Crnogorske princeze koje su zavele Evropu

[cincy]

"KUD ĆU JADAN SA OVOLIKIM KĆERIMA?"

Kćeri crnogorskog kralja Nikole - Jelena, Zorka, Milica i Anastasija, više su doprinijele slavi malene kraljevine u Evropi nego svi njeni slavni muški predstavnici



Pri pomenu istorije Crne Gore uvijek se pomisli na Njegoša, Marka Miljanova, knjaza Nikolu, čojstvo i junaštvo, tek na kraju ljestvice, negdje u zapećku, stoje likovi četiri ćerke knjaza Nikole Petrovića Njegoša. Njih cetiri, Milica, Anastasija, Zorka i Jelena više su doprinijele slavi ove malene kraljevine i dinastije u Evropi nego svi njeni slavni muški predstavnici. Četiri kćeri knjaza Nikole zaposjele su srpski, ruski i italijanski dvor i na njima ostavile svoj pečat za sva vremena. Mnogi su skloni da tvrde da su one presudno uticale na istoriju Evrope.

Njihova slava i vrijednost nikako se nisu uklapale u sliku crnogorske žene zatvorene u kuci iza šporeta. Njihovi likovi pripadali su savremenom svijetu i savršeno su se uklapali u sliku o slobodnoj ženi koja sama bira svoj put.

"Ženske" tajne u Smoljnom

U liceju u Smoljnom školovale su se gospodice plave krvi sa svih evropskih dvorova. U strogom manastirskom režimu, po kome je škola radila, gospodice su učene lijepom ponašanju, pobožnosti i raznovrsnim naukama. Medutim, davane su im i druge lekcije, važnije od pomenutih, kako se tada smatralo. Učene su kako da zavedu i natjeraju muškarca da ih zaprosi, a da on pri tom misli da je sve to u stvari njegova inicijativa.
Četiri žene, princeze i majke, živele su onako kako su htjele, borile se za ono u šta su vjerovale ne osvrćući se na laganja i ogovaranja kukavica. U tome su na sreću imale podršku svog mudrog i savremenog oca kralja Nikole Petrovića.

Njihov život, patrijarhalni Crnogorci su gledali sa negodovanjem. Ono što su radile bio je za njih skandal, nedolično i nemoralno ponašanje.

Anastasijino kršenje društvenih kodeksa i vjenčanje za brata muža svoje sestre, pa zatim razvod u 40. bili su "grijesi" koje tadašnji čuvari morala nijesu željeli ili htjeli da prihvate ili makar oproste.

Slicno je bilo i sa Milicom i njenom inicijacijom u ezoterijske evropske krugove i veze sa magovima toga vremena.

Treća sestra Jelena skrenula je pažnju na sebe prelaskom u rimokatoličku vjeru, što je dovelo da konflikata i na međunarodnoj sceni, a što ni jedan slavni potomak junaka sa Cetinja nije mogao da shvati. Ali ono što je posebno uzbudivalo Evropu bio je tajanstveni odnos sa Musolinijem.
Najstarija Zorka žarko je željela da postane kraljica. Uspjela je, medutim, da postane žena prestolonaslednika Srbije Petra i majka osnivača Kraljevine Jugoslavije, Aleksandra Karadordevića.

Medutim, prije nego što su zaposjele najuticajnije evropske dvorove zadale su mnogo glavobolje ocu Nikoli.

"Kud cu jadan sa ovolikim kćerima", pitao se kralj Nikola kada je shvatio da mu je kuca puna ženske djece, a naslednika niotkuda. Zabrinut, kuda ce i kako zbrinuti Zorku, Milicu, Stanu, Jelenu, Mariju i Anu nije ni slutio da ce umjesto velikog i nerješivog problema, njegova ženska čeljad postati nepobjedivo oružje njegove diplomatije.
Upravio zato se u Crnoj Gori dugo prepricavala anegdota prema kojoj je jedan strani diplomata kralja Nikolu pitao: "Šta vi uopšte možete da izvozite iz ove siromašne zemlje?" na šta mu je on odgovorio: "Vi potcjenjujete moje kćeri".

Tajnoviti manastir

Svoj naum da izgradi manastir, a pogotovo svrhu u koju ga gradi, knjaz Nikola je brižljivo cuvao. Tako je usred jezera i vazduha punog vlage i komaraca, nicala kula kojoj se narod čudom čudio. Godine su prolazile i Nikola je postao sve zabrinutiji i svoju muku je jedino uspjeo da podijeli sa "sinom", najstarijom kćerkom Zorkom.

Potcjenjivao ih je i on. Tokom 1882. godine, zabrinut nad nerešivim pitanjem gdje da nade toliko dostojnih muževa za knjaževske kćeri, Nikola Petrović je u najvecoj tajnosti smislio plan da na usamljenom ostrvu Vranjina na Skadarskom jezeru, sagradi crkvu i pored nje kulu i konak u kome su trebale da budu smještene princeze i život provedu kao monahinje.
O ovom planu knjaza Nikole Petrovica znalo je svega nekoliko njegovih saradnika. Ni rijec o tome nijesu znale ni kćerke ni majka Milena, koja mu je podarila ukupno 12 dece, ne racunajuci mrtvorodene i umrle odmah po rodenju.
U jurnjavi za prijestolonaslednikom, muškim djetetom koje ce nastaviti lozu Petrovića, rodile su se prvo četiri čuvene kcerke. Knjaz je bio sklon da povjeruje da je u pitanju prokletstvo. On je čak umislio da do naslednika prijestola nije došao zato što je sa ženom živeo u čuvenoj Biljardi. Mislio je da mu je kuća ukleta, pa je riješio da sagradi novu gdje mu je Milena zaista i rodila sina Danila. Ali kćeri su se i dalje radale.
Sudbonosni korak u životu knjaževske porodice bilo je slanje Zorke, Milice, Stane, Marije i Jelene u elitni licej u Smoljnom u Rusiji. Mnogi istoricari tvrde da je ovo ostavilo trajne posledice u njihovim životima, da bi njihove sudbine i dogadaji na evropskim dvorovima tekli potpuno drugacije bez uticaja ruskog obrazovanja.

"Blago od Boga"

Sve ono što su naučile u Smoljnom dovelo je do izražaja i spojilo njihovu ljepotu i inteligenciju naslijedenu od predaka iz krševite Crne Gore. Napravio je od njih najfatalnije zavodnice s početka 20. vijeka kojima se klanjala cijela Evropa. Kada su se prefinjene, uzdignuta čela, u lijepim haljinama i šeširima okićenim perjem iz Petrograda vratile na Cetinje njihov otac je zapao u tešku muku i dilemu kako i za koga da ih uda.
Kako da u siromašnoj Crnoj Gori za ove ponosne i razmažene djevojke pronade Crnogorce dovoljno razumne da ih zadrže u kuci, poštuju i ispunjavaju njihove želje.

Bolestan od brige da ce mu ukoliko ostanu usjedelice uništiti budžet i istovremeno biti ogroman teret državi, knjaz Nikola je tek poslije nekoliko godina shvatio da mu je Bog podario neprocjenjivo blago. Udaje njegove četiri kćeri slavljene su sa više pucnjave i radosti nego najslavnije crnogorske bitke i pobjede. Četiri princeze pronosile su Evropom slavu predaka i potpuno izludjele kraljeve, prinčeve, grofove, predsjednike i sveštenike.
Paradoksalno, ali istinito, u Crnoj Gori u kojoj se smatralo da nije muško ko bar jednog Turcina nije posjekao i gdje se plakalo kad se rodi žensko dijete, kneževina u kojoj djevojka koja rodi vanbracno dijete ili prevari muža biva čerečena sa četiri konja, poslala je u Evropu četiri princeze, dame koje su svojom umnošcu u njoj zauzele mnogo viša mjesta nego svi njihovi slavni muški sunarodnici.

[cincy]

SUDBINA NESUÐENE SRPSKE KRALJICE

Kako su se upoznali Petar Karađordević i najstarija ćerka kralja Nikole

Princeza Zorka željela da vidi sebe i muža na srpskom prijestolu, ali je on postao kralj Srbije 13 godina poslije njene prerane smrti

Kneginju Zorku Petrović istorija je zapamtila po, za tadašnje vrijeme, skandaloznom braku sa Petrom Karadorđevićem, ali i kao majku kralja Ujedinitelja Aleksandra Karađordevića. Savremenici su sa druge strane pamtili visprenu Zorku po nastojanjima da njen muž postane kralj Srbije, a zabiljeleženo je i da je Zorka stalno bila u drugom stanju i na kraju umrla na porodjaju.

Petoro djece

Zorka i Petar Karađordević su imali petoro djece. Na Cetinju 1884. godine rodjena je kneginja Jelena njihovo prvo dijete. U aprilu 1886. rodena je Milena, ali je poslije nešto više od godinu dana umrla. Krajem 1887. dobili su prvog sina Ðorda, a sledece zime i Aleksandra. Peto dijete bio je mali Andrija, koji je preminuo neposredno poslije fatalnog porodaja.
Poslije majcine smrti sve protokolarne dužnosti pale su na najstariju ćerku Jelenu.

Kneginju Zorku rodila je 1864. godine Milena Petrović sa svega 16 i po godina. Iako je očekivao sina, knjaz Nikola je dostojno proslavio rodjenje svog prvog djeteta, pa čak i pozvao slavne pisce i pjesnike da opjevaju taj dogadaj.
Svoje djetinjstvo do 11. godine, Zorka je provela na Cetinju i bila očeva miljenica. Često se dešavalo da je otac od milja zvao "tatin sin". Zorka je od sve djece najviše licila na oca. Bila je visoka, tamne kose i očiju i blijedih usana, pomalo neuobičajeno za Crnogorku.

Susret u Francuskoj

Po povratku sa školovanja u Rusiji, Zorka je noći na Cetinju provodila mašatajuci o danu kada ce sresti svog princa. Želja joj se ispunila u 18. godini kada je upoznala Petra Karadjordevića. Te godine Nikola je svoje tri najstarije kćeri i ženu Milenu poslao u Viši u Francuskoj.

U Parizu je u to vrijeme boravio 39-godišnji naslednik slavne loze Karadjordevića. Umoran od želje da se sa krunom na glavi vrati u otadžbinu, bio je obradovan susretom koji mu je sama sudbina podarila. Imao je čast da upozna kćeri knjaza Nikole, a u srcu mu je bila potajna nada da bi mogao da se oženi nekom od njih i tako pride bliže srpskom prijestolu.

O prvom susretu Zorke i Petra nema puno podataka, jer svjedoka nije ni bilo. Samo se zna da je Petar bio očaran crnogorskom kneginjom i prosto poludeo za njenim očima.

Odmah po susretu odlučio se da zatraži njenu ruku. Zorka se pomalo podsmijevala zbunjenosti i nespretnosti Petrovoj prema kojem, ipak, nije bila ravnodušna. Ubrzo posle susreta u Parizu, gonjen vrelim osjećanjima za Zorkom i velikom željom da bude bliže Srbiji, Petar je knezu Nikoli poslao svoje bracne ponude za ćerku.

Otac je bio zapanjen uspjehom svoje mezimice kod srpskog princa, ali i zatecen ponudom i delikatnošcu situacije u kojoj se našao. Sa jedne strane, Zorkina udaja za unuka Karadjorda pogoršala bi odnose za Obrenovićevskom Srbijom, a samim tim i sa Austrougarskom koja je podržavala tadašnju vladajucu dinastiju u Srbiji.

Sa druge strane, brižni otac je znao da ne može odbiti udvarača svoje ćerke za koga se pouzdano moglo tvrditi da vrlo brzo može postati kralj. Posle besanih noći knjaz se povjerljivo savjetovao sa svojim prijateljima i državnicima u Biljardi. Problem je bio i to što se vidjenim Crnogorcima više dopadao Petrov brat Arsen. Posle tajnog savjetovanja kojem su prisustvovale crnogorske vojvode i ministri odlučeno je da se da pristanak za ovaj brak koji je prijetio da izazove skandal o kojem je u Evropi "brujalo".

Budući zet potom je pristigao na Cetinje. U namjeri da sa Zorkom pristupi svetom braku nije ga omeo ni duboki snijeg u koji je upadao do struka gazeći ka crnogorskoj prijestonici. Sa njim su na Cetinje pristigli i pripadnici mnogobrojnih tajnih obaveštajnih službi i novinari. Oni su u stopu pratili pripadnike knjaževske porodice i Petra i o svemu senzacionalisticki izveštavali svoje poslodavce.

Petar je dostojanstveno izvršavao sve svoje obaveze i po ciči zimi obilazio okolna brda i poselima sa seljacima razgovarao o svom slavnom djedu. Noci je provodio u dvoru na Cetinju, a sa Zorkom samo razmjenjivao poglede, jer je sve ostalo bilo zabranjeno.

Za vrijeme njegovog boravka na Cetinju, knjaz Nikola je došao do spasonosne ideje kako da izade iz ovog politickog ćorsokaka u kojem se našao. Ponudio je kumstvo Milanu Obrenoviću. Koliko je ova ideja bila suluda govori i činjenica da je jedva pronašao posrednika koji je pristao da Milanu Obrenoviću odnese ponudu.

Ima nekoliko verzija kako je "kum" reagovao, a svi se slažu u jednom - bilo je mnogo nepriličnih rijeci, bijesa i vike po srpskom dvoru.

Na Cetinju su se ipak odvijale pripreme za svadbu. Vjenćanje je bilo u crkvi Cetinjskog manastira u avgustu. Umjesto Milana Obrenovića, kumstva se prihvatio ruski car, a zastupao ga je grof Orlov Denisov. Svadba je bogato proslavljena ručkom za 2.000 zvanica. I ovaj dogadaj kao i skoro sve značajnije dogadaje na Cetinjskom dvoru opjevali su pesnici po nalogu knjaza Nikole. Porodica Karadjordević naselila se na Cetinje, a Zorka i Petar su se otisnuli u svijet tražeci podršku za povratak u Srbiju.
Istoričari i hronicari tadašnjih prilika su zabilježili da je mnogo više ambicioznosti i akcije u ovoj namjeri ispoljavala Zorka nego Petar. Najstariju Nikolinu ćerku pokretala je želja da mužu rodi što više djece, ali i da sebe i njega vidi na prijestolu Srbije.

Nimalo nije licila na svoje sunarodnice iz Crne Gore, nikada nije sjedela u zapećku svog muža, kuvala ručak i čuvala djecu. Dugo je skrivan skandal po kome je Zorka godinama organizovala odrede Crnogoraca za upad u Srbiju. Iz noći u noć, iako stalno u drugom stanju, Zorka je bila budna i kovala planove kako da elitnu crnogorsku jedinicu ubaci u Srbiju i svrgne Obrenoviće. Nekoliko puta zamalo je u svom naumu i uspjela, ali je akciju u poslednji čas spriječio knjaz Nikola.

To Zorku nije sprečavalo u daljem djelovanju. Oko sebe je okupila srpsku opoziciju i većinu njih nastanila na Cetinju. Danonoćno je sa njima pravila planove najrazlicitijih akcija i intriga, a po Crnoj Gori se širio glas da se u njihovoj kući Petar ništa ne pita već o svemu odlucuje mlada kneginja. Istina, Petar je sa vremena na vrijeme uspijevao preobučen da ode u Šumadiju, ali time je samo izazivao bes i ljubomoru svoje žene.

Dvije verzije Zorkine smrti

Nijedan od svojih velikih planova Zorka nije uspjela da ostvari jer je u tome sprijecila prerana smrt.

Umrla je neposredno po porodaju od zapaljenja trbušne maramice. Istorija, ipak, još nije uspjela da razriješi šta je pravi razlog njene smrti. U Crnoj Gori su se ispredale različite priče o ovom dogadaju, a do danas su "preživjele" dvije.

Po jednoj, Zorka je zaista umrla usled komplikacija izazvanih porodajem, a po drugoj, Petar je udario nogom u stomak i gurnuo niz stepenice. Ovaj Petrov potez objašnjava se svadom sa suprugom. Naime, posle Milanove abdikacije, kada se srpska opozicija vratila u Beograd, za dobre odnose izmedu Cetinja i Beograda bilo je potrebno suzbiti djelovanje Karadjordevića.

Nikola je ovo djelimicno poštovao rukovoden samo njemu poznatim tajnim taktikama i planovima. Zorka je to znala i bila na njegovoj strani, ali Petar nije mogao da suzbije bijes i neprestano sa svadao sa ženom.

Poslije porodaja Zorki više niko nije mogao da pomogne, pa ni skupi lekari pozvani iz Beča. Zorka je preminula 1890. godine, a bolja sudbina nije zadesila ni novorodjenog sina Andriju koji je otišao za majkom posle dvadesetak dana. Ostalo je zabilježeno da su Zorkine poslednje rijeci, koje su se odnosile na Petra, bile -"bice Kralj". I bio je, ali 13 godina kasnije.

Inspiracija za Holivud

Mnogobrojni istoričari, medu kojima i poklonici Zorkini, tvrde da je njena smrt bila inspiracija za nekoliko scena čuvenog holivudskog hita "Prohujalo sa vihorom". To se odnosi na priču o udarcu i padu niz stepenice posle koje je usledila smrt.

Kako tvrde, naime, Viktor Fleming je putovao po Evropi kao pratilac predsednika SAD Vilsona tokom Prvog svetskog rata. Tada je čuo ovu potresnu priču i prema njoj izgradio pricu sa Skarlet O'Harom.

Zahladnjeli odnosi

Posle Zorkine smrti Petar je otišao sa Cetinja i dugo putovao po Evropi. O djeci se brinula baka Milena. Odnosi izmedu zeta i tasta nikada nisu potpuno izgladeni.

Zvanicno pomirenje je došlo u junu 1903. godine kada je Nikola Petrović, zetu Petru Karadjordeviću cestitao dolazak na prijesto Srbije.

Poslije toga, kosti kneginje Zorke prebačene su sa Cetinja na Oplenac.

[cincy]

MILICA I STANA DOVELE RASPUCINA

• Milica i Stana su žarile i palile ruskim dvorom • Mišljenja istoricara vezana za Raspucina su podijeljena - jedni tvrde da je bio ljubavnik crnogorskih sestara, a drugi da su sa njim samo obavljale okultne rituale • Istina o Raspucinu 1951. godine, otišla u grob sa velikom kneginjom Anastasijom


Velika kneginja Milica i kneginja Anastasija-Stana, ćerke kralja Nikole Petrovica, obelježile su život ruskog dvora do Oktobarske revolucije, a njihova imena vezana su i za mnogobrojne mistične i okultne radnje i "okrivljene" da su u carsku porodicu dovele jednu od najkontroverznijih licnosti ruske istorije - Raspucina.

Milica i Stana su još od najranijeg djetinjstva pokazivale sklonost ka magiji, okultizmu, ezoteriji i misticizmu. Svoja interesovanja ispoljile su za vrijeme boravka u internatu u Smoljnom, a pratio ih je glas da umjesto haljina i šešira, kao sve druge gospodice, skupljaju knjige "sumnjivog" sadržaja. Mnogi njihovi savremenici skloni su da tvrde da su ove dvije Crnogorke tajnim radnjama uspjele da dodu do slavnih muževa. Ovo potvrduje cinjenica da je Milicina veridba sa velikim knezom Petrom Nikolajevicem Romanovim došla prakticno niotkuda.

Telegrami iz najvecih dvorova

Iako je Milena putovala sa svojim kćerima po evropskom prijestonicama i predstavljala ih mladoženjama plave krvi, nije bilo najava da ce Milica postati supruga brata od strica cara Aleksandra Trećeg. Crna Gora je bila u delirijumu od sreće. Danima se pucalo i slavilo na sve strane, kao da je dobijena neka važna bitka u ratu.

U dvor na Cetinju stizali su telegrami sa cestitkama Franca Jozefa, kraljice Viktorije, ruskog carskog para i drugih krunisanih glava. Sa druge strane, po evropskim dvorskim salonim pricalo se da je Milica buduceg muža omadijala vradžbinama.

U avgustu 1899. godine bila je svadba uz prisustvo brojnih krunisanih glava. Samo dan pred vjenčanje objavljena je još jedna nevjerovatna vest - kneginja Anastasija-Stana, vjerila se sa knezom Georgijem Maksimilijanovicem Lajhtenberškim Romanovskim. I ova vjeridba u Crnoj Gori je proslavljena kao dobijena bitka u kojoj je hiljade Turaka izgubilo glavu.

Predbracni ugovor

Malo je poznato da je dan prijed vjencanje napravljen predbračni ugovor izmedu Milice i Petra Nikolajevića, koji je potpisao sam car. Velika kneginja Milica dobila je pravo na godišnje korišcenje kamate od 100.000 rubalja koje daje car, 50.000 rubalja koje daje muž i doživotno pravo na 20.000 rubalja u gotovom novcu. Ugovorom su dalje regulisane apanaže za djecu.


Po vjencanju Anastasija je dobila titulu imperatorskog visočanstva.

Bogate, priznate i obožavane od svojih muževa, sestre su se iz sve snage okrenule svojoj opsesiji - misticizmu. Bile su u prsinim vezama za poznatim medijumima. Tajne seanse, prizivanje duhova i razliciti obredi redovno su se održavali u njihovim odajama.

Uspjele su da se zbliže sa ruskom caricom Aleksandrom i obecale joj pomoc kako bi na svijet donijela naslijednika.

Da li njihovom zaslugom ili zaslugom brojnih mistika koje su dovodile, tek ruska carica je 1904. rodila carevica Alekseja. Smatra se da je za ovaj srecni dogadaj zaslužan jedan od šticenika dveju sestara, mistik Filip - covjek neverovatne energije koji je lijecio molitvom i pred smrtnicima izvodio cuda.

Radost u carskom dvoru nije dugo potrajala. Ubrzo je otkriveno da mladi Aleksej boluje od hemofilije. Uz caricine skute, opet su se našle Milica i Anastasija, tvrdeci da ce naci nekog ko ce izlijeciti prijestolonaslednika. Tako je u carske dvore ušao osporavani i hvaljeni Grigorij Raspucin, seljak iz ruskih zabiti.

Ogovaranja

Mnogi iz aristokratskih krugova su otvoreno kod carskog para ogovarali Milicu i Anastasiju i upozoravali ih da su opasne. Primjedbe su išle od onih da se carica mora osloboditi "tih seljanki koje ne znaju ni da se ponašaju", do onih da imaju fatalne moci pa su ih nazivali "vješticama i ludacama". Treci su tvrdili da su one prosto sebicne i proracunate.


Milicu i Anastasiju osvojio je svojim glasom i energijom koja je izbijala iz njega. Vrlo brzo postao je glavni gost njihovih cajanki. Nikad nije do kraja razjašnjeno u kakvom su odnosu njih troje zaista bili. Istoricari su podjeljeni. Sa jedne strane, se smatra da su mu bile ljubavnice i zajedno ucestvovale u organizovanju i sprovodenju pijancenja i orgija u njegovim odajama. Sa druge strane, tvrdi se, da su s njim obavljale samo okultne radnje, ali i da je zahvaljujuci njima, kroz Raspucinov krevet prodefilovalo nevjerovatno mnogo plemenitih gospoda.

Raspucin je, navodno, bio stalno pod prismotrom petrogradske policije, a zajedno sa njim, u tajnim dokumentima cesto su pominjane i dve Crnogorke. Vecina ovih spisa je nestalo ili po nalogu carice Aleksandre ili tokom revolucije.

Čuvene sestre dovele su Raspucina i do odaja prijestolonaslednika Alekseja i carice Aleksandre, tvrdeci da ce on biti spas za njihovu muku. I zaista, Raspućin je na neobjašnjiv nacin uspjevao da ukloni bol i patnju malog Alekseja, da ga oporavi i postavi na noge.

Zahavljujuci njemu, kako se tvrdi, Aleksej je bio nemirno i živahno dijete koje je predvodilo izvidace i pratilo oca na front.

U meduvremenu još jedan skandal vukao se za imenima dvije sestre. Anastasija se razvela od muža i nikome nije bilo jasno kako je za to dobila saglasnost Svetog sinoda i samog cara. Ovaj razvod ostao je jedna od najvecih enigmi ruskog dvora.

Nema odgovora na to kako je ćerka Nikole Petrovica uspjela da izdejstvuje razvod uprkos cinjenici da je u tom braku imala dvoje djece.

Bjekstvo na Zapad

Bilo kako bilo Anastasija je poslije jednog skandala vrlo brzo "utrcala" u drugi. Udala se za svog kuma sa prvog vjenacanja, najveceg ruskog heroja i vojskovodu tog vremena Nikolaja Nikolajvica Romanova, rodenog brata supruga njene sestre Milice.

Ostalo je nejasno kako je ovo odobreno, s obzirom da po ruskom pravoslavnom kodeksu dvije setre ne mogu biti udate za dva brata.

Za to vreme Raspucin je i dalje pravio "zabave", lijecio malog Alekeseja i postavljao i smjenjivao vojskovode i ministre. I tako sve do dana kada je to dosadilo Anastasijinom mužu. Vodena crnogorskim instinktom ona je ostala vezana za muža i okrenula leda mistiku. Ubrzo nakon toga ubijen je Raspucin. Da li su ubice bile povezane sa Nikolajem Nikolajevicem - nikada nije bilo otkriveno.

Enkosovi duhovi

Prvi u nizu iscelitelja koje su Crnogorke dovele na ruski dvor bio je doktor Enkos, koji je bio poznat po "kontaktima sa duhovima". Oni koji su imali prilike da prisustvuju seansama kleli su se da su se duhovi zaista pojavljivali i Enkosu prenosili tajne ovog i onog svijeta. Pojavljivali su se mrtvi kraljevi i pogubljene kraljice i odgovarali na željena pitanja.


U isto vrijeme kada je narod na ulicama slavio smrt Raspucina, došla je Oktobarska revolucija. Osvetu boljševika izbjegle su Milica i Anastasija pobjegavši na Zapad. Prvo su boravile na Krimu, a potom prebjegle u Pariz. Jedno vrijeme sestre su sa porodicama živjele u Egiptu i Parizu. Milica je imala troje djece, sina Romana i kcerke Marinu i Nadeždu. Njen muž Veliki knez Petar umro je na Kap D'Antibu. Velika kneginja Milica umrla je 1951. godine u Aleksandriji i sa sobom u grob odnijela tajnu Grigorija Raspucina.

O životu Anastasijinog muža, velikog ruskog heroja Nikolaja objavljeno je nekoliko knjiga u kojima se pominje njegov život na Krimu, a potom i u Francuskoj.
Velika kneginja Anastasija-Stana umrla je 1935. godine

[cincy]

SVI SKANDALI JELENE OD SAVOJE

• Za naklonost princeze Jelene borili su se mnogi evropski plemići vrlo često i u dvobojima • Najveći skandal za Crnogorce bio je kada je Jelena prešla u katolicku vjeru da bi se udala za italijanskog prijestolonaslednika Vitorija Emanuela • Majka joj nikad nije oprostila promenu vjere

Najveci skandal, ali i najbolju udaju svakako je postigla Nikolina ćerka Jelena. U mladosti su je pratile price o dvobojima za zaštitu njene časti, a onda je pravu buru u Evropi izazvala udajom za italijanskog prijestolonaslednika Vitorija Emanuela Treceg i prelazak iz pravoslavlja u katoličanstvo.

Poput ostalih ćerki knjaza Nikole i Jelena se školovala u internatu "Smoljni" u Rusiji.

Medutim, za razliku od sestara, Jelena nije bila oduševljena školom. Stalno je bježala sa časova i sanjala svoje Cetinje. Nije pomagao ni poseban status koji je ona u ovoj školi imala, ni pridike sestre Milice i oca. Poseban problem predstavljao joj je ruski jezik, ali i francuska gramatika. Ona je više vjerovala u praktican duh, medicinu, a posebno vještinu poznavanja trava koje je još u Crnoj Gori upoznala.

Okružena kavaljerima

Jelena je imala najviše uspjeha kod kavaljera tog vremena, pa je ostalo zabjeleženo da je njena kartica za igre na balovima uvijek bivala prepuna dok su Milica i Anastasija ostajale bez pratilaca. Iz tog doba postoji i priča o dvobojima u kojima su plemići ostajali izrešetani braneći Jeleninu cast. Postoji cak i romantična priča po kojoj je jedan od njih Mark fon Manenhajm, ostao Jeleni vjeran do smrti. On je tokom cijelog svog života, pa i onda i kada se oženio i postao predsjednik Finske, slao Jeleni buket svježih ruža na dan Svete Jelene.

Vrlo brzo, najljepša od Nikolinih ćerki krenula je da "traži" svog princa po evropskim dvorovima. Ne zna se kako, ona je za svog životnog saputnika odabrala italijanskog princa i pored svih teškoca i odvraćanja tvrdila da ce biti na italijanskom dvoru.

Ništa joj nije išlo u prilog - mala domovina sa samo 150.000 podanika, miraz od samo 100.000 lira, ali i činjenica da je na spisku princeza poželjnih za Vitorija Emanuela bila na poslednjem mestu. Inteligentna i vješta Jelena tjerala je po svom. Prvo je za sebe pridobila kraljičinog povjerenika, koji je upućen u Crnu Goru da "osmotri" princezu, a onda je pri susretu sa Vitoriom u Veneciji uspjela da ga potpuno očara. Njen uspeh je bio potpun kada je mesec dana poslije vidjenja, na Cetinje stigao zlatnik kao znak naklonosti.

Sledeci susret dvoje budućih mladenaca bio je, i pored protivljenja Nikole i Milene, na krunisanju Nikolaja Drugog. Za dvadesetak dana, Jelena je, koristeci savjete starijih sestara i uz pomoc sitnih trikova, uspela da italijanskom princu stavi do znanja da želi njega, ali i njegovu krunu.

Princ na hoklici

Jedan od kamena spoticanja za sklapanje braka izmedu Jelene i Vitorija bila je njena visina. Italijanski prestolonaslednik je bio visok 153 centimetara dok ga je kršna Crnogorka premašivala za citava 24 centimetara. Pricalo se zatim da je na vjencanju princ stajao na hoklici ne bi li "stigao" Jelenu.

Italijanski princ nije mogao da ostane ravnodušan prema Jeleni. Taman kada se učinilo da sve ide po Jeleninom planu isprijecio se veliki problem - njena vjeroispovijest.

Italijanska kraljica, vatrena katolikinja, je zahtevala da Jelena prede u katolicanstvo.

Sa druge strane, stizali su protesti iz Rusije. Kneginja Milena nikako nije željela da njena ćerka pristane na ovaj uslov, dok je Nikola vrlo dobro znao koliko bi dobio ovim vjencanjem. Jedino je Jelena bila mirna i staložena. Ona je vjerovala da je Bog jedan i da nije bitno da li se krsti slijeva nadesno ili obratno.


Detaljna studija

U izveštaju povjerenika italijanske kraljice koji je trebalo da ostavi podatke o potencijalnim snajama - Jeleni i Ani, stoji: Imaju krupne i vrlo lijepe oči, izrazito crne, dugu kosu, gustu i talasastu. Vrlo su tamne kože, srednjeg rasta i skladne grade.

Sklad fizionomije i izraza, ako nije ljepota, privlačan je, dopadljiv, simpatican. Princeza Jelena nadmašuje sestru u prefinjenosti crta lica i nježnosti izraza. Neznatno je viša od Ane, a nedavno se ona koja je bila vitka i prilicno mršava - ugojila.


Uslijedila je vjeridba na Cetinju poslije koje je Vitoriju pozlilo od jakog mesa i kajmaka.

Vjenčanje je održano u Rimu gdje je Jelena prvo morala da promeni vjeru. Pokrštavanju i vjenčanju prisustvovao je i knjaz Nikola, dok kneginja Milena nikada sa ovim nije mogla da se pomiri. U znak protesta, odbila je da prisustvuje velelepnom vjenčanju, a svjedoci tvrde da je u trenutku sudbonosnog "da" bila u Vlaškoj crkvi u kojoj je njena Jelena krštena i da se molila Bogu.

O svadbi Jelene od Savoje i Vitorija Emanuela pričao je ceo svijet. Pisalo se i pricalo o njenoj prelepoj vjenčanici od teškog bijelog satena izvezenog srebrom i narandžinim i limunovim cvjetovima, kojima je bio prekriven pod bazilike Svete Marije Andeoske u Rimu. Od toga dana Jelena je postala prava Italijanka i katolikinja koju je obožavala cijela Italija.

Princžčevski par bio je pod opsesijom dobijanja naslednika, a u Crnoj Gori se pricalo da postoji predbracni ugovor koji predvida raskid braka u slucaju da do tri godine ne dobiju potomke. Upravo na isteku tog perioda Jelena je na svoje veliko razočaranje rodila ćerku Jolandu. Potom je na svijet došla još jedna ćerka, pa se tek sa trecim djetetom ispunio njen san o rodenju prijestolonaslednika.

Strast prema lovu

Jelena i Vitorio imali su svako svoje strasti. Za princa se pričalo da je više zainteresovan za numizmatiku nego za žene. Jelena je, sa druge strane, bila strasni pecaroš i imala kolekciju od 20.000 udica. Pored pecanja opsesija joj je bila medicina i travarstvo. Kraljevski par zajedno je dijelio strast prema lovu. Zabjeleženo je da su za vrijeme "pravljenja" svog prvog djeteta - pobili 50 irvasa, šest foka, polarnu lisicu i oko 1.000 ptica.

Smrt u bijedi

Život Jelene Savojske i njena dobročinstva bila su poznata cijelom svijetu od trenutka kada je njen suprug proglašen za kralja. Uradila je mnogo za svoju novu otadžbinu i svoj novi narod. Ostalo je zabjelježeno da je "trošila" previše novca na siromašne.

Dosta stvari u njenom životu ostala je tajna. Jedna od najvecih misterija je njen odnos sa fašistickom vlašcu Benita Musolinija. Iako su pozdravili njegov dolazak pretpostavlja se da mu Vitorio i Jelena nisu bili potpuno odani. Kraljevski par je voljeo Benita jer ga je narod voleo, kada je to narod zatražio oni su ga smijenili i izdali. Ipak voda fašista je bio umiješan u mnoge značajne dogadaje kraljevske porodice. Bio je tu da savjetuje po pitanjima brakova kraljevskih kćeri, a kada je njegova ćerka oboljela, Jelena od Savoje poslala joj je jedan od najljepših darova koje je dobila.

Jelena je mislila da je dovoljno da cio svoj život da svom narodu i porodici, da povremeno peca i da ce tako biti dobro. Vitorio je željeo samo da osluškuje strasti svog naroda i da se bavi numizmatikom. U odnosu prema Musoliniju oni su jednostavno podržavali zanos koji je obuzeo Italijane. Jelena je, najvjerovatnije, u to vjerovala i kada je protjerana u Egipat. Bila je mirna, jer je znala da se za nju moli hiljade italijanskih nesrećnika kojima je godinama pomagala.

Pri kraju svog izgnanstva bivša kraljica Italije bila je vrlo siromašna. Konfiskovana joj je sva imovina. U 77. godini otkriveno je da ima maligni tumor. Vodena vjerom u izlijecenje Jelena je preminula u Langdoku. U grob je nisu ispratili Crnogorci i Italijani vec 5.000 Francuza koji su je neizmerno voljeli i poštovali.


Preuzeto sa net-a

[milicaaaaaaa]

treba pomenuti i Anu, i Kseniju i Vjeru koje iako neudate su itekako doprinijeli dobrom glasu Crne Gore i crnogorskih princeza

[Old Bone]

Cinci,
uzivao sam....iako sam uglavnom znao price,, nekako je sredjeno na fin nacin,
Thanks,:dring:

[VaNzEmAlJkA]

Tekst je super,moram priznati da nisam bila upoznata sa zivotima ovih drugih,sem Jelene i Ksenije

[Trinity from Zion]

TAh tekst je, koliko se sjecam, bio objavljen u jedno casopisu, prije jedno 5-6 godina.

[cincy]

TAh tekst je, koliko se sjecam, bio objavljen u jedno casopisu, prije jedno 5-6 godina.

Lijepo pise da je text preuzet sa net-a

[NSX]

http://rapidshare.com/files/2339345/...elena.mp3.html

[Hari Krisna]

Sceri nasega Kralja su vjerovatno ostavile malo bolji utisak u diplomatiji od sinova, mada se dosta neopravdano i njihov umanjuje i postoje dokumenti da nijesu bas bili nezainteresovani.

[Ćipur]

Princeza Ksenija

1960. 9. marta, u Parizu je u 70. godini umrla princeza Ksenija, osma kćerka kralja Nikole i kraljice Milene. Umrla je u krajnjoj patnji i nemaštini nakon 44-godišnjeg teškog egzila. Rođena je na Cetinju 1881. Bila je desna ruka svome ocu, njegov najsavjesniji sekretar. Znala je zadiviti protivnike kada se raspravljalo o pitanju Crne Gore. Pisala je memoare i uspješno se bavila fotografijom. Bila je prva žena na Balkanu koja je vozila automobil. Nije se udavala, iako su za brak sa njom bili zainteresovani srpski kralj Aleksandar Obrenović i bugarski car Ferdinand. Princeza Ksenija je sahranjena u ruskoj pravoslavnoj crkvi u Kanu, pored svojih sestara Milice i Ane i njihovih supruga ruskih kneževa Nikole i Petra. Njeni zemni ostaci preneseni su 1989. godine, zajedno sa ostacima njenih roditelja i sestre Vjere i sahranjeni u dvorskoj crkvi na Ćipuru.

[Ćipur]

Zorka Petrović Njegoš

Potonja crnogorska princeza

Vijest koju je jednog septembarskog dana 1955. godine pročitao poznati radio voditelj Glasa Amerike Grga Zlatoper počinjala je ovako:
- Udala se Zorka Petrović Njegoš, posljednja crnogorska princeza.
Zorka Petrović, unuka vojvode Šaka Petrovića, kćerka njegovog sina Ljuba Petrovića, rođena je u Nikšiću 1933. godine, gdje je živjela sve do udaje. Ime je dobila po najstarijoj kćerki kralja Nikole I Petrovića i kraljice Milene. Još u ranoj mladosti zavoljela je atletiku, posebno trčanje iako su joj u duhu onoga vremena roditelji to uporno branili, posebno otac Ljubo, mаda je i sam bio čovjek širokih evropskih pogleda. Podsjećanja radi, Ljubo je u maleni Nikšić 1895. godine donio prvo biciklo, a 1905. godine prvu fudbalsku loptu u Crnoj Gori.
Zorka, ili kako su je svi zvali Milka, bila je poznata kao najbrža Crnogorka. Na prvenstvu Crne Gore održanom 1. i 2. jula 1950. godine postala je prvak Republike na dionici od 800 metara, s vremenom dva minuta i 44 sekunde. Ovaj rezltat će dugo godina ostati nedostižan. Zanimljivo je da se mlada Nikšićanka takmičila u suknji i bosonoga. Na takmičenju u Beogradu iste godine, tokom trke jedna njena konkurentkinja pala je i povrijedila se. Milka je zaostala da joj pomogne i tako izgubila dragocjeno vrijeme i ostala bez očekivanog rezultata.
Godine 1955. posljednja crnogorska princeza i najbrža Crnogorka udala se, kako je to bilo uobičajeno u ono vrijeme, prema preporuci, iako budućeg supruga nije poznavala. Njen izabranik je Ilija Đurović, takođe Nikšićanin, koji je tada živio u mjestu Flin Flon u kanadskoj pokrajini Manitoba. Mladenci su se prvi pu sastali u Parizu, gdje je Ilija sačekao Zorku i odmah je odveo na vjenčanje. U srećnom braku dobili su dva sina i dvije kćerke.

Ž. Šapurić

[Ćipur]

Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (1)

Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (2)

Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (3)

Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (4)

Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (5)

Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (6)

Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (7)

[Ćipur]

ITALIJANSKA ISTORIČARKA DR IZABELA PASKUĆI PRIPREMA DRUGU KNJIGU O PRINCEZI JELENI OD CRNE GORE

Italijane još zanima posljednja kraljica



Podgorica – Za italijansku istoričarku i pisca dr Izabelu Paskući crnogorska princeza Jelena Petrović Njegoš, nakon udaje za Viktora Emanuela III italijanska kraljica Jelena Savojska (1873-1952), nije bila samo vladarka, majka, kćer i supruga već i hrabra i darežljiva žena čiji je stil života zavrijedio iscrpan naučno-istraživački rad.
“Čini mi se da je poznajem od malih nogu, odrastala sam gledajući fotografije sa njenim potpisom”, kaže Paskući koja je protekle dvije sedmice provela u Crnoj Gori tragajući za arhivskom građom koja će do kraja osvijetliti život crnogorske princeze, posljednje italijanske kraljice.

Autorka knjige “Jelena Savojska u umjetnosti i za umjetnost”, štampane prošle godine, do juče je boravila u crnogorskoj prijestonici sakupljajući materijal za drugu knjigu, publikaciju koja bi trebalo da približi Italijanima crnogorsku kulturu i matricu koju je sa sobom princeza Jelena donijela u zemlju kojoj se posvetila do okončanja svog života.
“Italijanska i crnogorska kultura su jako različite. Snagu koju sam našla u crnogorskoj nijesam pronašla u italijanskoj”, tvrdi Paskući, koja je dugo vremena radila kao istraživač na rimskom Univerzitetu.

Pišući o kraljici Jeleni, Paskući je u prvi plan stavila umjetničku stranu njene ličnosti, ono što je kći kralja Nikole radila kao umjetnik, ali i kako su je predstavljali njeni savremenici.
“Kroz istraživanje, pronašla sam mnoge stvari koje se nijesu znale o kraljici Jeleni i njenom životu. Materijal sam pronalazila u arhivima Italije, a sada u institucijama u Crnoj Gori, arhivu Cetinja, muzejima i Istorijskom institutu u Podgorici, a sve da bih osvijetlila period odrastanja kraljice Jelene, koji je za Italijane ostao nepoznat”, kaže Paskući.
Tridesetsedmogodišnja Rimljanka, čiji su čukunđed i prađed kao kompozitori radili za Savoje, pronašla je, osim pisanog materijala, i umjetničke radove na kojima stoji potpis kraljice Jelene.
“Koristila sam pisma koja potiču od konta Livjerija, ličnog sekretara kraljice Jelene, ali sam pronašla i umjetnička djela, radove koje je slikala, a koji se danas nalaze u kućama njenih potomaka”, objašnjava Paskući.

Kaže da je naročita pažnja u objavljenoj knjizi posvećena arheološkim interesovanjima kraljice Jelene, ali i njenim umjetničkim aspiracijama u empatičke svrhe.
“Malo ljudi zna, na primjer, da je kraljica Jelena bila ta koja je pronašla jednu rimsku statuu, te da je radila nacrt za grobnicu u kojoj je sahranjena Rosina Peli, djevojčica koju je početkom dvadesetog vijeka ubio čovjek kojeg su u tom periodu zvali “rimski monstrum”. To je bila 1914. godina, a dugo vremena se nije znalo ko je radio nacrt za ploču, jer je kraljica Jelena sve to radila daleko od očiju javnosti”, kaže Paskući.
Ova istoričarka je, kako tvrdi, našla i dokumenta koja potvrđuju da princeza Jelena od Crne Gore nije promijenila vjeru, kao što se do sada tvrdilo, u katedrali Svetog Nikole u Bariju, već da je to učinila na brodu kojim je putovala do Barija.
“To su samo neke od pronađenih stvari, a ima ih još mnogo”, kaže Paskući.

Fokus ove istoričarke je bio i na humanitarnom radu kćerke kralja Nikole, od čega je najpoznatiji njen angažman koji je uslijedio 1908. godine, odmah nakon razornog zemljotresa u Mesini, a u kojem je stradalo preko 100.000 ljudi.
“Kraljica Jelena je odmah, sa kraljem Viktorom Emanuelom III, došla u Mesinu, i prva je koja je pružila pomoć ljudima. Ona je to radila lično, razgovarala je sa stradalnicima, previjala je ranjene po bolnicama, a zaslužna je i za to što su se ruski brodovi, na njen poziv, usidrili u luku i primili žrtve zemljotresa”, rekla je Paskući.
Kazala je da je naročito interesovao intelektualni aspekt crnogorske princeze koja se školovala u Rusiji, a govorila pet jezika.
“Bila je žena velike kulture, sa izuzetno jakim osjećam i za politiku. Iako nije bila direktno uključena u vođenje Italije, u određenim trenucima ona je predstavljala svoje političke ideje. Tako je, prije Drugog svjetskog rata kraljica Jelena svim kraljevima Italije poslala pismo u kojem ih moli da čuvaju mir. Benito Musolini je tada govorio o kraljici Jeleni, umanjujući njenu figuru, kako se sa njom može pričati samo o bolesti i njenoj djeci, prelazeći preko činjenice da se ona i te kako interesovala za politiku, i da je odlično poznavala političke prilike tog vremena”, rekla je ona.

Paskući je objasnila da u Italiji interesovanje za Jelenu, čija se slika na naslovnim stranama italijanskih novina našla davne 1897. godine, ne jenjava, ali da se i pored desetina knjiga koje se bave crnogorskom princezom, o njoj, i dalje, malo zna.
“Nepoznavanje života te velike žene jeste jedan od razloga što pišem knjigu o njoj. A bila je velika”, kaže Paskući.

Poček bio važan u Jeleninom životu

Prema tvrdnjama istoričarke Paskući, veliki crnogorski slikar Pero Poček bio je jako važna osoba u životu princeze Jelene.
“Poček je čak došao u Italiju kada se ona vjenčavala, i poznatu knjigu 'Gorski vijenac' je predstavio kroz svoju likovnu poetiku. Zadnje poglavlje u knjizi je posvećeno njemu, i njegovom radu ogromnih dimenzija na kojem je ispisana čitava crnogorska istorija kroz članove jedne porodice”, kaže Paskući.
Dodaje da se taj Počekov rada danas nalazi u privatnoj kući jedne od nasljednica kraljice Jelene.

Dostojanstveno živite istoriju

Opisujući sopstvene impresije nakon dvije nedjelje u Crnoj Gori, Paskući kaže kako joj se sama po sebi nameće jedna riječ - dostojanstvo.
“Crnogorci su dostojanstveni, i znaju dostojanstveno da žive svoju istoriju, ispresijecanu bolnim ranama, i da čuvaju i valorizuju svoje kulturno i umjetničko bogatstvo”, kaže Paskući.
Dodaje da je fascinirana zaostavštinom dinastije Petrović Njegoš, velikim pjesnikom i vladikom Petrom II Petrovićem Njegošem, te kraljem Nikolom.
“Počela sam od crnogorske dinastije, a stigla do mnogo vrijednih napisanih stvari”, kaže Paskući.


T. PAVIĆEVIĆ

[Ćipur]

Mirjana Puzović: Četiri crnogorske princeze koje su zavele Evropu