Nebojsa Medojevic Srbin Iz Sjenke
NEBOJSA MEDOJEVIC SRBIN IZ SJENKE
Postoje ljudi koji ne mogu da odrastu, vec zakrzljaju fizicki ili mentalno, politicki; postoje ptice koje nikad “ne mogu da polete”, a trude se; postoje i oni koji gmizu, htjeli bi da polete a ne mogu.
I sto im ostaje drugo u njihovoj mediokritetskoj sudbini nego da zavide onima sto im je Bog dao da se vinu i uzlete visoko, da ih ogovaraju i klevecu, nipodastavaju, proglasavajuci sebe ekspertima za stvari zemaljske, baveci se svime i svacim, svastareci. A neki postanu i svastocine, ne birajuci sredstva da dodju do necega sto im Gospod kad je dijelio sudbinu nije namijenio. Ima ih raznih. Ima ih i kod nas i kod drugih.
Jedan od takvih je, zacijelo, naravno u politickom smislu, jer nas njegova ljudska strana ne interesuje (posto je ona polje za eticare ili slucaj za psihijatra) jeste i nas Nebojsa Medojevic, u javnosti od neke posebne miloste nazvan Medo. I to mu je tako ostalo - da nadimak bude poznatiji i od imena i od prezimena. Taj nadimak asocira na dobrocudnost, pitomost i vedrinu. Ali nas Medo sve manje ispoljava te osobine koje bi pristajale njegovom dobrocudnom nadimku. On vise nije nimalo dobrocudan, naprotiv, postao je vrlo zlocest, pakostan, i sve manje sa dobrim namjerama, tako da ga se i poznanici plase kao da su zasli u neku divljinu.
Taj nas Medo, izgleda, nije vise ni nas, kakav je da je. Oni koji ga pamte od ranije znaju ga kao vrlo visprena, otresita mladica, istina sa uvijek povisenim tonom i nekultivisanim gestikulacijama. Sada kada je Medo postao tudji Medo i pokazao se opasnim za okolinu u kojoj je odrastao – vec se na njega drugacije gleda. Pogotovo otkad je ufiksirao da moze u cijelom arealu da bude glavni, cak i da poleti na premijersku ili predsjednicku stolicu. Za sada se ne zagoni na onu mitropolitsku, na kojoj nepravo sjedi Amfilohije. Ali uz malo bradice, a da je zapusti bilo bi je dosta, mogao bi se uspeti i na taj polozaj.
Nekad je Medo bio Crnogorac, a sada nije bas sigurno je li jos pri tome. Taman kao Pedja Bulatovic. Kao da je biti Crnogorac neko prokletstvo ili titula koja nosi ne samo veliku odgovornost nego i sudbinsku predodredjenost. S tom pripadnoscu se moze, ako se zeli doci do kakva imetka, biti samo na gubitku. Vise se isplati biti Srbin. S tim, brate, nemas nikakvih problema, cak ni tamo gdje su ti “etnici” bili prokazani. Svud su ti vrata otvorena i mozes lijepo da se ofajdis, da obezbijedis cak i cukununuce.
Takodje, zalagati se za neke nacionalne, drzavne i slicne crnogorske interese ne donosi neku veliku korist, osim moralne, politicke, ontoloske. A ko zivi od svoga nacionalnog i drzavnog bica, od borbe za drzavnu nezavisnost Crne Gore? Samo oni kojima je to sudbina. Koji ne mogu da otprte breme koje su dobili rodjenjem.
Iako je jak, Medo je od toga odustao. Rasprtio je svoje breme i sada slobodno landara. Moze kud hoce. Cak i do Zemuna. Steta sto je prestao da izlazi onaj nadistorijski casopis “Identitet”, u cijem urednistvu je bio i u kojem je saradjivao. Sto god pricali da pricali o famoznom “Zemunskom klanu”, on je Meda zaduzio. Nigdje tako nije mogao da istrese svoju intelektualnost, saspe znanja, izruci vizije. Iako tog casopisa izgleda vise nema, on je za to drustvo ostao vezan do kraja zivota, jer je to bilo zariste “demokratije” koja se, da je malo nabrekla, mogla slobodno izvoziti. Ovako bavi se samo privatizacijom. I posto vise nije onako hitar kao ranije, volio bi da svuda i u svemu bude glavni.
Tako je njime u posljednje vrijeme zavladala opsesivna fiks-ideja da bude predsjednik ili premijer.
Zato se, iza busije Grupe za (srpske) promjene , zaklonio i okomio na Mila Djukanovica, kao da mu je on kriv za sve u zivotu.
Salje mu razne poruke, ogovara ga i klevece, optuzuje, sudi - samo zato sto sjedi na stolici koju je on ufiksirao da treba da mu pripadne, ali Milo nikako da shvati toliku opsesivnost, pa nece da se izmakne da Medo sjedne. I sav belaj otud pocinje.
