Nekontrolisana zelja za vladanjem..

[Raquel]

..a sad nesto malo drukcije

Prvo jedno 'upozorenje'. Tema je na granici toga da ne pripada ovom pdf-u, vec nepostojecoj - Psihologiji.

Kad se prica o 'vladanju' ili 'moci', a i time sto je smjestih ovdje, prva bi asocijacija bila na politicke lidere. Ono sto bi moglo biti zanimljivo je da se taj 'problem' pocne posmatrati od svakodnevnog vladanja i moci, pa tek onda prenese na politicare. S te strane, tema je bliska i onoj getaway-ovoj o prirodi ljudskog ponasanja i odnosa dobro vs lose.

Posmatrajmo obicnog covjeka i njegov svakodnevni zivot.

Covjek koji vjeruje za sebe da je vladar, ima obicno karakter bogat raskosnim detaljima: rjecit je, umije da se hvali, umije da vas natjera da povjerujete u njegove male manipulacije vasim osjecajem za stvarnost. Cesto pomuti vasu razboritost do takve mjere da mu sami dozvolite, takoreci uz pravu radost, da ovlada vama i usmjerava vase postupke.

Ali takav covjek ne umije uvijek da obuzda svoju zelju za vladanjem. On pokorava na takav nacin svog prijatelja, suprugu/supruga, svoj sopstveni porod da na kraju vise ni sam/sama ne moze da se oslobodi ove navike da porobljava ljude koji ga u medjuvremenu i sasvim iskreno prihvate kao prijatelja. Postane tiranin i ono sto je najgore u tom odnosu izmedju dva covjeka, covjeka ''vladara'' i covjeka ''kojim ovaj vlada'' jeste to, da zamagljenost njihovih odnosa postane toliko dominantna da je ''porobljenom'' nemoguce da se oslobodi tog jarma, ne zato sto to ne moze da ucini, vec zato sto to ''ne zeli'' da ucini.

Nekontrolisana zelja za upijanjem snage, osjecanja drugih ljudi, covjeka ''vladara'' obicno ostavi na nekom od njegovih privatnih ''tronova'' da usaglasen jos jedino sa svojim, sasvim izvitoperenim smislom za stvarnost, zivi sasvim sam.

Zaista, kolika je glad za vladanjem, za porobljavanjem jedne duse koja nam se dobrovoljno, ushicena prijateljstvom, prepustila?

Koliko puta smo osjetili neodoljivu zelju da nastavimo igru porobljavanja? Koliko smo puta bili porobljavani?

Sad mozemo pricati o uzrocima takvog ponasanja, s psiholoske ili politicke strane... O pasivnosti... O sadasnjem trenutku...

Drugim rijecima - kad ce ovaj narod (opet) da pukne?

I kako treba da pukne, kontrolisano (valjda ne treba da se objasnjavam) ili stihijski? Gdje su nam alternative (politicke, psiholoske), gdje nam je buducnost?

Gdje smo mi? Gdje je ta sredina izmedju pasivnosti i opasnosti da se sami pretvorimo u ovo iz ovog teksta iznad?

Previse slova, a ja pozurila malo, pa ne zamjerite ako nije najbolje ukomponovano. Ipak, vjerujem da se sustina da vidjeti jednim citanjem. Igrajmo se opasnim igrackama malo

[Mojsije]

To je dobro pitanje, ali mislim da bi stanje i ponasanje nase nacije zaintrigiralo i najbolje svjetske psihijatre i psihologe. Ja, licno, ne znam odgovor na to pitanje, cini mi se nikad necemo puknut jer se stanje pogorsava dovoljno sporo da bi se narod uspio priviknuti na to i to onda ne izaziva nikakvu naglu reakciju.

[Maja]

Posmatrajmo obicnog covjeka i njegov svakodnevni zivot.

Covjek koji vjeruje za sebe da je vladar, ima obicno karakter bogat raskosnim detaljima: rjecit je, umije da se hvali, umije da vas natjera da povjerujete u njegove male manipulacije vasim osjecajem za stvarnost. Cesto pomuti vasu razboritost do takve mjere da mu sami dozvolite, takoreci uz pravu radost, da ovlada vama i usmjerava vase postupke.

Ovo nije opis obicnog/jednostavnog covjeka. Ovo je neki "alfa muzjak".

Ali takav covjek ne umije uvijek da obuzda svoju zelju za vladanjem. On pokorava na takav nacin svog prijatelja, suprugu/supruga, svoj sopstveni porod da na kraju vise ni sam/sama ne moze da se oslobodi ove navike da porobljava ljude koji ga u medjuvremenu i sasvim iskreno prihvate kao prijatelja. Postane tiranin i ono sto je najgore u tom odnosu izmedju dva covjeka, covjeka ''vladara'' i covjeka ''kojim ovaj vlada'' jeste to, da zamagljenost njihovih odnosa postane toliko dominantna da je ''porobljenom'' nemoguce da se oslobodi tog jarma, ne zato sto to ne moze da ucini, vec zato sto to ''ne zeli'' da ucini.

Koliko znam iz istorije, ni jedan vladar nema ovaj opis.. Mozete li navesti koji Vas je vladar inspirisao za ovu temu a da nema veze sa s?

Nekontrolisana zelja za upijanjem snage, osjecanja drugih ljudi, covjeka ''vladara'' obicno ostavi na nekom od njegovih privatnih ''tronova'' da usaglasen jos jedino sa svojim, sasvim izvitoperenim smislom za stvarnost, zivi sasvim sam.

Ovaj opis mi lici na neke od novijih bajki i nekih zlih likova koji se sluze magijskim vjestinama..

Zaista, kolika je glad za vladanjem, za porobljavanjem jedne duse koja nam se dobrovoljno, ushicena prijateljstvom, prepustila?

