Iz raznih novina

[simm]

Ova mi je vijest do te mjere unijela tezinu u stomak da nemam rijeci. U ljudima se probudila obijest i bezosjecajnost do granica koje zastrasuju.

Sjutra mogu dobit batine sto pijem pivo koje se ne dopada nekoj propalici ... ???

[Sidewinder]

Kakvi coek,takva i rabota.

Nevaspitani,seljacki,kvazirukometas.

Ko ga poznaje malo bolje,znace o cemu pricam.

[L'enfant_terrible]

Kao sto vec nedje rekoh, nasilje (fizicko i psihicko) nam je nacin zivota i realnost.

Taj sigurno umlati i zenu i sopstvenu djecu, i bilo je pitanje vremena kad ce nekog nasred ulice da izmlati. Nije sam na zalost, i ovakve scene se desavaju samo sto akteri nisu licnosti koje zavrjedjuju paznju medija.

Nasilje je rezultat vaspitanja i odrastanja u nasilju i replicira se sa generacije na generaciju.

[remark]

Vama koji branite Đukanovića želim da doživite neku sličnu situaciju sa njim ili nekim od mnogo nasilnika koje je iznjedrila ova vlast jer je to jedini način da vidite kako se ti ljudi ponašaju.

[Space Cowboy]

stvarno strasno je ovo sto ovaj djukanovic pravi. mislim njemu treba neko da objasni kako treba da se ponasa pravi covek i sportista.

[Kod Pera na Bukovicu]

Je li to onaj Goran Djukanovic koji je diza tri prsta dok je Milo jos bio uz Milosevica?

[Stradivari]

Veliki posa diže li dva ili tri prsta. Diga je on svih pet, izgleda, i spuštio ih na tu djevojku.

[simm]

Iz Pobjede od 04-01-07:

Podgorica, 3. oktobra - Multinacionalna kompanija VVAZ (Njestdeutsche Algemajne Zeitnug) sa sjedištem u njemačkom gradu Esenu ovih dana uputila je pismo menadžmentu podgoričkog nezavisnog dnevnika “Vijesti” sa namjerom da "ustupi svoj vlasnički dio" u ovom štampanom mediju, saznaje "Pobjeda.
Izvor "Pobjede" kaže da bi se VVAZ svog akcionarskog udjela odrekao uz nadoknadu od oko četiri miliona eura. Isti izvor potvrdio je da su razlozi odustajanja VVAZ-a od učešća u vlasništvo i upravljanju podgoričkim "Vijestima" višestruki - od neslaganja sa uređivačkom politikom, do nezadovoljavajućih ekonomskih efekata. Mišljenja o ekonomskoj i novinarskoj etici u osnovi nam se razlikuju, stoji u pismu VVAZ-a menadžmentu "Vijesti". Osim neprofesionalnog novinarskog ponašanja i "poreskih malverzacija" koje centrala u Esenu ne može da toleriše, kao razlog raskida poslovnih veza navode se i brojne druge nepravilnosti u radu "Vijesti".

***

Sto mislite da Prva Banka kupi Vijesti?

[Hari Krisna]

Ne, nego Barovic pa na prvoj strani naslov Krupije napao biznismena

[simm]

A evo sto kazu VIJESTI:

Podgorica - Nakon višemjesečnih pregovora, predstavnici WAZ-a i crnogorski partneri postigli su sporazum o prenosu udjela u kompaniji Daily Press koja je izdavač dnevnika "Vijesti". Crnogorski partneri (Miodrag Perović, Ljubiša Mitrović, Slavoljub Šćekić i Željko Ivanović) kupiće WAZ-ov udio u preduzeću.
WAZ je postao vlasnik 50 procenata udjela Daily Press-a u martu 2003. godine. WAZ je bio odgovoran za menadžment u kompaniji, a crnogorski partneri za izdavačku politiku. Tokom četiri i po godine ove saradnje "Vijesti" su doživjele uspon i postale vodeći medij u Crnoj Gori.
Predstavnici obje strane dali su "Vijestima" sljedeće izjave:
ŃVeoma mi je žao zbog tekućeg razvoja događaja. Od kako sam preuzeo odgovornost u ime WAZ-a u ŃVijestima", ne samo finansijska situacija, već i odnosi između WAZ-a i naših partnera značajno su se popravili. Nažalost, tereti prošlosti su pretegnuli i ova odluka se morala donijeti", istakao je dr Andreas Rudaš, direktor Medijske grupacije WAZ za Jugoistočnu Evropu.
"Mi smo bili zahvalni našim njemačkim partnerima kad su iskazali interes za malo crnogorsko tržište i 2003. kupili udio u "Vijestima". Zahvalni smo im takođe za danas postignuti sporazum. Mislimo da će ovaj ugovor, jednako kao i onaj 2003. godine, olakšati dalji rast "Vijesti" i uticaj lista na razvoj krhke crnogoske demokratije, rekao je dr Miodrag Perović, jedan od osnivača "Vijesti".

***

Sad mi tek nije jasno sto izbise onoga Ivanovica. Zivio sam u ubjerenju da su ga sredili neonacisti, kad ono ...

