Globalizacija gotova ili pri kraju?

[hercules]

Ne znam prati li ko od Vas ovo ali nedavno je objavljena vrlo vazna vijest za buducnost svjetske ekonomije. Naime, Njujorska berza NYSE (New York Stock Exchange) ce da kupi Evropsku berzu Euronext tj doci ce do merdzera (spajanja). Clanak o svemu tome.
Ko se iole razumije u berze, zna sto ovo znaci. Sto mislite je li proces globalizacije priveden kraju? Jos jedino da kupe Tokijsku berzu i kraj a?:-)
Misljenja?

[glodur]

... potpuno si u pravu glede indikacija ... ali , globalizacija nikad neće bit do kraja sprovedena ... ostaće Srbija da prkosi tom zlu na baštini Nikolaja Velimirovića ...

[hercules]

hehe. Pustite se politike na ovaj topik. Ajde da pricamo o ekonomiji i globalizaciji

[augustin]

ekonomska globalizacija - svi misle da ce zaradit neshto na tome, pa svi i uchestvuju. ali shto je s ostalim stvarima.

pravna globalizacija chini mi se ide najteze. od donoshenja evropskog ustava koje se, kao shto svi znamo, nije uspjeshno zavrshilo, preko briga o odrzivom razvoju (sustainable development) i multilateralnih sporazuma koji regulishu zashtitu zivotne sredine, do institucija pravde, kao shto je Medjunarodni krivichni sud u Hagu. e poshto dostinji (shto i nije tako bitno) kao i Sjedinjenim Drzavama (shto je najbitnije) ove stvari ne odgovaraju pa oni ne potpisuju i/ili ne ratifikuju ni Kjoto, ni Rimski Statut, nit ih zabolje za Guantanamo i CIA-ine zatvore po Evropi i krshenje ljudskih prava (ali im s druge strane svima basta da prebacuju neshto Rusiji za Checheniju), onda je pitanje i shto ce bit s tom globalizacijom. meni ne bi ovoliko smetali merger-i i takeover-i i ekonomska globalizacija da su preceni globalizacijom pravnih sistema; medjutim, poshto to nije sluchaj, onda mi se ovo uopshte ne svidja.

ima tu i josh jedan momenat- istorijsko iskustvo. naime, (globalna) ekonomska situacija koja je prethodila the Great Depression u mnogome je podsjecala na ovu danashnju. americhka neoliberalna ideologija prouzrokovala je da firme kao Ford i General Electrics u periodu 1925-1930 imaju trade business s Rusijom od preko 100m $US, a danas eto oce da kupe stock market. ono shto je evidentno je da je pochetkom 20og vijeka bila strashna koncepcijska razlika izmedju Amerike i Rusije- Amerikanci su svoje ciljeve nastojali postici kroz biznis, a Rusi kroz administraciju. slichna stvar je i danas- Amerkanci idu kroz biznis, a EU kroz birokratski aparat chije smo aktivnosti imali priliku da osjetimo kroz bg sporazum i referendumski proces.

neozbiljno bi bilo zakljuchiti da ce ovo sve opet voditi do neke nove Velike Depresije. medjutim, underlying logic is the same: 'Nations which act as enemies in the market place cannot long be friends at the council table' (Will Clayton, drzavni podsekretar za trade pod Trumanom).

kad se dakle ove koncepcijske razlike dodaju vec postojecim mimoilazenjima oko Medjunarodnog Krivichnog suda u Hagu, rata u Iraku, Guantanamo Bay-a i CIA-e, nije teshko pretpostaviti da svi ti globalizacioni procesi na polju ekonomije nece proteci glatko. ukoliko se ipak desi da ne bude nekog znachajnijeg konflikta, onda prijeti dominacija, tj. neki vid monopola, i to ne ekonomskog, vec monopola moci, koji bi nedostatkom konflikta samo bio potvrdjen. naravno, ovo se samo odnosi na odnose s Evropom; Kina i Azijski tigrovi su izuzeti iz ove analize, dok je Rusija u nekoj medju-poziciji pripremajuci teren i chekajuci ukljuchivanje u nekom pogodnom trenutku.

s druge strane, u vremenu kad su environmental concerns razumljivo u prvom planu, sva ova pricha oko ekonomske globalizacije je vrlo problematichna. naime, nijesu samo mergers i takeovers aktuelni globalizacion procesi; postoji josh dosta drugih restruktuiranja kapitala koji su mozda chak i vazniji, pogotovo kad je zivotna sredina u pitanju.
naime, globalizacija proizvodnje (ili ono shto se na zapadu popularno naziva outsourcing) uzrokuje 'race to the bottom', jer se zemlje u razvoju, ali i neke razvijene zemlje, takmiche u kreiranju shto boljih uslova za ulaganje. 'shto bolji uslovi za ulaganje'= niski porezi, shto manja intrvencija drzavnog aparata, shto liberalinje (chitaj: po radnike grdje) uredjenje radnih odnosa, shto nizi environmental standardi... naravno, negativni okolishni ishodi ovakvih procesa nece biti od prevelike vaznosti narodu kad pochnu da se osjecaju i negativni socijalni ishodi (imali smo priliku da vidimo poneshto u Francuskoj, a i odje u Australiji je bilo svashta vezano za Industrial Relations Reform).

uf, smorih i sam sebe vishe. ae pa ako bude prilike, dodacu poslije josh poneshto

[The Severed Garden]

Tema je zanimljiva, a tiče se i Crne Gore - pa svoj doprinos za sada, dajem u obliku jednog intervjua.

Iako je lik o kome se radi hrvatski naučnik, ne vjerujem da se time išta gubi, budući da na hrvatskim greškama u približavanju "zapadu", i ostalim globalizacijskim akrobacijama - CG može mnogo učiti ... iako zapravo svi znamo da neće, jer je sve ionako unaprijed isprogramirano... no, pretvarajmo se da nije tako, i da zapravo nešto možemo i naučiti od ovog mudrog čovjeka s kojim je vođen intervju koji slijedi.

Da upozorim forumaše koji nemaju nekih većih interesa za ovu temu, da odmah odustanu s čitanjem, jer intervju ima bar 6-8 stranica A4 formata.

Vjerovatno će 97% ljudi odustati od čitanja na početku, ali onih 3% (previše sam i rekao) koje ovo interesuje, vjerujem da će uživati - jer je Slavko Kulić, uz pokojnog Supeka, i eventualno Grubišića - jedan od rijetkih Hrvata koji zaslužuje naziv intelektualca.



Preuzeto s:

http://www.epoha.net/62/slavko_kulic_62.htm


Čitav intervju:

http://free-ri.t-com.hr/etherial/epoha.pdf

.

[The Severed Garden]

INTERVJU:



Moj svjedok je VRIJEME


U prošlom broju Epohe najavili smo
mogućnost razgovora o globalizaciji s jednim
od naših najpoznatijih stručnjaka s toga
područja te izričitog zagovaratelja moralne i
humane globalizacije nasuprot globalizaciji
terora i nasilja - profesorom doktorom
Slavkom Kulićem. Osim globalizacije, povod
mojem razgovoru s profesorom Kulićem bio
je, između ostalog i njegov nastup u HTVovoj
emisiji 'Na rubu znanosti' 19. studenoga prošle godine, koju
vrlo uspješno vodi novinar Krešimir Mišak. Tema razgovora
spomenute emisije bila je 'Održivi razvoj'. Slavko Kulić osporio
je tu tezu već na početku emisije rekavši: 'Ne radi se o održivom
razvoju, već o održivosti života...', i postavio tezu konstruktivne i
destruktivne antropologije i nas i naših mozgova kao produkata
jedne ili druge antropologije.

Moj razgovor s profesorom Kulićem tekao je vrlo spontano, a neka
pripremljena pitanja otpala su jer su se stalno rađala nova, inspirirana
iznimno produhovljenim odgovorima mojega sugovornika.


Profesor Slavko Kulić na početku našeg razgovora zamolio me da
Čitatelje Epohe upozorim da se sve Što će saznati iz našeg razgovora
odnosi na, kako je rekao, "uvodni dio prve lekcije prvog razreda
devetog stupnja obrazovanja, za prvi dan, prvog stoljeća trećeg milenija.
Deveti stupanj obrazovanja je prvi razred nakon doktorata, jer svi naši
doktorati i svi mogući akademski dekori do sada su se pokazali
plitkima i nedorečenima umom u smislu razumijevanja problema
globalizacije".



Gospodine Kuliću, još sada već davnih 1970-ih godina prošlog
stoljeća govorili ste svima onima koji su radili u multinacionalnim
kompanijama da su podanici, a oni toga nisu bili svjesni. Kako to
objašnjavate?

Tim sam riječima pokušavao savjetovati podanike da ne stvaraju
najamnike, ali nisam uspio u toj svojoj namjeri, jer je većina podanika
stvorila upravo najamnike, i, što sad? Ovaj tip kapitalizma iskazuje se
grubljim od feudalizma. 1960-ih godina prošlog stoljeća ukazivao sam
da će krajem istog stoljeća Laički apostolat uređivati socijalne odnose u
Hrvatskoj. Govorio sam im da, ako to ne bude tako, to priopće meni i
mojim potomcima. Nijedne riječi nema netočne od toga. A danas me
pitaju, kako si ti to onda znao, kako si to pogodio? Ja im kažem: Ja to
nisam pogodio, ja sam to znao. Kad sam vidio koji ljudi vode Savez
komunista Jugoslavije, sve mi je bilo jasno. Bili su to ljudi koji nisu
imali pojma što je to što vode, niti su znali gdje su, ni kamo će. Ja sam
znao da to ne može uspjeti. Nisam ja vidio snagu u Laičkom apostola-tu,
nego bespomoćnost onih koji su se opredijelili da nekog vode, a da ne
znaju ni gdje su, ni kamo će (lijevi dogmatizam).


Odlično! No, vratimo se globalizaciji. Budite ljubazni, pokušajte mi
u kratkim crtama odrediti početak globalizacije?

Globalizacija je počela prije 4 i pol milijuna godina, kada je mozak
lovca sakupljača ojačavao u biološkom i neurološkom smislu. To je
jedno od temeljnih pitanja. Ja ne znam Što ljudi misle kada je počeo
proces globalizacije i do kada će trajati, ali sa sigurnošću tvrdim da je to
proces koji se nastavlja, on nije završio. Proces globalizacije se
nastavlja i traje i dalje se događa nešto o čemu nitko nema pojma.
Globalizacija je započela s prvim kretanjem Homo sapiens sapiensa iz
Afrike spram svijeta, ako je točna teza da je kolijevka ljudskog roda, ili
ljudske vrste Afrika. Znači onim danom kada su prvi ljudi iz Afrike
krenuli u pravcu osvajanja novih prostora, u traganju za novim izvorima
i sredstvima za opstanak i razvoj života, globalizacija od tada pa do
danas nije prestala. Znači ovdje pod procesom globalizacije treba
podrazumijevati kretanje ljudskog roda u potrazi za novim prostorom, za
novim izvorima i novim dobrima, radi čovjekove potrebe za samooČuvanjem,
radi održavanja vrste odnosno radi svoje reprodukcije vrste.
To je jedno od temeljnih pitanja.


Što je to globalizacija i što pod tim procesom trebamo zapravo
razumjeti?

