New Member
Da li si ti cuo da srpski jezik ima svoj knjizevni jezik, koji se razlikuje od govornog odnosno svakodnevnog!?Originally Posted by Vlado Dapčević
Evo jedno malo stivo za tebe:
http://www.rastko.org.yu/isk/isk_04.html
Banned
Kod tebe je ocigledno da sva moja pitanja izbjegavas.Kod njega je problem sto ne moze da se koncetrise na temu duze od vremena koje mu je potrebno da je zapocne - cisti nedostatak fokusa ili mozda (ne)znanja! Evo ga sad je presao na izbore!
Banned
Svetosavske bajke samo ponekad citam.
Evo stivo za tebe od Marka Miljanova. http://www.cafemontenegro.com/forum/...724#post423724
Member
Kakav mentol... ako napravis dug onda moras i da ga platis... to je sasvim normalna stvar... zasto bi Srbija placala kredite koje je iskoristila CG? To ni jacim metolima od tebe nije palo na um... dakle, Crnoj Gori niko nije dopisao ono sto joj ne sleduje... toliko si pozajmio, toliko i vrati i zdravo... a kad bi gledali tako ko ti najbolje da smo ga podjelili na pola pa da se nikad ne izvadite iz bule...
Member
I sta ocete sad od Srbije... vredjali ste je kad su vam trebali argumenti za nezavisnost... ok, trpeli smo... aj sad da iscoolirate malo... svoja firma - svoja briga...
Senior Member
Ne samo to...srpski jezik ima NAJMANJE TRI potpuno definisana dijalekta, koji su razliciti do neprepoznavanja:
1.juzno-srpski (vranjsko-leskovacki)
2.vojvodjanski (banatski je najtpicniji)
3.sjeverno-srpski (tromedja sa CG I Bosnom)
Beogradsko-novosadski je neki amalgam koji je nastao *pretapanjem* svih ovih akcenata kroz postupak mijesanja i neke, kao, standardizacije.
U tom smislu ima PINK znacajnu ulogu juzno balkanskoh jezickog pomirenja, jer se formira neki dijalekat kojim se govori , a koji je slican i na Pink, i na TV1, i na TRSarajevo i na TV CG...(recimo, primjer koji sam ja licno cuo: kada Andjel Novakovic vodi Dnevnik, to veze nema sa njenim akcentom u svakodnevnom razkovoru na podgorickim ulicama....pa i moja rodjena kcerka ima dva akcenta, onaj za drugarice i onaj za *fino drustvo*).....smijesno? Mozda!
Jezik je jedan juzno-slovenski jezik, sa 4 osnovna dijalekta:-srpski (potpuno definisan, sa novosadskom kodifikovanom gramatikom itd)
-hrvatski (u procesu definisanja, ali nije dovrseno jer se nije *primila* u praksi Tudjmanova kodifikacija i nove rijeci, tako da je jezik jos u procesu evolucije) 3.bosnjacki (mislim da su slicniji akcenti Srba, Hrvata i Muslimana u Bosni nego sto je nova slicnost sa maticom, nastala pri pokusaju Republike Srpske da imitira srpski jezik, sa novom ekavicom....mislim da se to nije bas mnogo primilo u RS). Isto tako je i sa hrvatskim koji se govoru u Herceg Bosni, jer i oni pokusavaju da se priblize Zagrebu...ali neznam koliko su uspjeli.
4.)crnogorski jezik, koji nastaje i koji jeste jezik isto toliko koliko i boshnjacki...pa sad je li ili nije, to je politicko vise no lingvisticko pitanje.
Ako ja govorim srpski, nemam prava da zabranim da se taj isti jezik dozivljava od nekoga kao crnogorski, tim prije sto zaista ima neke karakteristike , pa cak i 2-3 sasvim specificna glasa, koji su specifikum CG.
Ja sam ipak samo amater, koji voli jezik i koji zivi od rijeci, pa bi mozda bil primjereno da nam neko kompetentan da eki finalni sud o ovom pitanju.
Podrav,
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
Senior Member
Vlado,
Nebih dozvolio da nam Srbi prebacuju * do sudnjaga dana* da smo ih prevarili prilikom ovog *plisanog razdvajanja*...a nebi bilo ni FER!
Znaju ovi nasi kad treba da se *potenche* i da ne ostete interese CG ni po koji cijenu, pa ako su pristali, bice da je Dinkic imao *jace adute* i da taj iznos zaista treba CG da plati.
Svakako da te ja razumijem, da ti zelis dobro svojoj drzavi,ali ...ugled te drzave mjeri se , po nekim kriterijumima koji vazeu savremenoj diplomatiji, bas po tome koliko ta drzava uredno servisira dugove, koliko postuje ugovore i.tsl.
PONAVLJAM, SIGURAN SAM DA SU TREBALI DA OVAJ DUG PRIHVATE, PA MA KOLIKO NAM TO *NEPRIJATNO* BILO...tacno je da je
Srbija mnogo ekonomski jaca, ali onih 6% je NASE!!!
Zato smo dobili i toliki dio deviznih rezervi bivse drzave, i toliki dio vrijednosti vlasnistva u inostranstvu (ambasada i sl)....pa moramo i ovo obaveza uzet.
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
New Member
Bone,
ko ce sutra da finansira stampanje svih knjiga, dokumenata, formulara na toliko jezika u Crnoj gori. Sve da i postoji crnogorski jezik, nema se sredstava za takve egzibicije, a i rezultat toga bi bio podjela CG za sva vremena.
Da ne pominjem naucne krugove, koji ce tu ideju da odbace, jer nije dovoljno razlicit odnosno osoben da bi bio jezik. Zar Hrvati nemaju problema da ubijede svijet da pricaju posebnim jezikom - idu cak dotle da su sest razlicitih gramatika izdali, koje blage veze nemaju jedna sa drugom. I pored tolikih silovanja u jeziku da bude drugaciji od srpskog i dalje im u nauci ne dozvoljavaju da koriste cisto izraz "hrvatski jezik".
O bosnjackom i crnogorskom necu ni da govorim - to samo lud covjek moze da podrzava.
Zar ti ovaj zakon o manjinama nije sve objasnio o jeziku i pravima manjina na svoj jezik u skolstvu, administraciji, nauci...koliko je to nezgodna i skupa zezancija.
Pomisli samo da sutra neko prevodi 100 hiljada strana evropske regulative na crnogorski i bosnjacki zbog nekih arhaizama, koje niko vise ne koristi, do moj djed i baba - onda bi trebali da se svi zaposlimo u prevodioce i lingviste da bi nas bilo dovoljno za tako nesto. Bas bi bilo interesantno - nacija prevodioca i lingvista. A ko bi u toj zemlji trebao onda da radi - mozda Milo i Filip i Mugosha?