[Ćipur]

ISTORIJAT BOGUMILSTVA NA SRPSKOJ ZEMLjI


Jeres gonjenja ognjem i mačem


~Odluku o progonu jeretika krajem 10. vijeka donio je Nemanja na crkvenom i velmoškom saboru u Rasu~Bogumili su srpski jeretici a ne etnikum, pa su i poturčenjaci samo Srbi muslimanske vjeroispovijesti, a ne potomci bogumila kako neki tvrde

Bogumilstvo - jeres u pravoslavnom hrišćanstvu - javilo se u Bugarskoj, a pred kraj desetog vijeka javilo se i u Srbiji. Čim je moćni Nemanja vidio i čuo bogumilske jeretike sazvao je crkveni i velmoški sabor u Rasu, na kome je odlučeno da se jeretici ognjem i mačem kazne i prognaju. Izgnani iz Srbije bogumili su se raštrkali po Bosni. Oganj im je uzeo spise a mač jezike. Ovi jeretici uočeni su i u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj, nazivali su ih tamo patareni. I katolički misionari su revnosno uništavali patarenske spise. Padom Bosne pod Turke, bogumilstvo je koristilo stradanje pravoslavlja u Bosni i Hercegovini i širilo svoje spise. Međutim, i katolički misionari su koristili tursko zatiranje pravoslavlja pa su proglašavali bogumilstvom - patarenstvom i srpsku crkvu - pravoslavlje u Bosni i Hercegovini. Katolički jeretici proglašavali su za jeres sve pravoslavno: knjige i spomenike materijalne kulture, hramove i grobne spomenike - stećke. Tako da i danas smatraju srpske stećke po Hercegovini i Bosni da su to "bogumilski stećci", što je čisti falsifikat. Izgled stećaka - i ravnih i na dvije vode - i epitafi urezani na njima su srpski groboslovi. Bogumili nijesu bili u stanju da načine ni savardak i kolibicu, a još manje da klešu velmoške nadgrobnjake - stećke, koje su sebi klesali hercezi i banovi: Od Kulina bana sve do hercega Stefana. Grobnici slavnog popa Zimonjića, koji je pojavom zadavio i silnog Omer-pašu Latasa, ima u svom grobnom spomeniku uzidan lijep stećak. Zar bi pravoslavni pop jeretički stećak u svoje vječno počivalo uziđivao?

Vjerovanja i učenja

Bogumili su vjerovali da postoje dva božanstva i da je veće božanstvo stvorilo sve što je duhovno i nevidljivo, a da je ovo manje božanstvo- đavo, Lucifer - stvorilo sve što je materijalno i opipljivo. Bogumili su poricali Hristovu tjelesnu prirodu, da je bio samo vazdušasta pojava. Bogorodicu su smatrali da je anđeo a ne ljudsko biće - blažena djevica Marija. Poricali su da je na Golgoti Hristos umro i da nije vaskrsnuo treći dan po pismu. Oni odbacuju Stari zavjet, osim Psalama, a osudili su Jovana Krstitelja kao i sve oce i proroke, patrijarhe prije Hrista. Govorili su da je Mojsiju zakone dao đavo i pokazao mu se u ognjenom oblaku.
Bogumili su tvrdili da su samo oni Hristova crkva i da su oni potomci apostola. Tvrdili su da samo oni imaju među sobom nasljednika svetog Petra, a ne idolopoklonici rimski. Odbacivali su krštenje vodom i tvrdili da se njom ne čini očišćenje od grehova. Tvrdili su da samo zrela djeca mogu steći blaženstvo. Poricali su tjelesno uskrsnuće. Odbacivali su pričest i miropomazanje. Rugali su se svetoj tajni braka. Ženu su smatrali za stablo života i da je ona Adamova svijest, zbog čega je izgnan iz raja. Poricali su svetu tajnu ispovijesti i govorili da ko zgriješi mora biti ponovo kršten. Učili su da nema oprosta grehova. Poricali su Čistilište. Učili su da je Lucifer poletio na nebo i pobunio božje anđele, doveo ih na zemlju i zatvorio ih u ljudska tijela, a da su ljudske duše demoni oboreni sa neba. Vjerovali su u vraćanje u nebo okajanih grijeha ljudskih duša. Bili su protiv crkava, ikona, fresaka, a osuđivali su sveti krst. Osuđivali su milost i milostinju. Govorili su da se ne treba zaklinjati u istinu. Rugali su se duhovnim i tjelesnim kaznama. Poricali su pravne presude, ubistva i progonstva. U smrtni grijeh smatrali su ubijanje životinja, grozeći se svih jela od mesa. (To i nije jeres). Prokletima su smatrali one što jedu sir i jaja. Radili su čak i na Vaskrs. A optuživali su da preziru rad "svojim rukama".
Bogumili se rođakaju sa gnostičkom sektom manihejcima po svom dualizmu kao i sa pavličanima. (Manhejci su pristaše učenja persijskog jeretika Manesa - Mani, mješavina staropersijskog dualizma i hrišćanskog gnosticizma, po kojem je od početka postojalo carstvo svjetlosti i carstvo mraka - Ormuzd i Ariman. Manihejci su se odricali svakog čulnog uživanja, ručnog rada i bogatstva materijalnog. Manihejska jeres nastala je u trećem hrišćanskom vijeku, a bogumilstvo se javlja u destom vijeku. (Pavličani su katolički red pustinjaka Pavla, ukinut 18. vijeku.)

