Iz raznih novina

[milovan]

daleko od toga Milovane

ne demantujem ja tajnu vezu, vec one koji takve tajne veze deformisu u politicka pravila

Kap po kap Moracha,
Zrno po zrno pogacha.

Kad Moracha teche,

i pogacha kad se, peche,

korito se dubi,

i oshtre se zubi.

Rim se nije sagradio za jedan dan, niti ce CGa postati primjer za dvije tri decenije ostalim jevropskim narodima, ali na duze staze, ja vjerujem u vaskrs chojstva , ljepote i dobrote , medju nama u CGi.

Jer se vecina ljudi, koji sebe smatraju sitima i zadovoljnima, pochnu baviti OPSHTIM DOBROM, i usmjere svoju energiju i svoje vishkove u pravcu svoje postojbine.

Isto kao shto se sve nauke ulijevaju u jedan nauk,

tako se i ljudski napor, ulijeva u jednu rijeku koja teche, i koja je rijeka DOBRA, povremeno pocrveni od potoka krvi, ali rijeka u koju uviru 6 milijardi kapi znoja, teche tiho i klade valja.

[E-1]

Dvije godine zatvora za silovanje maloljetnice

Pošalji vijest | Verzija za štampanje


Apelacioni sud potvrdio je presudu Milomiru M. Bajiću (41) iz Nikšića, sa prebivalištem u Pjaćenci u Italiji, od dvije godine zatvora zbog silovanja, dok su njegovi sugrađani Velizar J. Đurđevac (40) i Danko N. Ćorić (39) oslobođeni optužbe za isto krivično djelo.

Mediji navode da je Bajić 30. marta 1992. Godine u sobi hotela "Zeta" u Danilovgradu, silovao maloljetnu P.P.

On je ošamario, uvukao u automobil kojim je upravljao Ćorić i odveo je u hotel u Danilovgradu, gdje je više puta ošamario, skinuo odjeću i silovao, navodi se u presudi.


Narednog dana Bajić je prijeteći pištoljem primorao djevojku da pođe sa njim, Zdravkom Drinčićem i Đurđevcem. Bajić je zaprijetio djevojci da će je ubiti ako bilo kome kaže, a zatim je ponovo silovao.

U završnoj riječi, tužilac je odustao od krivičnog gonjenja protiv Zdravka Drinčića.

U presudi Apelacionog suda se navodi da je olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne za Bajića činjenica da je proteklo dosta vremena od izvršenja krivičnog djela, te da je u međuvremenu zasnovao porodicu, otac je dvoje maloljetne djece.

[milicaaaaaaa]

:hammer: :hammer: :hammer: idioti jedni raspali! pih :hammer: Mamuti jedni i jos oslobodjeni :shock: zastarjelo :hammer:

[DzoniS]

E stvarno nevjerovatno...hah..takav covjek da ima djecu..e pametne li mu zene sto ga je izabrala...
Ma da se ja pitam svi koji siluju bi mi na dozivotnu robiju..da ne vide svjetlost dana,dao bih im samo 5 minuta da vide oblak ili sunce,nebo,cisto da ih zelja mine...i odmah u samicu...i to bez prozora

[getaway blues]

Poznat sluchaj u gradu, proces koji se dugo vukao, on naravno poznat mafijash iz grada koji je vec dugo vani, velika sramota... Oni i njihove olaksavajuce okolnosti... Pi.

[milicaaaaaaa]

Pih gadovi jedni ubila bi ih. Nema ocajnijeg i odvratnijeg i grozomornijeg cina pih pih i taj sudija koji je oslobodio ovu dovjicu pih uzas :hammer: kakve crne veze ima sto je debil osnovao porodicu kakve crne veze s mozgom kad je umoblnmik SILOVAO MALOLJETNICU i dobio 2 godine :hammer: :hammer:

[Ćipur]

Ljudi i dogadjaji


O IZJAVAMA MINISTRA IGORA LUKŠIĆA POVODOM 160 GODINA NjEGOŠEVOG "GORSKOG VIJENCA"


Kićenje tuđim perjem


U holu Centralne narodne biblioteke na Cetinju 1. novembra tekuće godine otvorena je izložba povodom 160-godišnjice "Gorskog vijenca". Otvarajući izložbu ministar u Vladi Crne Gore Igor Lukšić je, pored ostalog, doslovno rekao:
"Kolo koje je Njegoš zametnuo u `Gorskom vijencu` kao vlast naroda pretvorila se u kolo na kolo tolikih generacija. Petar II Petrović Njegoš bio je utemeljivač crnogorskog društva i savremene crnogorske kulture. Kada je Vuk Karadžić uz Njegoševu podršku vodio borbu za reformu i pobjedu srpskog jezika, crnogorski jezik je bio u službenoj upotrebi. "Gorski vijenac" je napisan narodnim književnim jezikom, a Njegoš je bio prvi kodifikator jezika svojih Crnogoraca".
Po Lukšiću, ako bi se doslovno tumačio, proishodi da je upravo vladika Rade duhovni otac savremenih Dukljana. Razumije se, ista izjava protivurječi zdravom razumu. Jer, kako je Njegoševo srpstvo moglo poslužiti kao utemeljenje savremenom antisrpstvu u Crnoj Gori? Savremena crnogorska pseudo-kultura u nepomirljivom je sukobu sa kulturnim i duhovnim obrascem koji nam je zavještao vladika Rade. Nije neophodno biti previše obrazovan da bi se do takvog uvjerenja došlo. Zato je Lukšićeva izjava lišena svakog racionalnog smisla. Zna uostalom i on sam da stvari ne stoje tako kako ih predstavlja javnosti.
Posebno je besmislena teza da je za vrijeme Njegoševe vlade "crnogorski jezik bio u službenoj upotrebi" i da je upravo vladika Rade kodifikator crnogorskog jezika.
Stiče se utisak da nosioci državne vlasti čvrsto vjeruju da mogu da nam serviraju što im je volja. Ako je ministar Lukšić u pravu, bilo bi prirodno da nam upravo on citira akt kojim je Njegoš ozvaničio crnogorski jezik kao službeni. Razumije se, takav dokumentarni akt ne postoji, kao što ne postoji ni dokumentarni izvor kojim je vladika Rade, navodno, kodifikovao jezik sa istim imenom. Kako već rekoh, zna to i sam ministar Lukšić ali mu istorijska istina ne odgovora. Uostalom, činjenice ukazuju na sasvim suprotan poredak stvari.
Mladi Njegoš je još 1833. zapisao: "Srpski pišem i zborim, svakom gromko govorim, narodnost mi srbinska, um i duša slavljanska". Umjesto predgovora, u spjevu "Glas kamenštaka" Njegoš će zapisati: "Srpska pjesma od srpskog pjesnika, koji rado pjeva o onome što se odnosi na njegov narod, a ne voli da pjeva o podvizima stranih naroda". Na Cetinju je 1836. štampan "Srpski bukvar", a 1838. i "Srpska gramatika". Primjerci istih udžbenika ostali su sačuvani sve do naših dana. Da je genijalni pjesnik odista kodifikovao "crnogorski jezik", isti udžbenici ne bi mogli nositi srpsko nacionalno ime. Zapravo, svako ko je makar površno upućen u ovu problematiku zna da najveći protagonisti projekta crnogorskog jezika otvoreno i javno priznaju da njihov jezik još nije kodifikovan i da mu kodifikacija tek predstoji.
U minulim godinama crnogorski kulturni i informativni prostor masovno je preplavljen izjavama koje vrhune neistinama, krivotvorinama i silovanjem razuma. Najnovije istupanje ministra Lukšića prevršilo je svaku mjeru. Njegošu se pripisuju ideje koje on nikada nije zastupao. U pitanju je dubok sunovrat razuma i savjesti. Zato smo morali reagovati. Jer što je mnogo, mnogo je. Pa ako je i od resornog ministra Lukšića.


