Aoooo hahaha sad procitah sve(skoro). Znaci rakun nece djecu, ne voli ih posle 10g lol, ne voli zene, ne voli gejeve, da ga pitamo sta voli brze ce haha xD
Kao što već rekoh nisamm roditelj, a i nemam neku želju da budem.
Zašto volim malu djecu, a kad napune 10 godina ih očima ne mogu vidjeti. Zato što ih u tim godinama uhvati društvo, a u svakom društvu se uvjek ugledaju na najgoreg među njima i po pravilu postaju lošije osobe
Da i ne pominjem da dijete može da bude smrtonosno za mene jer ako ne naslijedi moj imuni sistem ima da se pod stare dane sve dječije bolesti izređaju na mene
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Aoooo hahaha sad procitah sve(skoro). Znaci rakun nece djecu, ne voli ih posle 10g lol, ne voli zene, ne voli gejeve, da ga pitamo sta voli brze ce haha xD
http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
Les chiens aboient, la caravane passe.
To sto ne zelis djecu, postujem. Ali, teorija o odrastanju i vaspitanju djece ti je pogresna i imas apsolutno pogresan stav. Ako vodis racuna o djeci i njiovom ponasanju i vaspitanju, i ti im dajes primjer u svemu tome, onda ce se ugledati na tebe. Moj sin je skoro punoljetan, cerka malo mladja, pa se ne ugledase na najlosije niti imam problema sa njima. Ali iza toga je dosta truda i dosta price i porvoedenog vremena sa njima. Kad se sin rodio, pravo da ti kazem, u jednom momentu mi je bila zbrka u glavu, sto cu kako cu vaspitavat dijete, kako da ga naucim pravim vrijednostima, da sam u jednom momentu pomislio sto mi htjede ovo. Medjutim....sve to ide kako treba. "I najvece putovanje pocinje jednim korakom"Kao što već rekoh nisamm roditelj, a i nemam neku želju da budem.
Zašto volim malu djecu, a kad napune 10 godina ih očima ne mogu vidjeti. Zato što ih u tim godinama uhvati društvo, a u svakom društvu se uvjek ugledaju na najgoreg među njima i po pravilu postaju lošije osobe
Da i ne pominjem da dijete može da bude smrtonosno za mene jer ako ne naslijedi moj imuni sistem ima da se pod stare dane sve dječije bolesti izređaju na mene
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
Naravno da sam u pravu. Karakter osobe zavisi od toga kako toj osobi funkcioniše mozak tj. kako se luče hormoni. Fiziologija se ne mijenja pričom i učenjem. Možeš to dijete naučiti kako se ponaša u društvu i šta treba da radi u određenim situacijama ali mu je karakter na fabričkim postavkama
U zavisnosti od lučenja Adrenalina i Testosterona biće nervozno ili mirno
u zavisnosti od lučenja Oxytocina biće lažavo, ljubomorno, zavidno, zaljubljivo
u zavisnosti od lučenja Dopamina biće srećno ili depresivno
u zavisnosti od lučenja Testorterona, Progesterona i Estrogena će biti promiskuitetno
itd...
Ako mi se ćerka bude *ebala sa svakim treba li da njenom mozgu zabranim da luči previše Testosterona, Progesterona i Estrogena ?
Ili ako mi sin bude kriminalac treba li da ga vodim na operaciju da mu smanje rad nadbubrežne žlijezde ?
Pokušati promjeniti nečiji karakter je isto kao pokušati naučiti paraplegičara kako se hoda
Najbolja osoba koju sam u svome životu upoznao je definitivno Vuk Bojović pa su mu sinovi bili najveća beogradska ološ
Last edited by Rakun; 15-04-17 at 01:46.
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Silom tata - što i silom mokrom čarapom protiv mozga izudaran.
No kad ti potpuno nepoznato dijete samostalno zakuca na vrata i kaže tata, to je slalom tata... ali "silom tata" samo mokru čarapu podrazumijeva, niš viš!