Bosna nije izdržala

U doktorskoj disertaciji "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine", Ivo Andrić tvrdi da je bogumilstvo nastalo u Bugarskoj u desetom stoleću, "u vrijeme kada su se tamo bili naselili mnogi pavličani i masilijani (manihejci) koje je vizantijska vlast protjerala iz Male Azije i kolonizirala ih u okolini Plovdiva". Po svom anticrkvenom karakteru bogumilstvo je karika u lancu pokreta koji su u 12. vijeku došli do sjeverne Italije i južne Francuske, nazivani patareni, dobri ljudi, albigenzi, tiserani, a na srpskom tlu su nazvani bogumili.
U Bosni su bogumili bili podijeljeni na savršene (perfekte) i obične vjernike (kredente). Savršeni su se držali strogo propisa i bili su duhovni elita, a kredenti su smjeli da se žene, stiču imovinu, da se hrane po volji i da ratuju. I oni su pred smrt morali da pređu u red savršenih, priznajući grijeh.
Na čelu bogumilske crkve nalazio se djed, njemu potčinjeni bili su strojnici (redari, učitelji, magistri). Posebne funkcije imali su gost i starac. Gost je bio djedov nasljednik. Nije bilo crkvene hijerarhije. Obredi su bili prosti. Bogosluženje se sastojalo u govorenju oče naš i čitanju Svetog pisma, u javnom ispovijedanju, primanju novih vjernika i posvećivanju strojnika. Crkve su bile proste kuće, bez ukrasa, bez slika i statua, bez krsta i zvona. Zvona su zvali "demonske trube", a svetu vodicu "otvor".
Bogumilstvo se održavalo u Bosni, zato što narod nije bio upućen dovoljno u hrišćansku vjeru kao u Srbiji, a još jaka sjećanja na juče napušteno paganstvo i još nedovoljno usvojena hrišćanska načela. Tako je bogumilstvo u Bosni postalo međaš pravoslavlja i katoličke jeresi.
"Čitava ova pojava toliko je obavijena mrakom da joj se teško može pripisati dalekosežno reformatorsko značenje, kao što se na nju (bogumilstvo) ne mogu nadovezati ni smjele analogije sa kojima se ponegdje susrećemo u literaturi", kaže Ivo Andrić.
Bogumili su jeres, srpski jeretici, a nikako etnikum, pa su tužne tvrdnje poturčenjaka da su "potomci bogumila", nego su samo Srbi muslimanske vjeroispovijesti, a svi stećci su hrišćanski nadgbronici.

Momir VOJVODIĆ

[Ćipur]

Ljudi i dogadjaji

SUDBINA SRPSKOG BLAGA POLOŽENOG U RIZNICE DUBROVAČKE REPUBLIKE


Izgubljeno u istoriji

Dubrovačka republika bila je i rizničar i čuvar neprocjenjivog bogatstva srpske gospode, vlastele, sveštenstva i same vladarske porodice. Mnoge poklade i depoziti nikada nijesu ni podignuti. Dio srpskog blaga je sačuvan a dio je potrošen na finansiranje dubrovačke flote, ekonomskih poduhvata, trgovine. Sačuvane su mnogobrojne povelje vladara iz dinastija Vojislavljevića, Viševića i Nemanjića. I danas predstavljaju neprocjenjivo kulturno, naučno i duhovno blago srpskog naroda iako su sticajem istorijskih okolnosti ostale izvan srpske države.
Najznačajnije poklade su ostavili kralj Vladislav i Vuk Branković. Vukov poklad je izvukao njegov sin Đurađ, a poklad kralja Vladislava je ostao u Dubrovniku.
Kraljev poklad bio je smješten u pet kovčega, i po popisu iz gradskog arhiva, sadržao je: dvije platnene zavjese izvezene svilom, pamučnu zavjesu kao zaklon od sunca, 122 srebrna talira, 20 srebrnih zdjela, 14 komada zlatnog posuđa, crveno-plavu ratnu zastavu, tri ženske zlatom ukrašene košulje, deset kraljevskih haljina i osam kraljevskih znamenja. Ratna zastava kralja Vladislava, izrađena u crveno-plavoj boji, spominje se još 1867. godine i pouzdano se zna da se još uvijek nalazi u Dubrovniku.
Sudbina drugih djelova Vladislavljeve poklade nije pouzdano utvrđena, ali se neki djelovi pojavljuju u Dubrovačkom muzeju, do duše, sa legendom da pripadaju nekom drugom vladaru ili istorijskoj ličnosti.
Od bogatih poklada izdvajaju se još i srebrne mamuze Vitomira Preljubovića, zlatne minđuše i srebrni pehar Pedra Lopeza, najamnika cara Dušana, zlatno posuđe Sandalija Hrania, zlatni pojas Slavomirovića, težak čak 11 funti zlata. Poklade su ostavili i Jelena Hrebeljanović (Balšić, Hranić) - kapa ukrašena zlatom, biserima i dragim kamenjem, i sestra Vuka Brankovića Vojislava - zlatna kruna i četiri para srebrnih naušnica. Vlastela Vojislavljevića ostavila je dijademu sastavljenu od 29 srebrnih pločica. Vlastelin Ninac Čihorić je, u poklad kod Đorđića, položio dvije zlatne dijademe sa safirima, rubinima i krupnim biserom, a vojvoda Mrkša Siđevski – pojas od srebra i srebrni pehar.
Istorijski je pouzdano utvrđeno da su poklade ostavljali i kralj Uroš Prvi, kralj Dragutin, kralj Stefan Dečanski, car Dušan i despot Stefan.
Najviše poklada u dubrovačke riznice je položeno poslije smrti cara Dušana zbog nestabilnosti gradova u unutrašnjosti srpske države.
U notarskim zapisima dubrovačkih činovnika kaže se da je blago kralja Vukašina, koje je kasnije podigao njegov sin Andrijaš, iznosilo nekoliko hiljada litara srebra. Nagli prodor Turaka i relativno brza propast srpske srednjovjekovne države uzrokovali su konfiskaciju depozita za koje je dubrovačko vijeće smatralo da nikada neće biti podignuti jer su nasljednici polagača izumrli. Neki polozi, izuzetne ljepote i vrijednosti, poklonjeni su katoličkim manastirima.