prof. Predrag Vukić


http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=125194

[nihil]

Nova prijava protiv Đukanovića
Utorak, 20. novembar 2007. 10:36

Poslanik DPS-a Milo Đukanović nezakonito zastupa firme "Univerzitas" i "Primary Invest", tvrde u MANS-u i traže da Komisija za sprečavanje konflikta interesa o tome obavijesti državnog tužioca, pišu podgoričke “Vijesti”.

U prijavi koja je podneta Komisiji, izvršna direktorka MANS-a Vanja Ćalović traži da državni tužilac ispita koliko je Đukanović zaradio zastupajući te firme u kojima je vlasnik, jer prema Zakonu o konfliktu interesa, javni funkcioner nema pravo da zastupa privatno preduzeće.

MANS se u ponedeljak žalio Komisiji na njenu raniju odluku po kojoj Đukanović kao poslanik i izvršni direktor firme "Capital invest" nije u konfliktu interesa. Prema navodima MANS-a, on je zaradio skoro osam miliona eura na berzi u periodu dok je nezakonito obavljao funkciju izvršnog direktora te firme.

Đukanović je, kako napominje MANS, firmu "Capital invest" osnovao 23. februara i po zakonu je trebao da prenese svoja prava na drugu osobu do 10. marta, a on je to učinio tek 19. septembra, odnosno 20 dana pošto ga je MANS prijavio Komisiji. Komisija je taj datum potvrdila i konstatovala da je predsednik DPS-a preneo upravljačka prava - izvršnog direktora i ovlašćenog zastupnika na Radislava Jovovića.

Komisija u obrazloženju odluke da Đukanović nije kriv nije pomenula zakonski rok, nego je priložila dokaz da je Đukanović u imovinskom kartonu iz 2006. objavio da je vlasnik "privrednog društva u osnivanju", da bi u septembru kada je sporna bila kasna prijava imovine njegovog sina Blaža, Komisija procenila da "je postupio po zakonu, ali ne i u roku propisanom zakonom".

"Kada je u pitanju Đukanović, oni će da izmisle svaki mogući razlog koji im je potreban, samo da ne daj bože ne potvrde da je on prekršio zakon", kazala je u ponedeljak Ćalovićeva "Vijestima", uz najavu da će se na "oslobađajuće" presude Komisije žaliti Upravnom sudu i Vrhovnom sudu.

(MONDO)

[Bonja the Zmaj]

