    Muhamedanci možda nisu započeli krstaške ratove, ali su ih izazvali sa svojim osvajanjem i pljačkanjem po hrišćanskim zemljama!
    Last edited by Carski; 24-04-05 at 14:08.
    Dobra je bomba koja uništava svako zlo - Majka Gavrila

  13. #13
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Ne branim muslimane, no zborim da ni hriscani nijesu za bachit kad su u pitanju ratovanja i zlocini.
    Last edited by Petar Mrvaljevic; 24-04-05 at 14:26.
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  14. #14
    Join Date
    Mar 2005
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Petar Mrvaljevic
    Ne branim muslimane, no zborim da ni mi (hriscani) nijesmo za bachit kad su u pitanju ratovanja i zlocini.
    Conforming to the their code of military honour, the Montenegrins would rather take the heads of their fallen comrades than let them fall into the enemy’s hands. This was to ensure that their comrades were buried ‘as humans.’
    When two pobratims (sworn brethren) went to war, it was the duty of each to cut off and carry away the head of the other if slain, to prevent it falling into the hands of the enemy. The head even had to be cut off, if a man was fatally wounded or so badly hurt that he could not be carried from the field and might be taken by the enemy. According to tradition, this often happened.


    Montenegro und sein Freiheitskapmf /G.Hertzberg

    PS. FUKAROOOO, ti da znas od koga si i sta si, ne bi pljuvao po svome, ***** od govana!
    Last edited by abvgd; 24-04-05 at 19:46.

  15. #15
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Germany
    Posts
    2,261
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    INVENTURA ZLA
    125


    Na trpezi u Ševeningenu prošle sedmice se našao kupus koji je skuhala grupa zatvorenika na čelu sa bivšim jugoslovenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Jelo, spremano po Miloševićevom receptu, oduševilo je sve one koji su ga kušali, posebno Ljuba Boškovskog, bivšeg makedonskog ministra policije, bilježe skopski mediji.
    I dok se skopska štampa bavi jelovnicima i kuharskim receptima haških pritvorenika, Savez logoraša Bosne i Hercegovine napravio je listu zvjerstava koja su tokom protekloga rata počinjena nad zatvorenicima. Prema istraživanjima svih bosansko-hercegovačkih saveza, udruženja i udruga logoraša najčešće je primjenjivano 125 načina ponižavanja, zlostavljana, mučenja i ubijanja zatvorenika. Ova cifra bi bila bar trostruko veća da je istraživanje uključilo i metode koje su se ponovile manje od tri puta.

    Nevjerovatno je koliko su mašte zločinci pokazali u mučenjima i ubijanju ljudi. Popis likvidacija je zastrašujući: klanje nožem, pečenje logoraša na ražnju, spaljivanje na lomači, odsijecanje djelova tijela motornom pilom, prikivanje na krst, odsijecanje genitalija, odsjecanje dojki, gaženje građevinskim mašinama, mljevenje ljudi u tvornicama stočne hrane, zakopavanje živih ljudi.

    Logoraš iz Omarske prošao je užasnu torturu, ali ga najviše boli smrt rođenog brata: "Gledao sam kako ga ubijaju na najgori način. Vezali su mu ruke za stub, a noge za traktor i tako su ga živog rastrgli". Njegov kolega, iz logora "Rasadnik" kod Rogatice, svjedoči: "Aliju Omerbašića su isjekli motornom pilom, a Sejfa Mirvića sjekirom. Sejfo je sahranjen, a Alija bačen u propust od kanalizacije".
    U odnosu na ova užasna smaknuća, ubistva vatrenim oružjem, sjekirom, kolcem, vješanjem i masovna stijeljanja čak izgledaju manje brutalna.