Ma suluda ideja, koju rezim forsira, ne zato sto je izvodljiva, nego da prikrije ogroman lopovluk i svoju zaostalost.
Last edited by jujy; 12-07-06 at 15:50.
Active Member
jujy, ne zaboravi da je pitanje jezika na ovim prostorima par excelence politicko pitanje.
Svi jako dobro znamo da je ime "srpskohrvatski" jezik stvoreno da bi se napravio nacionalni balans dvije najvece i (u tom pogledu) najekstremnije republike bivse Jugoslavije. Raspadom drzave odjednom pocinje da se pravi ekstremizam na opozitnom polu - dokazuje se nekakva posebo znacajna razlika medju jezicima, a zanemaruje cinjenica da se svi i dalje jako dobro razumijemo iako govorimo "razlicitim" jezicima.
Dakle, u vremenu kad je jedan jezik odredjen imenom drzave (a svi su svjesni i svi znaju da je korijen jezika zajednicki) ne znam zasto se oko toga dize tolika hajka.... U srpskom Ustavu, koliko mi se cini, stoji i dalje da im je zvanicni jezik srpsko-hrvatski. Ne vidim problem u tome sto ce se jezik kojim se govori u Crnoj Gori zvati crnogorskim ako to ne bude nacin obracuna sa politickim protivnicima. Problem je na sasvim drugoj (drugim!) strani.
Podrzavaoci srpskog imena jezika u Crnoj Gori ovo ce da dozive kao nacionalnu tragediju i da nastave svoje jaokanje nad ugrozenoscu srpstva i svojom tragikomicnoscu i dalje izvrgavati ruglu sam pojam opozicionog djelovanja. To ce za posljedicu imati da ce aktuelna vlast da se stavi u odbranu Crne Gore i crnogorstva kroz zastitu imena jezika.... i onda opet idemo u krug, i onda opet, iz izbora u izbore imamo referendum i palamudjenje o davno prevazidjenim i (u sustini) nebitnim stvarima.
Sva dokumenta evropske legislative vec su prevedena na hrvatski jezik, a prilicno sam siguran da ce bilo koja vlast u drzavi Crnoj Gori i bilo koja vlast u drzavi Srbiji jako rado iskoristiti bas tu verziju na stranom jeziku i smanjiti troskove "prevoda".
Ako su ljudi zabarikadirani u svoje nacionalne torove kao svoj glavni zivotni problem prepoznali ime jezika, ako su ljudi zatvoreni u sopstvene zablude jedinu svrhu svog javnog djelovanja nasli u zastiti nacionalnog identiteta, zanemarujuci vrijednosti koje se cine jedno drustvo demokratskim, gradjanskim, moralnim.... onda ovo pitanje predstavlja problem. Kad se sa starim zabludama prekine, kad se vidi da nije problem kako ko zove svoj jezik nego sto on u stvari oce da kaze - e tada postoji sansa za napredak. Do tada - stanovnici Crne Gore imaju samo sopstvene, zatvorene, prljave i ruzne torove.
Od stanovnika Crne Gore, odma` da se razumijemo, ne ocekujem nista bolje.
Last edited by Thomas_O_Malley; 12-07-06 at 16:07.
Caesar`s wife must be above suspicion
Member
jujy kao sto ste vi tj. srbi ubjedili druge da postoji samo srpski jezik po istom principu postoji hrvatski, jer ja sam ctavog zivota pricao srpsko-hrvatskim, nit srpskim nit hrvatskim!
Deficit u spoljnoj trgovini nije dug, vec predstavlja manjak novca u drzavi, a mislim da sa dugom nema veze (novca u smislu novcane mase, te moze doci do deflacije).
U svakoj zeni lezi djavo. Ili ga ubijes radjanjem, ili poslom, ili i jednim i drugim.
Banned
Prevarili su nas Srbi i izvarali tisucu puta, a mi samo treba da ih ispostujemo da su nasljednici SCG, kao sto tvrde, zele, i kao sto je dogovoreno i potpisano.
Nasljednici u svemu, pa i u dugovima!
Active Member
..............!
Cisto ekonomska tema.
Ono sto Vlado Dapcevic ne zna (a i ne cudi me, stari je to revolucionar koji cesto podje za srcem) je da je izmedju CG i Srbije potrebno dogovarati "razdruzivanje" u odredjenim sferama javnog djelovanja. Prosto, u svijetu postoje neke regule koje se moraju ispostovati. Koliko god mi zeljeli da sad kazemo: "E nijesmo vise sa Srbijom, eto im i dugovi sa svim ostalim, oganj ih izgorio...." - cesto ce dolaziti chikice u odijelima da nas potapsu po ramenu i pitaju jesmo li mi (ili neko petanesti) od njihove pomoci gradili mostove, isplacivali penzije i dobijali izbore. I trazili i dobijali kredite....
Samo zato sto te neko naucio da se jezik kojim ti govoris tako zove. A to ime je stvoreno opet iz nekih petnaestih razloga.... no da ne duzimo pricu i skrecemo temu.
Njegova argumentacija na temi o spoljnom dugu je smijesna i zasluzivala je samo kratko pojasnjenje. Izvinjavam se na ovoj lingvistickoj upadici.
Caesar`s wife must be above suspicion
New Member
Plavooki, sva ova silna palamudjenja oko jezika padaju u vodu, kada odes u inostranstvo i pitas nekoga "gdje se nalazi sekcija za knjige na crnogorskom jeziku" ili "na kom fakultetu slavistike se izucava crnogorski jezik".
Ozbiljni narodi i kulture nece popaliti milione knjiga napisane na srpsko-hrvatskom jeziku ili im - ne dao Bog - mijenjati i prestampavati nazive iz srpskohrvatskog u crnogorski, samo zato sto se nekom nepismenom vladaru i njegovoj klici prohtjelo da izmisle naciju, novi jezik, novu kulturu, tradiciju, buducnost....!
Hrvati imaju tu srece da je Vatikan iza njih u njihovoj namjeri, pa nece faliti sredstava za gluposti..., jer se radi o nekim drugim namjerama Vatikana i katolicizma, ali u Crnoj gori je to van svake pameti.
Sto se tice spoljnotrgovinskog duga, pogledaj izvjestaj CBCG i bice ti sve jasno, ako znas sta je balance sheet.
ps. Ne zaboravite da su Zapadne zemlje napravile/sastavile Jugoslaviju koja se zvala kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tachka.