Pod tim procesom zapravo trebamo razumjeti proces ojačavanja biološki i
neurološki ograničenosti Homo sapiens sapiensa, da bi brže osvajao
prostor i brže prisvajao izvore i dobra. Od prije 4 i pol milijuna godina
do danas taj se proces nezaustavljivo nastavlja sve brže i jače u smislu
straha za opstankom, u smislu iscrpivih izvora ovoga tipa civilizacijskog
ustroja. Znači jedno od temeljnih pitanja je: Što se pod globalizacijom
treba uopće razumjeti? Pod procesom globalizacije treba se zapravo
razumjeti ojačavanje neuropsiholoških i bioloških ograničenosti Homo
sapiensa i psihologije lovca sakupljača u suvremenoj lubanji. Ta pohota
koja proizlazi iz čovjeka ka svijetu stvari u animalnoj civilizaciji, još
uvijek ne u kulturnoj civilizaciji, traje i dan danas. Do dana današnjeg
kada mislimo da živimo u kulturnoj civilizaciji Homo sapiens sapiensa
nije prestao težiti biti u centru pažnje i još uvijek sam sebe stavlja u
centar pažnje života na Zemlji, a mi koji se bavimo znanošću znamo da
Homo sapiens sapiens nije uopće u pravu s naslova tzv. antropocen-tričnog
sustava vrijednosti, jer u središtu pažnje u znanosti je život na Zemlji, a
ne život Homo sapiens sapiensa. Zašto to govorim? Upravo zbog toga
što sve nedaće, svi oblici ugroza života na Zemlji proizlaze iz glave
nedorečenoga ljudskog uma koji u pohoti za novim prostorom i za novini
izvorima i dobrima, svoga opstanka radi, zapravo nastoji upotrijebiti sva
sredstva, sve tehnike i antropo-tehnike, sva znanja, sva otkrića, sve
tehnologije, kako bi brže osvajao i brže prisvajao izvore i dobra. Znači
što smo mi u vremenu dublje spram budućnosti, ta se trka tjerana
fenomenom više - brže, radi brže - više, sve jače odvija s naslova
ekonomije nasilja i tehnika i antropotehnika ili tehnologija s biocidnim
posljedicama. Znači Homo sapiens do danas nije osvijestio posljedice
svojih defektnih izuma. Jedno od suštinskih pitanja kojima se bavim jest
uloga Homo sapiens sapiensa u lancu proizvodnje života, znači u
prehrambenom lancu života, odnosno njegov odnos spram prirode.
Njegov odnos unutar prehrambenog lanca života traži duboku korekciju
u razumijevanju života i razumijevanju odnosa spram prirode. Do sada
sam uspio saznati dva tipa razumijevanja opstanka i razvoja života s
naslova globalnih procesa koje bi trebalo prihvatiti ili odbaciti. Saznao sam
da postoje dva tipa razumijevanja, ili dva tipa znanja, dva pristupa
problemu opstanka i razvoja života koje zapravo znanost i znanje danas ne
misle. Znači život ne misli nitko. Ono što se misli jest svijet stvari. Znači
postoje dva tipa razumijevanja tih globalizacijskih procesa u kojima je
Horno sapiens zapravo preuzeo ili uzurpirao glavnu ulogu i sebe stavio u
centar pažnje. Odmah na samom početku našeg razgovora želim naglasiti
da Homo sapiens sapiensa uopće nije u pravu, jer antropocentrični
sustav vrijednosti je onaj koji je omogućio uzurpaciju svih ovlasti od
strane Homo sapiensa spram prirode i spram života. Homo sapiens nije u
pravu pored svih deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. To
što pokazuje njegovo djelovanje upozorava da je život ugrožen upravo s
naslova njegovih defektnih izuma i njegovog pogrešnog djela. Pogrešno
djeluje jer pogrešno razumije. Kad kažem da pogrešno razumije, onda
hoću reći na samom početku da Homo sapiens do dana današnjeg, već 4 i
pol milijuna godina još uvijek nije počeo misliti život, nego misli svijet
stvari. Upravo zbog toga što dva tipa razumijevanja života, geo-biosocijalno
razumijevanje života, respekt života i odgovornost Homo
sapiensa prema životu i prema prirodi, pretpostavlja ekocentrični sustav
vrijednosti, poštivanje života u odnosu na svijet stvari. Pretpostavlja
konstruktivnu antropologiju i odgoj i obrazovanje u smislu procesa
očovječavanja, u smislu evolucije prirode i teorije evolucije. Taj sustav
socijalnog odgoja i obrazovanja do dana današnjeg, ma gdje god je
započeo, bio je eliminiran jer je kulturni mem morala isključen iz odgoja
i obrazovanja. Drugi tip razumijevanja opstanka i razvoja života na Zemlji
jest geo-bio-politički tip razumijevanja - nasilan tip osvajanja prostora,
izvora i dobara. Oko tog tipa razumijevanja života, sve znanje svijeta se
okupilo u smislu tzv. scijentizma, ljudi koji puno znaju, ali su izostavili
uporabu morala prije primjene znanja. Znači, devet desetina znanstvenika
svijeta isključivo radi za potrebe nasilja, a za potrebe očovječavanja tako
rijetki broj njih. Rijetki mozgovi, mada ih ima. Ja sam jedan od onih ljudi
koji se zalažu za globalizaciju humanizma, morala, etike i bioetike. Znači,
život može opstati samo s naslova biorazličitosti, a ne u istosti. Ovo što
nam geopolitičko mišljenje misli obući istu uniformu, pa da svi budemo
mislili nasilno, zakonito vodi u razaranje prirode i u razaranje života.


Zašto je više ljudi okrenuto geopolitičkom osvajanju svijeta, a manje
tom humanom svijetu?

Ovo je jako dobro pitanje. Upravo zbog toga što globalizacija nasilja
traži edukaciju za nasilje, a edukacija za nasilje jedina osigurava
egzistenciju. Znači imamo tri ključne riječi - globalizacija, edukacija,
egzistencija. Nema egzistencije izvan edukacije, nema edukacije izvan
koncepcije nasilja. Tu otvaramo pitanje da zapravo svi sustavi odgoja i
obrazovanja isključivo pripremaju ljude za nasilje. Zašto? Upravo zbog
toga što je razina ljudske svijesti na razini nasilnog principa osvajanja.
Znači temeljni princip ljudskog ponašanja je uzet kao nasilan princip
osvajanja prostora, prirode, izvora i dobara. Ako je temeljni princip
ljudskog ponašanja nasilan, onda se zapravo svi sustavi odgoja i
obrazovanja trude da pripreme čovjeka za nasilno ponašanje. Znači
temeljna dva principa su princip nasilnog prisvajanja i princip nasilnog
ponašanja.

[The Severed Garden]

Oni drugi koji nisu pripremljeni za taj okrutan svijet, za svijet
nasilja, oni se smatraju neprilagođenima?

Točnije, oni se smatraju nepripremljenima za takav način života i
globalizacija nasilja uzima prostor globalizaciji humanizma. Znači nasilni
uzimaju prostor života onih koji nisu za nasilje. Znači nemoralni i
nehumani su u prednosti. Ovdje treba reći da još zapravo vrijede
afirmacija moći i nasilja kao vrijednosti. A ne kulture kao vrijednosti.
Moja poruka svim ljudima svijeta, posebno mladim ljudima je da ako
svojom kulturom, svojim odgojem, obrazovanjem i svojim znanjem, ne
mogu poduprijeti kulturu i humanističku orijentaciju civilizacijskog
ustroja, neka makar ne podupiru svojim znanjem, svojim odgojem,
svojim obrazovanjem i svojom kulturom, moć i nasilje kao vrijednost.
Danas su, nažalost, na djelu moć i nasilje kao vrijednosti. To će biti
tragično i pogubno za život na Zemlji.


Mislite li da nakon toga neće doći do nekog novog prosvijetljenog
razdoblja u kojem će ljudi ponovno doživjeti blagostanje i
prosvjetljenje? Predviđate li prosvjetljenje u nekoj skoroj ili dalekoj
budućnosti?

Ovo što se događa na planetu Zemlja upozorava da je sve što je stvoreno
vrijedno, ali će, nažalost, nakon svih promjena, nestati i biti razoreno.
Znači, ne moramo prihvatiti tezu da je ispred nas bilo 27
civilizacija koje su propale zbog istih razloga, jer čovjek nije razumio
život, jer život nikad nije bio mišljen, jer ga nitko nije poučavao da misli
život, već je čovjek poučavan da misli i živi za svijet stvari. Svijet stvari,
probitka radi, isključuje kulturni mem morala. Vaš časopis inzistira na
kulturi komuniciranja kojega, nažalost, danas nema, i zbog toga vas
očekuju veliki napori za promjenu mentalnog sklopa našeg vremena, jer
mentalni sklop Hrvata preferira na vašu i moju žalost, svijet stvari, a ne
svijet kulture. No, valja se boriti jer je kultura ključ razumijevanja života
na Zemlji. Te dimenzije kulturnog razumijevanja života nema na djelu,
tim više što biološka dinamika, rast čovjeka od rođenja do 20 godina,
osigurava reprodukciju života bez kulturne dimenzije. Dakle, kulturna
dinamika kasni za fizičkom dinamikom, za biološkom dinamikom. To je
jedan od temeljnih problema našega razumijevanja života. Zbog toga ćemo i
dalje rađati i odgajati pogrešnog čovjeka, mutanta, koji je potpuno otuđen.


Kao da ne želimo učiti iz povijesti...?

Što se tiče povijesti, povijest nije sporna, ako otvarate pitanja povijesti.
Sporna je povijesnost. A povijesnost je kritika povijesti. Mi te kritike
povijesti do danas nemamo. Mi nemarno povijesnosti ni o biogenezi, ni o
kulturogenezi, o čemu se tek ponešto govori tek danas.


Po Vama, mi nemamo svoj stav i kritički osvrt u odnosu na našu
povijest?

Da, točno. Mi se ne želimo suočiti s engramom ljudskog kretanja, ni
kulturnog ni materijalnog. Nije točno da Homo sapiens nije puno
postigao. On je postigao samo na ojačavanju biološke i neurološke
ograničenosti, ali na procesu očovječavanja nije napravio ništa. On je
ostao antropos muškarac - dominator. Homo sapiens sapiensa, prema
zapadnoj filozofiji, ne uključuje ženu - ona je jednostavno izostavljena iz
roda.


Mislite li da je to zbog toga, jer su povijest uvijek pisali pobjednici?

Oni uvijek pišu da su u pravu, jer ono što oni pišu to se objavljuje.
Povijest nije ono što su oni napisali, povijest je ono što se dogodilo. A to
što se dogodilo nije zapisao nitko. Prema tome, mi nemamo povijesnosti
kao vrsta, odnosno kao ljudski rod. Ja hoću izdvojiti životinjske vrste,
mada mi biolozi prijete kad pokušavam izdvojiti Homo sapiensa iz
životinjskog svijeta. On je još uvijek duboko životinja i to sve opasnija
životinja. Prema tome, razlika između pračovjeka i Homo sapiensa prije
4 milijuna godina, prije 30 tisuća godina, prije 20 tisuća godina, i
današnjeg je samo u tome, što ovaj digitalni Homo sapiens sapiens nema
više šanse postati čovjekom. On je toliko mutirao, toliko se udaljio od
potrebe za ljudskošću da ga više nitko ne može vratiti ni odgoju, ni
obrazovanju.


Mislite li da su ljudi u razvijenim zemljama svijeta manje osviješteni
o problemima globalizacije, nego u zemljama tranzicijskog
karaktera kao što je Hrvatska?

Nema razvijenih i nerazvijenih društava i država. Postoji samo pojam
razvoja, koji je vezan za našu svijest i samosvijest. Ta se paradigma
upotrebljava samo kod Čovjeka koji ima svijest, koji je sposoban biti
otporan prema nepoželjnom. Nema razvijenih i nerazvijenih naroda, ima
samo bogatih i siromašnih. Nasilni su bogati, ovi drugi nisu. A bogati su
upravo zbog toga Što su bili agresivni i nisu birali sredstva da dođu do
svoga bogatstva. Dakle, postoje bogati i siromašni. Oni siromašni
pripadaju vjerojatno ovom polju humaniteta, a oni bogati pripadaju moći
i nasilju. Moć i nasilje - o tome treba govoriti.

[The Severed Garden]

Naše se društvo okreće tom konzumerizmu, osjeća se velika promjena u društvu u zadnjih desetak godina. Ljudi troše velike sume novaca u shopping centrima. Sve kupuju na kredit i žive u iluziji blagostanja. Gubi li se dakle i kod nas taj humani pristup i okrećemo li se i mi prema agresivnom?

