od dobra do zla linija je tanka

[zvoncica]

Vjerujem da je moguce. Zivotna iskustva jednim dijelom oblikuju covjeka, u kojoj mjeri zavisi od godina, samosvjesnosti, karaktera itd.

Smatram najvecim ljudskim kvalitetom sposobnost covjeka da izadje iz lose situacije i u cijelom tom procesu ne otruje sebe, odnosno ne postane ogorcen covjek, kakvih je u nasoj zemlji mnogo, nazalost. Normalno je da sto si stariji gomilas vise iskustva, od kojih ce mnoga biti negativna, ali mislim da se u najvecem broju slucajeva treba suociti sa losim iskustvom, koliko god to mozda bilo bolno ili cak glupo u datom trenutku. Uopste nije bitno ko je u pravu, ko je bio pravican ko ne, bitno je da ne skupljas negativne emocije u sebi i da ostanes dijete u dusi, koliko god to otrcano zvucalo. To je bar moj najveci cilj.

P.S. Mogla sam jos negdje napisati "koliko god"

mogla si ali nijesam primijetila koliko god sam se trudila da nadjem neku grešku

[Ego_and_his_own]

Nadji mi cojeka koji misli da je zao. Niko nebi radio nesto zlo, no mora prvo sebi da ga opravda kako je to zapravo dobro.

Jel dobro je zlo raditi, onima koje si ofarbao da su zli i sl.

To je bolest, u kojoj covjek ne uvidja stvarnu svoju sliku, vec je ofarbao sebi u najljepsem svijetlu da bi mogao raditi sta zeli.

Pa pogledajte politiku... tu je naj ociglednije.

A dali je to crno bijelo tako, rece Isus dobro " vi zli bijuci dajete svojoj djeci dobre stvari..." sto aludira da i zli ljudi koji su vicni zlu znaju da cine dobro unima koji su im bliski.

Sto me dovodi do zakljucka da svaki covjek posjeduje obije energije u sebi i po izboru ih sire oko sebe.

[Caesar]

Ako sam te razumjela, okolnosti koje sam navela u uvodnom postu, nesrećna ljubav, životni lomovi i sl u jednom periodu života, od čovjeka ne mogu napraviti lošega ako je bio dobar? Tj, dobar je ili je loš, bez obzira na okolnosti i takav će ostati opet bez obzira na oolnosti?
A što misliš o čovjeku kao "blanko papiru" u momentu rodjenja, na kojem uslovi života tamo nedje do puberteta ili malo kasnije formiraju dobar ili loš karakter? Ili misliš da uslovi i okolnosti ni u najranijem životnom dobu ne utiču na razvoj linosti, da se dijete jednostavno rodilo takvo i bilo bi takvo u kakvim god uslovima živi?

Postavila si kompleksna pitanja i odgovor je zaista drugaciji kod svakog jer su nam vjerovanja drugacija u startu. Ja licno vjerujem u postojanje duse. Vidim u mnostvu jedno. Mislim da smo po rodjenju svi isti jer je psiha rasparcana, nema razuma tako da ne znamo sta je dobro, a sta lose. To percipiramo kao nevinost ili dobrotu. Ali takva dobrota nije izbor. Tek razum pravi izbor i onda mozemo reci dobar. Dakle, formiranim razumom biramo da li ce dusa biti sjajna ili prekrivena tamom. Evo samo uvod mi se oduzi.

Ovo dobar/zao uvijek gledam kao nesto sto cinimo samima sebi. Tako je jedino moguce definisati bez greske dobar/zao termine. Dobre i lose strane koje vidimo kod drugih su samo fasada. Mozes lu poznavati tudju dusu? Poznajes li svoju? I posle sveg loseg sto uradimo, dusa je ispod te tame sjajna i dalje ali je treba ocistiti. To je ujedno put i cilj.