Ljubotinjanin
Pa nekad moze i da se ne plati. Ako ti ih oproste (Pariski klub povjerilaca...)Kakav mentol... ako napravis dug onda moras i da ga platis... to je sasvim normalna stvar... zasto bi Srbija placala kredite koje je iskoristila CG? To ni jacim metolima od tebe nije palo na um... dakle, Crnoj Gori niko nije dopisao ono sto joj ne sleduje... toliko si pozajmio, toliko i vrati i zdravo... a kad bi gledali tako ko ti najbolje da smo ga podjelili na pola pa da se nikad ne izvadite iz bule...
Loše stvari dolaze u paketu, za dobre stvari treba vremena.
Member
Uglavnom se oprastaju nerazvijenim zemljama...mi smo ipak zemlja u razvoju ili ti po HDI-ju (0.703) pripadamo redu razvijenih zemalja ali nazalost u Evropi samo ispred Albanije(podatak je vazeci za SCG)!
Ljubotinjanin
Ispred Albanije? Nesto ne bih rekao ali aj
Ta Albanija je potpisala sporzam sa EU a mi nijesmo.
Last edited by hercules; 12-07-06 at 23:55.
Loše stvari dolaze u paketu, za dobre stvari treba vremena.
Senior Member
Fala ti na umjesnom i finom pojasnjenju...TACNO TAKO KAKO RECE U PRVOM PASUSU..DOSLI BI DA NAS PRIUPITAJU *CHIKE* KAKO BI TO MI U EVROPU, A NE PLACAMO DUGOVE....PORED
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
Senior Member
To se tebi zahvaljujem Thomasu, no mi se sam lansita ovaj post, bez moje volje i ucesca....to su neke djavolje sile i rabote u ovi moj lap top
"Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"
Active Member
Sorbona ima odsjek za crnogorski jezik.Plavooki, sva ova silna palamudjenja oko jezika padaju u vodu, kada odes u inostranstvo i pitas nekoga "gdje se nalazi sekcija za knjige na crnogorskom jeziku" ili "na kom fakultetu slavistike se izucava crnogorski jezik".
Active Member
Tačno, ali to je negativna stvar, a ne pozitivna.
Netačno, taj jezik je tako nazvan mnogo pre 1945 i mnogo pre 1918. Još sredinom 19. veka je utvrđen zajednički standard. Kao primer postovaću skenove National Geographic od pre balkanskih ratova gde se taj jezik naziva Serbo-Croatian kao što se i dan danas naziva skoro svuda u svetu, osim tamo gde se govori kao prvi jezik - što pokazuje šta je u stvari Balkan i zašto postoji u međunarodnim okvirima termin "balkanizacija". Upravo je podela na srpski i hrvatski politička, i upravo su se hrvatski lingvisti-političari proslavili ubacivanjem arhaizama, novokomponovanih reči itd. radi stvaranja razlika. Tako da će jednom za 100 godina možda biti dva različita jezika, ali ne zato što je to prirodan proces nego zbog politike.
Bilo bi dobro da baš Crna Gora napravi presedan i ne menja ime jezika. U srpskom ustavu mislim da stoji srpski jezik, nisam siguran. Ni ja nisam apsolutno protiv da se taj jezik nazove crnogorskim, ako se ne negira da je to isti jezik. Ali čemu onda uvođenje novog naziva?Ja zaista ne vidim nikakvu potencijalnu korist, samo štetu. To nisu uradili Amerikanci, Australijanci, Novozelanđani, Kanađani, Austrijanci, Belgijanci, Švajcarci, (umesto toga imaju američke, itd. STANDARDE recimo engleskog jezika) Takve stvari se rade samo na Balkanu i nekim indijskim pripizdinama zbog verske i etničke netrpeljivosti, drugog razloga nema.
Pa i sam vidiš da od jezičkog politiziranja nema koristi nego samo daljeg mućenja vode. Treba biti pošten pa priznati to.
Ovo je sve tačno. U ime toga, ne treba menjati ime jezika, samo treba dodati ijekavski ili crnogorski standard. A u narodu neka ga zove ko kako hoće, srpski, crnogorski, hrvatski, bosanski itd.
@Vlado Dapčeviću....Tisuća, puk, vrag...sve je to govorio i car Dušan. I danas te reči koriste Rusi recimo. U čemu je tvoja poenta?
Last edited by ssin; 13-07-06 at 08:48.
Jesu li oni trazili RUSE ILI GUSLE ?
Active Member
Ja sam bio u Albaniji prošle godine. Proveo sam se bolje nego recimo u Mađarskoj gde je očigledan visok procenat nadrkanih ljudi. Nisam očekivao toliku tolerantnost, oduševio sam se. A što se razvijenosti tiče, Crna Gora je danas Amerika za Albaniju. Čim pređeš granicu to je očigledno. Ali Albanija ima budućnost jer su ljudi opušteni i imaju entuzijazma. Nema verske netrpeljivosti a ima puno mladog sveta. Sve u svemu, ima pretpostavke da bude jedna jako uspešna zemlja.Ispred Albanije? Nesto ne bih rekao ali aj
Ta Albanija je potpisala sporzam sa EU a mi nijesmo.
Jesu li oni trazili RUSE ILI GUSLE ?
Forum Resident
Jeli vakat da batalite o crnogorskome jeziku,Crnogorci ce zborit crnogorski i kraj !
IMENOVANJE CRNOGORSKOG JEZIKA NE SMIJE SE PREPUSTITI EKSPERTIMA
Nece, valjda, o imenovanju crnogorskog jezika odlucivati jezicki unitaristi, kakvi su dr Lidija Tomic, dr Miodrag Jovanovic, Ljubomir Kovacevic, Jelica Stojanovic, Draga Bojovic, dr Slobodan i Zagorka Kalezic, dr Vuk Cerovic (Karadzicev covjek) i dr Zivko Djurkovic... Ta niksicko-terazijska lingvisticka druzina, kada je vidjela da ce ipak doci do imenovanja crnogorskog jezika, kao isprobani populisticki adut zloupotrijebila je svoje studente.
I
KAO STO SE NI RAT
ne smije prepustiti samo generalima, tako se ni imenovanje jezika, pogotovo crnogorskog, ne smije prepustiti samo lingvistima. Nigdje se kao na imenu jezika ne vidi sto je uradjeno od crnogorskog narodnog bica u posljednje dva vijeka, narocito sto je uradjeno u XX vijeku, to jest sto nije uradjeno. Pitanje naroda i jezika kojim taj narod govori, nigdje nije smatrano sporednim pitanjem osim u Crnoj Gori. Odvajkada je crnogorski narod zborio svojim crnogorskim narodnim zborom i jezikom. Crnogorci su svoj jezik stvarali, govorili i pisali njime i prije Njegosa, i prije Petra Prvog, i prije Crnojevica, i prije Balsica, i u Duklji, i prije Duklje!