Privatne zaklade

Srpsko blago je davano na čuvanje državnim riznicama Dubrovačke republike, ali i lokalnim bankarima, plemićima i bogatašima. Čuvari srpskih dragocjenosti bili su Marin Gradić, Blaž Kabužić, Martol Sorkočević, Nikša de Baša, Tola Delafota, Rusko Tudrović, Alojz Zunjević, Damjan Đurđić i Dobruška Latinčić. Depoziti položeni kod ovih privatnih lica nepovratno su izgubljeni.


V. LazareviĆ

[Beranac]

Uhapšena krava

Kambodžanska policija privela je jednu kravu zbog koje je u saobraćajnim nesrećama ove godine živote izgubilo najmanje šestoro ljudi.


Vlasniku krave takođe prijeti kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci u skladu sa novim zakonom o bezbjednosti saobraćaja po kome su vlasnici životinja odgovorni za nesreće koje one prouzrokuju, kazao je portparol policije.

Bijela krava, visoka oko 1,5 metara, stajala je nasred puta kada je jedan 66-godišnjak na motoru udario u nju i poginuo.

Početkom godine, ista krava je izazvala saobraćajnu nesreću u kojoj je pogonulo pet osoba, a nekoliko njih povrijeđeno kada je jedan kamion naglo skrenuo sa puta da bi izbjegao životinju i survao se u jarak.

Policija je saopštila da se krava sada nalazi u policijskoj stanici.

[Ćipur]

Donji Morinj, bokeljska Venecija: Restoran ''Ćatovića mlini''


Bješe jednom stari mlin...


Donji Morinj, malo mjesto u Boki, zbog velikog broja izvora i potočića koji se ulivaju u more zovu još i bokeljska Venecija. Skoro močvarni teren na zapadnom djelu Risanskog zaliva u spoju nevjerovatnih prirodnih ljepota ispod istočnog ruba orjenskog masiva, zbog čega su potoci nepresušni tokom čitave godine, bila je idealna pozicija za pravljenje mlinova. I ''Ćatovića mlini'' su nastali upravo tu, među četrdesetak ostalih mlinova koji su za mljevenje maslina i žita opsluživali sva okolna mjesta i to skoro sve do polovine dvadesetog vijeka

Priča Lazar Ćatović, vlasnik restorana ''Ćatovića mlini''.
- Kada sam počeo, prije 13 godina, nije mi namjera bila da napravim ovakav restoran kao što su danas 'Ćatovića mlini'. Jednostavno sam želio da obnovim porodičnu kuću i mlinove, koje je posljednji moj đed koristio, jer je već bila ruinirana i nisam želio da dozvolim da propadne. Tako da sam te 1994. godine popravio staru porodičnu kamenu kuću i mlin i napravio malu konobu u kojoj se služilo piće, pršut, sir i slane sardele.
Međutim, kako se konoba 'Ćatovića mlini' nalazi u zaista predivnom ambijentu, i kako je znalački usklađena i iskorišćena originalna gradnja i ponuda, od samog početka je jedan restoran takve vrste bio osuđen na uspjeh. Uz dosta rada i prije svega ljubavi prema tome što radi, Ćatović je napravio dragulj ugostiteljstva i ambijentalne arhitekture, uvijek adaptirajući dogradnju svoga restorana okolini i ni jednog trenutka ne narušivši ambijent starog mlina i njegove okoline:
- Ja sam se stalno trudio da uklopim sve u već postojeći ambijent i sve ove narandže, limunovi, nješpule, banane, bambusi i svo rastinje koje je tu odvajkada i nisam ništa želio da mijenjam. Oko objekta ima mnogo izvora, mislim da niko ne zna koliko ih je tačno, ali ono što se zna je ta karakteristična temperatura vode koja je tokom cijele godine od šest do osam stepeni celzijusa. Glavni potok koji ide kroz objekat nastaje od izvora Trn i njime se može doći sa mora, ali samo niskom barkom zbog mosta, a divlje životinje su se toliko navikle na naše prisustvo, tako da su patke, guske, paunovi, njorke, postale maltene pitome i plove ovdje oko konobe bez bojazni - sa razlogom je ponosan na svoju konobu Lazar Ćatović.
Restoran je čuven po ribljim specijalitetima, kojih na meniju u 'Ćatovića mlinima' ima oko 70, dok je vinska karta orijentisana na najboljim vinima sa prostora bivše Jugoslavije, a u podrumu je oko stotinu vrsta, što iz privatnih što iz državnih vinarija od Triglava do Ohrida, naravno uz izbor svjetski poznatih francuskih, italijanskih i španskih vina. Više puta je konoba ''Ćatovića mlini'' bila proglašena za restoran godine, a isto tako je više puta dobila nagradu za najbolju kuhinju na poznatom Novosadskom sajmu hrane. Međutim, najveća nagrada je, prema riječima Ćatovića, zadovoljstvo gostiju, koji pojam hedonizam u pravom smislu, vjerovatno, spoznaju tek ovdje:
- Nije pretjerano teško imati dobru kuhinju kada imate svježu ribu i kada znate da kao začine koristite ono bilje i ostale prirodne stvari koje su tu oko vas. Tu nema mnogo filozofije, svaki dio svijeta ima neku svoju specifičnost u ishrani, tako da ne treba ništa izmišljati. Crna Gora je mediteranska zemlja i u skladu sa time je i kuhinja i naša ponuda. Osnovna želja je da favorizujemo autentičnosti ovoga kraja i uvijek iznenadimo naše goste nekim specijalitetom, kao što su, recimo, medaljoni od jastoga ili grdoba na razne načine. Ipak, prije svega, ono oko čega treba voditi računa je da su namjernice svježe i da je usluga na visokom nivou - zaključio je Lazar Ćatović koji, da bi stalno imao svježu ribu, sarađuje sa ribarima od Bara do Igala i insistiranjem na kvalitetu, kako sam kaže, ne dobija više nikakve ponude ako riba ili ostale namirnice nisu prvoklasne.