Vaspitanje nosi vece breme nego sto to ljudi shvataju. Nauciti djecu kako da se usrediste u sebi je za većinu izvodljivo primjerom bez rijeci izrecene. Svaka rijec je pogresna. Nauciti ih da smo darovani razumom i da imamo zato vecu odgovornost nego sav zivi svijet na planeti je tesko.

Najkrace, bejzikli po meni smo svi u sustini dobri ali izolovana osjecanja sa intelektom ali bez razuma cine precesto da sto jes jes ima brate svakakve magaradi.

BTW, pravim razliku između razuma i intelekta. Intelekt ti samo omogućava da nekog npr. zahebes za pare iako razum kaže da to nije ok.

Na kraju, mislim da okolnosti ne mogu da nas učine suštinski dobrim ili zlim. Možda mogu da uveličaju trenutno neke naše dobre i loše strane kako ih drugi vide ali generalno tu tranziciju usled okolnosti smatram nemogućom. Da je tako imali bi veći procenat dobrih ljudi među bogatima što nisam siguran da je slučaj. Mada vikali su svojevremeno da crni labud ne postoji i kleli se u majku al istina je bila drugačija.

Sent from my GSXR1000 @299

[Ulix]

Pa već je poznat termin tabula rasa, po kojem svak se rađa blanko i u zavisnosti od životnih nastrojenja popunjava svoju tablicu dobrim ili lošim djelima (sic!)
Dobro i loše su dvije strane istog novčića, i svaki čovjek u sebi posjeduje potencijal za oboje kao antinome. Veći je od oboje jer inače ih ne bi mogao sadržati i birati po nahođenju.
Sada ne znam čemu analiza izolovanog slučaja razočarenja u ljubavi, zato i pitah što tema nije na RiF-u, jer iskreno ne mogu da povjerujem, niti smatram da neko može postati mizogin, ženomrzac jer je dobio jednu korpu ili ga je ostavila đevojka pored ovolikih žena na svijetu. To priliči nekim tinejdžerskim godinama više. Kriviti drugog za neko svoje stanje je simptom nezrelosti. Uopšte razočarenja i patnje u životu služe da nas transformišu i učine zrelijim. Dakle ili nam uspije ili naučimo lekciju. Nema poente valjati se u blatu.
Potisnuta ljubav, ili odbačena kao u ovom slučaju, dakle ljubav koja je prirodna svakom čovjeku, se iskrivljuje i postaje recimo mržnja ili druga navedena stanja. Na taj način i dobro postaje zlo. Međutim to su samo prolazna stanja jer ipak je ljubav inherentna ljudima, i sva borba koja se dešava u tome periodu u stvari ima korijen u strahu. Da li je osjećaj nedovoljnosti, nevoljenosti itsl ali u svakom slučaju ljubav ne može biti pobijeđena odnosno mora se ulagati napor da se ostane kvaran, štetan i što li je već nabrojano.
Zato i kažem da ako je neko ženomrzac ta romansa ne može bit uzrok toga, već je uzrok neđe u djetinjstvu ukoliko je neko rastao u porodici gdje je takav način ponašanja uobičajen. Ili kao i odrasla osoba nastavila da živi u sličnim uslovima. Tu se slažem sa @Krknom u potpunosti i mislim da ne postoji tako nešto što bi moglo da me preobrati na suprotnu stranu.
Zato da je parafraziram: nije toliko važno šta jedeš koliko šta jede tebe.

[Xerxes]

Meni je prosto zadovoljstvo citat pojedine postove.

Inspirisete, sve vise i vise...

Nekima je od dobra do "dobra" put kilometrima dug, nekima kao preko Kotora da su krenuli dok se krujzer iskrcava, a rijetkima je to isto.

Od dobra do zla nekima ne treba ni pet sekundi, nekima samo klikne... a neki se ne usudjuju od spoticanja - postujuci zivot kao takav (ovakav). Put od zla do dobra je produhovljenje. I na kraju nista relativno nije, osim materijalizam!

Dakle, okolnosti nas cine onakvima kakvi smo. Iako se neki do juce jednaki od jednakog iskustva preko noci u suprotnosti pretvore...