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Da mi je znat koju zlijezdu treba rakunu popravit ili treba generalnu radit
Rakune, da je Vuk malo vise vremena provodio sa njima nego sa zivotinjama, mozda bi oni bolji bili. No ti sad pricas o ekstremima. Jeste, svako pravilo ima izuzetke, to cinjenica. Svakako i da je vrlo realna situacija da ti djetetu puzis sve, i ljubav i paznju i uslove u kojima se podize i da je sve uzalud. Ali ako bi stalno razmisljali u tom pravcu, ne bi bilo ni tebe ni mene. Ali i to je zivot. Cojek kad bi znao dje ce poginut ne bi tamo isao.
Goozice, kako bi ono?
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
Misliš za ono gore, u zavisnosti od lučenja Adrenalina i Testosterona biće nervozno ili mirno, u zavisnosti od lučenja Oxytocina biće lažavo, ljubomorno, zavidno, zaljubljivo, itd.?
ajde pokaži mi,života ti, taj naučni izvor, baš me interesuje? Ne Wikipediju ili topic na CdM , nego naučni rad koji to dokazuje
Mislim da si jedina osoba na forumu koja nije čula za adrenalin i testosteron
Evo ti nešto malo komplikovanije za početak
Hormon koji utiče na društvenost - Oxytocin
jedan od stotina naučnih radova
http://journal.frontiersin.org/artic...013.00250/full
Što se tiče testosterona mislio sam da je opštepoznato zašto se psi, mačke i bikovi kastriraju, ali eto nekima nije
jedan od stotina naučnih radova
http://onlinelibrary.wiley.com/doi/1....tb02379.x/pdf
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Nije ti teorija losa, praksa se pokazala mnogo bolja za diskusiju, a pogotovo za zivot. E sad, padobranstvo: za 99% povreda ili pogibija u padobranstvu uzrok je ljudski faktor (da ti sad ne navodim primjere koje sam ja licno vidio svojim ocima prosle sezone), tako da ti je teorija opet losa.
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
To već ulazi u nivo statističke greške. Ne znam da li se slažeš ali barem 20% ljudi se sastoji od džukela koja je roditeljima na ovaj ili onaj način zagorčala život (izvinjavam se psima na poređenju)
Misliš li da bi bilo padobranaca da se padobran ne otvara u minimum 20% slučajeva, to je jednostavno neprihvatljivo normalnom čovjeku.
Ali zbog ugrađenog nagona za produženjem vrste(koje ima svaka vrsta na planeti) je prihvatljivo da ti se potomak u**re u život
Jeste, ali moraš priznati da teorije koje zastupam imaju žestoko utemeljenje u logici, pa čak i u matematici i medicini
A jednom kad uđeš u rizičnu praksu je kasno za vraćanje na bezbjedno teoretisanje
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Zasto polazis od cinjenice da su padobranci normalni ljudi? ( Ne izgleda bas logicno da iskocis iz ispravnog aviona sa necim na ledjima zasto postoji mogusncost da se ne otvori i od tebe napravi statisticku gresku? )
Zivot ti nekad zagorcavaju mnogo vise ljudi koji ti nijesu ni "rod ni pomozi bog" . Ja postujem tvoj stav koji imas kad su djeca u pitanju, i iz moje price sa tobom, mozes da zakljucis da se uglavnom ne slazem sa tvojim stavovima. I ja uopste ne pokusavam da te razumijem ili da te ne razumijem, jednostavno postujem nacin na koji sagledavas stvari. Ti pricas teoriju o necemu sto nikad nijesi probao u praksi, za razliku od tebe ja znam teorijiu ali imam i praksu, i u podizanju djece i u padobranstvu
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
oj,kakva teatralnost, ljubi ga majka!
pitao sam te za izvore tvojih "naučnih činjenica" jer mi je strašno čudna ideja da ponašanje zavisi isključivo od toga "kako se luče hormoni" odnosno od "fabričkih postavki".
jesi li ti pročitao ova dva rada na koja si me ljubazno uputio? Ozbiljno te pitam?
ja nisam pročitao prvi, jer je na tvom linku dostupan samo sažetak, treba da se pretplatim za cijeli rad, što mi ne pada na pamet, ali ovaj drugi rad na nekoliko mjesta ukazuje da je situacija ustvari potpuno suprotna od ovoga što ti tvrdiš, odnosno da okruženje ima veći uticaj nego hormoni.