Nebojša Mandić

[gos1]

Crna Gora je Jadranska zemlja, balkanska, planinska ali nije mediteranska. Ovaj pojam je ubacio neki imbecil i sada se svuda koristi.

Donji Morinj, bokeljska Venecija: Restoran ''Ćatovića mlini''


Bješe jednom stari mlin...


Donji Morinj, malo mjesto u Boki, zbog velikog broja izvora i potočića koji se ulivaju u more zovu još i bokeljska Venecija. Skoro močvarni teren na zapadnom djelu Risanskog zaliva u spoju nevjerovatnih prirodnih ljepota ispod istočnog ruba orjenskog masiva, zbog čega su potoci nepresušni tokom čitave godine, bila je idealna pozicija za pravljenje mlinova. I ''Ćatovića mlini'' su nastali upravo tu, među četrdesetak ostalih mlinova koji su za mljevenje maslina i žita opsluživali sva okolna mjesta i to skoro sve do polovine dvadesetog vijeka

Priča Lazar Ćatović, vlasnik restorana ''Ćatovića mlini''.
- Kada sam počeo, prije 13 godina, nije mi namjera bila da napravim ovakav restoran kao što su danas 'Ćatovića mlini'. Jednostavno sam želio da obnovim porodičnu kuću i mlinove, koje je posljednji moj đed koristio, jer je već bila ruinirana i nisam želio da dozvolim da propadne. Tako da sam te 1994. godine popravio staru porodičnu kamenu kuću i mlin i napravio malu konobu u kojoj se služilo piće, pršut, sir i slane sardele.
Međutim, kako se konoba 'Ćatovića mlini' nalazi u zaista predivnom ambijentu, i kako je znalački usklađena i iskorišćena originalna gradnja i ponuda, od samog početka je jedan restoran takve vrste bio osuđen na uspjeh. Uz dosta rada i prije svega ljubavi prema tome što radi, Ćatović je napravio dragulj ugostiteljstva i ambijentalne arhitekture, uvijek adaptirajući dogradnju svoga restorana okolini i ni jednog trenutka ne narušivši ambijent starog mlina i njegove okoline:
- Ja sam se stalno trudio da uklopim sve u već postojeći ambijent i sve ove narandže, limunovi, nješpule, banane, bambusi i svo rastinje koje je tu odvajkada i nisam ništa želio da mijenjam. Oko objekta ima mnogo izvora, mislim da niko ne zna koliko ih je tačno, ali ono što se zna je ta karakteristična temperatura vode koja je tokom cijele godine od šest do osam stepeni celzijusa. Glavni potok koji ide kroz objekat nastaje od izvora Trn i njime se može doći sa mora, ali samo niskom barkom zbog mosta, a divlje životinje su se toliko navikle na naše prisustvo, tako da su patke, guske, paunovi, njorke, postale maltene pitome i plove ovdje oko konobe bez bojazni - sa razlogom je ponosan na svoju konobu Lazar Ćatović.
Restoran je čuven po ribljim specijalitetima, kojih na meniju u 'Ćatovića mlinima' ima oko 70, dok je vinska karta orijentisana na najboljim vinima sa prostora bivše Jugoslavije, a u podrumu je oko stotinu vrsta, što iz privatnih što iz državnih vinarija od Triglava do Ohrida, naravno uz izbor svjetski poznatih francuskih, italijanskih i španskih vina. Više puta je konoba ''Ćatovića mlini'' bila proglašena za restoran godine, a isto tako je više puta dobila nagradu za najbolju kuhinju na poznatom Novosadskom sajmu hrane. Međutim, najveća nagrada je, prema riječima Ćatovića, zadovoljstvo gostiju, koji pojam hedonizam u pravom smislu, vjerovatno, spoznaju tek ovdje:
- Nije pretjerano teško imati dobru kuhinju kada imate svježu ribu i kada znate da kao začine koristite ono bilje i ostale prirodne stvari koje su tu oko vas. Tu nema mnogo filozofije, svaki dio svijeta ima neku svoju specifičnost u ishrani, tako da ne treba ništa izmišljati. Crna Gora je mediteranska zemlja i u skladu sa time je i kuhinja i naša ponuda. Osnovna želja je da favorizujemo autentičnosti ovoga kraja i uvijek iznenadimo naše goste nekim specijalitetom, kao što su, recimo, medaljoni od jastoga ili grdoba na razne načine. Ipak, prije svega, ono oko čega treba voditi računa je da su namjernice svježe i da je usluga na visokom nivou - zaključio je Lazar Ćatović koji, da bi stalno imao svježu ribu, sarađuje sa ribarima od Bara do Igala i insistiranjem na kvalitetu, kako sam kaže, ne dobija više nikakve ponude ako riba ili ostale namirnice nisu prvoklasne.


Nebojša Mandić

[Ćipur]

Crna Gora je Jadranska zemlja, balkanska, planinska ali nije mediteranska. Ovaj pojam je ubacio neki imbecil i sada se svuda koristi.

Nije mediteranska?!! Okle znaš?
No što je?
Pacifička?