U prostoru naše neobazrivosti, naše niske razine brige za životom, niske
razine svijesti i niske razine samosvijesti ljudi ovoga prostora, bile su
plodno tlo ili prostor izvanjskog oblikovanja nas za ono što je moć i
nasilje proizvodilo. Znači mi smo zapravo dio onoga svijeta koji bismo
mogli nazvati, najkraće bih se izrazio, u polju potrošnje svega, u polju
koji bi morao pripasti zombijima koji troše, a ne pitaju kako će platiti.
Primjera radi, 200 tisuća Hrvata odlazi na skijanje, u smislu skijanja,
sklizanja i sunčanja na kredit. Onaj dio svijeta koji troši sve što netko tko
zna proizvodi, a sve što se proizvodi je pod ključem, sve do onog dana dok
to nije bilo zapravo obuhvaćeno drugom dimenzijom nasilja nad
svijetom. Imamo jedan dio manumilitarizma, to je vojna ruka nad
svijetom koja te izlagala fizičkom nasilju u tim odnosima nadređenosti i
podređenosti. Međutim, suvremena ruka nasilja je dužničko-vjerovnički
odnos, dužnička doktrina koja je pretvorila novac u ekskluzivnu političku
moć, odvojila ga od pojedinca, od institucija, od organizacija, od naroda i s
velike daljine daje samo poslušnima, neposlušni neće dobiti ništa. Ta
koncentrirana moć, piramida moći, upućuje na održavanje odnosa
nadređenosti-podređenosti u smislu sve manjeg broja vlasnika svega na
svijetu u smislu privatnog kapitalizma. Ulazimo u vrijeme
globalizacijskih procesa kada je privatni kapital predujmio bivše vlade
dužničkih zemalja u svoj servis. Znači ta političko-financijska elita
postala je servisom privatnog kapitala koji stvara privatni svijet, koji
privatizira svijet, u smislu da ćemo živjeti u neposrednoj i daljoj
budućnosti u globalizacijskim procesima, u društvu vlasnika kojima će
biti u funkciji političko-financijske elite kao posluge, ali protiv svog
naroda. Mediji su već ušli u tu funkciju i sada se radi na razvlašćivanju
svega ili od svega i pojedinca i naroda. Jer radi se o razoružavanju manje
moćnih, da bi se s njima moglo manipulirati u smislu poslušnosti i veće
eksploatacije. Buduća eksploatacija s naslova globalizacije traži
predujmljivanje u smislu potrebe kapitala. Dakle, od vas se traži da se
morate pripremati učenju na kredit kod kapitala. Predujam, dakle nije kad
si gotov s radom, pa ćeš ući u proces rada, pa ćeš dati sebe u najam, nego
on tebe predujmljuje dublje nego što je to do sada bilo. Mi ulazimo u
doba kada liberalna doktrina onemogućava slobodu kretanja kapitala i
rada. Zabranjuje kretanje rada i uvjetuje bezgraničnu slobodu kretanja
kapitala. Znači temeljni principi promjene u globalizacijskim procesima
baziraju se na tome da se liberalna doktrina pretvara u neoliberalnu
doktrinu. U smislu da je temeljni princip liberalne doktrine bio sloboda
kretanja rada i kapitala, sustav financiranja i investicija profita radi, ta
temeljna dva principa liberalne doktrine danas su nestala u smislu da
postoji vulgarna sloboda kretanja kapitala bez slobode kretanja rada. I
drugi temeljni princip promjene liberalne u neoliberalnu doktrinu jest
sustav zaduživanja, znači preraspodjeljivanja putem nasilja, dakle silom,
a ne putem investiranja radi profita. Temeljna dva principa liberalne
doktrine su srušena i živimo u dobu neoliberalne doktrine, neoliberalizma
kao socijaldarvinizma. Ovdje se otvara pitanje što je to zapravo moć i
nasilje. Moć i nasilje su ništa drugo nego mogućnost presudnog utjecaja
na izbor i alternative drugog bez njegove volje. A poredak sile je sredstvo
provođenja te volje, protiv otpora drugih. Mi živimo u vremenu kada
nemamo pojma ni gdje smo, ni što će se s nama dogoditi. Jer mi misaono ne pratimo te svjetske procese, sva naša znanost je u jednom podređenom položaju u odnosu na politički determinizam. Mi nemarno nikakvog utjecaja na bilo kakve procese u hrvatskom društvu, Europi i svijetu. Oni koji su stvorili te principe nasilja, primjera radi, traže izvođače, a ne pregovarače.
Direktive ne traže pregovarače. Traže se izvođači. Misaoni proces kao
takav je izvršen. Ti se tražiš kao voljni izvršitelj, i što si voljniji izvršitelj
imat ćeš neku nadnicu. Oni koji se tome suprotstavljaju neće imati ne
samo zaposlenje, nego neće imati niti hranu, neće imati ništa, što znači
da neoliberalna doktrina isključuje sve veći broj građana svijeta iz
socijaliteta, jer se javljaju kao teret moćnima, bogatima, oni su teret i
njih treba isključiti. I to se događa - da ih se isključuje iz socijaliteta i oni
su sami sebi postali problem, pa se tu javlja problem depresije, jer
represija proizvodi depresiju. Depresija proizvodi neuroze, psihoze,
shizofreniju, jer ne možeš proturječiti nasilju, jer je svugdje oko tebe
nasilje. I u životu i u radnom prostoru. Prema tome moje je mišljenje da
mi nismo misaono sposobni ući u te procese i odgonetnuti ih, da bi im se
mogli eventualno suprotstaviti. Pa s obzirom da ne znamo, mi smo
odustali od odgonetavanja i pristali smo na postojanje u propadanju.
Pristali smo na život na sve nižoj razini, potrošnje svega...


Ubrajate li uistinu i nobelovce u kardinale neoliberalne misli, ste
istaknuli u emisiji 'Na rubu znanosti'? Tko su po Vašem mišljenju
kardinali neoliberalne misli?

Uistinu se radi o ljudima koji imaju izvrsno znanje, ali su zaboravili
uporabu morala prije primjene znanja. Tu ubrajam i nobelovce.


Mislite li da je to nasilje ušlo u sve segmente društva i djelovanja?

Nijedan kvadratni milimetar fizičkog prostora nije oslobođen od te dvije
poluge. Nitko, ni pojedinac, ni narod, nije oslobođen niti pošteđen od te
frontalne represije, po dubini i po širini, sa svim sredstvima fizičke,
materijalne i simbolične moći.


Da li u svakom segmentu društva postoje tzv. odabrani?

U svim prostorima postoje podanici, na koje oni (moćnici) računaju.
Ljudi čija pohlepa jedva čeka da izađe iz njega. U savezu s ljudima koji
teže pohlepi na najlakši način, oni prihvaćaju one koji im nude svoje
postojanje uz liniju manjeg otpora. Najveći broj ljudi se iz neznanja
opredjeljuje za stanje u kretanju s naslova geo-političkog razumijevanja
života. Veliki broj ljudi uskače u vlak da bi što lakše opstao, ne sluteći da su
na taj način zapravo prihvatili robovsku orijentaciju za sebe i za sve svoje
potomke. Čovjek našeg vremena se očito odlučio za Hobbsovu (engleski
filozof 18. stoljeća) filozofiju nasilja, tako dragu američkim sociolozima,
u kojoj čitav ljudski život sliči na trku štakora u kojoj je jedina nagrada
svakome od njih biti ispred nekog drugog, za silu kao oblik poretka
opstojanja reprodukcije, pa dok traje - traje, a ne za Spinozinu filozofiju
stvaranja života iz sebe i potrošnju života iz sebe, jer nam je priroda dala
sve organe da možemo proizvoditi svoj život sebe iz sebe, ali to nismo
razumjeli. Takvog odgoja i takvog obrazovanja nemarno. I mi smo zapravo
prešutno napustili taj pristup svom opstanku života na prostoru Republike
Hrvatske. I nije slučajno što se svi oblici života na Zemlji, pa i u
Hrvatskoj, ostvaruju na sve nižoj razini. I biljni svijet i životinjski svijet,
a unutar njega i ljudski svijet se stalno mijenja, svijet bakterija i virusa
mutira. Suvremena medicina im ništa više ne može napraviti, jer smo mi
izgubili uvid u uzroke te suvremene patologije tipa ptičje gripe, kozje
groznice, kravljeg ludila... Ne radi se tu o kravljem ludilu, već se radi o
ljudskom ludilu, jer je čovjek dao životinji sredstva u prehrani u smislu
ekonomije nasilja. Više-brže, radi brže-više profita. Prema tome onaj koji
govori o kravljem ludilu optužio je životinju. Nedužnu životinju. A to
ludilo ja pripisujem Homo sapiens sapiensu, jer ga je Homo sapiens
proizveo, to je njegovo ludilo. Prema tome, nemojmo optuživati
životinje. To misaono stanje iz kojeg sve proizlazi proizveo je Homo
sapiens. Pohlepe svoje radi. Jer je htio više-brže, radi brže-više profita.
Životinje su nedužne u odnosu na Homo sapiens sapiensa. To je teza da
svi oblici ugrožavanja života proizlaze iz glave Homo sapiens sapiensa,
lovca sakupljača u suvremenoj lubanji.


Razgovarajući s ljudima iz svih segmenata društva o globalizaciji,
dobila sam dojam da većina ljudi ne razumije globalizaciju koliko bi
trebalo. Još uvijek je veliki broj onih koji misle da je to nešto jako
pozitivno i dobro i da mi trebamo prigrliti taj grubi kapitalizam koji se
nama nudi u svrhu preživljavanja. Određeni broj ljudi sasvim je
neutralan u svom stavu o globalizaciji, jer je neizbježna, a mali broj
ljudi s kojima sam razgovarala na tu temu razmišlja o mogućoj
opasnosti globalizacije kao grubog i darvinistički nastrojenog kapitalizma. Možemo li to nerazumijevanje pretvoriti u razumijevanje i kako, s obzirom na visoki postotak neobrazovanih u našem društvu?

To što mi ne razumijemo život, to što mi ne mislimo život, nego svijet
stvari, nama onemogućava da uopće razumijemo sto je život. Naš
misaono-spoznajni aparat proizlazi iz tzv. tročlane dijalektike. Teza,
antiteza i sinteza, ali na razini svijeta stvari. Ono što smo mislili i što
smo brinuli, to imamo - svijet stvari. Ono što nismo mislili, to nemamo.
A to je život. Život se misli tek na četvrtom članu dijalektike. Na četveročlanoj dijalektici, a to je teza, antiteza, sinteza i epiteza. Epiteza u ljudskom mozgu tek misli život. Međutim, mi smo u ljudskom razmišljanju tako
daleko od toga, mi smo u razumijevanju tako daleko i u našem
ponašanju tako daleko od brige za opstankom i razvojem života. Mi to
ne znamo. Nas će ubiti neznanje. Život na Zemlji će biti žrtva našega
neznanja ili žrtva znanja u funkciji nasilja.

[The Severed Garden]

Koliko po Vašem mišljenju ljudi danas znaju o globalizacijskim
procesima?

Ne znam koliki broj ljudi zna nešto o globalizacijskim procesima, ali
znam da globalizacija ima podanike na svakom kvadratnom kilometru
na Zemlji, jer je to u čovjeku. Nije globalizacija donijela to stanje.
Globalizacija je samo provocirala to stanje.


Koliko su ljudi koji misle kao Vi međusobno povezani, koliko
aktivno djeluju diljem svijeta?

Ja sam česti gost svih kontinenata. Moje dvorane nisu prazne. Ja sam
čovjek za kojeg se zna da je jedan od onih koji zagovara globalizaciju
humanizma. Međutim, dvorane koje zagovaraju globalizaciju nasilja su
sasvim sigurno organizirane u smislu da druge alternative nema. Ja
tvrdim da ima. Jedan sam od ljudi koji prosuđuje jedan novi mogući
život, na jedan drugi mogući način. Jedan sam od rijetkih koji ima prostor
za novu psihološku sublimaciju. Za novu imaginaciju. O drukčijem
mogućem svijetu, od ovog kojeg nam nasilje nudi. Ja se sad pripremam za
jedan od svjetskih skupova koji će se održati u Africi, gdje će se tražiti
od onih koji će me moći razumjeti da shvate dokle sam stigao osvijetliti
nasilje i ono što nasilje proizvodi. I što nam je još ostalo u prostoru tih
budućih mogućnosti za neku moguću buduću budućnost života na
Zemlji. Znači ja nisam sam koji misli Homo sapiens sapiensa, jer on s
tim što zna, nema šanse uspjeti. S tim što on zna, samo postaje nasilan. I
sad se otvara pitanje zašto smo uopće takvi. Pa upravo zato, što geo-biosocijalno razumijevanje života traži konstruktivnu antropologiju, odgoj i obrazovanje na bio-etičkom pristupu životu. A ovaj drugi tip
razumijevanja traži odgoj i obrazovanje koji se zove destruktivna
antropologija. I ona traži znanje. Znanje za razaranje je jedno, a znanje
za razvoj života je nešto sasvim drugo. Mi do sada nismo razumjeli, niti
srno u ljudskom mišljenju u stanju doći do tog bitnog razdiobnog
prostora, do tog prvog raskrižja, zato što ne znamo. Jedan dio svijeta se
najviše u bespomoćnosti oslanja na Boga, kao mogući izbor i okosnicu
svog opstanka, jer se može hodati uspravno i s dogmom o Bogu, ali na
dogmi, na kapitalu, sve manji broj ljudi može vjerovati da će opstati.
Prema tome, nije točno da se dogma o socijalizmu, koju nismo
razumjeli, vraća na dogmu o kapitalizmu. Nama je socijalizam bio
nemoguć na dogmatski način, a kapitalizam nam nije neizbježan na ovaj
način. Onda me pitaju: 'Pa što je, Kuliću, nama onda neizbježno?' Ja im
kažern: samo proces rekapitalizacije odnosa - ovo što se sada događa kod
nas. Mi nemamo povratak na kapitalizam, restauraciju kapitalizma, nego
proces refeudalizacije odnosa. Jer je kapitalizam vrlo jasan odnos u
smislu da u sto jedinica vlastitog i stranog kapitala, napravimo sto
pedeset. Za to što mi činimo, da od sto jedinica domaćeg ili stranog
kapitala, napravimo trideset, za to učiniti, draga Elia, ne treba ići u školu.


Misija našeg časopisa je pokušaj izgradnje nove kulture
komuniciranja. Mi svojim radom pokušavamo graditi mostove među
ljudima, vremenima i prostorima na jedan drugačiji način od trenutno
prisutnih metoda u našem društvu. Slušajući Vas, sve više sam
uvjerena da ispred sebe imam pravog sugovornika i čovjeka koji je
shvatio našu misiju.

Ja ne tvrdim da sam ja pravi sugovornik za tu temu, ali Časopis za
kulturna pitanja traži afirmaciju kulture kao vrijednosti, a ne afirmaciju
nasilja i moći kao vrijednosti. Drago mi je da ste to znali prepoznati.
Međutim, sve što se događa u ovom društvu u smislu društvenih odluka,
sve ide u pravcu uključivanja u euroatlantske integracije, a to su
institucije koje vode rat za dominaciju, za nasilje. Prema tome, vi
možete pisati jako puno i možete pomoći u širenju svijesti, i proizvodnji
samosvijesti, samo kod onih ljudi koji imaju potrebu za kulturom kao
vrijednošću. A ne s ljudima koji imaju potrebu za stvarima u ovoj
stvarnosti. Jer se do stvari može doći na ovaj ili onaj način, a do kulture
se ne može doći drugačije nego vrijednosnim opredjeljenjima. Ako je to
vaša orijentacija, onda morate znati da ovo društvo nema ni odgoja ni
obrazovanja za vrijednosti. U društvu koje nema odgoja i obrazovanja za
vrijednosti sve je podcijenjeno i sve je precijenjeno kao što jest, sada kada
smo sve stavili na rasprodaju, jer je netko sebi uzurpirao mandat da
rješava probleme obavljanja svoga nasilja nad ovim narodom, da proda
ono što je raspoloživo ili da ga zaduži, a da narod, pritom, ništa ne pita.
Problem ostvarivanja života na ovom prostoru za sve manji broj ljudi
isključuje sve veći broj ljudi iz socijaliteta, iz posla, iz života, iz svega što
jest i što se događa. Dakle, najveći broj ljudi živi u ovoj gruboj stvarnosti
onoliko koliko je odstranjen, izbačen, odnosno koliko je izostavio život,
znači koliko ne živi. To je zapravo jedno pitanje umiranja hodajući. To se, nažalost, ne može spriječiti, jer kada bezobzirni ljudi o kojima
govorite sretnu osobe kao što ste Vi, kad pročitaju Vaš članak ili vide
emisiju na televiziji na temu o kojoj danas govorimo, oni ostaju mrtvihladni i nastavljaju sa svojim nasiljem?

Zato što nisu u stanju razumjeti, jer oni nemaju pretpostavki u svom
mozgu. Jer čovječji mozak koji je rezultat konstruktivne antropologije
odgoja za etičke i druge vrijednosti je konzistentan i konzekventan.
Mozak ljudi koji pripadaju nasilju i koji su rezultat nasilja, njihov
mozak je pun rupa, neuronskih rupa. Oni nisu u stanju niti
konzistentno misliti ni konzekventno se ponašati. Oni su zakonito ljudi
onesposobljene svijesti, ljudi odbijajuće svijesti. Što se mene tiče, politički
clusteri ne mogu voditi svijet, ni pojedino društvo. Jer su to ljudi koji
djeluju s naslova nasilja i oni se diferenciraju po kriteriju nasilnog
osvajanja vlasti, radi nasilnog provođenja svoje volje putem nasilnih
poredaka.


U kojim zemljama osjećate da je osviještenost ljudi na višoj razini, a u kojima da je na nižoj razini?

Pa, američki imperijalizam je proizveo jedan broj ljudi koji su potpuno
osvijestili ovo što se sada događa u Americi. I ova priča o američkoj
demokraciji je tragedija. Radi se o američkom imperijalizmu koji nikada
nije tako ukinuo pojam i poimanje demokracija kao danas. Najveći broj
ljudi susrećem s naslova SAD-a, djelomično Europe, najveći dio iz
Istočne Azije, pa mogu reći da imam sugovornike čak i u Moskvi koji su
živjeli u staljinističkom režimu. Samo oni koji su živjeli pod strašnim
nasiljem u stanju su govoriti o nasilju, jer oni ga najbolje poznaju iznutra.
Oni koji su govorili o nasilju iz nasilja, oni su platili cijenu svojih ideala
kao što sam ih platio i ja.


O globalizaciji se zato govori i kao o amerikanizaciji?

O procesu globalizacije kao amerikanizaciji se može govoriti zato što je
to istina. Jer najekstremniji broj ljudi iz Europe je pobjeglo u SAD. I oni
vraćaju Europi to nasilje koje tamo ojačava. Prema tome, ti ljudi koji nam
zagovaraju globalizaciju svijeta i privatizaciju Europe, oni govore o
amerikanizaciji, jer taj dio ekstremnog oblika postojanja je zapravo
zagovorništvo koje proizlazi upravo iz ovog geo-političkog razumijevanja
života, ali ne na čelu s Amerikancima kao nekakvim domorocima. Takvi
ne postoje. Takvi su ubijeni. Nego s naslova anglosaksonskog tipa
»kapitalizma, jer su Englezi predvodnici toga nasilja. Englezi su nametnuli
i Amerikancima svoju filozofiju negdje u 16., 17. i 18. stoljeću da
vlasništvo bude iznad rada. Od tada pa do danas vlasnički odnosi caruju
nad radnim odnosima. To je tragedija za svijet. To su Englezi izmislili. Ali
europski Englezi, ne američki. Prema tome nasilje proizlazi iz
anglosaksonskog tipa procesa privatizacije svijeta. Proces privatizacije
traži individualizaciju. Traži građansko društvo u kojemu je svatko sebi
sam svrha i smisao. Hoće pojedinca staviti pred nasilje. Da pojedinac ne
smije biti organiziran i pružati otpor tom nasilju. Zato su oni bili protiv
fikcije komunizma koji nikad nije postojao. Znači, Treći svjetski rat se
vodio protiv fikcije, protiv komunizma. Nečega što nikada nije bilo
nigdje. I taj rat je uspio. To je bio Treći svjetski rat (1946-1989. godine).
A sada se vodi Četvrti svjetski rat protiv fikcije islamskog
fundamentalizma kao neprijatelja. To ne mora biti istina, ali se vodi rat
protiv fikcije, jer im je uspio Treći svjetski rat, da ga dobiju i da sruše
ono što im je bilo opposite. Sve što je opposite nasilju ono mora biti
lišeno mogućnosti da opstane. Prema tome za proces amerikanizacije,
odnosno anglosaksonizacije svijeta, to posebno naglašavam, nemojmo
optuživat Amerikance, jer su to ovi mutirani Europljani u Americi. jer su
ovi Europljani kada su došli, zalutali u Ameriku i pobili one koje su tamo
našli. Znaci, da ne zaboravimo, Kolumbo je zalutao u Ameriku. Nije
istina da ti ljudi tamo ne bi bili Čovječniji od ovih koji su naselili
Ameriku. Najveći ološ Europe, najekstremniji dio Europe je naselio
Ameriku. A još ekstremniji je otišao u Australiju. Prema tome nemojte
misliti da su ti ljudi slučajno nasilni, oni su genetski i memetski, kulturno
pripremljeni za nasilje. Oni drugi oblik života ne žele, osim nasilja.
Taj proces anglosaksonizacije svijeta kao procesa globalizacije, upućuje
kao da Europa nema drugog izbora. I to je Europi nametnuto. Dok god
Europa ne bude u potpunosti amerikanizirana, Europa se neće moći
osloboditi, jer ona je vazalni dio Amerike. Oni koji su u Europi, oni su
vazali ovih moćnih Amerikanaca. Zato se govori o europskom snu tih
nasilnika. Njihov je san doći u Europu i privatizirati je.

[The Severed Garden]

Europeizacija je ponavljanje amerikanizacije, samo u Europi?

Da, to se događa i radi se o tome da tu nema nikakve razlike, samo to
još u Europi nitko ni ne sluti. Nitko u Europi ne smije znati, to je
bioteza, prvi princip, da nijedan narod u Europi ne smije znati zašto
Europska Unija. Kad im to budemo nametnuli da to
prihvate kao oblik nasilja postojanja, ako narod
odbije, onda će to prihvatiti njihove političke
strukture, jer ćemo ih mi već imati uključene u svoj
servis. Prema tome, proces privatizacije Europe tek
slijedi. Do 2010. odnosno 2015. godine će on započeti u
smislu da kolektivni tip kapitalizma kao ostatak
komunizma i socijalizma treba likvidirati. To su
procesi koji dolaze. Slijedit će razlaz iz Europske Unije
kao izlaz. Zar ima smisla ulaziti u nešto što je već na
vidiku da se razilazi? Samo neobazrivi ulaze u te
procese.


Može li se to dovesti u kontekst Vaše
prognoze s kraja 1960-ih godina prošlog sto
ljeća kada ste predvidjeli da će komunistička
Jugoslavija nestati, što se uistinu i dogodilo?

Moja teza o razlazu iz Jugoslavije kao izlazu, bila je
utemeljena na tezi američkog imperijalizma iz
1949. godine. Maksimalno im pomoći do uništenja.
Ja sam pratio tu tezu. Davali su nam i omogućavali
potrošnju. Maksimalno sve na kredit, na dugove itd.
A ja sam znao da slobode na tuđoj moći nema. I sva
moja upozorenja da slobode na tuđoj moći nema, ni
pojedincu, ni narodu, nisu uspjela urazumiti narode.
I rekao sam im da će doći u situaciju, da će doživjeti
ne samo slom, nego razlaz u krvi. Prva moja
upozorenja su bila 1967., 1969., 1974., godine i
1978. godine, da bi zadnje moje upozorenje bivšoj
Jugoslaviji bilo 1982. godine, da je iluzija očekivati
ono što se narodima Jugoslavije tada govorilo. Zato
što se nije smjelo dopustiti da jedno društvo u bilo
kojem prostoru Jugoslavije uspije kao zajednica u
smislu da 74 različite nacije i nacionalne manjine žive
u Jugoslaviji. Jer bi u tom smislu uspjela Europa, uspio
bi svijet. S obzirom da se bilo kakav oblik
kolektiviteta mora uništiti, jer je to ostatak
komunizma, nego se samo sve mora prepustiti
egoizmu pojedinca, građanskom društvu u kojemu je
svatko sebi svrha i smisao. A svi drugi su za njega
neka raspoloživost, radi neke iskoristivosti, kroz
neku utrživost, kroz neko zbrajanje i odbijanje.
Znači mi se nalazimo u tom procesu kada nas se
tjera u polje utrživosti.


Utilitarnosti?

Da, Utilitarnosti. Da svaki pojedinac mobilizira svoju pohotu, svoju
pohlepu, svoje antropološke sposobnosti agresije, cinizma i bilo čega da
načini otklon od kulture. Znači, vi ste u najnepovoljnije vrijeme
pokrenuli pitanje kulture komuniciranja, kada biste htjeli komunicirati s
naslova kulturne dimenzije, a ne s naslova egoizma. Znači još gore od
životinje, jer je životinja regulirala svoje ponašanje s naslova ega, egoizma.
Ne ubija više nego što joj treba. A Homo sapiens sapiensa, digitalni
čovjek, čovjek digitalne evolucije, suprotstavljen je teoriji evolucije i on
je vrlo opasan. To je najopasnije stvorenje svih vremena. Današnji
Homo sapiens, ovaj koji sjedi iza PC-a, on ubija na daljinu i prisvaja na
daljinu. Ne želi susret s neprijateljem. Sve antropotehnike, sva otkrića,
znanja, izumi, bez razuma, su u funkciji suvremenog lovca sakupljača,
koji je ojačao svoju psihologiju lovca sakupljača u suvremenoj lubanji da
što više i brže osvoji prostor i da prisvoji izvore i dobra i to se danas
događa. Taj problem digitalne evolucije Homo sapiensa ili čovjeka koji je
izgubio svaku sposobnost razmišljanja o posljedicama svoga ponašanja za
druge. Ulazimo u vrlo razorno doba. I zato u današnjem svijetu
globalizacijski procesi čine pregrupiranje opet s naslova vojnog pitanja.
Ja sam taj proces zapravo otkrio, ali na svemirskim tehnologijama, da se
vidi kako se nova vojna ulaganja otkriju kao lakmus papir u smislu da se
i dan danas i po 15 puta vise izdvaja za nova oružja, nego za nova
fundamentalna znanja, za nova sredstva za rad. Lovac sakupljač u
suvremenoj lubanji ojačava psihologiju lovca sakupljača s oružjem, jer
zna da mu oružje omogućava brže osvajanje i brže prisvajanje. Ovdje se
susrećemo s jednim novim fenomenom, koji je Homo sapiens zapravo
ostvario, da je zaključio da mu se ratom brže isplati i više isplati, do 7
puta - da dođe do naftovode, itd, nego da ulaže. To je taj novi
neoliberalni princip - da se nasiljem ide na preraspodjelu onoga što je
preostalo, a ne na stvaranje novih vrijednosti. Mi ulazimo u odnose
razorne prirode. Nije problem u onima koji provode nasilje, već u onima
koji šute o tom nasilju, jer ih nema tko organizirati, jer su svi
međunarodni pokreti, crkveni, vjerski, radnički, socijalistički, svi su
zapravo umuknuli. Nema više tko organizirati one koji misle da su u
pravu.


Dakle, predviđate da će se Europa razići?

U knjizi od prije 18 godina to sam napisao. Gospodo, jedini sam mozak koji
je išao u zadnjih dvije tisuće godina, ispitati uzroke zastoje Europa od
Rimskog Carstva do danas nikada nije udružila na principu sile. Upravo
zato, što se uvijek netko, tko je zagovarao tu Europu, pokušao se izdići
iznad drugih. Na tom principu Europa nije pet puta uspjela, i napisao
sam da ni šesti put zbog istog principa neće uspjeti. Moja knjiga od prije
punih 18 godina je ocrtala današnje procese. To je ono što je objavljeno
prije 18 godina, pod naslovom Kritičko-teorijski osvrt na ekonomskopolitičke
strukture nove Europe. Nasilje, gospodo, ne daje razvoj. Nasilje
ne daje mogućnost opstanka svima, već samo nekima.


Uglavnom se osvrćete na negativne aspekte globalizacije. Postoje li
uopće po Vama pozitivni aspekti globalizacije?

O tome smo već govorili, ali ako i postoji nešto što je pozitivno, ono je
neutralizirano s ovim što je nasilno i negativno.


Što mislite o multinacionalnim kompanijama kao akterima
međunarodnih političkih odnosa?

Multinacionalne kompanije su zapravo voljni izvršitelji interesa svoje
države. Znači država je njima omogućila i dala trostruku garanciju da to
rade u ime njih. I te multinacionalne kompanije su zapravo zamjena
za državu nasilja. Država nasilja se prenosi na korporacijsko nasilje.


Znači, MNK funkcioniraju kao države?

Ne samo to. Nego, njima je dana mogućnost da ruše režime uz potporu
svoj e vlade. I bilo što da izgube u tome, njima njihova država to
nadoknađuje. Znači oni su trostruko pokriveni - od svoje države, od
osiguravajućih društava i od lokalnih tržišta. Prema tome one su voljni
izvršitelji nasilja u danom prostoru, jer kad one ostvare interes, profit ide u
matičnu državu. One su to prihvatile, one to jesu, jer se državni
terorizam odvija od strane moćnih prema nemoćnima. Globalni
terorizam je zapravo državni terorizam, terorizam moćnih spram
bespomoćnih.Mi nemamo pojma što je to terorizam. Moćni teroriziraju
slabije. A kad slabiji pruža otpor, onda otvaramo pitanje odnosa između
atrakcijskih sila i repulzijskog otpora. Atrakcijske sile su one koje čine
teror. Ovdje mislim na globalni terorizam, državni terorizam.
Antiteroristički savez je zapravo teror nad svijetom. Ovi koji pružaju
otpor su ti koji pripadaju u tzv. repulzijski otpor iz očaja. Prema tome, mi
ne možemo govoriti o tome da je teror i terorizam ono što pruža otpor iz
očaja, već ono što proizvodi očaj. I u tom smislu časopis Epoha kao
kulturni časopis mora osvijestiti taj pojam terorizma koji je potpuno
pogrešno shvaćen.


Je li primarni cilj Hrvatske trebao biti ulazak u EU ili najprije
državno-pravno sređivanje Države?

To što se kod nas događalo s naslova političkog determinizma, da je
strateški cilj bio uključiti Hrvatsku u euroatlantske integracije pogubno je
za hrvatski narod. Jer to ne može biti cilj, to može biti sredstvo. Ako je
netko izvršio zamjenu cilja i sredstva, onda će to doista biti pogubno za
narod ovog prostora i za opstanak i razvoj života na ovom prostoru. Jer
to ne može biti cilj. I dan-danas se o tome govori. Čiji je to cilj? I protiv
koga je i što će on proizvesti jedno je od najupitnijih pitanja ove
stvarnosti.


Što mislite o kompetentnosti naših političara?

Kompetentnost naših političara je tragična. Nitko od ljudi u državnom
aparatu ne razumije sociologiju države. Znači da rade nešto što ne
razumiju što rade, a posebno ne razumiju što su posljedice njihovog
'rada'. To je jedno od najžalosnijih pitanja. Nije točno da Hrvatska nema
ljudi koji znaju, nego ti koji znaju nemaju nikakvog utjecaja na
društvene odluke koje imaju kulturne i materijalne posljedice za život
na ovom prostoru.

[The Severed Garden]

Kakav je Vaš stav o problemu pretvorbe i privatizacije u jeku
Domovinskog rata i jesu li se mogle izbjeći tragične posljedice?

U proces pretvorbe i privatizacije se nije smjelo ići u ratu. To je prvo što
moramo javno priopćiti danas. Nasilje nije omogućilo bilo kakvu
poželjnu transformaciju stanja u društvu, bez obzira da li smo znali što
jest i u što se pretvaramo. To je jedno od suštinskih pitanja. Dakle, ono
što je Državna revizija utvrdila, da to što se dogodilo od 1991.-2004.
godine, da se radilo o nezakonitoj pretvorbi i privatizaciji, o nezakonitoj
promjeni vlasničkih odnosa. Vlasnički odnosi koji nisu ostvareni s
naslova prava, traže svoju vjerodostojnost. U smislu da ono što nema
vjerodostojnosti, mora se vratiti na 31. 12. 1990. godine. U suprotnom
će nas svijet upozoriti, da to moramo učiniti, sada ili za 15, 20 ili 50
godina. Godine 1946. većina, je razvlastila manjinu, misleći kako joj
nikada neće morati dati nikakvu naknadu. Svijet nas je prisilo da im
nakon 50 godina to moramo platiti. Godine 1990. imamo obrnut proces.
Manjina je razvlastila većinu. I bit će tragično ako ostane ona
primitivna politička šala u Saboru, da 'ko je jamio - jamio j e ' , a tko
nije, njemu ništa. Ako to ostane, onda je to pogubno za narod ovog
prostora.


Neki stručnjaci govore da bi Hrvatska u ovim procesima
europeizacije i globalizacije trebala intenzivno raditi na očuvanju
svoga identiteta i definiranju svoga tzv. branda. Kakvo je Vaše
mišljenje o tome?

Što se tiče očuvanja hrvatskog identiteta, moram reći da mi ne znamo za
svoj identitet. Ni s naslova biogeneze, niti s naslova kulturogeneze. Naši
su genetičari došli do spoznaje da mi nismo ono za što se predstavljamo da
jesmo. Da smo slavenski narod. Sad tobože 'znamo' da nismo Slaveni, ali
ne znamo tko smo. Da li smo Iranci, da li smo Zapadni Goti itd. Znanost,
dakle molekularna biologija unijela je nered u naše mozgove ili želi
unijeti red. Ali nismo sposobni saznati tko smo i što smo. Čim mi
nemamo pojma o svojoj biogenezi, naša kulturogeneza se gubi,
preuzimajući engleski, njemački, francuski i talijanski jezik kao svoj
jezik, radni jezik. Dakle, naša kulturogeneza je još tanja u smislu našega
opstanka. Zaključno, mi smo u jednom velikom vakuumu, s naslova
biogeneze i mi smo u vakuumu s naslova kulturogeneze.
Mi se gubimo i kao subjekt kulture, mada smo mislili da
smo subjekt kulture i da tražimo biti subjekt civilizacije,
biti država. Mi ćemo izgubiti poziciju subjekta kulture,
prije nego postanemo subjekt civilizacije. To je jedno od
temeljnih pitanja koje treba javno priopćiti, jer se o tome
šuti.


Što će doista biti s nama kada uđemo u EU?