    Ratni sljedbenici haških zatvorenika pokazali su monstruoznu maštovitost i u mučenju zarobljenih ljudi. I ta inventura zla nije ništa manje zastrašujuća: lomljenje zuba puškom, probijanje djelova tijela nožem, odsijecanje ušiju, odsijecanje nosa, stavljanje soli na svježe rane. Batinanja su imala više oblika: kundakom puške, drškom pištolja, odlomljenom nogom od stola ili stolice, bejzbolkama, letvama i kolčevima, udaranje električnim kablovima, amortizerima automobila, francuskim ključem, metalnom polugom, gumenim palicama, šmrkom za vodu.

    Logoraši su prisiljavani da jedu otkinute genetalije svojih kolega, da s visine skaču na glavu, da trčeći udaraju glavom u zid, da se međusobno tuku, da šetaju sa daskama koje su im ekserima bile ukucane za noge. Primoravani su i na razne perverzne radnje, a tu su posebno stradale žene. Silovane su bezbroj puta, tjerane da gole poslužuju vojnike, da gole obrađuju polja, dok su ih vojnici jednu po jednu silovali.

    Zatočenica iz Foče svjedoči: "Taj 25. jun 1992. godine mi je najcrnji dan u životu. Neki Crnogorac me na oči mog sedmogodišnjeg sina silovao. Tada mi je dijete doživjelo šok i ukočilo se".
    Seksualno su zlostavljane, žene, maloljetnice, retardirane osobe. Nabijanje logoraša na staklene, drvene i metalne predmete takođe je uredno registrovano, kao i prisiljavanje žena i muškaraca na perverzne radnje. Nijesu izostala ni najbrutalnija seksualna zlostavljanja pred roditeljima, djecom i članovima obitelji. Silovani su i muškarci: "Mene je lično silovalo 28 četnika. Proklinjao sam majku što me je rodila. I šišarkom su me silovali"- svjedoči bivši logoraš iz Foče.

    Njegov kolega iz logora "Čelopek" kod Zvornika priča da je zločince posebno uzbuđivalo da tjeraju logoraše na međusobno opštenje, poslije čega bi im naredili da jedan drugom otkinu polni organ: "I ja sam to uradio, to mi je najteži događaj u životu".

    (Šeki RADONČIĆ, Monitor, Podgorica, 1. aprila/veljace 2005.)

  16. #16
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Germany
    Posts
    2,261
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by abvgd
    Turcine,
    Sloveni (Rusi, Srbi, Bugari, Hrvati, Slovenci...) nijesu imali obicaj da sjeku glave, usi, noseve do dolaska Turaka na nase prostore. Posto je to bio jedini nacin da se ravnopravno odgovori na masakriranje, oni su vama Turcima odgovarali na nacin koji je vama jedino bio znan, poznat i priznat.
    Ajde sad SIKTER fukaro!!!
    HAHAHAHA!!!

    Koji bilmez je ovaj ABVGD?

    Pa Nemanjici su bili poznati krvoloci, ne samo za tudjina, nego i za svoje najuze clanove familija. Turci su od njih naucili zanat.

    Rumunski grof Drakula je za Nemanjice bio mala maca i "humanista".
    Last edited by Dobrusky; 24-04-05 at 14:36.

  17. #17
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Dobrusky
    Rumunski grof Drakula je za Nemanjice bio mala maca i "humanista".
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  18. #18
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    765
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Dobrusky, Muhamedanac iz Srbije i kvazi-Crnogorac (toliko Crnogorac kao i ja, ako ne i manje), ponovo ka*i, kao i obično..