[Ćipur]

ITALIJANSKI KARDIOHIRURZI PONOSNI REZULTATIMA DR SRĐANA PAVIĆEVIĆA


~Za četiri godine urađeno 620 operacija "velike kardiohirurgije." Rezultati briljantni, smrtnost niža od evropskog prosjeka, ističu stručnjaci iz Terama


Priznat u Evropi, osporen u Podgorici



Dr Srđan Pavićević je odista suštinski specijalista kardiohirurgije i vrlo smo ponosni i zadovoljni njegovim radom - konstatuju u pismu kardiohirurzi iz Terama koje je petog oktobra stiglo na adresu relevantnih medicinskih adresa u Pogorici.
Pismo podrške, koje "Dan" prenosi, potpisali su profesor dr Đuzepe Di Euzanio, direktor kardiohirurgije u Teramu i Ankoni, direktor kardiohirurške klinike "Santa Maria" u Bariju i kardiohirurzi dr Alesandro Macola i dr Renato Gregorini. Proslijeđeno je svim akterima sastanka, održanog u ponedjeljak u KCCG, povodom priče da dr Pavićević nema licencu Ljekarske komore za obavljanje operacija na otvorenom srcu.
-Dr Pavićević je stigao iz Crne Gore u Italiju u martu 1998. godine, kao specijalista opšti hirurg, upućen od svoje bolnice na Kardiohirurgiju - Teramo, sa ciljem razvoja jednog ambicioznog i kompleksnog projekta, koji je, upravo, trebalo da iznese dr Pavićević, zajedno sa velikim brojem ostalih medicinskih profesionalaca (hirurzi, anesteziolozi, kardiolozi), tehničari (instrumentari, sestre intenzivne njege) i posebni tehničari (perfuzeri ekstrakorporalne cirkulacije i tehničari anestezije) i tako realizuju u Crnoj Gori jedan kardiohirurški centar relevantnog nivoa, gdje bi srčani bolesnici mogli biti operisani sa istom sigurnošću i standardima kao u ostalim centrima Evrope - navodi se u pismu.
Vjerovali smo, dodaje se, u državni projekat Crne Gore i Kliničkog centra - Podgorica, blagonaklono prihvatajući i pripremajući dr Pavićevića, koji se predstavio moralno ozbiljnim, motivisanim i spremnim, kako sa profesionalnog, tako i sa organizacionog aspekta.
- Dakle, u Teramu, u našem izvrsnom kardiohirurškom centru, koji je nacionalni referentni centar, dr Pavićević je suštinski, de fakto, specijalizirao kardiohirurgiju, konstantno učeći i radeći u operacionoj sali, postoperativnoj intenzivnoj terapiji, kao i na odjeljenju sve do marta 2000. godine. Zahvaljujući njegovom angažovanju i zahvaljujući našem angažovanju, kao i ostalih italijanskih autoriteta, koji su vjerovali u ozbiljnost projekta, Regija Abruco je u potpunosti finansirala, poštujući italijanske zakone, koji su predviđali ekonomsku pomoć za balkansku regiju, kupovinu medicinske opreme za kardiohiruršku operacionu salu i postoperativnu intenzivnu njegu Kliničkog centra u Podgorici. Pored toga, finansirano je, takođe od Regije Abruco, konstantno školovanje i usavršavanje ljekara tehničara KC Podgorica svih ovih godina - ističe se u pismu i dodaje da je samo zahvaljujući upornosti dr Pavićevića i ogromnog angažmana od strane svih koji su vjerovali u ovaj projekat, urađena i prva kardiohirurška intervencija 26.04.2003. godine u Kliničkom centru.
- Od tada do sada urađeno je 620 operacija "velike kardiohirurgije" sa briljantnim rezultatima, koji jasno demonstriraju koliko kvalitet inicijalnog projekta, toliko tehnički i organizacioni kapacitet dr Pavićevića (smrtnost u KC Podgorica je niža 0,5 odsto naspram smrtnosti velikih centara Evrope koja se kreće od tri do šest procenata).Direktna saradnja, u smislu italijanske ljekarske tehničke podrške se postepeno smanjivala i trenutno se ostvaruje sa dva do tri dolaska godišnje od strane jednog iskusnog kardiohirurga. Zbog svega iznesenog, možemo biti vrlo ponosni i zadovoljni odličnim radom dr Pavićevića i čitave ekipe hirurga, anesteziologa, intenzivista, kardiologa, tehničara i sestara, koju je dr Pavićević formirao i osamostalio uz naš angažman - kažu italijanski kardiohirurzi i konstatuju da ova ekipa "danas predstavlja jednu kvalitetnu realnost visoke profesionalnosti i ozbiljan i konkretan odgovor za crnogorske srčane bolesnike, kao i za čitavu balkansku regiju, kojoj je potreban kardiohirurški tretman".

Spasio im život i bez licence

Šest građana Budve, koje je operisao kardiohirurg dr Srđan Pavićević, uputilo je pismo "Danu", kojim daju podršku ovom ljekaru i izražavaju protest zbog, kako kažu, "igranke" oko licence za obavljanje intervencija na srcu.
- Dr Pavićević je formirao sjajnu ekipu stručnih i disciplinovanih kojima bi i Hjuston mogao pozavidjeti. To je stručna i uigrana ekipa koja godinama spašava obične ljude sa ovih prostora, koji su morali imati intervenciju na srcu. Neka Ministarstvo zdravlja vidi rezultate uspješnosti operacija - stoji u pismu koje su potpisali Joksim Jauković, Petar Ostojić, Bojo Tubić, Milovan Jovićević, Slobodan Jovićević i Dragica Čukić.
Pacijenti, koji ističu da im je dr Pavićević spasio život, pozvali su Ministarstvo zdravlja da obezbijede licencu ovom kardiohirurgu, smatrajući da se radi o "papiru", koji ne bi smio da bude prepreka daljih intervencija u Kardio centru, jer bi u suprotnom, ističu, to ostavilo dugoročne posljedice za građane Crne Gore.
Potpisnici ocjenjuju da je "atak na ličnost i profesiju dr Pavićevića" i njegovu ekipu kompromitovanje radi "ličnih i grupno svojinskih interesa iz Ministarstva zdravlja".


