Ikonopisci su izuzetni ljudi. Oni prije pristupanja ikonopisanju moraju doći u posebno duhovno stanje. To stanje ne može dostići svaki ikonopisac do sad je u istoriji poznato samo nekoliko njih čija imena ni neznamo. Ti ljudi zaista vide duhovni svijet i slikaju što vide tako da njihove ikone posjeduju izuzetnu duhovnu snagu. Dobri obični ikonopisci pokušavaju usavršavanjem zanata i duhovnim vježbama što vjernije oponašati originale. Naši ikonopisci se ne razlikuju Bog zna koliko od socrealističkih slikara jer u svoje slike unose elemente političkog programa. Tako je na ikoni Sv. Jovana Vladimira (potpuno izmišljene ličnosti) koji se poistovjećuje sa Sv Vladimirom Dukljanskim, unešeno nekoliko heraldičkih elemenata iz savremenog doba. Ti elementi u vrijeme života Vladimirovog nijesu postojali a u upotrijebi u srpskoj državi i politici su se pojavili hiljadu godina kasnije. Vizantija nije ni imala heraldiku sve do njenog nestanka, a na isti način ni zemlje koje su bile pod njenim kulturnim uticajem.