    Mrvaljeviću, svaki rat je veliko zlo i stvara zlo, ali ponekad, nažalost, drugo ti ni preostaje. Poznajem dosta Turaka, i ni jedan od njih da se ne ponosi Osmalijskog carstva, te ako bi se oni pitali, ponovo bi to Osmanlijsko carstvo bilo. Arapi svoje najbolje vreme smatraju u 8. do 10. veka, a gubitak Španije na primer dan danas nisu prežalili. Muhamedanci od nas Hrišćana sada zahtevaju, da se mi stidimo i kajemo naših borba protiv njih, da li krstaških ratova, konkiste u Španiji i Portugalu ili oslobodilačkih ratova na Balkanu, ali svoje borbe protiv nas slave, njihovim porobljenjem naših predaka ponose se. To je licemerno, i prestavlja jedan veliki problem nas Hrišćana sa Muhamedancima generalno na ovom svetu.
    Hajde neka Dobrusky, Grad, Trvtko i drugi Muhamedanci ovog foruma izjave žaljenje, što su Osmanlije osvojili Balkan, neka napišu kako ratovi nisu bili pravo, koje su Osmanlije vodili..
    Dobra je bomba koja uništava svako zlo - Majka Gavrila

  19. #19
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Carski
    Dobrusky, Muhamedanac iz Srbije i kvazi-Crnogorac (toliko Crnogorac kao i ja, ako ne i manje), ponovo ka*i, kao i obično..


    Mrvaljeviću, svaki rat je veliko zlo i stvara zlo, ali ponekad, nažalost, drugo ti ni preostaje. Poznajem dosta Turaka, i ni jedan od njih da se ne ponosi Osmalijskog carstva, te ako bi se oni pitali, ponovo bi to Osmanlijsko carstvo bilo. Arapi svoje najbolje vreme smatraju u 8. do 10. veka, a gubitak Španije na primer dan danas nisu prežalili. Muhamedanci od nas Hrišćana sada zahtevaju, da se mi stidimo i kajemo naših borba protiv njih, da li krstaških ratova, konkiste u Španiji i Portugalu ili oslobodilačkih ratova na Balkanu, ali svoje borbe protiv nas slave, njihovim porobljenjem naših predaka ponose se. To je licemerno, i prestavlja jedan veliki problem nas Hrišćana sa Muhamedancima generalno na ovom svetu.
    Hajde neka Dobrusky, Grad, Trvtko i drugi Muhamedanci ovog foruma izjave žaljenje, što su Osmanlije osvojili Balkan, neka napišu kako ratovi nisu bili pravo, koje su Osmanlije vodili..
    Bar da nesto pametno reches, pa da polemishemo. Ovako ti nemam sto odgovorit.
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  20. #20
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    765
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Petar Mrvaljevic
    Bar da nesto pametno reches, pa da polemishemo. Ovako ti nemam sto odgovorit.
    Uvrede su razlozi onih koji nemaju pravo.
    Ruso
    Dobra je bomba koja uništava svako zlo - Majka Gavrila

  21. #21
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Rebellion Area
    Posts
    4,209
    Thanks Thanks Given 
    19
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    A da oce ovi placenici otic sa foruma vise
    Petre, (kako god se stvarno zvao) ajde daj mi br. tel. na pm, pa cu ti ja dat koji dinar, za kompenzaciju da ne seres vise ovuda oli?!
    \x56 \x47 \x42 \x4D
    \x53 \x41 \x47 \x50

  22. #22
    Join Date
    Mar 2005
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Dobrusky
    HAHAHAHA!!!

    Koji bilmez je ovaj ABVGD?

    Pa Nemanjici su bili poznati krvoloci, ne samo za tudjina, nego i za svoje najuze clanove familija. Turci su od njih naucili zanat.

    Rumunski grof Drakula je za Nemanjice bio mala maca i "humanista".
    BILMEZ ti je tata kad te napravi tako usranog!


    A Czech author who took in this expedition, Edmund Chaura, was scandalised by the 'Bosnian Turk cannibals’ who in Vranduk on 18 August 1878 stuck several heads of Austrian soldiers on poles:

    ‘We stood in full battle dress against the ignoble cannibal enemy and it is no exaggeration to say that Zulus, Bagurus, Niam-Niams, Bechuans, Hottentots and similar South African bands behaved more chivalrously towards European travellers than the Bosnian Turks did towards us. I always recollect with dismay the peoples of the Balkan, where the foot of the civilised European has not trod for decades, how the Turks, ‘native lords,’ probably rule down there!’

