kad bih ti ja, ili bilo ko, dao neki "zdravorazumski" dokaz da Bog postoji, obesmislili bi samo postojanje Boga, jer ne bi bilo vise potrebe da vjerujemo da Bog postoji, ostalo bi golo opstajanje... Bez vjere, nijesmo ni ljudi, vec nesto drugo, karika u evoluciji, koja se opet nastavlja, produkt puke slucajnosti, nesvjesni svjedoci besmisla... Dok nijesmo postali svjesni Boga, nijesmo bili ni svjesni vremena - a ta relacija - vremena koje je Bog "pokrenuo" po zakonima koje mi postepeno otkrivamo, i tako saznavamo koliko smo "ograniceni" u fizickom smislu - i samog Boga, kao vrhunske, pozitivne, nevremenske, neprolazne sile sposobne da bude potpuno izopstene od toka vremena koje nam je podareno, dakle sama ta relacija je sustina trazenja smisla naseg postojanja. Nas, koji smo postavsi svjesni toka samog vremena; i stekavsi samim tim svijest o beskonacnom, u pogledu bilo koje od 5 dimenzija - postali istovremeno svjesni sopstvene ogranicenosti u svijetu tih zakona...
I gdje je kljuc? U nama samima! U saznanju da smo mi sami dio Bozanske klice, moci promisli, pa makar i djelic. U saznanju da koliko god sitni i nebitni bili, mi jedini jesmo svjedoci jedne kosmiscke borbe nistavila, prolaznosti sa jedne i vjecnosti, apsolutne istine sa druge strane - borbe koja prozima svaki neutron ovog kosmosa, svaku misao, trenutak.
Naravno, ti tu borbu vidis kroz reinkarnaciju, put ka savrsenstvu, ja je opet vidim na drugaciji nacin, jer mislim da je svaka individua dobila pravo na sopstveno, nezavisno postojanje, sopstvenu borbu do spoznaje vjecnosti - kroz spoznaju sopstvene poniznosti, a istovremeno i velicine. Jer pred Bogom je i ona trina u vidu jednog elektrona, i sva beskrajna velicina vasione, jednaka - jer su dio iste sile, postojanja, iz istog nistavila dotaknuti Bozijom Rijecju su nastali.
Zakomplikovah li mnogo
?
Bookmarks