Roditeljstvo, da ili ne?

[Phénix]

Taman krenem nešto da joj ispričam (nebitno pofalim, požalim), evo mala joj donese nešto pa zapitkuje, ono drugo malo se ukenja, onda se njih dvoje pobiju, vriska, plač, kuma totalno dekoncetrisana u razgovoru mene pita neko savim deseto pitanje koje nema veze sa mnom (lupam, kako ti je bilo na kurs? -Koji kurs, drugarice), jer ona tu nije prisutna.

hahahaha desilo mi se slicno sa jednom drugaricom, ja joj se nesto pozalim kako ovih dana nisam nesto ok a ona mi na kraju veli: e bas mi je milo sto si super xD. I sjecam se jedno jutro ja kod nje na kafu, djeca spavaju, ona ih gleda i veli mi: nema nista najljepse na svijetu od djece, kad ces ti? A drugi dan isto tako krenem na kafu kod nje ona otvori vrata sva rascupana, u pidzami i veli mi: slusaj! nemoj nikad da radjas! hahahahaha kako sam se presmijala rekoh pa sta cu onda?

[KRKNA]

Kad te tako mudro posavjetuju 'Nemoj se udavat' i rađat' te što imaju i đecu i muža, samo ih pitaj što ne daju đecu u dom kad su toliki teret i kad im se život omrza'..Nikad ti više to neće reć'...Još će se i naljutiti..al boli te uvo, ne bile prve počet' s proseravanjem...

[Phénix]

neee ne bih to nikad rekla. Ma meni sve smijesno to i ne smeta mi kad me neko pita, odgovorim, posprdamo se malo, nista strasno.
Kad imas djecu normalno je da ima dana koji su super a ima i onih manje super ali to je kao u svemu. I sa poslom je tako, i sa momkom je tako. Ima dobrih i losijih dana jbg, zivot je takav i dobro je jer bi bilo dosadno da je sve "bajno" non-stop. Yin-Yang brate

meni jedino nervira kad me neko pita: eee? sta ima? ovo "sta ima" mi okrene glavu naopacke.

[starwalker]

Nije CG ni toliko loša.. Makar smo multikulturalni, multi ovo i multi ono.. idealna za razumijevanje drukčijeg, učenje od njih i sl.
Treba da vidiš, ako već nisi, šta se radi samo u Srbiji, a eto nam je na pjenu od mora. Ja svaki dan pogledam hroniku iz Srbije da bih CG mogla valjano da cijenim.
Mada mi Novi Zeland nešto.. kao da me doziva.

S ostatkom posta ne mogu ne biti saglasna, starkić.

Milslim da CG uopšte ne kaska za ostatkom regiona po tim i takvim trendovima, stvar je da nam medijska i mentalna izolacija ne dozvoljavaju da uvidimo svoju bolnu tačku. Postoje hronike koje nisu hronike.... izolacionizam ne priča/ne piše ...o stopi samoubistva kod naših sugrađana, teškoj bijedi, enormnoj potrošnji psihofarmatika.... (koliko je među tom populacijom roditelja?) uslovima u zdravstvu, školstvu.. umjesto toga mi živimo uljepšanu stvarnost tješeći se kako je preko grane komšiiji dno dna. Da ne skrećem dublje u političku baru, poenta je da je svejedno gdje se nalazimo na prokletom Balkanu.. .... razlika je u nijansama. Svi se na kraju ulivamo u istu kanalizaciju.

Oko drugog dijela posta nemam što komentarisati jer to je tvoj stav, prema tvojim mjerilima sigurno ispravan i tu se nema potrebe nešto komentarisati, a što se tiče mladalačkog duha, ne slažem se, mislim da se čovjek takav radja i ostaje mlad duhom bez obzira ima li djece ili ne, do smrti

I to stoji.
Isto tako stoji da su mnogu vedri, pozitivni, uvijek nasmijani roditelji završili na vješalima, ispod mosta... ili šta je već popularno, i to zbog delikventskog, ovisničkog idr. ponašanja svojih žarkih sunašca, mjeseca i drugih sjajnih zvjezdica.

Postoji jedan mali zajeb koji se zove bolest, ima ih raznih i svi smo im itekako podložni.

Naravno. No, kad ne moraš da misliš na zdravlje djece, njihova konstantne potrebe i svakodnevne obaveze s njima, logično je da ćeš svu pažnju usmjeriti valjda na sebe i svoje tjelo/duh - odnosno zdravlje.

Nazdravlje svima nama, možeš ti bit mlad duhom koliko hoćeš kad počne da te spopada ponešto sa svih strana.

Medicina je danas toliko napredovala da ne postoji apslolutno zdrav čovjek te je logično da nas jednog dana sve u manjoj ili večoj mjeri čeka neko sran1e..

E, tu sad možemo nastaviti temu "sebičnost" koja se jako potencira od strane vas forumskih roditelja i vaših wannabe kolega..
Da li je veća sebičnost (kad dođe takvo stanje bolesti i iznemoglosti) privezati potomka uz vašu bolesničku postelju ili uopšte zahtjevati (iili stvoriti osjećaj obaveze) stalnu pažnju u danima starosti i iznemoglosti (ima za posljedicu remećenje svakodnevnih obaveza i niz proizilaznih stresova); ili se veća sebičnost ipak ogleda u davno počinjenom izboru tog starca da nema potomstvo ali se ipak dostojanstveno nosi s procesom starenja i svim nedaćama koji isti donosi, pritom ne okrećući drugima život na glavačke ?

[Raquel]

Ih, starkić.. Što se CG tiče, meni mediji i nisu potrebni.. hodam njenim ulicama. Ali ne dozvoljavam sebi da ne vidim i ono lijepo.
Ali, ti si iz HN-a, razumijem ja. Tito je otvorio temu o vašem gradu prije preko 10 godina. Ono što je opisao, moglo se prenijeti i na NK. Ista stvar.
Ipak.. ipak!

EDIT: Evo je tema... https://forum.cdm.me/showthread.php?...ded&highlight=

[zrnojed2]

Sebicni ljudi(zene) i ne treba da imaju djecu.

Sent from China

[Artemis]

Iha...koliko pisanije sam propustila a nemam kadE da čitam sve boga mi...

Samo bih da se složim sa drugaricom Krknom oko ovog posta vezano da kumu.Nisu meni mrzna djeca kad odem u goste,daleko od toga,ali lično bih se potrudila sat vremena da odvojim totalno nasamo za nekog koga dugo ne vidjam i s kojim sam željna priče,bez upada i prekidanja.Znam da isto kao što bi ona razumjela da imam obaveze prema djeci tako bih valjda i ja trebala da imam malo osjećaja da ih ona nema i da je željna da me vidi i da mi ispriča po nešto u nekoj mirnijoj zasebnoj atmosferi.Ne bih se lijepo osjećala da je pozovem kod sebe a ne mogu od djece ništa jer prosto znam da će se osjećati tupavo.Zato ponekad ne razumijem ako nekog pozivaš a nemaš vremena za njega.Obično se vidjam sa udatim drugaricama negdje u vrijeme kad će djeca da odspavaju pa onda ugrabimo da popričamo lijepo,a opet vidim i djecu.

E,al moram reći,što se vaspitanja djece tiče i kad malo poodrastu...grozim se kad ih roditelji ne nauče da nije pristojno da se tamani keks na stolu koji je postavljen gostima.
Imam jednu drugaricu sa troje djece odraslije,i ama svaki put čim ona postavi nešto slatko da me ugosti,u roku od 3 sekunde ostane samo jedan keks ili jedan smoki oko kojega se na kraj pobiju. Evo sad se smijem,ali stvarno nema smisla

[kvarni]

A sto je ovo, vi se pomiriste, a ja ocekivao ihaha pisanije

[KRKNA]

Upravo tako Artemis, a zvončica reče da ja zanovijetam i da se ljutim, jer smatram da moja kuma tim ne nalaženjem slobodnog vremena, ili zvanjem u 'ludu kuću ' mene ne ispoštuje onoliko koliko zaslužujem i koliko tražim...a tražim jedno mirno prije ili poslije podne gdje ćemo biti koncetrisane jedna na drugu bez uznemiravanja bilo koje vrste, a može da se iskombinuje..eto tate, baba, vrtića, tetaka...ali očiegledno se mojoj kumi ne druguje sa mnom..I to mogu da shvatim i prihvatim, idemo dalje, ali nemoj da govoriš da sam ja ta koja se promijenila, da ne pravim kompromise, da ne razumijem...Svaki uzrok ima svoju posljedicu...

[montenegrina]

Dok čovjek nešto ne proba, teško može da sudi. Zato, lakše je o svemu suditi forumašima sa djecom nego onima bez djece. Oni sa djecom su bili u koži ovih drugih, ovi drugi nijesu u njihovoj tako da su roditelji tu u prednosti.
Starwalker, koliko sam shvatila ti si iz HN. Vjeruj mi, primorje i taj mir je itekako pogodan za podizanje djece. Nema one trke, brzine, stresa, dolje je sve polako. Nikada ne bih mijenjala svoje djetinjstvo i odrastanje za neku drugu sredinu. Nijesi ti još našao pravu ženu, onda ćeš drugu priču pričati. Kada sve što voliš kod jkedne žene, želiš da vidiš i kod svog djeteta.
A priče da se sa djecom ništa ne stiže, ne piju vodu. Onaj ko je smotan, i ko inače ne zna organizovati svoj život možda ne stiže. Recimo moji roditelji si imali praksu da svake Nove godine putuju, i tu praksu su preskočili samo jednom, kada sam ja imala 4 mjeseca. I nikad više ankon toga, jer sestra je rodjena u aprilu i već je sa 9 mjeseci bila spremna da putujemo svi skupa. Nikada se ničega nijesu odricali, sve smo zajedno kao porodica uspijevali. Dje je ljubavi, sloge i razuma sve se može.
KRKNA, ima nešto i u vaspitanju. Sad sam sa kafe od drugarice, djeca su u sobi dok pijemo kafu. Tako je bilo od prvog dana, znači jednostavno su vaspitani da se ne vrte oko stola kada se pije kafa, jer to je taman tih sat vremena u koje se mogu igrati u dječijoj sobi. Ne postavljaju pitanje uopšte. Mada, kada ih nema, meni nedostaju Sjajni klincu.
Zaključak svega je, ne osudjujem niti jednu stranu, ali mislim da ipak ovi koji nemaju djecu, moraju saslušati mišljenja ovih drugih jer ipak su u tome.
I moj zaključak je, da su djeca i pored toga što su briga i obaveza, najveća radost i smisao života.

[KRKNA]

Ovi moji kumovi su dobri roditelji.

[luv_is_a_verb]

ne znam. ja mozhda nemam nekad vremena da se vidim sa ljudima koje volim, shto ukljuchuje i kumu mi, shto stv ne znachi da naveche (a to je bezmalo skoro svako veche) telefonom ne istorokcemo sve od '91. na ovamo shto smo zaboravile jedna drugoj rec. i djeca spavaju aman rijetko al se deshava, a ni tel nije zaludnJa sprava, kad vec ne mozhe u datom momentu face to face.
pojma nemam, neko se mozhda bolje neko gore izorganizuje sa svim. nedje sam i ja shvatila da djeci nijesu potrebni roditelji sa krizom identiteta koji pate shto nisu neshto za sebe uradili pa im to i prebacuju. zadovoljni nas dvoje, zadovoljan i on. njemu uvijek pazhnja, a i mi da punimo baterije.

[γνῶθι σεαυτόν]

da su djeca i pored toga što su briga i obaveza, najveća radost i smisao života.

Hm, svi oni koji nemaju djecu, kolektivno da se ubiju, džaba su se rađali, djeca su smisao života. Aman... Možemo li da se nađemo na sredini pa kažemo makar da su jedan od, a ne glavni smisao života? Nek bude da smisao života ćine više stvari, zdravlje, sreća, ljubav, životni partner, blagostanje, ispunjenost u poslu... Nije dovoljno imati djecu, ni bliiiiiiiiiiiiiizuuuu.

Pretpostavimo da neko ko ima ovo - zdravlje, sreća, ljubav, životni partner, blagostanje, ispunjenost u poslu a nema djecu, je daleko zadovolniji od onog koji ima djecu, a sve ovo ostalo nedostaje.

[Ulix]

Možemo li da se nađemo na sredini

Može samo u odnosu 1:2

[montenegrina]

Hm, svi oni koji nemaju djecu, kolektivno da se ubiju, džaba su se rađali, djeca su smisao života. Aman... Možemo li da se nađemo na sredini pa kažemo makar da su jedan od, a ne glavni smisao života? Nek bude da smisao života ćine više stvari, zdravlje, sreća, ljubav, životni partner, blagostanje, ispunjenost u poslu... Nije dovoljno imati djecu, ni bliiiiiiiiiiiiiizuuuu.

Pretpostavimo da neko ko ima ovo - zdravlje, sreća, ljubav, životni partner, blagostanje, ispunjenost u poslu a nema djecu, je daleko zadovolniji od onog koji ima djecu, a sve ovo ostalo nedostaje.

Prihvatiću tvoj post samo u slučaju ako mi pokažeš gdje sam to napisala da su jedini smisao života, i da ne daj bože neko da se ubija ako ih nema? Potrudimo se da bar pročitamo što onaj drugi napiše. Naravno da život čine još milion lijepih stvari, ali ovdje je ovo tema zar ne?
Nemoj biti tipičan Crnogorac da sve gledaš crno/bijelo, da jedno drugo isključuje Niko nije rekao da su oni bez djece, a sa zdravljem, blagostanjem, ljubavlju, itd, nesrećni.
Potpuno pogrešno si shvatio moj post i imaš neki isključiv stav na ovoj temi.
Ništa lično naravno

[Maja]

hm.. meni je kumce zanimljivije od kume.. i bistro dijete, i zabavno, i sa nevjerovatnim smislom za humor, i pazljivo, i lucidnije se ponasa bez kume u pozadini, a cini mi se i bolje od nje, i kapira brze nego kuma 'danas'..
Vise bih voljela sa njom izaci i ispricati se samo s njom u setnji nego sa 'danasnjom' kumom..
Ovo "danas" je valjda jasno..
Hvala Lepo

[remark]

E, tu sad možemo nastaviti temu "sebičnost" koja se jako potencira od strane vas forumskih roditelja i vaših wannabe kolega..
Da li je veća sebičnost (kad dođe takvo stanje bolesti i iznemoglosti) privezati potomka uz vašu bolesničku postelju ili uopšte zahtjevati (iili stvoriti osjećaj obaveze) stalnu pažnju u danima starosti i iznemoglosti (ima za posljedicu remećenje svakodnevnih obaveza i niz proizilaznih stresova); ili se veća sebičnost ipak ogleda u davno počinjenom izboru tog starca da nema potomstvo ali se ipak dostojanstveno nosi s procesom starenja i svim nedaćama koji isti donosi, pritom ne okrećući drugima život na glavačke ?

Ja napisah prije da ću, ako dočekam starost, po svaku cijenu u starački dom što mi je i najlogičnije jer se tamo družiš sa svojim vršnjacima i nisi teret đeci.

Ne znam da li ovi "protivnici" roditeljstva žive sa roditeljima ili su samostalni?

Sam se staram o sebi od 18-te a živio sam odvojeno od kuće 10-tak godina, sa kraćim prekidima, i ko me god pitao kad ćeš da se ženiš, kad će đeca i ostala neboluzna pitanja dobijao je prikladan odgovor.

[kvarni]

Hm, svi oni koji nemaju djecu, kolektivno da se ubiju, džaba su se rađali, djeca su smisao života. Aman... Možemo li da se nađemo na sredini pa kažemo makar da su jedan od, a ne glavni smisao života? Nek bude da smisao života ćine više stvari, zdravlje, sreća, ljubav, životni partner, blagostanje, ispunjenost u poslu... Nije dovoljno imati djecu, ni bliiiiiiiiiiiiiizuuuu.

Pretpostavimo da neko ko ima ovo - zdravlje, sreća, ljubav, životni partner, blagostanje, ispunjenost u poslu a nema djecu, je daleko zadovolniji od onog koji ima djecu, a sve ovo ostalo nedostaje.

Roditeljstvo je brate ******. Evo ja sam roditelj. Vazda drugi, a naucio da bude prvi. Prvo njemu pa meni. Skupo je. Nervira se coek. Razocarava. Pita ponekad ima li sve smisla.

To je crna strana roditeljstva.

Ima i pozitivna, a znas li sta je pozitivna?

Kad skaces sa bandzija, i osjetis rush, blizine smrti, kraja svega u cemu uzivas. ALI znas da si siguran i mozes da uzivas u rushu, jer koliko god bilo strasno, istovremeno je prelijepo. Jer znas da te drzi kanap. Roditeljstvo je hiljadu puta jaci rush; ekvivalent kanapu na bandziju, koji mijenja perspektivu dozivljaja smrti, je BITI roditelj, i to mijenja pogled na sve, i uvjek vise uzivas nego sto ti je ruzno

Nadam se da si dovoljno pametan da ukapiras.

[Petronas]

Ne zaboravite da smo na ovom istom topicu, samo par strana unazad, imali priliku da pročitamo da su đeca "produkt" dosadnog života.

E sad, što može da se odgovori na ovako defektno i izopačeno razmišljanje ne znam...

[goozica]

A ne moze zivot bit dosadan nikako. To sto je coek sam sebi dosadan i sve mu je dosadno, nije do zivota.

[γνῶθι σεαυτόν]

Roditeljstvo je brate ******. Evo ja sam roditelj. Vazda drugi, a naucio da bude prvi. Prvo njemu pa meni. Skupo je. Nervira se coek. Razocarava. Pita ponekad ima li sve smisla.

To je crna strana roditeljstva.

Ima i pozitivna, a znas li sta je pozitivna?

Kad skaces sa bandzija, i osjetis rush, blizine smrti, kraja svega u cemu uzivas. ALI znas da si siguran i mozes da uzivas u rushu, jer koliko god bilo strasno, istovremeno je prelijepo. Jer znas da te drzi kanap. Roditeljstvo je hiljadu puta jaci rush; ekvivalent kanapu na bandziju, koji mijenja perspektivu dozivljaja smrti, je BITI roditelj, i to mijenja pogled na sve, i uvjek vise uzivas nego sto ti je ruzno

Nadam se da si dovoljno pametan da ukapiras.

Em je glupo poređenje em si se previše trudio da uveličaš. Vecina je crnjak + biološki usađen osjećaj da voliš svoj potomak čime se evolucijski osigurava da ga zaštitiš. Al na dnevnom nivou je crnjak.

[Caesar]

Jedini crnjak u roditeljstvu je što se previše vezeš za te klince. Temperatura, bolesti, povrede, gubljenja po plaži... Ono kad bi sve dao da se to tebi desi, a ne njima. E, to je zajebato baja moj jer boli. Ovo ostalo je samo nekad naporno, a počesto zabavno istovremeno. Može se od njih i naučiti dosta. Zapravo podsjetiti svega što smo znali. Kako davati, opraštati...Neprocjenjivo.

[Ulix]

Jes, bude crnjak kada te neko stalno podsjeća da nijesi ti najvažniji na svijetu. Ček. To u stvari tako treba bješe li?

[γνῶθι σεαυτόν]

gubljenja po plaži

Ahahahah nemoj naglas, da ne čuje socijalna služba.

[kvarni]

Em je glupo poređenje em si se previše trudio da uveličaš. Vecina je crnjak + biološki usađen osjećaj da voliš svoj potomak čime se evolucijski osigurava da ga zaštitiš. Al na dnevnom nivou je crnjak.

A mi smo i dalje stvorenja vodjena instiktima. To ces shvatit vremenom. Ili neces. Izostanak roditeljskog instikta je potpuno priodna pojava. Cak i u proridi svaki muzjak ne pravi djecu. Zna se ko pravi djecu.