    Obrazky z okupace bosenske/Edmund Chaura

  23. #23
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Germany
    Posts
    2,261
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Carski
    Dobrusky, Muhamedanac iz Srbije i kvazi-Crnogorac (toliko Crnogorac kao i ja, ako ne i manje), ponovo ka*i, kao i obično..


    Mrvaljeviću, svaki rat je veliko zlo i stvara zlo, ali ponekad, nažalost, drugo ti ni preostaje. Poznajem dosta Turaka, i ni jedan od njih da se ne ponosi Osmalijskog carstva, te ako bi se oni pitali, ponovo bi to Osmanlijsko carstvo bilo. Arapi svoje najbolje vreme smatraju u 8. do 10. veka, a gubitak Španije na primer dan danas nisu prežalili. Muhamedanci od nas Hrišćana sada zahtevaju, da se mi stidimo i kajemo naših borba protiv njih, da li krstaških ratova, konkiste u Španiji i Portugalu ili oslobodilačkih ratova na Balkanu, ali svoje borbe protiv nas slave, njihovim porobljenjem naših predaka ponose se. To je licemerno, i prestavlja jedan veliki problem nas Hrišćana sa Muhamedancima generalno na ovom svetu.
    Hajde neka Dobrusky, Grad, Trvtko i drugi Muhamedanci ovog foruma izjave žaljenje, što su Osmanlije osvojili Balkan, neka napišu kako ratovi nisu bili pravo, koje su Osmanlije vodili..

    Carski !

    Nijesam ja nikakav Muhamedanac i sve to sto si napisao.

    Ja sam Bosnjak, muslimanske vjere, ne iz Srbije, nego iz juznog Sandzaka, a to ti je danas sjeverna Crna Gora. To sto sam rodjen na Kosovu je puka slucajnost ( ljudi se radjaju i u vozu ), a, da te podsjetim Kosovo nije Srbija, niti je ikad bilo. Tako da ti ni ta tvrdnja ne pije vode. I prestani vise da se blamiras iduci zamnom i uceci me ko sam i odakle sam. Pusti to, ta vremena su crkla i nema im povratka. To, Ko sam ja, odavno sam spoznao i bez tvoje pomoci.

    Koliko imas veze o Islamu, najbolje govoru upravo ovaj tvoj post. Pa jado, jadni, ti si pomijesao Arape i Turke. Dva razlicita svijeta, i jos nekog hoces da naucih. Osim toga suprostavljas Islam - Hriscanstvu, kao da je to problem. Kako moze biti problem? U problemu su Srbi, sami sa sobom i sa cijelim svijetom, zbog njihove svetosavskonemanjicke nebulozne naravi i "nauka". To je bioloska greska. Ti sebe svrstavas u hriscane, a ti isti hriscani vas opamecivali bombama do jucer, a danas diplomatijom, sutra ko zna cime.

    Vidis da nijeste isto.

    Inace ja sam Osmanlije uvijek smatrao okupatorima i svaka borba protiv njih je opravdana, kao protiv svakog okupatora.

    Ono sto ja ne opravdavam to je zlocin koji Srbi, evo 200 godina, sprovode nad nezasticenim stanovnistvom Balkana samo zbog toga sto su muslimani. Najvise prema Bosnjacima i Albancima. Uvijek kad to mogu. Srbi su ti kojima su ruke krvave do lakata, a ne newko drugi.
    Last edited by Dobrusky; 25-04-05 at 00:39.

  24. #24
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    765
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Pa da, onda ti je i Dobrusa u Crnoj Gori, čiji sajt uređuješ http://dobrusa.de :wink:

    Šteta što više nema one tvoje fotografije..