Dok je Google u trećem tromjesečju ove godine uspio da ostvari dobit od čak 1,7 milijardi dolara, a Apple “izbaci” najnovijeg Leoparda 10.5, posmatrajući crnogorsku svakodnevicu nije teško zaključiti da je sistem ostao čvrsto u sedlu. Ovoga puta ojačan Ustavom i “novim” političkim savezom koji je Darmanović već krstio kao “Vladin Blok za ulazak u EU”. Drugačije ga i nije mogao nazvati, s obzirom da su Đukanovićevi ministri osnivači tadašnje Grupe za promjene. Očigledno se potvrdilo da je Montgomerijeva poruka precizno pročitana između redova. Miodrag Perović (čitaj PZP) i političko krilo Eurofonda, Atlas Grupe i Prve banke (čitaj DPS) nastaviće da igraju u istom timu. S druge strane Srbi glumataju ugroženost kroz prolog Filareta i njegov štrajk glađu, sa epilogom kroz novi Ustav, čime dokazuju da ih ne zanimaju ni Srbi ni njihov status. A status će svima biti isti, i razlikovaće se kao i do sada, odstojanjem od stola sa koga se bačaju zlatnici onima koji glume i igraju u filmu crnogorske formalne demokratije. Režiser je isti - “Veljko Bulajić” s tim što su pioniri stasali spremni za nove “pobjede” u slavljenju poraza. Ipak, bez obzira što trećina Rusa po posljednjim anketama vjeruje u SSSR, crnogorski koministi nisu zadovoljni novim Ustavom, što ih sigurno neće spriječiti da zajedno sa golootočanima vidaju rane, ostavljeni bez kompletne imovine koju im je DPS onako “majstorski”, u jednom danu pred sopstvenim očima skinuo sa grbače u zamjenu za bezrezervnu lojalnost. Evropska Unija je Crnoj Gori pružila ruku Sporazumom o Stabilizaciji i Pridruženju (SSP), dok su Englezi građanima novih članica EU zadržali vizni režim i time spriječili scenario koji se desio nakon prijema Poljske, Češke i Slovačke u EU kada je Ostrvo bilo preplavljeno emigrantima željnim dobre zarade. Za razliku od EU, OEBS je ostao dosljedan u svojoj politici u Crnoj Gori. Sjećam se kada sam 2000. godine na sastanku sa Julijanom Pils Jejtsom (tada, novoimenovanim šefom kancelarije za Crnu Goru) iz njegovih usta čuo sljedeću rečenicu: “Svi moji prethodnici virili su iz Đukanovićevog džepa. Mojim dolaskom stvari će se promijeniti”. U istinu su se promijenile, ali tako što su prethodnici otišli kući, a Jejts uskočio u isti džep. Zatim je isti taj OEBS 2002. godine, ovog puta preko šefa Robinsona, spriječio opoziciju da nastavi sa demokratizacijom državnih medija, tako da danas imamo ubjedljivo najgore medije u regionu, partijska glasila koja služe samo zato da bolje sijaju mrakom i “obasjavaju” medije koje direktno kontrolišu najbogatiji pripadnici sistema. Izbori su svi, po nalazima OEBS-a, bili ultra-legitimni… Mnogi su na sličan način prikazali ulogu OEBS-a i na Kosovu i u Makedoniji i situacija je preslikana samo sa drugim igračima. Sasvim sam siguran da ni jedan učesnik političkog života u CG njihovu ulogu, ako objektivno posmatra, ne može vidjeti drugačije. Osim eventualno predsjednika omladine DPS-a, bivšeg predsjednika podmlatka Podgorice i kandidata DPS-a za odbornika na posljednjim lokalnim izborima u glavnom gradu. Naime, OEBS je ovoga puta u svojoj “neutralnosti” otišao korak dalje, Arsenije Boljević, šef mladih DPS-a postao je koordinator OEBS-a na projektu reforme zatvora u Crnoj Gori. Istovremeno sa OEBS-om i šefom DPS omladine radovali su se i penzioneri. Obradovalo ih je njihovo Udruženje tako što im je omogućilo da na po deset mjesečnih rata bez kamate, kupe teleće u juneće meso i to teleću domaću polutku po cijeni od 5,5 EUR po kilogramu i juneći prednji čerek za 3,4 EUR po kilogramu. Jedino nisu naveli od koje firme i po kojoj proceduri je otkupljena tolika količina mesa za glasačku čerek-mašineriju. Za to vrijeme Marović je potukao Đukanovićev rekord i za jedan dan preko akcija Prve banke zaradio 3 miliona eura. Šef je imao malko lošije prolazno vrijeme pa je za 30 dana zaradio jedva 7 miliona. Šteta, a mogao je bar 9. Dok su Venecijanska komisija i EU lomile glave oko toga ko i na koji način treba da bira i razrješava sudske organe Crna Gora se bavila sasvim drugim stvarma, finansijskim naravno. Po ugledu na bivšeg predsjednika Ustavnog suda Blagotu Mitrića, koji je predsjednik NVO Kladioničara, koji su, za malo podigli revoluciju kada su prije nekoliko godina na par dana pozatvarane crnogorske kladionice, i novi predsjednik Vrhovnog suda Radoje Orović od suda pravi kladionicu. On je za sebe i svoje koleginice u sudu sastavio tiket i dobio tridesetak hiljada eura, čime je sasvim sigurno makar na tren zaljuljao Mitrićev kockarski ugled. Slučajno ili ne novac im je isplatila kladionica “Premijer”. Ipak, “neko nas posmatra - neko nas stalno gleda”, u stihovima pokojnog Milana Mladenovića. Korupcija je raširena i ukorijenjena u društvima Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Albanije, Kosova i Turske, a mjere koje se preduzimaju protiv te pojave nesrazmjerne su veličini problema. To se navodi u izvještaju Evropske komisije, do kojeg je britanski Fajnenšel tajms došao prije zvaničnog objavljivanja, a u kojem se ocjenjuje da korupcija, organizovani kriminal i međunacionalne napetosti usporavaju reforme u zemljama zapadnog Balkana. Blagoje Grahovac, penzionisani general prilično je precizno nacrtao trenutno stanje, nabrajajući fakture koje će stizati na naplatu: “Prva faktura je faktura ratnog zločina deportacije građana BiH radi likvidacije, druga faktura je neprocesuiranje ratnog zločina koncentracionog logora Morinj, treća je Bukovica, četvrta je Kaluđerski laz, peta, šesta i sedma su politika zločina u proizvođenju i vođenju tri rata (Slovenija, Hrvatska i BiH, dok zvanična Podgorica nije učestvovala u onom četvrtom, kosovskom). Osma faktura je transformacija šverca kao državnog projekta u organizovani kriminal, kao projekta oligarhije. U maskiranju odgovornosti oligarsi vrlo vješto koriste još jedan trik. Neprekidno proizvode oštre sukobe u Crnoj Gori na linijama: srpsko-crnogorskoj, vlast-opozicija, patrioti-izdajnici, državljani-nedržavljani, crkva-crkva i sl. Građani zanemaruju da se odgovorni za sve fakture upravo nalaze u redovima proizvodača tih sukoba. Procesuiranjem odgovornih za osam faktura, Crna Gora bi se trajno izmirila.”Šteta što “puška” opali prekasno. A i sam je dugo bio jedan od velikih blokova koji su dugo nosili gazdinu građevinu moći. Danas ratni profiteri kupuju istoriju. Bile su to godine bruke, zastide, moralne “izgradnje” današnjeg crnogorskog društva. A s druge strane i godine alhemije. Samo najbolji su uspijevali iz suve crnogorske drenovine iscijediti čiste kapi maslinovog ulja. Začinjene mirisom ruzmarina, timjana i basilika. A mirisi su osjećaji koji se najduže pamte.