Naprimjer, navodi se da "naučene norme ponašanja nadjačavaju uticaj testosterona" (stranica 3), da "nema konkluzivnih dokaza o povezanosti testosterona i agresije kod odraslih primata" (stranica 3), da "sa izuzetkom jedne studije, rezultati ograničenog broja analiza ... pružaju malo dokaza da je testosteron povezan sa mjerama agresivnosti" (stranica 15) sa zaključkom na kraju da je "korelacija između nivoa testosterona i nivoa agresije niska ali ipak pozitivna, a značajno je veća kad se posmatra agresivnost ostalih jedinki u okruženju date osobe" (stranica 21). Ustvari, na nekoliko mjesta postoje indicije, preširoke su da ih citiram, a i nema potrebe jer si ti to sigurno već pročitao, da je smjer te povezanosti obrnut - da određeno ponašanje koje jedinka po prvi put sprovodi, npr. važna pobjeda ili krivično djelo, dovodi do povećanja nivoa testosterona i dalje agresivnosti kako bi se takav događaj ponovio, a ne da sam hormon dovodi do toga.
To su onda dobre vijesti za tebe, jer si bio u zabludi -
ustvari je samo dovoljno da ih pravilno vaspitaš i naučiš da se prilagode okruženju, ne trebaju ti hormonalne injekcije i operacije! I da uz nauku, logiku, matematiku i medicinu malo poradiš i na gramatici, pa da ne pišeš nazive hormona velikim početnim slovom; kod mene to može, vidiš da jedva znam i da pišem, ali tebi ne ide uz to tvoje busanje u grudi da si popio svu pamet ovoga svijeta...
dakle, možeš li, bez prenemaganja i pozivanja na to da iznosiš naučne, logičke, matematičke i medicinske činjenice, da potvrdiš da si pročitao i razumio ovaj rad na koji se pozivaš? jesi ili nisi, jednostavno pitanje?
Isto pitanje kao prošli put - može li izvor tih tvojih tvrdnji, naročito me zanima matematika?
Sto apsolutno nema ama bas nikakve veze sa gledistem roditelja. Ne pravi zamjene teza. Budi coek pa kad nesto ne znas, prizanaj da ne znas, nece ti niko glavu skinut zbog toga.Naravno da znam i u praksi, ali sa gledišta djeteta koje zna kako je roditeljima par puta zagorčalo život
Po treci put, pogeresna ti je logika. Padobranstvo je jedan od najekstreminijh sportova na svijetu, o kojem ti znas ocigledno ono sto si vidio na YT ili procitao na nekom portalu. I ne mozes uporedjivati svakodnevni zivot ili bilo koji sport tipa fudbal, bocanje, kosarka... Nekako sve znas, ali nista od toga nijesi probao u zivotu. Ne ido to tako moj prijateljuPo toj logici ne treba se dizat iz kreveta. gomila ljudi je poginulo igrajući fudbal (pričam o normalnom fudbalu)
Pade mi na pamet na jednog vozaca iz jedne drzavne ustanove, kad je jedne prilike vozio jednog naseg poznatog profesora knjizevnosti i poce sa njim neku strucnu knjizevnu pricu i profesor ga izmedju ostalog pita " Jesi li procitao to u knjiz Jevrema Brkovica?" Na sto mu je vozac odgovorio "Cus, jesam li procitao, ja sam Jevrema vozio skoro godinu dana" Bez, uvrede Rakune, ali me nekako tvoja prica podsjeti na ovo.
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
Po toj logici ne treba se dizat iz kreveta. gomila ljudi je poginulo igrajući fudbal (pričam o normalnom fudbalu)
Isto je "normalno" da ti stranac zagorča život jer na njegovo postojanje nisi mogao da utičeš, sem toga u pitanju je borba za opstanak. Mislim da je malo drugačiji osjećaj kad ti ga zagorča ona(j) kome si podario život.