Ima tu malo i recesije, i evolucije, i licnog pecata... ali nas na kraju konca usvojeni obrasci reagovanja na pojedine okolnosti cine nagonskim stvorenjima, a razum ljudima, ili hodajucim septickim jamama.

[Ulix]

Pa u stvari jesu samo nijanse u pitanju. Ne možeš očekivat da u jednom postu na forumu objasniš ili učiniš pristupačnom svekoliku etiku, već koliko toliko baciš svjetlost na nekakvo svoje viđenje iste. Ja evo dva put već rekoh, ovo kao neki izolovani slučaj nekog muškarca više mi liči na suđenje ili one naručene predizborne teme, a ne kao generalna tema o dobru i zlu, jer je ipak na pdf ljubav.

Samo nešto još u vezi ovoga:

Dakle, okolnosti nas cine onakvima kakvi smo. Iako se neki do juce jednaki od jednakog iskustva preko noci u suprotnosti pretvore...

Ne, ne čine nas. Okolnosti nam pomažu da spoznamo sebe više i više. Hoćemo li se vrtjeti u istom krugu cijeli život ili dolaziti u nove zavisi od našeg napretka. U svakom slučaju smo pozvani da prevaziđemo i okolnosti i manjkavosti. Pad je izvjestan, ustajanje je obavezno.

[Xerxes]

Upravo, taj put spoznaje sebe ne moze biti skolskog tipa, vec odricanjem i uprezanjem stecenog da bi se novo spoznalo. A vjera, ljubav i nada... ako nisu bezuslovni onda su predvidjanje i ocekivanje - nerijetko i teret sa tendencijom rasta. Cijena koju placamo posto se prepustimo ugledanju na druge, je tacno onolika koliki nam je napor neophodan da predjemo preko "nedaca" uhlebljenim nasijem ponosom.

Sto implicira da je iskustvo lose ili dobro, samo nesto sto nas jos vise oplemenjuje u vjestinama da za sebe i druge budemo jos bolji, a ne gori.

[Ulix]

Upravo, taj put spoznaje sebe ne moze biti skolskog tipa, vec odricanjem i uprezanjem stecenog da bi se novo spoznalo. A vjera, ljubav i nada... ako nisu bezuslovni onda su predvidjanje i ocekivanje - nerijetko i teret sa tendencijom rasta. Cijena koju placamo posto se prepustimo ugledanju na druge, je tacno onolika koliki nam je napor neophodan da predjemo preko "nedaca" uhlebljenim nasijem ponosom.

Sto implicira da je iskustvo lose ili dobro, samo nesto sto nas jos vise oplemenjuje u vjestinama da za sebe i druge budemo jos bolji, a ne gori.

Stvarno nemam šta na ovo da dodam a da ne bude od suviška srca. To je to, pa ko razumije shvatiće.

[Xerxes]

Kako bi to nasi stari u inostranstvu samo zbog uzeg auditorijuma pitali, "je li to dobro ili lose"... :）

[Xerxes]

S tim da lose ne mora podrazumijevat i zlo.

E sad moze li pravda biti zla, ili je ona striktno i uvijek dobra... i je li dostizna ako je "dobra"?

Toliko je pitanja o preplitanju, toliko su dobro i lose relativizovani da njihovom primjenom na masu postadose samo orudje marketinga, samo forma sturog i uvijek nepotpunog sadrzaja, ali bas tako jako efektnog uticaja na misljenje vece grupe ljudi...

[April O'Neil]

Da li je moguće da čovjek postane lošiji zbog velikih životnih razočarenja?
Ono, bio je kao dobar, pa ga ostavi đevojka koju je ludo voljeo i to razočarenje ga iz svijeta normalnih prebaci u ženomrsce, nezadovoljne ljude pune gorčine, kvarne, štetne, maligne?