[MNT]

Ljepse bi htjelo biti da nedje nabacis ponesto ENTER-A... lakse ce biti citanje

[komsija]

Pratim ovaj blog, redovno.Sve je ovo manje vise tacno,kao i dosta toga sto je pisao, ali mi nije jasno kako ti ``posteni`` zive u Londonu vec 10_tak mjeseci, a kada je bio gradonacelnik Cetinje, opstina mu je placala privatno stan i to u Budvi, jer u Cetinje nema na izdavanje stanova, a ni on nema para da placa kiriju...
Vec znam ko ce da mi odgovori na ovaj post

[nihil]

Pratim ovaj blog, redovno.Sve je ovo manje vise tacno,kao i dosta toga sto je pisao, ali mi nije jasno kako ti ``posteni`` zive u Londonu vec 10_tak mjeseci, a kada je bio gradonacelnik Cetinje, opstina mu je placala privatno stan i to u Budvi, jer u Cetinje nema na izdavanje stanova, a ni on nema para da placa kiriju...
Vec znam ko ce da mi odgovori na ovaj post

Nije ti jasno kako neko zivi u Londonu?!? U Londonu zive stotine nasih sunarodnika i dospjeli su tamo na razne nacine, a jedan od cestih je preko razlicitih stipendija i projekata. Ovako kako ti pises ispada da se Aleksic nakrao para i otisao da se baskari u Londonu. Inputiras mu nepostenje praveci od zivota u Londonu nekakav fenomen. ... Sto se tice placanja stana gradonacelniku cudno je da se ne zapitas kako to da nekome ko je postao gradonacelnik nije dodijeljen stan jer potpuno je besmisleno i nebulozno da neko ko upravlja gradom nema svoj stan. Naci stan u Budvi je daleko lakse nego na Cetinju jer je Budva turisticko mjesto u kojem ima neuporedivo boljih i opremljenijih stanova uslovnijih za zivot nego sto se to moze naci na Cetinju. Po tebi bi izgleda gradonacelnika trebao da se smjesti u neki podrum da ne bi bio na teret gradu. Istovremeno, nikada i nigdje nisi postavio pitanje sta od imovine i privilegija, od placanja stana, putovanja, automobila, vozaca, ljetovanja, itd. itd. imaju ostali, narocito DPS gradonacelnici, niti da li je normalno da to sve imaju ili da poput Mila zarade milione u samo par mjeseci baveci se "privatnim biznisom", od otvaranja univerziteta, kupovine banke do zastupanja raznih firmi istovremeno vrseci i funkciju predsjednika stranke i poslanika koji se nikada ne pojavljuje na skupstini. ... Mozes li nam dakle objasniti o kakvom ti postenju pricas kada od Aleksicevog gradonacelnistva pravis problem, a tu problema nikakvih nema, dok s druge strane nijednu kritiku i pozivanje na "postenje" vladajuce dvodecenijske garniture ne dajes? Kakvo je to tvoj smisao za postenje?

[Zvek_Zivi]

BANJALUKA - Švedska policija raspisala je potjernicu za Radetom Koturom, kontroverznim biznismenom, koji je osumnjičen da je bio naručilac tri atentata u ovoj skandinavskoj zemlji.


Potjernica je, kako saznaju "Nezavisne", raspisana u utorak na osnovu naredbe Suda iz Geteborga. Kotur, koga u Švedskoj nazivaju "kraljem kocke", osumnjičen je i za utaju 17 miliona švedskih kruna državnog poreza, što iznosi oko 1,8 miliona evra.

Kotur je javnosti poznat i kao jedan od glavnih svjedoka na suđenju Goranu Kotaranu (23) iz Kozarske/Bosanske Dubice, koji je zbog dvostrukog ubistva u junu ove godine osuđen na 16 godina zatvora.

Kotaran je u svojoj posljednjoj ispovijesti iz banjalučkog zatvora u Tunjicama za "Nezavisne" rekao da mu je švedska policija ponudila i ulogu zaštićenog svjedoka u slučaju koji će se voditi protiv Radeta Kotura.

"Kotur mi se lično hvalio da je naručilac ubistva Ratka Đokića, srpskog biznismena, koji je u maju 2003. godine ubijen u Stokholmu", kazao je Kotaran.

[nihil]

Goran Kotaran optužio Rada Kotura da je naručio ubistvo Podgoričanina Ratka Đokića

http://www.republika.cg.yu/naslovna....ijest&id=91786

[NSX]

Haha sto cini Kotur legenda

[Zvek_Zivi]

Kotur je na listi za odstrijel , a eo i sin mu je nesta, zivi u Angered (GBG ) mislim e ga je uapsila policija, cesce se srijecemo jerbo mi je blizu ! Grupu koju spominje ovi debil konatar (Original Gangsters) vodi Dano Akar i on je strka za tursku i krije se nesto ka bin ladin ili mladic/karadzic po pecina hahahahahahah ! Ogromni diop te grupe je u zatvore tako da otamo drze grupu ,ima malacko iz bivse YU ali su sve potrckala za ove sirijance koji su isto balafurdija nepismena u ratu su sa siptariskom mafijom i Bandidosima !

[Zvek_Zivi]

E ako je ovo "trofejno " oruzje onda sam ja Marko (ma$a) Kraljevic s(u)a buzdovanom hahahahahahahhah !

Veštaci su u izvještaju naveli oružje i municiju, koje je policija zaplijenila u kućama optuženih, prilikom hapšenja 9. septembra 2006. godine.
Nakon čitanja izvještaja, reagovali su advokati optuženih, koji su tvrdili da je „policijski pretres obavljen nezakonito i da je nađeno oružje, mahom, trofejno“.
U izvještaju vještaka navodi se da je u kući optuženog Antona Siništaja pronađeno nekoliko pušaka, puškomitraljez, mitraljez, pištolji i 653 komada različite municije. U kući Đona N. Dedvukaja pištolj sa osam metaka, a isto i kod Nikole Ljekočevića. U kući Sokolj Ivanaja zaplijenjene su dvije poluautomatske puške, kod Đerđa Ivanovića nađen je automat, pištolj, lovački karabin, vazdušna puška i 33 komada municije.
U kući Viktora Siništaja pronađena je automatska puška, okviri za municiju sa 180 metaka, pištolj sa sedam metaka, revolver i pedeset komada municije. Pretresom kod Marka Ivanovića, policija je pronašla lovačku pušku, karabin i municiju, a kod Đona Dedvukaja pištolj sa sedam metaka.
Prilikom hapšenja u kući Maljote Bojovića, policija je pronašla poluautomatsku pušku sa šest metaka.
U izvještaju dvojice balističara dalje je navedeno da je u jednoj pećini pronađen mitraljez sa 1.170 metaka, dva drvena sanduka, kao i 3.600 komada municije.