S.N.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=120842

.

[Ćipur]

MJEŠTANI BRSKUTA U STRAHU OD MISTERIOZNIH KRADLjIVACA


~Ponijeli što su mogli. U blizini kuće Stanke Đukić čula su se dva pucnja


Lopovi poharali pet domova


Domaćinstva Dragana, Slavka i Velimira Sekulovića, Veselina Darmanovića i Gorana Jankovića u selu Brskut, nedaleko od Lijeve Rijeke, posljednjih deset dana poharali su lopovi. Porodice nijesu živjele u kućama, tako da su nepoznati počinioci lako provalili u domove. Uzeli su najvrednije što su našli, naoružanje, dvoglede, hranu...
Patrole pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova svakodnevno obilaze selo. Zvanični istražni organi još nijesu saopštili bilo kakve rezultate istrage.
Brskućani žive u strahu, sumnjaju da je jedno od lica, koju su prepoznali, naoružano i da nije sa njihove teritorije.
- Nikoga iz sela ne sumnjičimo. Neko je došao sa strane. Da li je imao putovođu ne znamo. U neke kuće provalnici su ušli preko krova, a neke kroz prozore. Sa kuće Dragana Sekulovića makli su crijep, tako da mu je kiša nanijela veliku materijalnu štetu. Krali su vrednije stvari, starine, jer novca nije bilo - priča najstariji stanovnik sela, osamdesetosmogodišnji Nasto Janković.
Stanka Đukić objašnjava da su se prije nedjelju dana nedaleko od njene kuće
začula dva pucnja, što je uznemirilo stanovnike ovog nekad mirnog i spokojnog sela, sa oko stotinak žitelja.
- Ivan Darmanović je u srijedu, kroz selo sreo nepoznatog čovjeka. Bio je omanji, crne puti, rijetke brade, obučen u maskirno vojničko odijelo, sa šeširom na glavi i nosio je pušku. Svi su posumnjali da je možda to lice potencijalni napadač. Imao je karakterističan naglasak koji nije poznat ovom podneblju. Raspitivao se o lovu i divljači u našem selu - pojašnjava Đukićeva.
Strah je. Mještani nemaju vatrenog osim hladnog naoružanja, sjekire i kosijera.
Sekretar Mjesne zajednice za Lijevu Rijeku i Brskut Tomislav Vešović ocjenjuje da Brskut važi za mirno selo i da je neko došao sa strane da pokvari atmosferu. Očekuje da će istražni organi sve nejasnoće riješiti i provalnike izvesti pred sud.

Policija obećava hapšenje

Pomoćnik načelnika Područne jedinice policije Podgorica Tihomir Gačević kazao je da su im od 26. septembra iz Brskuta prijavljene provalne krađe u pet kuća.
- Operativci na terenu, koji su u stalnom kontaktu sa mještanima, saznali su da je još bilo provalnih krađa u kućama i pomoćnim objektima, ali nama dosad nijesu prijavljene. Interesovanje N.N. lica, izvršioca krađa na tom području, su kuće u kojima borave ljudi tokom vikenda ili ređe. Iz kuća su dosad otuđene dvije puške, jedna motorna testera, DVD uređaj, odjeća, obuća i hrana. Inspektori područne jedinice su, od momenta saznanja za ta djela, neprekidno na tom području, kao i inspektori sa tog područja - kaže Gačević.
Dodaje da imaju određena operativna saznanja u pravcu lica koje je u Brskutu izvršilo provale i da preduzimaju mjere i nadaju se da će u najskorijem periodu lišiti lice slobode. Policija sumnja da je jedno lice izvršilac provala.

Odnijeli i šerpu mesa

Iz sušare Đorđa Darmanovića nepoznata lica odnijela su šerpu sa oko šest kilograma pečenog mesa. Objekat za sušenje nije bio zaključan, tako da su mogli lagodno ući.

Mijenjaju lokaciju

U Bratonožićima, dodaje Đorđe Darmanović, iz stada Moma Radoševića nedavno je nestao rasni jarac. Brskućani vjeruju da su kradljivci promijenili lokaciju.

Ostali krvavi tragovi

U kuću Veselina Darmanovića lopovi su ušli pošto su polomili prozor. Tokom provale, vjerovatno se jedno ili više lica posjeklo.Ostali su krvavi tragovi, što je dokaz istražiteljima da otkriju počinioce. Kako mještani pričaju, Darmanoviću je u toj provali nestala lovačka puška.


M.M.K.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=120944

[milovan]

Stizu FAKTURE,
od nekulture, i posledica ratovanja i divljanja.

Ne chudim se toj omladini,
jer je PLJACHKA SHARULJA I BIJELE TEHNIKE LEGALIZOVANA,
kao i skupljane NIKE-PATIKE , od strane OFICIJERA, sa slavnog ratishta, sad im DJECA STASHAVAJU za pljachku i provalu.
Kad moze drzava, mogu i gradjani.

[Old Bone]

Stizu FAKTURE,
od nekulture, i posledica ratovanja i divljanja.

Ne chudim se toj omladini,
jer je PLJACHKA SHARULJA I BIJELE TEHNIKE LEGALIZOVANA,
kao i skupljane NIKE-PATIKE , od strane OFICIJERA, sa slavnog ratishta, sad im DJECA STASHAVAJU za pljachku i provalu.
Kad moze drzava, mogu i gradjani.

