''Kafkina pisma ocu'' su nesto sto bih definitivno izdvojila kad je on u pitanju ~ koliko zbog savrsene forme toliko i zbog sadrzine i onoga sto je Kafka njima uspio da kaze. Negdje se jasno i naziru ideje njegovih djela i osnova od koje je polazio. Poslije citanja pomenutih mnogo je jasnija tama i zatvorenost Kafkinih djela, i ona nedovrsenost koja negdje izvire iz makar jednog lika i ostavlja prostor za trazenje izlaza.
Bookmarks