[Ćipur]

Kurir javlja kako je Tači kresao Medlin Olbrajt! To im je rekao SAGOVORNIK!

ha ha ha ha ha

http://www.kurir-info.co.yu/clanak/k...mericki-zigolo

[[kinetic]]

Kurir javlja kako je Tači kresao Medlin Olbrajt! To im je rekao SAGOVORNIK!

ha ha ha ha ha

http://www.kurir-info.co.yu/clanak/k...mericki-zigolo

Zar neko stvarno očekuje da ima baš toliko glupih ljudi...
Najbolji je komentar tipa koji traži da objave priču kako je Ceca spavala sa Tačijem, jer je i to iz povjerljivog izvora

[nihil]

"Veliki brat" snimio, a "orao pao"
Petak, 23. novembar 2007. 11:47

Sudjenje optuženima za pripremanje oružane pobune u Malesiji - delu podgoričke opštine uz granicu sa Albanijom - septembra 2006, dobilo je spektakularan obrt pošto je tužilaštvo iznelo dokaze pribavljene prisluškivanjem telefonskih razgovora osumnjičenih.

Neke od replika optuženih, pročitanih iz "izveštaja o merama tajnog nadzora", neodoljivo podsećaju na one iz Kovačevićevog "Balkanskog špijuna". Merama tajnog nadzora obuhvaćeni su bili telefonski brojevi koje su koristili Anton P. Siništaj (48), Sokolj Ivanaj (53), Djon N. Dedvukaj (32), Petar M. Dedvukaj (39), Roko DJ. Camaj (31), Zef Berišaj, Nikola Ljekočaj i Viktor - Toro Drešaj, koji su optuženi za prirpemanje oružane pobune.

Po dramatici i konspirativnosti, najzanimljiviji od snimljenih razgovora koji su čitani u sudnici bio je, bez dileme, onaj koji su 6. septembra vodili Sokolj Ivanaj i Doda Ljuca. U izvornoj, policijskoj formi, odnosno "izveštaju tajnog nadzora", razgovor optuženih za učešće u pripremanju terorističke akcije "Orlov let" izgledao je ovako:

Ivanaj: Ovi rekoše odavde da će te zvat. Donio je ovaj tvoj rodja, (Djon Ljucaj) neke blokove i neki cimenat nešto radimo. Bjelokapa je ovdje sa mnom. Oli doći ovamo?
Doda Ljucaj: Spustiću se u petak prema Skadru.
Ivanaj: Ovamo su ljudi spremni da rade, završili su posao.
Doda Ljucaj: I mi ćemo doći, u petak dolazim tamo.
Ivanaj: U Skadar ili Bajzu?
Doda Ljucaj: U Skadar.
Ivanaj: Zašto ne u Bajzu. Došao bi i tvoj rodjak, sa mnom je, nije tu, ali donosi neke blokove i neki cimenat. Počeli su da se biju ovnovi.
Doda Ljucaj: Ja dolazim u petak.
Ivanaj: A, koliko?
Doda Ljucaj: Ja sa dva-tri druga.
Ivanaj: Više treba, jer je uzavrela varenika i počela je da kipi. Čuješ li me?
Doda Ljucaj: Dobro, vidjećemo.
Ivanaj: Prekipjela je varenika i počela je da se prosipa.
Doda Ljucaj: Vidimo se u petak.

Sudjenje osumnjičenima za pripremanje pobune u Malesiji se nastavlja 29. novembra.

(MONDO)

[milovan]

Polece SOKO, i nisko pade.

[montenegrina]

Polece SOKO, i nisko pade.

Naježim se na ovo. Podsjeća me na "Monitor"...tada sam ga i prestala čitati

[milovan]

Nijesam gadja SOKOLA,
nego TICE GRABLJIVICE.

[Ćipur]

KUSTURICA PROTIV MONITORA I NIKOLAIDISA, OPET


Pamćenje je grijeh



Nije da Andrej Nikolaidis ne može da bira. Zato što je, prema ponovljenoj presudi sudije Evice Durutović, oklevetao Emira Kusturicu, treba državi da plati pet hiljada eura. Ako nema para, može da 125 dana bude u zatvoru. Dan tamnovanja u Crnoj Gori zamjenjuje 40 eura. Carstvo slobode.

RELATIVNI MORAL: Najprije je Emir Kusturica, u ljeto 2004, dao intervju za Le figaro. Tamo je objašnjavao da je snimio film o ratu u Bosni kako bi se ogradio “od ideje da treba naznačiti naciju koja je u pravu, naciju koja to nije, napadača i napadnutog." “U ovo naše vrijeme moral je relativna stvar”, objasnio je Kusturica.

U tekstu Dželatov šegrt Andrej Nikolaidis je u Monitoru napisao: “Emiru se ne dopada podjela na one koji su napali i ubijali i one koji su se branili i ginuli... Kad se tako shvati moral, sve je moguće, pa i braniti ljude koji su bombardovali grad u kojem je rođen, moguće je i stati na stranu dželata u Srebrenici. Jer po Emiru, nema onih koji su u pravu. Nema pravednih - to je najstarija odbrana onih koji su debelo zgriješili”.

“Pravoslavni sam hrišćanin”, rako je Emir Kusturica francuskim novinama i precizirao: “Moja porodica je poreklom srpska, pravoslavna. Moj otac je rođen kao musliman, ali je, pre svega, bio Srbin.” Nikolaidis je pisao da je Kusturica “svojim umjetničkim i medijskim pregalaštvom kad god je mogao pružao alibi za svakog ubijenog muslimana koji nije želio da prizna da je porijeklom "pravoslavni hrišćanin".