Dukljani, Zecani i Crnogorci, a to su tri imena za jedan narod, stvarali su svoj narodni jezik i govorili svojim narodnim jezikom. Dukljani su ga zvali slovenskim, o cemu imamo toliko dokaza: Zecanin iz Krajine (XI vijek), autor je “prvog ljubavnog romana“ ( Vladimir i Kosara) kod Juznih Slovena, napisanog na slovenskom jeziku. Ima argumentovanih dokaza da je i Ljetopis Popa Dukljanina na latinski preveden sa slovenskog. Zecani su svoj jezik zvali narodnim ili slovenskim. Crnojevicka je Crna Gora svoj jezik stvarala i na osnovu zetskog i na osnovu dukljanskog, odnosno slovenskog jezika. U doba Crnojevica se u Zeti, to jest Crnoj Gori, pise cistim narodnim jezikom, koji se tako i zove, a ima dokumenata gdje se naziva i slovenskim. Nema dokumenta da su balsicki Zecani i crnojevicki Crnogorci svoj jezik nazivali srpskim. Petrovicka Crna Gora je svoj jezik i svoju pismenost zahvatala iz govorne i ljetopisne riznicke memorije svojih predaka Dukljana i Zecana. I nikada i nigdje njegosevska Crna Gora svoj jezik nije imenovala drukcije do narodnim i naskim, a u crkvenim librima i crkvenoslovenskim. Ljuba Nenadovic je, u pismima sa Cetinja, ozbiljno upozorio: Nastave li Crnogorci da govore i pisu crnogorskim jezikom, za sto godina razlika izmedju crnogorskog i srpskog jezika bice veca nego izmedju spanskog i portugalskog!
I bila bi da Srbi nijesu iz godine u godinu u Crnu Goru slali, naravno besplatno, svoje skolske programe, udzbenike i prosvetare. Ubrzo su takvi srpski pokloni poceli da ozbiljno razijedaju crnogorsko nacionalno i jezicko bice!
II
CRNOGORCI SU NASTAVILI
da govore i pisu svojim jezikom – narodnim, naškim, crnogorskim. A onda su u Crnu Goru poceli da dolaze Srbi iz Beča, Pešte, Novog Sada, Karlovaca i Beogradskog pašaluka. Imajuci već viziju buduće Velike Srbije - od Dunava do mora sinjega, često do zagrcnuća deklamujući (sto je za taj period nacionalnog uskrsnuca i budjenja nacionalne futurologije sasvim normalno), pjesmu violentnog Sima Milutinovica Sarajlije Vostani Servijo! Takvi su Srbi poceli Crnogorce da poducavaju ko su i kojim jezikom govore. Prvo su to činili oprezno, poput Garasaninovog Piroćanca, i u prihvatljivim “bratskim” asimilativnim dozama, govoreci im da su Crnogorci i Srbi braća, da su Slavjani, da se jezik kojim govore i jedni i drugi – i Novi Sad i Cetinje, i Beograd i Cetinje zove slavenoserbski, crkvenoslavenski, a onda su, u daljim ”bratskim” asimilatorskim kontaktima, odbacili i ono slavenski i oni crkveni da bi ostalo samo ono srpski, sto je i bila njihova strategija utapanja crnogorskog jezika u srpski i Crne Gore u Srbiju, kojoj je vec tijesan bio nekadasnji Beogradski pasaluk!
III
ISPADA DA SU CRNOGORCI I NJIHOVI DINASTI
u jednom periodu obnavljanja crnogorske drzave na zetskim i dukljanskim temeljima, imali mnogo preca posla od naziva svoga narodnog jezika. To je vec bio onaj tipicno crnogorski romanticarski period kada su i najpametniji Crnogorci propovijedali sveslovenski unitarizam i rusenje “tih malih slovenskih cergi od Jadrana do Tihog okeana”. Svako se, i narodi i pojedinci, svojih malih i velikih zabluda mnogo bezbolnije oslobadjao od, na zrtvovanje vazda spremnih, Crnogoraca. Svaka slavjano-serbska, panslavisticka, poslastica, smisljena u Sankt Petersburgu ili u Beogradu, na naivnom je Cetinju primana i docekivana mimo svakog ocekivanja onih sto su takvim poklicima pozivali Crnogorce da mnogo vise budu Sloveni i Srbi nego Crnogorci!
Cetinje je vazda svojim crnogorskim jezikom sa svima razgovaralo i svima se davalo i vise no sto se od njega trazilo. I Cetinje i Crna Gora,cijelog su svog vladicansko-knjazevsko-kraljevskog postojanja pripadali vise drugima, pogotovo Rusima i Srbima, nego sebi, a sve to da bi “braca” Slavjani shvatili kako sigurnu postaju na samoj jadranskoj obali imaju! Crnogorci se citavog vremenskog postojanja samo svog oruzja, svoje povijesti i svog jezika nijesu stidjeli, a cesto su dozivljavali da im i jezik i povijest osporavaju. Tako je bilo prije hiljadu godina, kada je Duklju “zla raska struja” razarala, tako je i danas kada Crnu Goru terazijske mracne sile hoce da razore. Crna Gora je opstala i opstajala evo sve do danas, kada Crna Ruka hoce i zivi jezik da joj iz celjusti iscupa!
IV
CRNOGORCI SU VAZDA SVOJIM JEZIKOM
i oruzjem govorili, kliktali, klikovali, kojevitezali, kleli, lelekali, u kam zatucali i svoje dusmane i sebe u svim nuzdama i tmusama, kada im se cinilo da im je mrklo bez svitanja i da ce im se grob na taj svijet propasti! A onda je Vuk Karadzic dospio preko Kotora, uz kotorske strane i pravo na Cetinje. Otkrio je Crnu Goru i u njoj izvorni narodni jezik i mnostvo inkunabula i hrisovulja iz minulih vjekova, ustivanih u manastirskoj riznici kao med u sacu. Jezik je zapisao i shvatio da je to drugaciji jezik i od onog “govedarskog” jadarskog i levackog, i od onog ucenog i pojnog, karlovackog i novosadskog. Crnogorci, a mozda ni Vuk sve do susreta s Kopitarom, nijesu shvatili da ih je Vuk, zapisujuci njihov jezik, ostavio bez jezika, uzimajuci ga kao uzoriti obrazac jeziku koji je on, po beckom i Kopitarovom scenariju pospremio, uniformisao, uprostio i ucinio jasnim i sumadijskom cobaninu i vojvodjanskom seminaristi doslom u Bec da se iskoluje i vospita za Srbiju.
V
VUK JE CRNOGORCIMA JEZIK ZAPISAO I OTEO IM GA,
da bi ga oni, poslije gotovo dva vijeka, morali od drugih otimati, vratiti mu svoje ime i znacenje. Inkunabule i hrisovulje je iz Cetinjske riznice utovario, uz Njegosevu pomoc, pa pravo s njima u Bec, da ih tamo protolkuje, prouci i restaurirane vrati na Cetinje. Jezik nam je vratio kao srpski, a inkunabule i hrisovulje je, za velike pare, po Becu rasprodao, kako bi on, vec i dozivotno katolik, i Ana Kraus, katolkinja po rodjenju, i kcerka Mina, krstena po katolickom obredu (a popravoslavljena udadbom za starijeg beogradskog trgovca), i nekoliko sinova, kao i Mina krstenih, mogli pristojno u Becu zivjeti i on, povremeno, u Tursku Srbiju upadati, pokusavati da kneza Milosa opismeni, a Srbima jezik, sto ga je nasao u Crnoj Gori i Hercegovini, nametne za narodni i knjizevni. Milos ga zamalo nije dao musketati sto Srbiju i Srbe hoce da opismeni i medju kulturne narode uvede. Milos mu je vise no jednom priprijetio “da ce mu i onu zdravu nogu pretuci”. Vuk je, medjutim, i dalje klecao od Beca do Beograda i Cetinja, zapisivao i pokrstavao, davao ime i jeziku i narodu, naravno srpsko, kako bi ugodio jednoj Srbiji, koju je on prije drugih vidio i naznacio kao veliku i svuda i u svemu srpsku. Vuk je sve to radio kako bi ugodio jednoj Srbiji koja jos nije bila iz opanaka i fesa izasla.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Forum Resident
VI
I MINISTAR PROSVJETE I NAUKE,
gospodin Backovic, i predsjednik Savjeta Vlade Crne Gore za opste obrazovanje, gospodin Cerovic, trebalo bi da znaju da se, u ovom trenutku, ne radi o normiranju crnogorskog jezika: nije rijec o pravopisu, gramatici, fonetici, morfologiji, sintaksi i leksici, vec iskljucivo o imenovanju jezika kojim vjekovima govore Crnogorci! Dakle, ne radi se o kodiranju nekodiranog jezik, to je vec radjeno i uradjeno od Beckog do Novosadskog dogovora, gdje crnogorski lingvisti (misli se na Novosadski dogovor), situirani u srpsko jezicko bice, nijesu zastupali jezik Crnogoraca, vec su kao najpoznatiji lingvisti Beogradskog univerziteta, (Boskovic i Stevanovic) pratili asimilacionu politiku SANU, a i sami indoktrinirani velikosrpstvom - Crnogorski jezik sveli na crnogorske govore! Doduse, u preambuli Novosadskog dogovora se kaze da je srpskohrvatski jezik jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca! To je najvise sto se tada moglo izboriti, a i to postignuce nijesu izborili lingvisti, vec tadasnja drustvena stvarnost i nacionalno utemeljenje Crnogoraca.
VII
RIJEC EKSPERTSKIH TIMOVA, I JEZICKIH STRUCNJAKA,
o imenovanju crnogorskog jezika, vise ne moze biti dominantna i odlucujuca. Jezik stvaraju narod njegovi intelektualci, u prvom redu knjizevnici, a proucavaju i kodifikuju lingvisti i odgovarajuce naucne institucije. O imenovanju jezika, ako vec od naroda i drzave ranije nije imenovan ili je, kao u crnogorskom slucaju, preimenovan - odlucuju kulturni, drzavni i politicki cinioci prvoga reda, uz uvazavanje sveukupne povijesne, drzavne, nacionalne, kulturoloske i jezicke stvarnosti. Oni meritorno donose i odluke o imenu jezika, cija je sustina najbitnija komponenta narodnog, a u crnogorskom slucaju - i drzavnog bica.
Neki ekspertski timovi su, u crnogorskom slucaju, i doveli do jezicke asimilacije Crnogoraca. Takvi su eksperti vazda bili, i danas su, samo glasnogovornici beogradske skole jezicke unitarnosti: jednog jezika s mnostvom regionalnih govora. Njima se danas u Crnoj Gori argumentovano suprotstavljaju crnogorski lingvisti (akademik Vojislav Nikcevic, dr Rajka Bigovic Glusica, prof. dr Zorica Radulovic, mr Tanja Becanovic, mr Miodarka Tepavcevic, mr Sonja Nenezic i dr...) Oni su se slijedeci i proucavajuci povijesno postojanje i bogatstvo crnogorskog jezika, oduprli srpskoj asimilacionoj jezickoj politici. Nece, valjda, o imenovanju crnogorskog jezika odlucivati jezicki unitaristi, kakvi su dr Lidija Tomic, dr Miodrag Jovanovic, Ljubomir Kovacevic, Jelica Stojanovic, Draga Bojovic, dr Slobodan i Zagorka Kalezic, dr Vuk Cerovic (Karadzicev covjek) i dr Zivko Djurkovic... Ta niksicko-terazijska lingvisticka druzina, kada je vidjela da ce ipak doci do imenovanja crnogorskog jezika, kao isprobani populisticki adut zloupotrijebila je svoje studente.
VIII
CIJELA PRICA OKO IMENOVANJA CRNOGORSKOG JEZIKA
mora se uozbiljiti. Konacno i Vlada i njena ministarstva, ne samo resorna, moraju shvatiti o cemu se radi. Pitanje imenovanja crnogorskog jezika nije u nadleznosti samo ministra Slobodana Backovica, i njegovog ministarstva, gdje jos ima inspektora i savjetnika sa doktorskom titulom koji bi rado pucali u crnogorski jezik, a tek u one sto se bore za njegovo nacionalno ime! Ni gospodja Vesna Kilibarda i njeno Ministarstvo nijesu, uz Backovica, jedini nadleznici za imenovanje crnogorskog jezika. Crnogorska Vlada se vise ne moze ponasati kako se do sada ponasala. Budu li se i dalje pravili kardinalni ustupci velikosrpskom nacionalizmu i Amfilohiju Radovicu (kao sto ih pravi gospodin Marovic), a oni su inspiratori crkveno-cetnicke gerile u Crnoj Gori, zavladace oni, koji ni gospodu iz Vlade ni bogougodnog gospodina Marovica - nece pitati koji im je maternji jezik i jesu li bili za imenovanje crnogorskog jezika! Tada gospodi iz Vlade nece pomoci ni ona sutnja na nedavnoj Vladinoj sjednici, gdje je ministru Backovicu trebalo pruziti energicniju podrsku, a ne sve prepustiti “ekspertskom timu”. Koaliciona DPS-SDP Vlada, iako je Crna Gora preokupirana ozbiljnim ekonomskim nevoljama, morala bi svojim punim autoritetom podrzati nacionalno imenovanje jezika crnogorskog naroda.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Forum Resident
A eo vi i edukacije od mojega komsije Zekovica !
I mislim da bi veljeserbalji sad trebali se vrnut na T E M U ,jerbo edukacija o kulturi,jeziku ,nosnji zastavi grbu itd itd ,je na drugome mjestu ,pa neka citaju malacko !
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Samosvojni crnogorski jezik je sociolingvisticki i etnicki sistemski posebit i zasebit jezik samobitnoga crnogorskog naroda i nacije, isto kao sto su to drugi srednjejuznoslovenski i slovenski bliski jezici, a ne dijalekatska drugacica sve(to)srpskoga iliti srpskohrvatskoga jezika koja se izgoni i razura kao arhaizam, provincijalizam, narodni neknjizevni jezik i sl., jer se ne uklapa u apstraktnu normu “opcene pravilnosti” tzv. svesrpskoga jezika. Razureni crnogorski jezik se revitalizuje kroz primjenu crnogorske norme “opcene pravilnosti”, sto se ostvaruje kroz vaspostavu jedinstva standardnoga (interdijalekatskog) govornoga i pisanog, narodnoga i knjizevnog, javnoga i zvanicnog jezika.
Jezik tradicionalnih Crnogoraca zv. predvukovski crnogorski jezik je uveliko ostvarivao nacelo narodnosti, narodni duh koji cini sustastvo Vukove jezicke reforme. U predvukovskom i prelaznom razdoblju, dosegao je jedinstvo standardnoga (interdijalektalnog) govornog i pisanog, narodnoga i knjizevnog, javnoga i zvanicnog crnogorskoga jezika. Imentovali su ga kao slovenski jezik, ilirski jezik, jezik slaveno-serbski, naski jezik, a nikada srpski jezik. Izraz “srpski jezik” kao i da nije uopste postojao u njihovoj svijesti i rjecniku, navlastito Svetoga Petra Crnogorskoga, koji je smatrao da oni koji se “stide svojijem narodnim jezikom zboriti” (koji imaju kompleks jezicke inferiornosti), i koji tudjijem jezikom zbore, uzdizu tudju naciju, a “svoju otadzbinu preziru”.
Crnogorci su zborili i pisali svojim, maternjim, crnogorskijem jezikom u staroslovenskoj redakciji. U objavljenijem śedocanstvima i knjizevnijem djelima dosla je do izrazaja izvornost crnogorskoga jezika, cija se osobitost i posebitost ne ogleda samo u izvornoj leksici, morfologiji, no i u (njima odnositeljnoj) sintaksi i tacnopisu. Izgradio se i uoblicio u opsti, nad-dijalekatski tip jezika.
APSTRAKTNA IDENTIFIKACIJA I REDUKCIJA
Temeljna pretpostavka nistenja crnogorskoga jezika i prihvacanja jednoga, jedinstvenog tzv. srpskoga (srpsko-hrvatskoga) jezika jeste opstenita ondasnja etnogenezicka zabluda o nepostojanju crnogorskoga naroda, odnosno o jednom jedinstvenom narodu tzv. “Srbohrvatima” (“Hrvatosrbima”), istom narodu su dva (plemenska) imena, koji se sluzi jedinstvenijem jezikom. Vuk izvodi narodnost i nacionalnost iz takvoga novostvorenoga jezika, umjesto obrnuto (jezik iz narodnosti i nacionalnosti kao njihov sustastveni konstituens). To cini tako sto srednjejuznoslovenski jezicki savez neosnovanom apstraktnom identifikacijom reducira na “jedan jedinstveni” tzv. srpski (srpsko/ hrvatski) jezik.
Tu je otpocela prisutno jedno mistifikujuce sofisticko kruziste i zavrzlama: pretpostavka se potvrdjuje (njezinim) ishodistem, i obrnuto: rezultat se uslovljava i objasnjava (svojom) pretpostavkom. Ili odredjenije: zamjenjuju se uzrok i pośljedica. To je circulum vitiosus (vrcenje u krugu). Naime, toboznji jedinstveni “srbohrvatski narod“ podrazumijeva jedinstveni stokavski kombinatorijski, kompilatorski tzv. srpski (srpskohrvatski) jezik, i prevrnuto: jedinstveni stokavski jezicki sistem podrazumijeva jedinstveni (nepostojeci) mastarijski “Srbo-hrvatski narod” koji se u daljem toku unitaristicki namece kao (sve)srpski narod sa (sve)srpskijem jezikom. Po potrebi se taj jedinstveni narod sirio na “Srbe, Srbohrvate i Srboslovence” (tzv. ”troplemeni” i “troimentovani narod” cije su drugo(tno)sti ostali narodi). To je vakat tvorenja ideologije i idejnosti “oslobodilackoga” objediniteljstva, prisajediniteljstva i stvaranja sirijeh narodnosnih i drzavnijeh cjelina po nacelu: “Jedan narod, jedna drzava, jedno (nacionalno) trziste, jedan jezik, jedna knjizevnost, jedna crkva, jedna kultura ”.
Rasto bi se taj sporni jedinstveni jezik imentovao srpskijem?
Pri tome, cak i pod neodrzivom pretpostavkom da se radi o jednom jedinstvenom jeziku nema nicesovoga naucnog pososenja da se on imentuje srpskijem jezikom vise no crnogorskijem, bosanskim iliti hrvatskijem jezikom. Jedini razlog za takvo njegovo imentovanje je izricito ili precutno oliti skr(ov)ito, posve neodrzivo i danas sasvijem nesmisleno, predmnijenje o istrebiteljskom (genocidnom) poistovjecivanju i reduciranju (********nju) svijeh srednjejuznoslovenskijeh naroda i njihovih jezika na jedan jedinstveni mastarijski srpski (srpsko-hrvatski) narod po imperijalnom majorizatorskom, posrbiteljskom nacelu “manji potok u veci uvire”.
Srpski je jezik u Crnoj Gori (o)zvanicno veljesrpstvo
********vanje svijeh srednjejuznoslovenskijeh naroda i njihovih posebitih i zasebitijeh sociolingivistickih i nacionalnih jezika u jedan jedinstveni tzv. sveobuhvatni sve(to)srpski narod vrijezi se tzv. jedinstvenim svesrpskijem jezikom, i obrnuto: ********vanje srednjejuznoslovenskijeh jezika korovi se tako sto se proglasavaju pomjesnijem drugacicama toboznjega jednog jedinstvenoga sve(to)srpskoga naroda koji zbori jednim srpskijem jezikom. Na osnovu toga trajnijega neodrijesenog cvorista sve do danas se mistifikovano legalizuje narodnosno i jezikoslovno sve(to)srpstvo, odnosno veljesrpstvo.
Tako je navodnim “naucnijem jezikoslovljem” crnogorski narod jezicki i kulturno vec bio zbrisan i ukljucen u svesrpski narod i njegovu kulturu. Od samoga pocetka, pa sve do danas, temeljna, bilo izricita ili precutna oli skr(ov)ita pretpostavka nijekanja crnogorskoga jezika je poricanje crnogorskoga naroda i nacije, odnosno opstenita zabluda da Crnogorci nijesu posebit i zasebit narod i nacija, da su etnicki Srbi, djelicak svesrpstva. To je ostao sustastveni biljeg Vukovoga i docnijeg tzv. svesrpskog jezika, iako savremeni prosrpski jezikoslovci u Carnoj Gori pokusavaju da utaje taj sve(to)srpski naci(onali)zam tako sto izgovorno isticu da njihovo ponistavanje crnogorskoga jezika i sprdnja s njim ne znaci i nistenje crnogorskoga naroda i nacije i njihovo posprdivanje.
Danas su i u nauci i u svakodnevnoj, empirijskoj svijesti razjasnjeni i razgraniceni pojmovi slavenoserbi, slavenoiliri, Iliri i Srbi. Posve su odbacene i zablude o Hrvatima i opstenito Juznijem Slovenima kao Ilirima (tijem nijesu postali Iliri), a jos vise izmastareni jedinstveni narod Hvata i Srba, Srbo-Hrvata i svesrba tri vjerozakona. Medjuti(je)m, njihova “naucna” jezikoslovna nadgradnja Vukovoga jedinstvenog srpskoga jezika odrzava se uporno i dalje, iako su joj temelji podavno razureni, oburdani i (b)estragani.
Vec je na Beckom knjizevnom dogovoru 1850. zakljuceno “da jedan narod treba jednu knjizevnost da ima”. Na osnovu toga je Vuk St. Karadzic istoga godista pripravio Glavna pravila za juzno narjecje na kojijema su podumijentirani svi buduci tacnopisi. Toga radi je bilo nuzdevito da se:
a) svaka sustastvena nacionalna razlicitost mora śeci da bi se “utopila” (poslicila) u “jedinstveni (srpski) narod” (tolerisu se samo pomjesne tzv. “specificne razlike”: obicaji, folklor, mentalitet i sl.) i
b) svaka bitna jezicka razlicitost se krese, da bi se poslicila jednom, zajednickom (srpskom) jeziku, a to znaci da se sama jezicka posebitost nacija nisti, ne priznaje, no se preprovodi i podvodi (suponira) kao “dijalektalna razlicitost”, a kada je ona naglasena, kao npr. kod Crnogoraca, onda se u cjelosti proglasava i ozloglasava kao arhaizam, provincijalizam, narodni neknjizevni jezik i slicno.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Forum Resident
U vukovskom razdoblju crnogorski stanoviti jezik strmoglavo se razura, otudjuje se i biva vjesto saśecen u svom prirodnom(u) samoizrastanju i samorazvoju. Utapa i rastvara se prvo u Vukov novokomponovani i kombinatoricki tzv. srpski jezik, a potom u vjestacki, nepostojeci "srpskohrvatski jezik".
Pod vidom “juznoga izgovora”, crnogorski jezik je svojom osnovom uljegao u najuzi temelj Vukovoga tzv. srpskog/srpskohrvatskoga jezika. Potpisinici “Knjizevnog dogovora” iz 1850. su ga (pre)uzeli, (pre)oteli, prisvojstili za podlogu toga “Dogovora” i proklamovali za knjizevni, a Vuk ga je utvrdio za knjizevni u “Glavnim pravilima za juzno narecje”.
Sofisticirani “corsokaci” Vukovoga tzv. srpskoga jezika
Samo dijeljenje “narjecja” na tri grupe: juzni, istocni i zapadni zbori o njihovoj neadekvatnosti i uproscenosti. Tako su i crnogorski govor (narjecje) strpali zajedno su drugijema (dubrovackim), da bi se izgubio kao posebit. To jedanak znaci da su ga se trsili i prisvojstili drugomu, tudjemu jeziku tako sto ga nijesu nijekali, no "ukljucili u drugi jezik", pod drugijem imenom, bez njegovih sustastvenijeh biljega, da bi bio u njegovoj sluzbi. Tijem su, pak, naski jezik u zilistu oskorusili i razurili, i pored toga sto su prihvatili kao jezicku stegu ijekavicu i zvano produzavanje (ijeh, ijem i sl.). Na taj nacin je stvorio apstraktni model "opcene pravilnost”, naturio ga nacionalnim jezicima kao toboznju opstost i na osovu nje śekao i kresao njihovu posebitost. To je docnije radikalizovao Aleksandar Belic, izbacajuci i iz toga Vukovoga tzv. srpskog jezika i samo “juzno narecje”, a ozvanicavajuci “istocni dijalekat” (ekavicu). Tako je od crnogorskoga jezika nacinjen (po)mjesni (provincijski) jezik, a Crnogorci pretvoreni u pomjesnu drugacicu sve(to)srpskoga naroda.
Sustastvo Vukove jezicke reforme je u izvornom narodnom jeziku (mada selektiranih naroda, odnosno dijalekata), cime se borio protiv dotadasnjega (od 18.v.) zvanicnog slavjenosrpskoga jezika. Poznije se tzv. srpski knjizevni jezik stalno od toga otudjuje, pa se crnogorski i ostali srednjejuznoslovenski genezicki i sistemski, odnono nacionalni jezici upravo i ceraju u dijalektizme, provincijalizme, lokalizme i arhaizme bas suprotstavljanjem izvornoga narodnog jezika (govora) sa (neizvornijem) knjizevnim srpskim jezikom nastao u Biogradu i Novom Sadu.