Medo kao zemunski Srbin iz sjenke htio bi da se sto prije docepa te stolice, kao da mu je predodredjena od boginje nuznosti, koja je prilicno ravnodusna prema njegovoj opsesiji. Kao Srbin iz sjenke, a u sprezi sa pokrajvodjanskim ravnogorcem Andrijom i crmnickim “vitezom tuznog lika”, Cakijem, a posebno sa kocopernim Pedjom koji u Beogradu nece da je Crnogorac a u Crnoj Gori Srbin, htio bi vladu iz sjenke i vaspostavljenje, iz sjenke, “srpske” Crne Gore, odnosno ravnogorske drzavne zajednice sa Srbijom. Medo zivi u svojoj opsesiji, ali bogme i od nje. Varakajuci se tamo i ovamo uspijeva da se bar lijepo nosi, a valjda dobije i kakvoga drugoga dzevapa. Tako svake nedjelje, bar jednom, on na adresu premijera Mila salje poruke da mu se mice s mjesta, ogovarajuci ga i u njegovim, svasta mu pripisujuci, tako da se covjeku smuci i na sebe i preda mu tu djavolju stolicu.
Ali Medo, kao pravi divinic ufitiljio: ne da je Milo njegova opsesija vec Medo njegova. Ali posto Milo zna na kojoj stolici sjedi i koliku odgovornost nosi i crnci i radi, nema vremena da se Medu posebno posveti, da mu otpisuje i odgovara. Onako ga ponekad uzgred “pecne” da ga ne bi ticao dostojanstvo i nanio dusevne bolove, i to morao da plati, sto bi Medu dobrodoslo kada mu zakasne honorari iz Srbije. Ali ne treba mnogo, samo rijec pa da se Medo nadje povrijedjenim. I htio bi duel s Milom, na televiziji, da ga svi vide, da moze da se hvali da je bio sa njim u strasnom agonu, da prica: custe li sto mu rekoh. S druge strane, Medo Mila dozivljava kao gospodara, ali ne svoga, jer on ima svoje od kojih ima vajde, koji su ga zaduzili. A od Mila nema nista. Ali i Milo je tvrdoglav, pa nikako da kao gospodar izadje Medu na megdan. Jos premijer negdje rece, po belaju, da on kao gospodar nece na duel sa slugama, pogotovo tudjim. Tako da se Medo naljutio i napristio, od muke se neke naduo, hoce da ljosti. Al mu i zajad. Pa trazeci alibi, smislio je kako je on Milu postao nocna mora. A vele da Mikas, kad stigne, dobro spava. I Medo mu se uopste ne snijeva.
A Medu muka. I onda odmah okupi novinare, uprilici pres-konferencije, uslika se na razne televizije, pa po Milu: da ga vise ne ogovara na konferencijama za stampu vec, kao baba o ustipcima, da se suoci sa njim. U duelu pred TV kamerama.
Kako se neko mogao usuditi da sumnja u njegovo opredjeljenje da je za nezavisnu Crnu Goru, iako je Srbin iz sjenke, te ne dopadaju mu se neke Milove izreke. Ali Medo da mu vrati za onu izreku i nekakav moravac koji igra sa prosrpskim liderima, kori gradjane Crne Gore zato sto su imali povjerenja da ideju crnogorske nezavisnosti prepuste u Milove ruke i htio bi da ih uplasi od nezavisne drzave, jer bi u njoj bio i Milo i, sto je najgore, bio bi prvi predsjednik nezavisne evropske Crne Gore, a to Medaga ne bi mogao da podnese, jer je to njegovo opsesivno mjesto za koje bi se potezao i sa Ratkom Knezevicem, ako bi mu za to morao nesto kompenzirati.
I da bi Mikasa ujeo za srce, Medo ga je nazvao “odlazecim premijerom”. Medjutim, ovaj to prima na zagluske. I, sto je najgore po Meda - nece da odlazi. A Medo da bi mu vratio udario mu je na karakter da je totalitarni i autoritarni premijer, sto je pred svijetom, navodno, Crnoj Gori, kamen o vratu. Ako ima takvih bubulja, a ima, Medo nije samo o vratu drzavi nego vuce Crnu Goru za rep i ne da joj naprijed. Tu su njegova benetanja o “mikro” privatnoj drzavi, aferama, gradjanima drugog reda.
E, ali da bi javnosti iole bilo jasno sto hoce, kad se Milo na to ne okrece koliko na smrdljivi sir, Medaga porucuje: “Njemu treba drzava da bi ostao na vlasti, a nama treba vlast da bi popravili uzasno stanje koje ce ostati poslije njega.” Ali znaju gradjani, a bogme i Milo, da drzava nije za medjede.
Vele da je Medo americki favorit, i ne jedini. Ali to je dvostruka zabluda: em nije ni rezerva jer nema politicku garanciju niti partiju, a kod naroda nema prodju. Ne vjeruje narod onima koji bi bili kadri da ga ostave i bez drzave i bez drzavne ideje. Koji bi da ga skupo prodaju a jeftino kupe. Milo je Medova nocna mora, prejak rival.
Medo je sebi najmiliji. Ali i sopstveni dusman. Politicki hermafrodit.
Reply With Quote
Originally Posted by precizno i tacno
posto su pljevlja tek 1912 usla u sastav crne gore, i posto je etnicki sastav preko 60% srpski + 20ak% bosnjacki, ja se slazem sa konstatacijom iz naslova 
a ti uzmi pa procitaj ponesto a da nisu vijesti 
Bookmarks