Moze se promjeniti. Ne nuzno u losu osobu, ali mozda drugaciju. Samo sto mislim da jedno razocarenje nije dovoljno za tako nesto. Mora biti to duzi put, vise spoticanja. Poznajem ogorcene zene, koje to nisu bile, nego su okolnosti to izvukle iz njih. Poznajem momka koji mrzi zene, jer je imao razoracenja, par njih za redom. Ako posmatrate sebe onako psiholosko- analiticki sasvim iskreno- mozete primjetiti neke od svojih promjena, ja sam neke svoje uvidjela.

[Xerxes]

Eh, pa to mu ga onda dodje kao mizantrop.

Skupi se par dokonih zlikovaca, prave se da se ne poznaju, ili da se ne podnose, okruze naivcine, i od istih stancaju mizantrope... ili stogod trece.

I eto nam ga svijet individualaca sto se kunu u svoju objektivnost ogranicenu svojim losim iskustvom namjerno im plasiranom... i onda kazemo olivude majko i maceho！

Valja katkad pogledat i dalje od losih iskustava, sto svojih, katkada i tudjih.

[Maja]

Da li je moguće da čovjek postane lošiji zbog velikih životnih razočarenja?
Ono, bio je kao dobar, pa ga ostavi đevojka koju je ludo voljeo i to razočarenje ga iz svijeta normalnih prebaci u ženomrsce, nezadovoljne ljude pune gorčine, kvarne, štetne, maligne?

Nekad sam mislila da je to svojstveno zaljubljenim tinejdzerima, nezrelim osobama... dok nisam to vidjela kod zrelog covjeka.. Koji je to "melem" of covjeka bio. Za porodicu uopste, za drustvo.. Ali ispade da je bio dosadan do srzi za svoju finu zenicu (bila je zaista primjer I ona), ali puklo, odleprsala za zanimljivijim, ... I .. tek tad sam vidjela tu crtu (a I svi ostali)... Ni sad ne mogu da povezem te dvije pojave.
Cudno...

Hvala Lepo

[Raulio]

Sve sadrži svoju negaciju, tome nas je Hegel učio. Tako da...čovjek biva dobar (a "ljudska priroda je prvobitno dobra", što su u stara vremena malim Kinezima bili prvi karakteri koje su učili) a zatim biva loš iliti zao. I jedno i drugo u njemu sadržavaše se, dostignuvši jednu krajnost on samo nastavlja svoj put ka drugoj. Ono što nama, posmatračima superficijalnim, izgleda kao uzrok, motiv ili posljedica, samo su (a reći ću ovdje i jedno veliko možda, jer ipak nisam ja isključive prirode) događaji na prirodnom putu. Kapishi?

[cetvrti covek]

Te osobe koje su u stanju da odlepršaju od do juče voljene osobe zbog neke druge zanimljivije osobe su jedan od mnogih odličnih primjera kako je smiješan ovaj svijet E, takvi i slični ljudi nam ođe raspravljaju o etici i moralu. I? Što bismo trebali da mislimo poslije mnogih sličnih komentara na ovom forumu? A odlično poznajemo te ljude?!
Ne znam je li LOL ili qq

[nauzeja]

Проклизавање није изазов.
Равнотежа је потребна за стајање на земљи. Психофизичка. И много је захтијевна.

[Maja]

Sve sadrži svoju negaciju, tome nas je Hegel učio. Tako da...čovjek biva dobar (a "ljudska priroda je prvobitno dobra", što su u stara vremena malim Kinezima bili prvi karakteri koje su učili) a zatim biva loš iliti zao. I jedno i drugo u njemu sadržavaše se, dostignuvši jednu krajnost on samo nastavlja svoj put ka drugoj. Ono što nama, posmatračima superficijalnim, izgleda kao uzrok, motiv ili posljedica, samo su (a reći ću ovdje i jedno veliko možda, jer ipak nisam ja isključive prirode) događaji na prirodnom putu. Kapishi?