    Jednom si ponosan Bošnjak iz Metohije, koji podržava Albance; onda opet opravdavaš se da si Crnogorac, jeste Dobrusa do 1918 pripadala Crnoj Gori, tačnije crnogorskom Sandžaku itd. A ovo o Sandžaku, da li o crnogorskom ili bilo kojem, stalno naglasuješ, fali samo da zatražiš nezavisni Sandžak. Naime, sada nudiš novu verziju tvog porekla, sad si ipak iz južnog Sandžaka u severnoj Crnoj Gori, i samo si se slučajno rodio u Dobrusi.
    Nekako mi mutavo zvuči to tvoje crnogorsko poreklo, jer jednom jesi, a jednom nisi. Ti si izgleda više Sandžaklija nacionalista, a ovde nam se pozivaš na Crnu Goru.

    To kako su Srbima ruke krvave do lakata, ili da Kosovo nije srpsko niti ikad bilo, piši šta god želiš, znam da ti je provokacija i misliš time da me pogodiš; no, meni je moja Crna Gora ipak dražija, a ruke su mi isto čiste..

    Šta se tiče nesaglasnosti Hrišćana i Muslimana, navedi mi jednu muslimansku državu, gde su Hrišćani ravnopravni sa Muslimanima! Da možda ne Tursku, gde Hrišćani bez posebne državne povelje ne smeju da grade Bogomolje, i gde recimo Rimokatolici dan danas ne smeju da imaju svoju zvaničnu crkvenu organizaciju - a ista Turska želi u Evropsku Uniju, da ne pominjem da Turska dan danas ne priznaje genocid nad hrišćanskim Jermenima 1915'e, mada je na primer Nemačka pre dve nedelje javno priznala, da je učestovala u genocidu nad Jermenima; ali eto, ne Turci, u Turke sve to nema. Ili Arapsku, gde je Hrišćanima zabranjeno da ulaze u za Muslimane Svete gradove poput Medine ili Meka? Ali zato istim Arapima ne smeta, da grade džamije recimo u Rimu (inače najveća džamija u Evropi), te su još zahtevali da im džamija bude u neposrednoj blizini prema Vatikanu. Istina jeste, ti sada priznao ili ne, da u Muslimane postoji veća netolerancija prema Hrišćanima, nego u Hrišćane prema Muslimanima.

    Mislim, nemam ja ništa protiv Muslimana, samo ne volim one šovinističke fraze, po kojima su sada Muslimani tako jadni i nedužni, a mi Hrišćani, eto, mi smo sve neke zverine. Ili Orijent je tako super a Evropa ništa ne valja, a svi jure u Evropu. Ko poznaje neke Muslimane iz Turske ili arapskih zemalja, zna dobro o čemu pišem. Dakle, ništa ne preterujem ili izmišljavam.. Bošnjaci su malo druga tema, ali ukoliko islamizacija u njih dalje napreduje, i tu vidim crno.
    A šta se vas Bošnjaka tiče, vi ste uzdigli religiju na nivo nacije i time dobili jedinstveni primer nacionalne mutacije u celoj Evropi, pa ste se 1993 brzo preimenovali u Bošnjake, kako bi zatajili tu vašu mutaciju iz religije u naciju.

    Neću da vam osporavam to pravo, velim: vaša je sloboda! Ali ako mislite da zbog toga morate da ocrnjavate moj narod i time i mene, onda ću naravno da se branim. To je opet moje pravo i moja sloboda, i budi siguran da ću toga da se držim. Možeš, dakle, da biraš: međusobno poštovanje i toleriranje, ili da se dalje jurimo i bijemo....
    Dobra je bomba koja uništava svako zlo - Majka Gavrila

  25. #25
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Carski
    To kako su Srbima ruke krvave do lakata, ili da Kosovo nije srpsko niti ikad bilo, piši šta god želiš, znam da ti je provokacija i misliš time da me pogodiš; no, meni je moja Crna Gora ipak dražija, a ruke su mi isto čiste..
    Kolko nebuloza u jednu rechenicu.
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

Page 1 of 2 12 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •