Tako ja s jednom đevojkom sve lijepo, a očijukali smo kad vi se kunem, nijesam umislio. Sve zezanje preko fejsbuka i preko poruka i na posa đe smo radili izađemo ispred pa pričamo ovo ono. I ja joj jedan dan velim volio bi da se ovo nikad ne završi (a to kad je ona rekla da se završila pauza), a ona veli koje? a ja velim pa ovo, ja ti ođe stojimo i pričamo. Ona ništa. Ja poslije neke smaračke poruke, baš mi se ono sviđaš ito. Ona veli Ja i ti smo drugovi i to ćemo ostat. nikad više s njom progovorio nisam. I kad prođemo jedno pored drugog ja glavu obrnem a ona glavu spušti. I ja joj kao poslije pošaljem poruku E kako prođe pored mene... Ona ništa. A komšija joj je moj drug dobar a njoj to ispade da je najmrzniji komšija, da ga je prijavljivala inspekciji zbog ilegalnih rabota, kao nema dozvole za poslovni prostor i čuda. Pa je njegov otac ulijeća im u kuću s pištoljem,a ona ima čudno prezime, baš ono rijetko, nije iz Crne Gore. Ako bude ovo čitala i prepoznala se, neka mi se ne javlja slobodno. Ili neka se javi, kako oće. Znaće ona znam ja da oće, samo ako pročita da je to ona, ona sa Zabjela i komšija joj Zećanin.
Tako da jes, desi se to, da se nešto pogrešno protumači. Nije meni to problem, no što ja ne mogu odoljet a da ne probam, ja rečem Brate, sviđaš mi se...pa neka sve đavo nosi. Pročitah na fejsbuk prije, kaže bolje da se kaješ zbog nečaga što si učinio nego zbog nečega što nisi, poslije bi se samo pita a što bi bilo da sam joj reka, možda sam se i ja njoj sviđa...Ja sam se tu pronašao. Bila je i još jedna đevojka, ja joj rekoh Baš mi se sviđaš i to, ona odgovara Ahahah, nisam znala i nešto bezveze. Kad se ona udade dva dana poslije, i to u inostranstvo, ali za našeg čoeka. Sad je već đevojčicu rodla. A toga blama kuku....I bilo je tako tih situacija, da ve sad ne davim. Mada mi se dešavalo i da me neka žena spopada, ono sve dodiri neki i pogledi i čuda. Ali džaba kad se meni ona ne sviđa, ja onda neću ni da rizikujem taj blam, kad što će mi to kad mi nije stalo.I vazda te što mi se čini da im se sviđam, one se meni ne sviđaju, vazda. Pi, kako je to gadno. Tako nijesam sreće u ljubavi ima nikad, samo nekakva bruka, žene bježe, ja ka manijak ispadnem. Ali isto se ne kajem, ka da je bitno uostalom, to sve čoek razmišlja o tome, ali poslije te briga nije. Treba vazda probat pa što bude. Ovo što veli Artemis dvoje se nađu i spoje, to ne može nikako, kako se spoje, ono bez da išta progovore, ne može nikako, mora neko reć Sviđaš mi se i to. Zabolješe me prsti od kucanja. Ima još ovih situacija koliko oćeš ako koga interesuje nego mi muka pisat književnim jezikom, nije ovo zezanje da ko ne pomisli
Ovako masu brže ispišem što oću a suština je ista.
Bookmarks