sto se tice mene stalno nesto citkam narocito ljeti, ima se viska vremena a i prilicno zna da relaksira.
mada, ima jedna stvar koju sam primijetila i djelovace malo cudno.
uzasno volim da citam albert camia, blizak je mojim nekim razmisljanjima i uopste jako je dobar pisac samo, mozda zbog alzirskog jakog sunca koje se uvijek pominje u njegovim romanima, njegove knjige sam voljela da citam ljeti, bas kao sto sam romane dostojevskog kao po nekom nepisanom pravilu ostavljala za hladne zimske dane, jer mi se cini da tek tada mogu na pravi nacin da osjetim car jakih zima i snijega o kojima pise.
vjerovatno zvuci malo bezveze, al eto to sam nekako primijetila nesvjesno kod sebe, da cak romane sortiram po godisnjem dobu a ne samo po tome kojoj vrsti literature pripadaju.
znaci moja preporuka je da se batali jedno glupavo pravilo koje je nemam pojma ko uveo, da se ljeti cita iskljucivo lagano stivo tj. u prevodu sund i kic, vec da se upravo vreo ljetnji dan dok se izlezavate na plazi ili bilo gdje drugo iskoristi na najbolji nacin odnosno da se procita i vidi neko pametno i inteligentno stivo. moj prijedlog je svakako cami!
Bookmarks