Naravno da znam i u praksi, ali sa gledišta djeteta koje zna kako je roditeljima par puta zagorčalo život
PS.
da ne kvotujem trolinu
Da li si vidio kroz grad džukele sa ogrlicama i ako jesi da li znaš šta ta ogrlica znači ? Hint. razmnožavanje je drugi razlog . Kako se seljaci (ljudi sa sela) usuđuju da upregnu bika u ono za oranje ?
Imena hormona se pišu velikim slovom. Dovoljno ?
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Uh, Rakune, ovo je tako isključivo razmišljanje...kao da ne postoji ništa između te dvije krajnosti, jer ne postoji samo dobar i samo loš čovjek/sin/otac. Možda je dotični uz svu želju da bude idealan otac, posvetio previše ljubavi i pažnje životinjama, a uskratio sinovima u ključnom periodu formiranja njihovih ličnosti.
The more things change, the more they stay the same.
a možda je sinovima jednostavno bilo džaba pa da je najviše pažnje posvećivao njima!
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
https://m.cdm.me/lifestyle/djeca/pis...u-svoju-djecu/
Pismo jednog oca:
“Možda je pogrešno od mene, ali ja nemam prostor u srcu ili mogućnost u svom mozgu da razumijem ovakve očeve”, piše u svojoj iskrenoj priči objavljenoj na sajtu “Single Dad Laughing”, jedan tata koji je odrastao bez oca.
“Moram priznati da sam veoma uznemiren kada čujem rasprave na ovu temu, jer prosto ne mogu i ne želim pronaći opravdanja. Iskreno, ne marim šta će drugi misliti, ali ja kao muškarac želim poručiti svim drugim muškarcima. Očevi ne ostavljaju svoju djecu.
Umoran sam od čekanja da to neko od muškaraca poruči.
Umoran od toga da se hoda na vrhovima prstiju kada su u pitanju muške emocije.
Umoran od društva koje ovakvo ponašanje gotovo da opravdava i smatra “normalnim”.
Umoran od majki koje pokušavaju skrenuti pažnju na ovaj problem, jer je krajnje vrijeme da očevi preuzmu odgovornost.
Uprkos tome što ih ne opravdavam, vjerujem da postoje različiti tipovi očeva koji odluče napustiti djecu. A nijedan od njih nema valjane razloge, jer ne možeš tek tako otići, pravi očevi to ne rade.
Prvi su oni koji jednostavno odu. Spakuju svoje stvari, bez razmišljanja napuste ženu i dijete i prekinu svaki kontakt sa njima. Ovakvi očevi uopšte nisu muškarci. Oni su lijeni i uplašeni dječaci koji ne znaju kako da se nose sa odgovornošću, jer je nikada nisu imali. Njima je narcisoidnost prioritetnija od pomisli na to kako će izgledati život tog djeteta. Oni su dokaz da ljudi nekada mogu biti grozna, sebična stvorenja.
To je tip oca koji neće nikada shvatiti šta je ostavio.
Nikada neće znati kako izgledaju nedjeljna porodična jutra.
Nikada neće vidjeti stotine šarenih crteža koje je njegovo dijete crtalo godinama.
Nikada neće znati koliko je propuštenih odlazaka u zoološki park bilo.
Koliko kampovanja, izleta, igara i mjesta na koje nikada nije došao on. Tata.
Koliko propuštenih priča za laku noć, palačinki za doručak, vožnje bicikla i učenja stvari koje te samo otac može naučiti. Još tužnije je to što nikada neće znati da je ostavio maleno stvorenje koje bi ga gledalo kao heroja. Koje bi mu vjerovalo i voljelo više od ikoga na svijetu. Koje bi više od svega na svijetu htjelo biti kao on. Njegov tata.
On nikada neće razumjeti koliko je odgovoran za ogromnu rupu u dječijem srcu koja nikada neće biti ispunjena. Nikada neće shvatiti koliko je suza proliveno zbog njega, a koliko ljutnje i bijesa skupljeno u malom nejakom biću, koje se zove njegovo dijete. Koliko je samo život bio teži, samo zato što je on otišao. Očevi poput njega nikada ne shvate, ne razumiju i ne prihvate odgovornost za svoja djela. Ali vremenom oni ni nedostaju, jer ne može ti faliti ono što nikada nisi imao.