Ako ulazimo u Europu, mi automatski prihvaćamo tzv.
pravnu stečevinu Europe, a pravna stečevina Europe je
nasilje. I kada mi prihvatimo europsko nasilje i europske
direktive i globalizaciju kao ultimativno poduzetništvo,
dakle kada mi to moramo bez pogovora učiniti, što i
radimo, otvara se jedno od temeljnih pitanja: kada
prihvatimo pravnu stečevinu, pravni poredak EU-a, da se
mi zapravo gubimo kao subjekt kulture, jer nikoga iz
kulture nema u tzv. pregovaračkim timovima. Ni jednoga
iz kulture nema. Prema tome, onaj tko zaboravi na kulturnu
dimenziju, on se poigrao s našim opstojanjem kao subjekta
kulture. Znači, mi nestajemo u tzv. procesu globalizacije, u
tzv. procesu tranzicije. Mi nestajemo kao subjekt kulture
prije nego što ćemo postati subjekt civilizacije, jer to i ne
treba, jer Država više nije važna.


Možete li ljudima koji vode našu zemlju dati stručni
savjet u svrhu boljeg nastupa RH na globalnoj sceni?

Ja takvima ne dajem savjet. Onima koji ne razumiju
opstanak, ja nemam što savjetovati. Ovom prilikom želim
im poručiti: Vi koji ne mislite život u hrvatskom prostoru,
ja vama ne mogu dati savjet, jer ga ne možete razumjeti.
Sto će vama ono što ne trebate. Vama ni Bog ne može
pomoći.


Je li hrvatska Vlada svjesna da ne čini ništa u smjeru
našeg unutarnjeg samoodređenja koje je nužno za
vanjsko opredjeljenje?

Ja ne mogu reći da nije ništa učinila, ona nije ništa ni
željela učiniti u smislu samoodređenja ovog društva, da se
opredijelimo i odlučimo koji ćemo tip socijalnih odnosa prakticirati.
Bez unutarnjeg samoodređenja, nema vanjskog opredjeljenja. Svijet i
Europa znaju, da mi ne znamo ni gdje srno, ni kamo ćemo. Njima treba
naš prostor, prirodan prostor kao proizvodni prostor s obzirom dami ne
znamo upravljati ni prostorom, ni izvorima ni dobrima. Naša vlast je
nesposobna upravljati, jer je ona dobila mandat za pravilno
gospodarenje i upravljanje prostorom, izvorima i dobrima, a ne za
njihovu prodaju. Za prodaju nitko nije dobio mandat, a kamoli predaju
prostora Hrvatske stranoj vojnoj sili na uporabu, a da narod o tome ništa
ne zna. Ni narod nema pravo predati prostor nikome, jer smo ga dužni
predati onima koji će doći iza nas.


Hoće li po Vašem mišljenju, kako tvrde neki stručnjaci, RH ulaskom
u EU postati kupalište Europe, hoće li biti pretvorena u novu Floridu?

Ne. Život u ovom prostoru će organizirati oni koji budu privatni
vlasnici, vlasnici privatnog kapitala u Hrvatskoj, uz pomoć naše
političkofinancijske
elite kao posluge, kao servisa te uz pomoć medija koji su već
u toj funkciji. Jer zadaća, ne naših medija, nego stranih, je da potiču
zabavu, a ne da osvješćuju narod. Ovo što vi pokušavate kroz časopis
Epoha, ovo je jedan od rijetkih slučajeva kod nas, da ste spremni
osvješćivati narod i te procese.


Hvala Vam na ovim riječima, gospodine Kuliću.

Uistinu je tako, kako sam rekao. Sve ostale novine, posebno strane
novine, pa i ove koje se predstavljaju kao domaće ušle su u funkciju
zabave naroda i potpore konzumerizmu, potpore patologiji života u
ovom prostoru, a ne osvješćivanju. Prema tome, ovo je jedan od rijetkih
razgovora na ovu temu. U toku ovih mjesec dana imao sam 7-8
intervjua, a o ovo je prvi intervju da me netko pita nešto na ovu temu
globalizacije. Jer drugi časopisi imaju sasvim drugu zadaću: da razvijaju
patologiju i konzumerizam, da zabavljaju narod u patologiji, u njegovu
propadanju, a ne da ga osvješćuju. To je zadaća stranih medija u nas.
Dakle, strani mediji imaju funkciju potpore patologiji, nestajanju, a kada
dođemo u fazu neoliberalne eutanazije, kada te isključi iz života,
da ne možeš trošiti, on će ti uskratiti, posebno neposlušnima, sve, pa i
vodu i hranu, i zaposlenje i zrak. Prema tome, nama zakonito slijedi,
prema našem ponašanju, ono što je zakonita posljedica neoliberalne
eutanazije, da neposlušnima uskrati pravo na život. Pravo na rad je,
gospodo, pravo na život. Čovjek koji ne radi, nije čovjek. Dakle, svi oni
"koji su ispali iz procesa rada s naslova kapitala, jer je kapital
zapovijedajući kriterij organizacije proizvodnje, a ne rad. Jedno od
temeljnih pitanja je da nas je netko vrlo lako rastavio od naših
mogućnosti ka našoj budućnosti. Osim što nas je taj netko isključio iz
radnih procesa, našu akumulaciju srno jeftino predali strancima uz
1,5% kamata, da bi nam tu akumulaciju prodavali od 7 do 28% kamata
godišnje na kartični dug. Onaj tko je to napravio narodu ovoga prostora taj
nije do sada bio društveno odgovoran. Postoji samo još jedan tip
odgovornosti, a to je povijesna odgovornost. Za pedeset godina opet
ćemo tražiti neke Paveliće, neke Šubašiće, neke Pribičeviće, opet ćemo se
pitati tko je bio onda uzrok onome stanju itd., pa neka ovo o čemu
pričamo ostane makar zabilježeno za potrebe onih koji će imati potrebu za spoznajom onog što se dogodilo bez njih.


Koji će po Vama biti budući idealni tip društvenog uređenja, s
jednakom mjerom duha i sigurnosti te s jednakom mjerom jednakosti i individualnosti čovjeka?

Proces sublimacije mišljenja, imaginacije o slobodi, gospodo, mi smo
sami sebi oduzeli. Rasprava o slobodi je zabranjena pojedincu i narodu
koji se opredijelio da sve troši što svijet proizvodi, a da sam ništa više ne zna stvarati. Priče o revoluciji, o ovome o čemu vi hoćete da vam
kažem, to je prošla priča. Mi smo sami sebi oduzeli to pravo, da pričamo o slobodi i demokraciji. Dužan čovjek i dužan narod nema pravo raspravljati o slobodi.

[The Severed Garden]

Koliko je stvarni dug RH?

Stvarno stanje se bitno razlikuje od službenog mišljenja. Službeno
mišljenje i ne zna stvarno stanje, niti ga treba. Ono što jest stvarni dug
traži odgovor samo s jednog naslova, da je najispravniji odgovor da ne
znamo, da nemamo znanje o stanju i kretanju duga. Najteže je saznanje
da ne znamo stanje duga. To je najteža situacija. Mi živimo na dometu
dnevne svijesti i u sustavu dnevne važnosti. Mi ne znamo hoće li nas
Amerikanci, koji nam daju, kazniti, ili će nas nagraditi za našu
poslušnost. Što budemo poslušniji, to ćemo više nagrada dobivati. Samo
poslušni dobivaju. Ovi drugi neće dobiti ništa. Oni točno znaju tko će
ostati u radnom procesu, tko će biti u funkciji posluge, a tko neće. Narod
to pojma nema. Moćni će samo poslušne nagraditi i to na sve nižoj
razini, bilo kroz posao, bilo kroz neke druge privilegije ili mogućnosti
opstojanja. Najveći dio ljudi bit će isključen iz svih socijalnih procesa,
a posebno oni koji budu registrirani da pružaju otpor sili, moći i nasilju.
Oni će biti isključeni zbog svog otpora i neposluha. To je zakonitost, jer
ćemo ubuduće živjeti u društvu privatnog kapitala i društvu vlasnika
privatnog kapitala, a ne društvu radnika i naroda. Mi smo tu šansu - biti
društvo radnika i kapitala - zloupotrijebili, jer smo posegnuli za tuđom
moći. Lagali smo sami sebe. Dakle, nije bilo procesa osvješćivanja
povodom naše budućnosti. Sve se moglo znati prije pedeset godina.
Današnje stanje je kumulativno. Današnje stanje produkt je onoga što se
radilo pedeset godina, a ne od 199l. godine na ovamo. Samo je to stanje
danas još izraženije, jer smo mislili da nam sada nitko ne može
ograničiti našu pohlepu, pa srno od 1991. godine do sada nalupali oko
69 milijardi dolara duga bez kamata, u različitim oblicima. Samo naš
inozemni dug je već 99,2% od BDP-a, ako ne duplo veći, jer mi i ne
znamo koliko smo dužni. Naš dug zna samo naš vjerovnik
koji nam šalje mjenice za naplatu. Mi pojma o tome nemamo.
Mi čak o tome niti ne učimo na naših osam ekonomskih fakulteta.
Koliki je naš dug? Mi to ne znamo. Mi to više ne učimo, jer to nije naš
problem. To će nama drugi izračunati, ali opet za novce.


To je porazno.

To je ono što zovemo procesom osvješćivanja. Imamo li mi potrebu za
spoznajom, za opstankom ili nemamo je jedno od temeljnih pitanja.
Imamo li mi potrebu za opstankom života u prostoru Hrvatske? Da li
mi možemo biti odgovorni za taj opstanak ili da li možemo s ovom
razinom brige o životu opstati? Prema onome koliko ja znam, sa
sigurnošću mogu reći da ne. Hrvatskoj i hrvatskom narodu prijeti
opasnost da nestane i kao subjekt kulture. Prema mojim spoznajama
hrvatski narod je u procesu nestajanja, u tranziciji. To je jedno od najtežih i
najpogubnijih pitanja koje ja narodu ovoga prostora mogu pravovremeno
priopćiti. Sve što naš narod čini, radi protiv sebe s naslova onog što mu
sugeriraju oni koji misle da ga vode, a narod ih oponaša.


U posljednje vrijeme pojavljuje se interes za snimanje dokumentarnih filmova o Josipu Brozu Titu. Je li istina da ste Vi bili
njegov miljenik?

Ne. Ja nisam bio Titov i Kardeljev miljenik, ali su mi njihovi suradnici
rekli da su me oni na vrijeme razumjeli. Ali oni oko Tita i Kardelja me
nisu voljeli, upravo zbog toga što sam saznao da ni Tito ni Kardelj nisu
imali u vidu događanja u Jugoslaviji, jer su ih lagali njihovi podanici.
Međutim, ono što sam zamjeravao i Titu i Kardelju jest to da su pokušali
ostvariti slobodu na tuđoj moći. Izgrađivanje samoupravnog socijalizma
na tuđoj moći, morali su ipak toliko znati, da je to nemoguće. Ono
što sam im priopćio negdje 1970-ih godina prošloga stoljeća, njih je
ostavilo zatečenima. Oni su postavljali pitanje: 'S kojih to naslova nama
Kulić poručuje da od ovog što mi radimo nema ništa? Jedina osoba koja
je razumjela moje riječi, u to vrijeme, od svih političara Jugoslavije
bio je Jure Bilić. Kada me je preslušavao pet sati u Hrvatskom saboru,
kao predsjednik Sabora, pitao me: 'Znaci, Kuliću, ništa od ovoga što
mi pričamo u Savezu komunista?' Odgovorio sam mu: 'Jure, ništa osim
nesreće'. A on me na to pitao: 'Hoće li biti krvi?'
Odmah sam mu odgovorio: 'Jure, bit će krvi! To je bio jedini čovjek koji
je to istoga časa išao prenijeti u Centralni komitet, pa mi je vratio
povratnu informaciju da oni ništa ne razumiju. Ja sam mu rekao: 'Oni da
išta razumiju, oni ne bi bili u CK-u, ali zato što ne razumiju oni jesu tamo
- da ne razumiju.'


Je li se situacija u odnosu na razumijevanje i nerazumijevanje
političara promijenila danas u odnosu na to vrijeme?

Ne, ništa. Znači isti oni agresivni, polupismeni, poluobrazovani, grubi,
oni su isplivali u svim političkim strankama, kao pretendenti da
vladaju i prostorom i narodom, čast rijetkim iznimkama. Ovdje se
radi o jednom psiho-patološkom fenomenu ili patološki bolesnim
ljudima koji hoće upravljati društvom, a nemaju pojma što je društvo.
Ako kažem da su se baš tako izdiferencirali, onda upozoravam da niti
jedna politička stranka nema niti jednog čovjeka ponaosob koji je
razumio sociologiju države i koji bi mogao biti za nju odgovoran. S
obzirom da nikom nisu polagali ispite za ono Što ne znaju, niti za ono
što znaju, oni su znali da nemaju kome biti odgovorni, pa su se
prihvatili raditi posao, ostvarujući svoje privilegije. Kad ne bi bilo
privilegija, niti jedna vlast ne bi bila interesantna. Oni su pogrešno
razumjeli vođenje društva i politiku, jer je politika ono što upućuje na
odgovornost upravljanja društvom i društvenim poslovima, a oni na politiku gledaju kao na vlast ljudi nad ljudima. Oni su potpuno pogrešno htjeli, i stoga što se pogrešno htjelo narod danas ispašta.


Je li na osnovi toga možemo zaključiti da razlike između političkih
stranaka u RH gotovo da i nema?

S obzirom na ono s naslova sociopsihološkog sadržaja i onog što su do
sada pokazali, mogu reći da nema gotovo nikakve razlike unutar 105
stranaka. Oni svi teže politici kao vlasti ljudi nad ljudima, zbog
privilegija. Jer je to pokazala naša 15-godišnja praksa. Svih 105 stranaka
još nije razumjelo da mi u Hrvatskom saboru nemamo konsenzus o tome
koji tip društva gradimo i da ne postoji opozicija u Saboru. Postoje samo
darvinističke grupe u vlasti, u borbi za ovlasti, radi prevlasti. Prema
tome, ono što nismo razumjeli, ne može uspjeti. To bi bilo nemoguće da
uspijemo u onom što bi bilo poželjno očekivati od promjena društvenog
vlasništva. Zaključno, smisao promjena društveno-političkog uređenja
Hrvatske se izgubio upravo zbog tog političkog primitivizma, koji uopće
nije razumio što je društvo, Europa i svijet. Nije problem u svijetu i
Europi, već je problem u nama.


Može li se reći da je 45-godišnji mrak doživio svoj nastavak i u
samostalnoj Hrvatskoj?

Ne da mi nismo razumjeli ono što je bila Jugoslavija, već na projekt
Jugoslavije nitko nije stavio niti jednu ciglu. Ni Slovenci, ni Hrvati, ni
Srbi, ni Makedonci, ni Bosanci, ni Crnogorci, ni Albanci, znači nije se
moglo raspasti ono što nitko nije htio izgraditi. Ovo što se sada kod nas
u Hrvatskoj događa, proizvod je istog političkog primitivizma i
neznanja. Jer ti ljudi nikom nisu obvezni položiti račune, tim više što je
izvršna vlast ta koja proizvodi stvarno stanje i odluke, a ne zakonodavna
vlast. Jer je zakonodavna vlast predala svoje ovlasti i svoju odgovornost
izvršnoj vlasti. A izvršnu vlast vodi jedan čovjek koji nije odgovoran
nikome. Jer oni koji su postavljeni u vlasti, a to je izvršna vlast koja
dominira nad zakonodavnom, nije odgovorna nikome. Niti društveno,
niti povijesno.


Zašto u našem društvu političari zanemaruju znanje i znanost i
zašto su obrazovani i visoko kvalificirani ljudi na društvenim
marginama?

Od 4,5 milijuna stanovnika Republike Hrvatske, prema popisu
stanovništva iz 2001. godine, preko 90% stanovništva je ispod razine
srednje stručne spreme formalno-pravne pismenosti, a onda možete
zamisliti stvarnu pismenost. Znači 90% ljudi nije u stanju razumjeti
proces. Stoga bismo mogli reći da je prostor njihova neznanja izvanjski
prostor političkog oblikovanja istog za sebe - za manipulaciju. Onih 7%
koji misle da znaju su u funkciji apologije političkog determinizma. Iz
toga zaključujem da znanstvenost i znanstvenici koji se u tom pravcu
predstavljaju nemaju nikakvog utjecaja na politički determinizam, niti
na odluke koje imaju kulturne i materijalne posljedice za narod ovoga
prostora. Ono što sam saznao da vjerski determinizam ima veći utjecaj na
politiku i političku vlast u hrvatskoj stvarnosti nego znanost, to je
tragično i za stvarnost i za znanost.


Svojedobno nismo razumjeli proces udruživanja Hrvatske u
Jugoslaviju. Kakve će dalekosežne posljedice imati
nerazumijevanje udruživanja u Europu?

Razlika razlaza kao izlaza Hrvatske iz Jugoslavije upozorava da je
Radićeva magla bila nešto rjeđa od globalizacijske magle Europe.
Europska i globalizacijska magla je gušća od Radićeve iz koje su se guske
uspjele vratiti u obor, a iz ove globalizacijske magle u koju upravo ulazimo,
povratka više nema. Tu vidim problem nestajanja Hrvatske u procesu
globalizacije kao transformacije iz nečega što ne znamo što jesmo u nešto
što također ne znamo Što će biti.


Živimo u razdoblju socijalnog darvinizma u kojem prevladavaju
darvinisti. Ima li nade za humaniste?

Ono što vam ja mogu kazati je da sam ostvario uvid u naš mentalni sklop.
Nisam prepoznao niti darviniste, niti humaniste. Ja sam u nama prepoznao
nešto što se u medicini zove ono što se kod nas u našoj stvarnosti rijetko
izgovara, a zapravo to jesmo!(?).

[The Severed Garden]

Kako to objašnjavate?

Život je borba. Sve za borbu. Borba traži od čovjeka žrtvu. Žrtvu! Ideš u
rat, u Vijetnam, imaš plaću. Gdje god Amerikanac ide u rat, država stoji
iza njega i zbrinjava njegovu obitelj. Tko stoji iza naših hrvatskih ratnih
invalida? Tko? Sustav? Ma kakav sustav, on ga se odrekao. Zašto je američki sustav učinkovit? Zato što stoji iza svog pojedinca i zato što pojedinac stoji iza sustava, a iza naših hrvatskih ratnih invalida ne stoji nitko. Tu je problem.


S obzirom na sve probleme s kojima se susrećemo u današnjem
vremenu, koliko godina opstojnosti predviđate Hrvatskoj?

Hrvatskoj i hrvatskom narodu kao subjektu kulture predviđam
sedamdesetak godina. Na ovaj način, s ovom razinom brige o svojoj
opstojnosti kao subjektu kulture i subjektu civilizacije, ne dajem ni jednog
mjeseca više od sedamdeset godina. Posljednji koji_će nestati u ovoj tzv.
tranziciji bit će vojni i politički podanici. Nestat ćemo baš kao i narod koji je
živio na ovim prostorima prije nas - to su bili Iliri. Posljednji koji su medu
Ilirima nestali bili su vojni i politički podanici, jer su oni taj narod izdali.


Što je s procesom razvlašćivanja i razoružavanja?

Globalizacijski proces je taj koji te najprije razvlašćuje i razoružava. Ti procesi razvlašćivanja i razoružavanja kod nas su pri kraju. Čine nas potpuno bespomoćnima da pružimo otpor, bilo kome, bilo čemu, bilo kada, bilo povodom čega. Mi objektivno nismo u mogućnosti da s ovim što mislimo da znamo, pomoću IQ-a, intelektualne inteligencije, saznamo uvjete materijalne istine, znači ono što jest u realitetu. Naš mozak je vezivni prostor između onog što stvarno jest i onog što mislimo da jest. Ono što mislimo da jest, ono nije. Ono se i ne može interpretirati bez EQ-a - emocionalne inteligencije, koju u većoj mjeri imaju žene, a koja je odgovorna za opstanak i razvoj života. S obzirom na to da uporaba i instrumentalizacija IQ-a isključuje emocionalnu inteligenciju te također isključuje SQ - spiritualnu inteligenciju, kulturnu inteligenciju iz razumijevanja i promišljanja stvarnosti, mi je nemamo niti u razumijevanju života. Prema tome opstanak o kojem govorim, života u prostoru Hrvatske, traži uključivanje ova važna tri tipa inteligencije u smislu da možemo govoriti o hrvatskom narodu kao o
inteligentnom narodu, kao o inteligentnom biću. U suprotnom, mi ćemo
nestati zbog neinteligibilnosti ili neuključivanja onih oblika inteligencije
koje nam je priroda podarila. Prema tome, samo sa IQ-om mi to ne
možemo, jer naš mozak je tuđi mozak, on je instrumentaliziran. Međutim, s
naslova SQ-a, spiritualne inteligencije, kulturne inteligencije, onoga
naslova s kojega mi danas razgovaramo, mi ne možemo bez toga razumjeti
što je objektivno, a kad ne možemo razumjeti što jest, mi se ne možemo ni
ponašati u skladu s onim što bi bilo u skladu s opstankom i razvojem
života.


Profesore Kuliću, dopustite mi da Vam za kraj postavim još jedno
pitanje. U današnjem vremenu u kojem, kako često ističete, prevladava nasilje, koliko biste mogli reći da imate prijatelja?

Ja nemam prijatelja, ja imam samo jednog svjedoka, a to je vrijeme, a
prijatelji su po neki put varljiva kategorija.


Prije no što smo se rastali, profesor Kulić udijelio mi je još nekoliko
savjeta u vezi našeg časopisa Epoha, a i života općenito, ponavljajući mi
još jednom kako je Epoha jedini časopis u Hrvatskoj koji pokušava
osvijestiti, a ne samo zabaviti čitatelja, 'Govoriti o kulturi komuniciranja, ili
kulturi općenito u našem vremenu znači bacati kruh na asfalt. Ali, bez
obzira na to, vrijedi pokušati, jer bar ćete znati da ste nešto pokušali, što je
sasvim dovoljno', rekao mi je profesor Kulić na kraju našeg razgovora.
Kompliment od tako dragog i učenog čovjeka više mi je nego drag i
sretna sam što sam imala priliku zabilježiti naš razgovor na početku
trećeg milenija, u kojem još uvijek, kao ni do sada, skoro nigdje ne piše što
se zapravo događa oko nas... Hvala Vam, gospodine Kuliću.

[milovan]

Na ideje OVOG I ONOG SLAVKA,
Grakce tuzno CRNA CHAVKA,
Al su UVA NASHA GLUVA,
Kroz glavu NAM SHEJEVER DUVA,
Zaludu ce PLAKAT MAJKA,
Jer je DJECU,
Cunami OPUVA.

[Old Bone]

Tema je zanimljiva, a tiče se i Crne Gore - pa svoj doprinos za sada, dajem u obliku jednog intervjua.

Iako je lik o kome se radi hrvatski naučnik, ne vjerujem da se time išta gubi, budući da na hrvatskim greškama u približavanju "zapadu", i ostalim globalizacijskim akrobacijama - CG može mnogo učiti ... iako zapravo svi znamo da neće, jer je sve ionako unaprijed isprogramirano... no, pretvarajmo se da nije tako, i da zapravo nešto možemo i naučiti od ovog mudrog čovjeka s kojim je vođen intervju koji slijedi.

Da upozorim forumaše koji nemaju nekih većih interesa za ovu temu, da odmah odustanu s čitanjem, jer intervju ima bar 6-8 stranica A4 formata.

Vjerovatno će 97% ljudi odustati od čitanja na početku, ali onih 3% (previše sam i rekao) koje ovo interesuje, vjerujem da će uživati - jer je Slavko Kulić, uz pokojnog Supeka, i eventualno Grubišića - jedan od rijetkih Hrvata koji zaslužuje naziv intelektualca.



Preuzeto s:

http://www.epoha.net/62/slavko_kulic_62.htm


Čitav intervju:

http://free-ri.t-com.hr/etherial/epoha.pdf

.

Clanak je odlican!

Nego nesto drugo:

Sta kazes ti, u tvojoj urodjenoj skromonsti i realosti- da je pisac jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca???

Pa Hrvati su narod koji je imao imai masu intelektualaca i tako visok nivo opste kulture da im je ZA POZAVIDJETI....isto kao i na njihovoj prelijepoj zemlji...( samo su Havaji i CG ljepsi od Hrvatske, po meni).

[The Severed Garden]

Na ideje OVOG I ONOG SLAVKA,
Grakce tuzno CRNA CHAVKA,
Al su UVA NASHA GLUVA,
Kroz glavu NAM SHEJEVER DUVA,
Zaludu ce PLAKAT MAJKA,
Jer je DJECU,
Cunami OPUVA.

Clanak je odlican!

Slažem se, ovaj Kulić je njuška.

Nego nesto drugo:

Sta kazes ti, u tvojoj urodjenoj skromonsti i realosti...

Hehe. Koji si ti diplomata .

- da je pisac jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca???

Ne znam jesi li ikad - ako znaš štogod detaljnije o HR - čuo za sintagmu "hrvatska šutnja"? O tome se ovdje radi, kad kažem da je Kulić jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca.
Ovdje polazim od pretpostavke, da je jedna od temeljnih karakteristika intelektualca u nekom društvu ta, da raspravlja i vodi računa o aktuelnim temama (zaista aktuelnim, a ne ovima koje su tu da služe za preusmjeravanje pažnje) ... a ne da ih izbjegava (ili o njima tek šapće) - kao što je slučaj s većinom "intelektualaca" - ne samo u HR.
U tom smislu, Slavko Kulić mi se čini kao jedan od onih koji imaju muda reći neke stvari, i još važnije - imaju što za reći... a ne samo da zijevaju i stenju, dok im neko drugi diktira ono o čemu će pričati.

Pa Hrvati su narod koji je imao imai masu intelektualaca i tako visok nivo opste kulture da im je ZA POZAVIDJETI....isto kao i na njihovoj prelijepoj zemlji...( samo su Havaji i CG ljepsi od Hrvatske, po meni).

Hehe... ne znam Bone, možda je to zato što živim u HR, ali... kao je ono Krleža znao reći: "Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture ".

Mislim da je "imao" tu ključna riječ...
Zaviditi se može nekome ko je svjestan svoje vrijednosti (kulturne, kao i ostale)... mislim da to ipak ovdje nije slučaj.
Narod koji nije u dodiru sa svojom kulturom, i koji ju ne živi, baš se i ne može smatrati kulturnim. Da ne govorimo o tome da bi "svoju" kulturu bilo poželjno moći nekako definisati... a velika većina Hrvata, kao i ostalih Balkanerosa to ne bi ni znalo ni moglo... jer su pre mutavi, i prezauzeti rasturanjem iste te kulture.
U tom smislu... mislim da su, na neki bizaran način, oni koji se smatraju jugonostalgičarima došli na svoje, jer ja i ne vidim baš neku ključnu razliku između HR i CG... po pitanju odnosa prema onome što bi jedno društvo trebalo da oplemenjuje, i da ga čini kulturnim...
Naravno, imaj na umu da zanemarujem fasade, i odnos koji su u određenoj mjeri možda donijeli stranci (tj. "zapad"), zajedno sa svojom lovom - ali koji se još nije uhvatio među "obične" ljude... U tom smislu, čini mi se da smo još uvijek u "istom svijetu" - i jedni, i drugi, i treći... svi skupa na ovim (istina lijepim) balkanskim brdima.

Pozdrav

[gingis kan]

Naravno, imaj na umu da zanemarujem fasade, i odnos koji su u određenoj mjeri možda donijeli stranci (tj. "zapad"), zajedno sa svojom lovom - ali koji se još nije uhvatio među "obične" ljude... U tom smislu, čini mi se da smo još uvijek u "istom svijetu" - i jedni, i drugi, i treći... svi skupa na ovim (istina lijepim) balkanskim brdima.

Pozdrav

Što mislite o kompetentnosti naših političara?

Kompetentnost naših političara je tragična. Nitko od ljudi u državnom
aparatu ne razumije sociologiju države. Znači da rade nešto što ne
razumiju što rade, a posebno ne razumiju što su posljedice njihovog
'rada'. To je jedno od najžalosnijih pitanja.

A u prevodu:

E zato je moj politichki pravac sav prozet u "*bem ma*er globalno svim vladama i opozicijama i svim NVO koji su svi isti q, za isti samo lichni interes'.
Globalno ono, chisto da se razumijemo.:joint:

[cvrchak]

Ne znam prati li ko od Vas ovo ali nedavno je objavljena vrlo vazna vijest za buducnost svjetske ekonomije. Naime, Njujorska berza NYSE (New York Stock Exchange) ce da kupi Evropsku berzu Euronext tj doci ce do merdzera (spajanja). Clanak o svemu tome.
Ko se iole razumije u berze, zna sto ovo znaci. Sto mislite je li proces globalizacije priveden kraju? Jos jedino da kupe Tokijsku berzu i kraj a?:-)
Misljenja?

Meni ni do dana danasnjeg nije jasno sta se podrazumijeva pod pojmom 'globalizacije'. Imate li neku definiciju da me izvedete iz ovog intelektualnog mraka?

[milovan]

Da se pozovem na SLAVKA KULICA i NJEGOVA ZAPAZANJA,

EVROPA I EURO ATLANSKE INTEGRACIJE,
NIJESU CILJ,
NEGO SREDSTVO.

Kad mi ZACRTAMO CILJ,
i podignemo NIVO SVIJESTI GRADJANA CRNE GORE,
PA SVI KRENEMO UDARNICHKI, KA CILJU,
LAKO SE DOGOVORITI O SREDSTVIMA.

MI NEMAMO VIZUJU,
NEGO GLEDAMO DRZAVNU TELEVIZIJU,
KOJA NE PATISHE,
NO LOPOVE , PROMOVISHE,
I KAD GRIJE JARKO SUNCE,
I PADAJU LJETNE KISHE.

VAZNA JE SUSHTINA NASILJE,

45 je VECINA OPLJACHKALA MANJINU,
90 su manjina POPOVI I LOPOVI, OPLJACHKALI VECINU,
za koju DECENIJU,
kao DON KIHOTE, kad u BIJELU SPAVACICU NAPADA VJETERNJACHU,
KAD JE GORE NA KRILO,
PADAJU MU MUDA I JADI OD JUNACHKOG QURCA PREMA PUPKU,
KAD JE DOLJE, SPAVACICA POKRIJEVA SRAMOTU,
SLUGA BJEZI OD STIDA NA VJERNOG MAGARCA,
BOLJE I MI,
DA NABAVIMO PO JEDNOG MAGARCA,
DA SE SKLONIMO OD SRAMOTE I GREHOTE.

[ssin]

Meni ni do dana danasnjeg nije jasno sta se podrazumijeva pod pojmom 'globalizacije'. Imate li neku definiciju da me izvedete iz ovog intelektualnog mraka?

Sve veća ekonomska međuzavisnost i prateće kulturno stapanje u jednu zajedničku suprakulturu (pri čemu najviše "stradaju" najmanje kulture) ...recimo tvoj potpis možemo tumačiti kao tako nešto...izraz ili rezultat globalizacije.

[nihil]

Globalizacija nije samo ni najprije ekonomski proces iako je ekonomija glavni pokretac globalizacije. Globalizacija je i politicki proces koji znaci globalno sirenje demokratije, ali isto tako i kulturni proces koji propagira multikulturanost, multietničnost, multireligioznost, pluralizam kulturnih obrazaca, odnosno, napustanje koncepta nacionalne drzave.
Prema tome, kupovanje berzi je tek jedan vazan segment ekonomskog procesa globalizacije, ali ne globalizacija uopste.

[simm]

Francuzi globalizaciju vide kao nacin da zadrze afrikance tamo doma, jer ce sa povecanim zivotnim standardom u domicilnim drzavama prestati da dolaze u Francusku tako masovno.

Predpostavljam da i neke druge drzave zbog toga pomazu razvoj treceg svijeta - bolje im je da tudje probleme resavaju svojim parama, no da im se problemi presele na prag od kuce.

[milovan]

Samo me interesuje,
kakvu odgovornost prema GRADJANIMA, AKCIONARIMA, DIONICHARIMA , omaju OFSHOR fondovi, koji svoj OPLJACHKANI KAPITAL kriju u PORESKE ZAVJETRINE,
KO KRADE , TAJ I LAZE.

Ja sam za GLOBALIZACIJU I PRIVATIZACIJU,
SVE DOK DRZAVE GARANTUJU GRADJANIMA PUNU INFORMACIJU O POSLOVANJU TIH KOMPANIJA, I KOJE UBIRAJU POREZ NA NEPOKRETNU IMOVINU, PDV, PROFIT i LICHNE DOHOTKE,
SA REVIZORSKIM IZVJESHTAJEM O SVAKOM KRAJCERU,
BEZ MOGUCNOSTI DA POSLUJU IZ PORESKIH VUKOJEBINA.

AKO SU IMALI OBRAZA,
DA OPLJACHKAJU SVOJU DRZAVU I PREBACHE KAPITAL U PORESKU ZAVJETRINU,
KAKO CE TEK OPLJACHKATI TUDJU DRZAVU I TUDJE GRADJANE,
DA IM OBRAZ NE SMETA.

VISHE VOLIM OVE DOMACE TAJKUNE,
KOJI IMAJU IME I PREZIME,
ONI CE PRIJE ILI KASNIJE , PODNIJET IZVJESHTAJ O SVOM POSLOVANJU,
I SHTO SE MENE TICHE, ZDRAVO TROSHILI BOGASTVO,
DOK POLITICHARI NE USVOJE PORESKE ZAKONE,
KOJI CE; DA ISPRAVE SOCIJALNU NEPRAVDU,
DA MALO LJUDI IMA PREVISHE,
A MNOGO MANJE , IMA PREMALO.

[i'dratherbefishin']

Meni ni do dana danasnjeg nije jasno sta se podrazumijeva pod pojmom 'globalizacije'. Imate li neku definiciju da me izvedete iz ovog intelektualnog mraka?

Good question! Globalization is a rough (or less sophisticated, if you will) term for Americanization. So, Globalization means the act or process of Americanization. Any other definition would be equally un-sophisticated and incorrect. Thanks for asking.

[ja sam papa]

Nasdak kupuje OMX za 2,7 mlrd. evra15:58 | Izvor: B92 Njujork -- Američka berza Nasdak preuzima švedskog operatora berzama OMX, inače petog po veličini u Evropi, za 2,7 milijardi evra.

Nakon neuspeha sa LSE, Nasdak se odlučio na saradnju sa OMX-omNasdaq je ponudio oko 22 evra po deonici OMX-a, a platiće ih u deonicama i gotovini. OMX, koji upravlja tržištima deonica u nordijskom i baltičkom regionu, je Nasdaku pružio mogućnost širenja preko Atlantika nakon što je odustao od kupvine Londonske berze.

Američka tehnološka berza je nakon spajanja NYSE i Euroneksta bila prisiljena da nađe evropskog partnera, pa je nakon poraza u Londonu, švedski OMX došao kao poklon. Nova kompanija će se zvati Nasdak OMX Grupa, imaće 2.349 zaposlenih u 22 države, a ukupni prihod će premašiti 1,2 milijarde dolara.

Ovim dogovorom se završava 14-mesečna potraga Roberta Grajfelda, izvršnog direktora Nasdaka, za evropskim partenrom koji bi američkoj berzi omogućio veći broj izlistavanja i diversifikaciju novčanog toka i na Evropu. Nasdak je time kupio i snažnu trgovinsku platformu OMX-a koja je vrlo popularna u Evropi, ali se koristi i u Hong Kongu i Singapuru.