Onda je Emir Kusturica tužio Nikolaidisa i Monitor za klevetu, a u parničnom postupku tražio da mu bol nadoknade sa 100.000 eura.

U IME NARODA: Uzalud su Nikolaidis i Monitor pokušavali da dokažu kako je istina da je Emir Kusturica podržavao Miloševićevu politiku. Uzalud je bilo pričati da su na Kusturičine vrednosne sudove odgovorili svojim vrednosim sudovima. Uzlud je bilo podjećati da se moralna odgovornost inteleketualaca ustanovluje kroz javnu kritiku i sučeljavanje. Bez toga društvo tone u moralnu tupost, i sve, pa i zločini, postaje relativno.

U Osnovnom sudu u Podgorici Evica Durutović presudila je “U ime naroda” da je Nikolaidis počinio krivično djelo klevete. Crno na bijelo Kusturica je dobio potvrdu da je nevin, Crna Gora je dobila poruku da je sloboda misli skroz relativna stvar.

Peticiju protiv te presude potpisalo je oko 2 000 balkanskih i evropskih intelektualaca. U njoj je, prosto, pisalo: “Andrej Nikolaidis je rekao istinu…”.

U decembru 2005., Viši sud u Podgorici ukinuo je presudu Osnovnog suda jer "nije dokazana Nikolaidisova krivica, niti Kusturičina šteta". Presuda je mogla biti i preinačena i time bi postupak bio okončan, ali nije. Predmet je vraćen na ponovni postupak.

BOL BOLUJE: Viši sud je Osnovnom naložio da ispita kakvu je Kusturica štetu pretrpio. Sutkinja Durutović je saslušala Kusturicu, koji je posvjedočio o svojim mukama: “Izvjesni piljar, koji se zove Šajo, najbliži saradnik Bakira Izetbegovića, sina Alije Izetbegovića, poslao mi je poruku da će me likvidirati”. Kusturičin kum, prema svjedočenju reditelja, nakon teksta u Monitoru zvao je da ga pita da li je to što tamo piše tačno. Iznenadio se čovjek.

Mora biti da je tek iz Monitorovog teksta i raja u Sarajevu saznala na čijoj je strani dok je gorjela Bosna bio njihov Kusta. I mora biti da baš zbog Dželatovog šegrta Kusturica, evo sedamanest godina od Djetona, nije navaratio u postojbinu.

Ne zna se šta je od tih strahota u srce dirnulo sudinicu Durutović. Odbila je da razmotri dokaze odbrane. Nije htjela da se bavi polemikama evropskih intelektualaca sa Kusturicom na temu njegove podrške Miloševićevoj ratnoj mašineriji. Nijesu je zanimali isječci iz novina iz kojih se vidi važnost Kusturice za srpsku propagandu. Objašnjenje: “To što ove dokaze nijeste priložili ranije znači da ih u vrijeme pisanja teksta nijeste pročitali”. Jedan od razloga zbog kojih je njena prva presuda “pala” na Višem sudu bilo je i to što nije dopustila izvođenje dokaza. Ponovila je isto. Poruka presude je jednostavna – možete da pamtite šta hoćete i da mislite šta hoćete, ali u sebi.
Opet je na redu Viši sud.

ZASTRAŠITI ILI UGASITI: Paralelno sa krivičnim, teče i građanski proces u kojem treba presuditi o bolima Emira Kusturice. Tužba je u Osnovnom sudu odbijena kao neosnovana. Sudija Slavka Vukčević je u obrazloženju presude napisala da naslov Dželatov šegrt nije uvredljiv. “Ideje politike koju je podržavao imale su tragične posljedice u užasima rata koji je odnio desetine hiljada ljudskih života, pa je jasno da takav stav Emira Kusturice nije mogao proći nezapaženo i bez komentara” piše u presudi sudije Vukčević. Drugačija odluka, naglasila je, predstavljala bi kršenje Evropske kovencije za zaštitu ljudskih prava. O Kusturičinoj žalbi na ovu odluku u Višem sudu još nije odlučeno.
Sad su moguće razne stvari. Ukoliko Viši sud potvrdi presudu za klevetu, i proces u kojem Kusturica traži 100.000 eura mogao bi krenuti drugačijim tokom. Stvar je u tome što se, ako je u krivičnom postupku utvrđeno da je “određeni iskaz” klevetnički, ta presuda mora uvažiti i u parnici. Ostaje samo da se utvrdi visina novčane odštete koja se dodjeljuje podnosiocu tužbe.

Kratko – ako Viši sud potvrdi presudu sudinice Durutović, Monitor mora da plati. I da se ugasi. Doduše, moguće je i drugo. Sve i da presuda za klevetu postane pravosnažna, sud može odrediti da odšeta iznosi – euro. Optimisti kažu da je nemoguće u Višem sudu naći sudiju koji će potvrditi presudu, pesimisti tvrde da sve zavisi od toga da li je neko riješio da Monitor prepadne ili da ga uništi.

Kad je potpisivana peticija protiv prve presude Nikolaidisu, Mile Stojić je zapisao: „Nije nam poznato koliko je vode bilo potrebno da Emir postane Nemanja, ali znamo da je more suza poteklo u pozadini i pripremi ove spektakularne hrišćanske preobrazbe“.

Možda ime Немање Кустурице u kalendaru Srpske pravoslavne crkve, ni nakon crnogorskih sudskih akcija, ne bude zapisano crvenim slovima. Crveno kaplje iz njegovih riječi: glavna greška Miloševića je „što je mislio da Srba ima 250 miliona i što nije imao dvije atomske bombe u džepu“.

Organizovanje zaborava je zločin. Prevelik da bi stao u paragrafe.

Kosara K. BEGOVIĆ

TEA GORJANC PRELEVIĆ, advokatica iz NVO Akcija za ljudska prava


Usvojiti standarde


Osnovni dokument koji garantuje slobodu izražavanja je Evropska konvencija o ljudskim pravima. Članom 10. garantovana je sloboda izražavanja kao pravo na sopstveno mišljenje, na prijem i saopštavanje informacija i ideja bez miješanja vlasti.

Iako se 2003. godine, prihvatajući Konvenciju, Crna Gora obavezala
da primjenjuje i standarde iz presuda Evropskog suda, sudijama i tužiocima nije obezbijeđen njihov zvaničan prevod, niti su obavezani da nauče i usvoje ove standarde.

Prema praksi Evropskog suda, kada odlučuje o tužbi zbog klevete ili uvrede, domaći sudija mora da uspostavi odgovarajuću ravnotežu između zaštite ugleda pojedinca i opšteg interesa demokratskog društva da prima različite ideje i informacije. Na primjer, sloboda kritikovanja vlasti uživa posebnu zaštitu, političari su dužni da tolerišu znatno jaču kritiku nego obični građani, pa se potreba za zaštitom njihovog ugleda cijeni u odnosu na interes javnosti da otvoreno raspravlja o političkim pitanjima (Oberschlick protiv Austrije, br.1, 1991).

Kada postoji odgovarajući kontekst, provokacija i dovoljna činjenična osnova, opravdano je, na primjer, istaknutog političara nazvati "idiotom", "prostakom", "grotesknom pojavom" (Oberschlick protiv Austrije, 1997; LopesGomes da Silva protiv Portugala, 2000), postupak premijera ocijeniti kao "nemoralan", "nedostojan", "najniži oportunizam" (Lingens protiv Austrije, 1986), pripadnike policije generalno nazvati "zvjerima u uniformi", "sadistima i siledžijama, kojima je omogućeno da oslobađaju svoje perverzne nagone" (Thorgeirson protiv Islanda, 1992), vladu optužiti da je "kriminalna", da "štiti ubice i druge zločince" (Castells protiv Španije, 1992).

U ovim slučajevima Evropski sud je krivične sankcije ili osudu na naknadu štete proglasio nesrazmjernim ograničenjem slobode izražavanja koje nije neophodno u demokratskom društvu.

[Ćipur]