Tako se tvrdi da je Njegos pisao izvornijem narodnim govorom crnogorskijem, na njemu tvorio knjizevna djela velike umjetnicke (knjizevne) vrijednosti (A. Belic), ali nije po Vukovim, jos manje po Belicevim kanonima, pa zato i nije njegov jezik knjizevni, jer bi onda bio crnogorski knjizevni jezik, sto se, zanago, ne priznaje. Ta toboznja nesklada izmedju crnogorskoga cistoga narodnog govora, kojim se stvaraju klasicna crnogorska knjizevna djela, i necesovoga neizvornog, od naroda otudjenoga, apstraktnog modela “opcene pravilnosti” (knjizevnoga jezika) jeste posve sporno i do danas racionalno ne (od)rijeseno pitanje. U tome i jeste bitije pitanja postojanja crnogorskoga jezika uporedo sa tzv. srpskijem jezikom.
Razdvaja se knjizevni i narodni jezik, pa se Njegosev knjizevni jezik proglasava narodnijem, da bi mu se tako oteo status knjizevnog jezika i proglasio dijalektizmom. Nesporno i cesce je isticano da su Petra I i Petar II Petrovic Njegos (a to znaci i njihovi śljedbenici) pisali cistijem narodnim jezikom, sto znaci da su narodni jezik uzdigli na stupanj knjizevnoga jezika, a jedanak taj isti (knjizevni) jezik proglasavaju neknjizevnijem, bas, radi toga sto je narodni, odnosno sto ocito odudara od srpskoga jezika.
Ova sofisticirana antinomija (aporija) moze se odrijesiti samo na osnovu toga sto ce se uvidjeti i priznati da je, nasuprot crnogorskom knjizevnom jeziku, stvoren, odnosno iskombinovan necesov vjestacki, “koalicioni”, kombinatoricki, kompilatorski, plagijatorski knjizevni jezik i sto se sa stajalista njegove apstraktnosti proceruje u provincijalizme, lokalizme, arhaizme, dijalektizme sve sto strci od toga vjestackoga i naturenoga jezika. Ono sto je zajednicko (opstenito) svojstvo stokavskoga dijalekatskog sistema cetiri nacionalna jezika neosnovano je prisvojsteno i pripisano samo tzv. srpskom (hrvatskom) jeziku, koji se nadredjuje ostalijema jezicima svojom toboze “opcenom pravilnoscu”, obaveznom za njih, kao jedino knjizevnom.
Drugijem rijecima, izlaz iz ovoga corsokaka moguc je samo priznavanjem posebitoga crnogorskog naroda i nacije i njegovoga crnogorskog standardnoga knjizevnog jezika uporedo sa srpskijem narodom i nacijom i njezinim srpskijem jezikom. To znaci da je posve neosnovana temeljna Vukova pretpostavka da svi stokavci imaju jedan tzv. svesrpski jezik i da na osnovu njega svi oni cine jedan narod, a da “jedan narod treba jednu knjizevnost da ima”, kako je to obavezao jos “Becki knjizevni dogovor”, kojemu je osnovni i glavni cilj bio upravo ujed(i)njavanje, slaganje, stvaranje jedinstvene knjizevnosti na jedinstvnom jeziku za jedinstveni narod. Ovo i pored toga sto i sam sa zaloscu konstatuje “kako nam je knjizevnost raskomadana ne samo po bukvici, nego jos i po jeziku i po pravopisu”. Zato je i “raskomadanost knjizevnosti i po jeziku” trebalo ujed(i)niti, prisajediniti, tako sto ce neke jednostavno zaturiti, lisiti, apstrahovati. U “Beckom knjizevnom dogovoru” se naglasava: “Uklanjanje velikijeh smetnji knjizevnosti nasoj”(jedinstvenoj), “da se sto vise moze u knjizevnosti sloziti i ujediniti”, “da cemo se k pravome jedinstvu mnogo pribliziti” i “knjizevno jedinstvo” i sl.
Tako su potpisnici “Beckoga knjizevnog dogovora” i Vuk. Stefanovic Karadzic, surpotivno njihovom deklarativnom zahtjevu da se “ne mijesaju narodna narecja” i “ne gradi jezika kojega u narodu nema” (ali ne odredjujuci kojijema narodima), bas izgradili vjestacki, srbohrvatski jezik nepostojecega “srbohrvatskoga naroda”, jezik “kojega nema u narodima” koji njime zbore, no im se namece, i koji ti narodi uce kao strani jezik, navla stito narodu crnogorskom. Toga radi je nuzdevita nepremostivost pomedju crnogorskoga govornog, narodnoga i knjizevnog srpskoga jezika. Posve bi tragicno bilo da je nema, jer bi to znacilo p(otp)uno poslicavanje zvanicnom, sluzbenom, nadnacionalnom srpskom jeziku.
Vec i sama cinjenica da se u “Beckom knjizevnom dogovoru” javlja cesto kantar zapadnoga i istocnog vjerozakona zbori o apstraktnosti i nesvjetovnosti takvoga vjerskoga mjerila, koje se gotovo poistovjecuje sa narodnoscu, tj. sa srpskom i hrvatskom, bolje reci, sa Srbohvatima. Ta srbohrvatska, istocno-zapadna osovina ostace trajni stozer i odnosenje u konstelaciji svijeh oblika juznoslovenskoga zajednistva i jedinstvenoga naroda i jezika, a svoju śenku prostire cak i danas u zajednici drzava Crne Gore i Srbije. Recena osovina iliti koalicija i njezin ‘’koalicioni’’ tzv. srpsko-hrvatski jezik stvarani su sasma po strani i nezavisno ili ignorantski u odnosu na ostale srednjejuznoslovenske narode kojima je nametan taj njihov jedan i sveobuhvatni srpski (hrvatski) jezik.
Crnogorci se tada, pa i u “Beckom knjizevnom dogovoru”, pominju mimogred(no) kao “dio nasega naroda”. Toga radi Crnogorci se ne smatraju za posebit narod, te i ne mogu imati svoj jezik, niti svoju kulturu pisanu na njihovom standardnom (knjizevnom) jeziku, jer strci od jedinstvene (zajednicke) kulture pisane na jedinstvenom (zajednickom) jezikom. To se sustastveno odzrcalo i u “Novosadskom dogovoru” (1954) u kojem se u zakljucku 1. zbori da se knjizevni jezik toga jedinstvenoga srpsko-hrvatskoga jezika, kojim zbore Srbi, Hrvati i Crnogorci, “razvio oko dva glavna sredista: Beograda i Zagreba” i da je ”jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim”. Posve se, zanago, svjesno precutkuje Cetinje kao srediste oko kojega se stvarao crnogorski knjizevni jezik.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Posting Permissions
Reply With Quote
Bookmarks