Zasto bi neko morao da bude los I zao ako to nece da bude? Na silu? Da zadovolji neku normu koju je "tamo neko" zadao ili prognozirao?
Kao sto dobrota moze nekome djelovati budalasto dok traje, tako I prekid dobrote takvima moze izgledati kao "zlo I lose".
Vjerujem da postoje momenti ljutnje I verbalnog sukoba koje je ljudski ako je u afektu, ali dugorocnije ili trajno stanje .. he..tu dobrote I ljudskosti nije ni bilo.
Uzrok se pokusava razumjeti, motiv mozda I shvatiti, posledica se osjeti, I to je finale. Sta se ima dalje biti ono sto je protiv svoje prirode.
Lepo se da sve od sebe, istrpi se u razumnim mjerama, I sikter -- kad se predje granica koja bi nekog bacila u ono sto nije, I ne zeli, i nece da bude. "Iskljucivost" je karakteristicna za osobe koje poznaju svoje granice senzibiliteta.
To je ono - biti svoj.
Samosvjesnost.

Hvala Lepo

[Ulix]

Paa, nije baš sve tako crno bijelo. Ipak je tanka linija.
Ima ono, kada vam neko kaze da ste ga povrijedili, ne dobija se prilika da se odluči jeste li ili nijeste.
Tako da sam saglasan vezano za emocionalnu ucjenu, na sami pomol, **** off.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

To sto mislimo da je neko bio dobar, sad zao i vice versa je stvar nase pogresne percepcije. Ja licno ne vjerujem u te preokrete "bio dobar pa sad je zao" usled okolnosti. Ljudi su ograniceni svojim karakterom i potreban je izuzetan svjestan napor i rad da stanja "dobar" i "zao" ostvare se iz svojih opozita respektivno. Ako nekog vidimo kao dobrog a onda zlog, moze samo da znaci da mi nismo onda ili sad vidjeli dobro. Nije tu tanka linija no ambis.

Sent from my GSXR1000 @299

Upravo.

[Rookie]

Ne vjerujem da moze postati zao ako nije takav zaista oduvjek i bio. Drugo je zatvoren u sebe, razocaran i sl.

Kraj

<3


Sent from my iPhone using Cafe Del Montenegro

[Rakun]

Oćer reći da postoje zle bebe...? Ne bih rekao... Sve se uči...

Naravno da postoje. Osoba se rodi sa urođenim karakterom, taj karakter je podložan određenoj blagoj promjeni zbog uslova odrastanja.
U engleskom govornom području ima fantastičan izraz za to "body chemistry"
Neko ima povećano lučenje adrenalina, neko dopamina, neko oksitocina, neko testosterona, estrogena itd... svaki hormon je odgovoran za neki aspekt ponašanja

[pecaros]

Hahaha cus sa URODJENIM KARAKTEROM LOL!
Ljudi preuvelicavate mogucnosti materice, a i komforom iste

[Rakun]

Hahaha cus sa URODJENIM KARAKTEROM LOL!
Ljudi preuvelicavate mogucnosti materice, a i komforom iste

Ti si jedan od onih koji ne vjeruju u medicinu ali vjeruje u magiju tako da si u startu diskvalifikovan u vezi bilo kakve ozbiljne diskusije u vezi biologije

[pecaros]

Ti si jedan od onih koji ne vjeruju u medicinu ali vjeruje u magiju tako da si u startu diskvalifikovan u vezi bilo kakve ozbiljne diskusije u vezi biologije

Ja vjerujem i u Boga i u medicinu. Samo imam problem da povjerujem kako ipak postoje ljudi koji MISLE da su nastali od majmuna.
Karakter je nesto sto se formira i izgradjuje, a nikako ne nasljedjuje.

[Rakun]

l Samo imam problem da povjerujem kako ipak postoje ljudi koji MISLE da su nastali od majmuna.

Kako je lijepo diskutivati sa tobom... ma ljepota. Nema potrebe da se misli, dovoljno je da te se citira da se ljudi frapiraju


Sent from my SM-G900FD using Tapatalk