Crnogorska opozicija, opozicija državi Crnoj Gori


Političko šibicarenje


Zahvaljujući političkom refleksu, dobroj procjeni i hrabrosti političke elite Crne Gore, koja je pozvala istinske patriote i građane da se na vrijeme ukrcaju u kompoziciju, koja je značila put u obnovu crnogorske državnosti i definitivno skidanje sa stogodišnje velikosrpske infuzije. Oni koji su to tada učinjeli, sada su sigurni da su na dobrom putu u dobrim vagonima s dobrom mašinom i da im je svaka nova stanica na tom putu sve bolja i sve ljepša. Na prvoj stanici oslobodili su se suicidalnog ''bratskog zagrljaja'' i napokon počeli slobodno da dišu, na drugoj stanici ''glas naroda je postao glas božiji'' a na trećoj, narodu je ponuđeno da bude ''rob zakona'' a gospodar slobode.
Oni koji su propustili tu istorijsku šansu učinjeli su to ili zbog opredjeljenja da i dalje ostanu politički dekor velikosrpstva, ili su mislili da će stići bolja lokomotiva koja će ih bezbolnije odvesti u susret civilizacijslim vrijednostima Evrope i svijeta, ili nijesu imali hrabrosti da učine bilo što mudro ni za sebe ni za Crnu Goru. I jedni, i drugi i treći danas čine političku opoziciju državi Crnoj Gori i političku opoziciju političkoj opciji u Crnoj Gori.
Lidere opozicije aktuelnoj politici u Crnoj Gori čini čudna mješavina političkih podanika fašisoidne velikosrpske politike, novih mladocrnogorskih jurišnika ''lake konjice'' koji bi vlast sad i odmah jer, zaboga, ne žele biti ''profesionalni opozicionari'' i neostvareni i isfrustrirani političari, koji baštine vrijednosti politike Slobodana Miloševića.
Unikatne primjerke lidera političke opozicije državi Crnoj Gori, predstavljaju oni koji su odsjedjeli državnu himnu i primitivno cijepali Ustav države koja ih plaća, te tako sebe, prije vakta, osudili da moralno skončaju na Tarpejskoj stijeni pod teretom danajskih (čitaj: beogradskih) darova. Njihovo služenje politici koja je pokušala da istorijski zatre sve što je crnogorsko, ispoljava se u svakodnevnoj ostrašćenoj palanačkoj bahatosti, bezobraznim ruganjem Crnoj Gori i njenim građanima koji ih plaćaju, doduše, ne toliko koliko im daju beogradske gazde. Oni su se opredijelili da budu velikosrbi, sve dotle dok im se to isplati ili dok im građani Crne Gore definitivno ne otkriju Janusovo lice i ne prokažu ih kao ljude ''slane ruke'' neprijatelja Crne Gore. Ti lideri se još nijesu izliječili od srbofrenije i srbomanije, još žive u virtuelnoj Srbiji, koju im je nacrtao haški osuđenik. Oni se ponose onim od čega bi se pristojan čovjek stidio, govore kako će uvijek biti pod barjakom velikosrpstva a protiv Crne Gore. Oni su se opredijelili za ljudsko zastiđe i sramotu, kojeg se Crnogorci stide, prijatelji Crne Gore ga preziru, a stranci se čude... Njihova ciljna grupa su građani Crne Gore koje su upisali kao Srbe, ali ne svi već samo oni koji su spremni da se bore protiv države Crne Gore, i samo oni koji su spremni ići za moštima cara Lazara, obilježavajući tako međe velike Srbije. Njihov cilj je podsticanje testoteronske osvetničke ratne psihoze i fetišizacije antisrpstva, s fatalnom porukom da Srbin samo u ratu dobija, a u miru gubi. Zakonski legitimitet njihovog političkog djelovanja u Crnoj Gori kranje je problematičan.
Drugi dio lidera opozicije nestrpljivi su mladocrnogorski jurišnici, tzv.''laka konjica'', koji su sebi dali za pravo da budu čuvari poštenja, sa ciljem da demagoškim parolama namame građane, da bi od njih dobili mandat za stvaranje političke sigurnosti za sopstveno bogaćenje. Ti samozvani eksperti nijesu napravili ništa. Oni u predsjedničkoj kampanji, navodno, podržavaju sve one iz vladajuće koalicije, koji im ne predstavljaju veliku opasnost, a skoro da otvoreno mole, da odustanu od izborne trke oni koji će ih na izborima sigurno pobijediti. Najradije bi vidjeli da se Milo Đukanović vrati u stanje od prije dvije decenije, u studentski džemper, a da mladocrnogorac Nebojša Medojević prisvoji sve dosadašnje rezultate istorijskih pobjeda vladajuće koalicije. Prosto je neshvatljiv politički bezobrazluk lidera ove stranke, koja se trudi da izazove kolektivni zaborav građana Crne Gore i da sve istorijske pobjede političke elite na čelu sa Đukanovićem, pripišu Medojeviću. To, što samo na teritoriji Crne Gore nije bilo rata, nije bilo razaranja od NATO bombardovanja, što jedino na njenoj teritoriji nema minskih polja, što je slobodna, nezavisna i međunarodno priznata država, što je cijenjena od svih država svijeta, trebalo bi da budei zaslužan Medo, a ne Milo. Pretpostavimo i da su tačne sve izmišljotine, kojima Medojević pokušava da blati Đukanovića, čak i onda bi imale pokriće u onome što je sam Đukanović uradio za Crnu Goru. Milov doprinos Crnoj Gori bez sumnje je istorijski, a Medov u poređenju s njim je političko šibicarski. Neshvatljiva je drskost mladocrnogorske ''lake konjice'' na čelu s Medojevićem, da oni očekuju više prava na ''minuli rad'' nego Đukanović, a zna se da je minuli rad Medojevića ostvarivan u dimu palanačkih kafana daleko od Crne Gore, onda kada je Crnoj Gori bilo najteže.
Treću grupu čine oni nesretnici koji su bili pozvani da čine tim u likomotivi za dalji napredak i oslobođenje Crne Gore. Ti ljudi su sada zbunjeni. Oni nijesu na vrijeme uradili ono što je trebalo, a sada rade ono što ne treba. Nekako su stalno u raskoraku vremena i potreba. Oni kao da neće ono što hoće. Nedavno je gledaoce TV CG zaprepastilo arogantno i neukusno reagovanje jednog od njihovih čelnika, Peđe Bulatovića, na tvrdnju izvjestioca evropskog paralamenta za Balkan Jelka Kacina da je Crna Gora bila ''lučonoša'' suprostavljanju politici Slobodana Miloševića. Bulatovića je uvrijedila pohvala Crne Gore od visokog predstavnika evropskog parlamenta. A Kacinu je bilo neprijatno što mora braniti Crnu Goru od Crnogoraca i samo je rekao da bi bilo poželjno da predstavnici Crne Gore budu jedinstveni u nastupima van Crne Gore, a kod kuće neka vode političke sukobe. Takvi ispadi lidere ovog dijela opozicije priribližavaju prvoj grupi, ali, ipak, čini se, da oni nijesu protivnici opstanaka države Crne Gore, iako nemaju uvijek jasan i konzistentan odnos prema crnogorskim vrijednostima.
Ipak, postoji i nešto zajedničko svim opcijama opozicije u Crnoj Gori.
Prvo, zajednička im je zabluda da blaćenjem političke elite koja je stvorila savremenu Crnu Goru mogu steći ugled kod birača. Oni ne shvaćaju da se opravdano može postaviti znak jednakosti između uspjeha te elite i aktuelnog statusa nove dražave Crne Gore. I umjesto da prihvate iste ciljeve koji su već ugrađeni u temelje Crne Gore, a da predlažu nove, savremenije i stručnije istrumente, kojima se ti ciljevi mogu brže ostvariti oni kafanski napadaju tvorce nove Crne Gore, negirajući njene fundamentalne ciljeve koji vode k boljem životu njenih građana. Drugo, zajednički im je, po inerciji, podanički odnos prema Beogradu. Ne mogu se otresti vazalske poniznosti velikosrpskoj dominaciji. Zato su sve uvrede koje su dolazile iz Srbije primane kao neko nasljedno pravo staratelja koji se iskreno brine za budućnost građana Crne Gore, a ne kao grubo miješanje i međunarodni incident koji zaslužuje oštro reagovanje. Treće, svi čelnici opozicije žele da dođu na vlast, ne s jasnim programima da građanima bude bolje, već da stvore političku sugurnost sumnjivo stečenom privatnom kapitalu i njegovom legalnom ubacivanju u zvanične novčane tokove Crne Gore.
Ovakvo, estradna i populistički profilisana i međusobno suprostavljena opozicija državi Crnoj Gori i vlasti u Crnoj Gori, vladajućim strankama predstavlja veliku opasnost, ne time što će ih pobijediti na izborima, nego što će im svojom nesposobnošću stvoriti iluziju nesmjenljivosti i nepogrješivosti, što može biti veoma opasno s aspekta stvaranja autističnog političkog sistema u kome ne odlučuje snaga savremenih institucija, nego u kome cirkulišu nevidljivi fluidi umišljene solidarnosti i sposobnosti među pojedincima vodeće elite. Velika je odgovornost na čelnicima dosadašnjeg uspjeha Crne Gore da se uzdignu iznad partijskih programa do državničke mudrosti, koja bi pomirila partiokratske razlike u korist boljeg života svih građana. Građani Crne Gore očekuju da ih oni koji su ih do sada uspješno proveli na svim stanicama razvoja i napretka Crne Gore i dalje vode do početka znatno boljeg svakodnevnog života. Svi politički preduslovi za razvoj Crne Gore su ostvareni, sada treba početi raditi, proizvoditi i stvarati veći nivo viška vrijednosti i bogatstva Crne Gore.
Nije lijepo da se poslije skoro dvije decenije najzaslužniji čovjek za opstanak Crne Gore distancira od direktne odgovornosti za njen dalji razvoj. Zar može biti primaljiviji profit ličnog biznisa, od nacionalnog bogatstva države Crne Gore koji će koristiti svakom građaninu? Vrijeme zahtijeva da ljudi koji vode Crnu Goru sve manje budu političari a sve više državnici.
Zar ni

Mihailo Terzić