Religija?

Koliko puta smo osjetili neodoljivu zelju da nastavimo igru porobljavanja? Koliko smo puta bili porobljavani?

Ovo vec prelazi na romantiku, ljubav i intimu.

Sad mozemo pricati o uzrocima takvog ponasanja, s psiholoske ili politicke strane... O pasivnosti... O sadasnjem trenutku...

Drugim rijecima - kad ce ovaj narod (opet) da pukne?

hahahahaha:D Najduhovitiji topic do sada.

I kako treba da pukne, kontrolisano (valjda ne treba da se objasnjavam) ili stihijski? Gdje su nam alternative (politicke, psiholoske), gdje nam je buducnost?

hahahahaaaaaaa

Gdje smo mi? Gdje je ta sredina izmedju pasivnosti i opasnosti da se sami pretvorimo u ovo iz ovog teksta iznad?

Samo malo vise poslovnih i privatnih obaveza, romantike, zanimljivo drustvo za caskanje, i sve OK.
Mada od reala do obichnog slova na monitoru - mali korak.

Previse slova, a ja pozurila malo, pa ne zamjerite ako nije najbolje ukomponovano. Ipak, vjerujem da se sustina da vidjeti jednim citanjem. Igrajmo se opasnim igrackama malo

hahahahaaaaa
Sustina je duhovita i komplimenti.


Hvala Lepo

[NHM]

Nekontrolisana želja za vladanjem je patološka kategorija, i urođena je. Neko uspije da je zadovolji političkim djelovanjem, a neko je ratni zločinac. Sve je stvar prilike za ispoljavanjem.

EKV - Dum - dum

Dugo se pitam vredi li truda
ali sigurno da mi se sviđa.
Zato želim da sačekam malo
u odluci ovoj,
ne bih hteo da stradam

Neću da kopam po đubrištu sreće,
Ne bih da zaprljam ruke.
Moć počiva negde iza debelih vrata,
ja bih hteo da vladam

Zaboraviću potrebe
i unutrašnje glasove.
Samo jedan je put koji vodi do trona.

mi čekamo tvoj znak
mi čekamo tvoj znak

Samo jedan je put koji dotiče nebo,
ja bih hteo da vladam

Mogu poslati bolji trenutak,
mogu birati pogodno vreme,
mogu čekati momenat sreće,
ne želim da stradam

Ja ću mrzeti ledeno hladno
srcem sa sedam kora.
Ja ću pucati pravo u leđa – BAM,
ja sam rođen da vladam

Zaboraviću potrebe
i unutrašnje glasove.
Samo jedan je put koji vodi do trona

mi čekamo tvoj znak
mi čekamo tvoj znak

Samo jedan je put koji dotiče nebo,
samo jedan je put koji vodi do trona.
Ja bih hteo da vladam, vladam -
ja sam rođen da vladam

Neću da kopam po đubrištu sreće,
ne bih da zaprljam ruke.
Moć počiva negde iza debelih vrata,
ja bih hteo da vladam

Ja ću mrzeti debelo hladno
srcem sa sedam kora,
ja ću pucati pravo u leđa,
ja sam rođen da vladam!

[Raquel]

Ma, samo kad ja mi nasmijah Maju ovako Hvala Vam lijepo

Ali, jeste u pravu oko jedne stvari. Bice da sam preumorna za ovo malo godina onim sto i gledam i slusam po cijeli dan, pa stalno opominjem/vracam na osnove i preispitivanje nas samih.

S druge strane, i da se digne neka revolucija, tacno znam da bi prosla bez mene. Bila bih zauzeta nekom romantikom ili caskanjem u to vrijeme, a gdje da dozvolim da me neko tad prekida.. ne ide

Sve u svemu, da ako nam Hari izdejstvuje otvaranje Psihologije, da se mi neki, a ima nas, koliko vidim, ovdje dosta.. zanimamo onim sto nam prilici. Posli bi od osnova pa stigli i do ovog pdf-a. Gospodine Hari , ako Vi to ne uradite, nece niko Iskoristite svoj politicki uticaj, majka mu starica

[Hari Krisna]

E fino vala iz dosade pa se sprdas sa Harijem i njegovim politickim uticajem Jedini koji ima toliko politickog uticaja je Goran69 pa fino na nas crnogorski nacin fataj vezu i dokazi rodbinsku vezu tvoje strine i njegove ujne jer samo to pali. Ostale veze jok

[Raquel]

Ok, sjutra cu, ili prekosjutra. Danas sam vec otvorila jednu. Ne mogu, ne mogu
I izvini na posalici, ja po slobodi

[getaway blues]

Takvi su iznad nas - zato sto mi zelimo njih takve da nas predstavljaju. Da pravimo od njih mitove. Od egomanijaka, alpha-male egocentrika. Zasto je to tako? Konformizam, stvar navike, pricanja iste price u krug? Mislim da nije u tome stvar, nego u nekim kolektivnim kompleksima... balkanskim, mediteranskim, slovenskim, nazovite ih kako hocete.

Resenje? Zene na vlasti, na tim kljucnim pozicijama. Zato sto makar vise potenciraju odgovornost, rad. Zato sto su vise odane ideji, idealu. Zato sto znaju da pokazu da im je iskreno stalo. Iako one koje licno znam iz sfere politike-ekonomije-diplomatije-rukovodjenja odaju utisak arogancije, nedodirljivosti i nijesu bas prijemcive da prihvate suprostavljeno misljenje... Vishe cijenim i smatram pozeljnim neciji bitchy attitude, nego bilo cije muzhjachke komplekse.

[NHM]

Vesna Medenica je čisti dokaz da su muškarci i žene ravnopravni... Makar u nečemu.