Dakle, ti po svojoj slobodnoj volji odbacuješ mogućnost da Bog ima slobodu volje, i to treba da je logično je li tako?
Ništa novo. Kao i uvijek, kao i u jevanđeljima, svakom zahtjevu za apsolutnom slobodom ličnosti suprotstavlja se tvrdnja da bi njeno ostvarenje neminovno vodilo haosu. Sam pojam "zakona" kako u etičkom tako i u juridičkom smislu uvijek pretpostavlja neko ograničenje lične slobode a u ime društvenog poretka i harmonije tj nužnom življenju sa drugima. Na taj način drugi, jer smo primorani na njega svojom datošću predstavlja bezizlaz za nas, drugi je pakao za nas što bi rekao Sartr.
I onda ne treba da te čudi što ne mogu da prihvate Hristosa kao Boga.
Biološki način postojanja čovjeka, njegova biološka ipostas, je datost. Ona se pokorava zakonima prirode. I ti zakoni se ne mijenjaju.
I tu vrstu smrti Adam nije mogao da premosti, jer je postao sebecentrična figura, proglašavajući se samodovljnim Bogom. Dakle tu je pad.
I uvodeći pojam Boga, uvodimo ga kao neslobodnog, koji samo zato jer vjerujemo u njega donosi besmrtnost, raj, i sl što sa pravom kritikuju oni koji ne vjeruju u Boga. Jer ako je besmrtnost po prirodi i po nužnosti onda je ta besmrtnost moranje kao i život. A čovjek hoće svoju slobodu pa makar bila da ne bude sa Bogom, da bude nebiće...
Radosna vijest Jevanđelja jeste upravo to da čovjek sada, zahvaljujući Hristu, može da izabere i da sam postoji, tj da kao ličnost izabere svoj način postojanja kao bića na način kao što i Bog postoji kao biće. Slobodno i iz ljubavi kao Hristos, Sin Božiji sa Ocem. A ne da se pokorava zakonima prirode. To znači nije ukinuo zakon ali je donio savršeniji. To od Boga "usinovljenje" čovjeka, tj prihvatanje ličnosti i ipostasi čovjeka kao Sina Božijeg je suština krštenja.
Još jednom na temu slobode volje Božije:
"U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja."
Lk. 10,21
Bookmarks