Možda je pogrešno od mene, ali ja nemam prostor u srcu ili mogućnost u svom mozgu da razumijem ovakve očeve. Nemam empatiju, a najbolji pokušaj izražavanja emocija bio bi ljutnja.
Ali postoji drugi tip očeva koji odlazi, a koji nije ništa bolji od prošlog. To su oni koji odlaze prikriveno, da se ne vidi. To su oni koji nastoje održati privid da nisu uopšte otišli, jer nakon razvoda ili prekida postaju vikend tate. Svako veče kada liježu na spavanje oni misle da su dobri očevi, jer se pojavljuju tu i tamo, sa vremena na vrijeme kako bi ispunili svoju obavezu i odglumili roditelja koji već odavno nisu.
Ne mogu shvatiti to. Kako možete biti parcijalni roditelji? Odrediti sebi prosječan broj sati i aktivnosti koje možete imati sa svojim djetetom? Vama je očigledno sve ok. Vi i jeste zato ok tip tate, jer ništa ne izaziva reakciju kod vas. Vama je ok provoditi minimalno i ograničeno vrijeme sa djetetom. Ok vam je što ste ga ostavili većinu vremena ženi koju ste vi ostavili. Čak vam je kasnije i ok da gledate kako novi muškarac zauzima dominantnu ulogu u njihovim životima, jer mislite da je ok da ste vi tu samo vikendom. A nije!
Vi se ne borite, jer mislite da i ne treba. Navodno ste već otac. Ali imate li uopšte predstavu šta to zapravo znači? Vrijeme koje trošite na priču drugima o tome kako ste dobar otac biste mogli potrošiti na to da stvarno postanete takvi. Ali dugo građene iluzije o sebi postanu istina u koju svako poželi vjerovati. Vi ste ipak onaj koji šalje poruke ili zove. Daje novac i pomaže, a zar to samo po sebi nije dovoljno? Naravno da nije, jer biti roditelj zahtijeva mnogo više od toga.
Većina ovakvih očeva bi mogla biti okarakterisana kao Diznilend Tate. Njihova funkcija na kraju nije ništa drugo do toga da zabave sebe i djecu, a pritom i druge, misleći da je to sva suština. On je obavio svoju dužnost, dijete se nasmijalo, čini se da ga voli, ali je li to stvarno dovoljno?
Kao dijete odraslo bez oca odlučno govorim da nije. Nikada neće ni biti. Oba tipa očeva su direktno u mojoj porodici. Prvi tip je onaj koji je ostavio mene, a drugi onaj koji gostuje mom bratu za praznike. Suština je ista. Oni nisu očevi, već pokušaji. Donori spermi nedovoljno sposobni da spriječe nastanak života o kojem nikada neće znati da vode računa i preuzmu odgovornost. Pravi očevi nikada ne odlaze, jer da odlaze znali bi koje posljedice ostavljaju trajno na život djeteta, koje ostaje okrnjeno cio život”.
Last edited by Kliker17; 17-04-17 at 12:53.
Pametnima smatramo samo one koji misle jednako kao i mi.
Fransoa la Rošfuko, francuski filozof
onaj koji je odrastao bez oca ne zna šta znači odrastati uz oca, recimo, nasilnika, ili uz oca i majku koji se stalno svađaju. Samo skladna zajednica je dobra za djecu a skladna zajednica može i biti i razvedeni brak u kojem oba roditelja vole svoje dijete i uvijek su tu za dijete, pa samim tim i jedno za drugo...jer logično je, čak i ako si rastavljen, ako se bilo koja neprijatna situacija desi jednom roditelju, drugi mora biti tu zbog svoga djeteta, valjalo bi da bude na pomoći i bivšem supružniku i djetetu, jer samo tako daje do znanja da mu je stalo. No to je ideal i nažalost obično se roditelji prepucavaju a sve preko dječije grbače, tako da se slažem sa Ovizijem da je bolje ne poznavat oca no da se non-stop živi u svađi i u strahu kad će otić...
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks