Uvijek stara fora… i uvijek nova budala.
Mora biti jasno, bez obzira na sve… bez obzira na nepravde koje su nam nanijete u daljoj ili bližoj prošlosti… da nema Božije pravde među zapadnjačkom stokom. A nažalost, mi smo preglupi da se sami snađemo i shvatimo, jer nam je stepen obrazovanosti - mizerija svih mizerija. Očito je da smo premali, a da bismo slobodu dobili sami. Sve je prodaja dupeta jačemu zarad “đentlmenskog” dogovora o potpori. A nama Balkancima nikad nije polazilo od ruke da dupe – ako ga već
prodajemo – (bar radi svoje đece) prodamo po što većoj cijeni.
Mjesto da ga prodajemo, ne znam… recimo Švedima, Rusima (ali sa ispravnom računicom, a ne ovako), Tajvancima, ili kome god – ko bio ponudio bar neku pristojnu protu-uslugu; mi ga (tj. naša “voljena” vlast) nijesmo sposobni prodati bar približno onoj cijeni koju bismo mogli dobiti da znamo i umijemo računati, već se (uglavnom iz hitne potrebe don Mila i ekipe debila) trguje sa– “Idrizi &Co.”, i lobijima najgorih lopurdi koje je ovaj planet vidio. Pa ako već trguješ s lopurdom, daj bar da je lopurda sa stilom, a ne “pekarski sindikat” Iljirije. A ako se već trguje i š njima, šta se bar ne pokuša “iscijediti” neka beneficija za onaj naš crnogorski jad šta crkava u Arbaniji - i sve ga je manje, jer ga je matica zaboravila; dok Gzima i ekipu libo racku.
Taj Đuksi je stvarno stvor svoje vrste. Da se još neko nije našao da ga raščereči i baci ribama u Skadarsko Blato – to mi je samo pokazatelj koliko je Crna Gora potonula. Nije da je Peđa nešto bolji, ali idemo redom…
Sve u svemu braćo, sranja nam tek predstoje. Šteta, ali stvarno smo u kurcu.
Biti sa Srbijom, i još ovakvom – za to stvarno treba imati “bad luck”… ali stvarno.
No biti “samostalan”, i to još na način, na koji nam to sprema chef Milo le Debilo - po “big brader” recepturi… ne znam. To je jednako bijedno.
Jednostavno… i jedno drugo su – obzirom na okolnosti – tužan izbor pred koji smo stavljeni… (da se mi ipak (ka u onom vicu) pobacamo s Lovćena – pa šta bude? )
Prvo se priča o “građanskoj državi”, a onda se trabunja o parlamentu s nacionalnim strankama (?). Pa kakva je to kretenarija?
Lupeta se o evropskoj budućnosti, kao da se sjutra tamo ulazi. Čak i da to neko ponudi odmah nakon referenduma – samo bi idiot (sa certifikatom) to prihvatio.
Prosto bi nam pojelo bilo kakve šanse da ikada imamo nešto što se ekonomijom može zvati. (Iako, ruku na srce - ekonomije i ovako gotovo da i nemamo.)
Proturaju se takve splačine, da mi je drago što nemam TV CG preko satelita, jer bih se već odavno bacio sa Velebita u more od jada. (Iako bih povremeno pogledao bar oni Top Volley – naravno, ne radi voleja, već radi onije topića )
Ne znam… gledam sve to ođe đe jesam, i već je sve viđeno. I nemam snage ni želje opet to sve gledati ponovo. A biće baš tako. Ista glumatanja, ista sranja, isto sve. Samo jasno… donekle u razlikama kod nijansi – čisto toliko “da se Vlasi ne dosjete”.
Koliko god to bezumno i glupo moglo zvučati, zapravo si mislim da bi bilo zanimljivo kad bi stvari mogle ostati ovakve, zaglavljene u vremenu. Ipak postoji neka euforija… naivno, prostodušno, i pomalo balavo očekivanje čuda i čudesa kad se vrne nezavisnost. Neka naivna vizija kako će sve biti drugačije. Daleko od toga da tvrdim da je sad super.Ali da će biti drugačije kad postanemo samostalni – hoće – na gore. Bar za duže vrijeme.
Imam neki čudni osjećaj za filing, da mi se sprema “de ja vu”. I to onaj koji nikako ne bi bilo poželjno proći opet.
Daj Bože da se varam. (Amin).
Bookmarks