Mozda bih i mogao da dostignem neku vrstu tkz. nirvane, vodeci se upustvima o meditaciji o kojima je Rene Decartes govorio i jednostavno kazem sebi: sad cu zatvoriti oci, zacepit cu usi, odvratit cu sva svoja osjecanja, cak cu i sve slike tjelesnih stvari izbrisati iz svojeg misljenja, ili cu ih, barem, jer se to jedva moze postici, smatrati ispraznim i laznim, te cu se obratiti sebi samom i nastojati, razmotrivsi bolje, upoznati bolje samog sebe i vise se pribliziti sebi...
Ali, tesko je postici taj nivo iskljucene-ukljucenosti i odleprsati van okvira razumnog stanja i oduprjeti se nihilistickim mislima koje se prozimaju svim porama, a, iskreno, i ne vidim razlog zasto bih meditirao svakodnevno kad mogu da pijem i na mnogo laksi nacin dosegnem to neko "uzviseno" stanje svijesti...
Bookmarks