Ovo mi je strah veliki....da nam je dio omladine trajno prihvatio nacela roditelja koji su i sami proizvod smutnih vremena...obrlati i prevari, otmi i ukradi...bogat bez rada, bogat po svaku cijenu!

[milovan]

Mnogo se puca i pljachka po Crnoj Gori,
zaludu se policija trudi, da sredi situaciju,
i ja se PLASHIM , moj dobri Bone,
ne za mene, nego za njih, koji su zivjeli 20 godina u ovakvom AMBIJENTU,
dje su PLJACHKASHI, LOPOVI; Q.RVE I KOCKARI,, BRENDOVI CRNE GORE.

[nihil]

Gradonačelnik Podgorice optužen za proneveru
Sreda, 17. oktobar 2007. 15:41

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnela je krivičnu prijavu protiv gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše i direktora Direkcije za imovinu Dragan Djukića za zloupotrebu položaja kojom je državni budžet oštećen za 11 miliona evra.

Koordinator MANS-a Dejan Milovac rekao je da očekuje da će vrhovni državni tužilac Vesna Medenica što pre razmotri taj slučaj.

On je kazao da su Mugoša i Djukić oštetili državni budžet tako što su prekršili zakon i u postupku prenosa prava na gradskom gradjevinskom zemljištu trećem licu omogućili sticanje korist od 11 miliona evra.

Milovac je precizirao da je gradonačelnik, zarad sopstvenih interesa, odobrio prodaju parcele, čija je cena na tenderu 13,5 miliona evra, za 2,5 miliona evra.

On je optužio gradonačelnika Podgorice da je vlasniku podgoričke kompanije Carine nezakonito prodao dva velika placa površine 7,16 hiljada i 8,05 hiljada kvadratnih metara, na kojima je predvidjena gradnja poslovnog centra, površine 35 hiljada kvadratnih metara.

Mugoša je bez tenderske procedure prodao kompaniji "Carine", vlasnika Čeda Popovića, izuzetno vredno zemljište za 2,5 miliona evra, iako su placevi mogli biti prodati mnogo skuplje, a Djukić odobrio prenošenje vlasništva mimo zakona, tvrdi Milovac.

"Nesumnjivo je da je čitav prodaja parcela obavljena mimo tendera. Da je tenderska procedura do kraja ispoštovana Opština je trebalo da zaključi Ugovor na 13,5 miliona ili da poništi tender", smatra Milovac.
Prema njegovim rečima, MANS je od Direkcije za imovinu Podgorice, Sekretarijata za finansije,
Glavnog administratora i Službe gradonačelnika početkom oktobra zatražio kompletnu dokumentaciju na osnovu koje je izvršen prenos prava na "Carine", ali traženu dokumentaciju nije dobio.

Kopije ugovora koje je Glavni grad zaključio sa "Carinama" predstavljaju dovoljan osnov za sumnju da je u postupku prenosa prava na gradskom gradjevinskom zemljištu budzet Glavnog grada ostećen za skoro 11 miliona evra, pa očekujemo da će policija i tužilaštvo utvrditi pojedinosti vezane za ovaj slučaj, rekao je Milovac.

(Tanjug)

[AL no1]

Aha,a ovo javlja Tanjug?

[Old Bone]

*VREME*:
(Dragoje Zarkovic)

Stoji da Srbi zasta nisu prijavili Mladica za 5 miliona - interesantno je!.... A SRBIJU CRNA GORA IZJEDA I PUKOSE OD ZAVISTI....onako u kontinuitetu...PRITOM JE TUZNO STO JE TO *ONA DRUGA SRBIJA* KOJA PUCE OD ZAVISTI, ALI SA NEGATIVOM USMJERENOM PREMA SEBU, DODUSE...jer niko ni ne razmatra mogucnost da je nesto I STVARNO NAPREDOVALO U TOJ CG....A JESTE!


Naopak doživljaj: Otkud nam vera da smo bolji od Crne Gore

Neko je ovde u nedostatku boljih ideja izmislio da smo centar jugoistočne Evrope, najvažnija zemlja u regionu, i ne znam šta još… U tom smislu činjenica da je Crna Gora potpisala Sporazum o pridruživanju Evropskoj uniji, a nama odlažu i paragraf na taj dokument, u srpskoj političkoj eliti doživljena je naopako. Rađa se jedna vrsta kontraproduktivnog prezira: ako su oni nešto potpisali, to im ništa ne vredi, ionako će u Evropu ući u paketu s "centrom jugoistočne Evrope", tj. s nama bez kojih i nema Evrope… Prezir prema tuđem uspehu najbolja je potvrda našeg neuspeha.
Možete vi, poštovani čitaoci, misliti o Crnoj Gori što god vas je volja, ali oni su dokazali osnovnu političku premisu na kojoj je Milo Đukanović dobio referendum. Ona je glasila: bez Srbije kao balasta, brži je put u Evropu. Potonje vesti iz Brisela to potvrđuju, mada ja lično mislim da su srbijanski potencijali nekako primereniji evropskom shvatanju potencijala Evrope nego što su klijentelistički odnosi Crne Gore s onima koji imaju para – pa bilo da se radi o famoznim Rusima ili misterioznim Srbima. Trećih tu i nema. Nije reč o tome da je Đukanović pretekao mrtvog Slobodana Miloševića, nego o tome da živovladajući Srbijom, sa sve Vojislavom Koštunicom na čelu, nemaju adekvatne odgovore na izazove najmodernijeg doba: pozovite 9191 i za nadoknadu od milion evra prijavite Ratka Mladića, liči, da oprostite na izrazu, na neku sprdnju a ne na ozbiljnu politiku.
Nesvrstano mišljenje: Lažno obećanje o milion evra
Da se telefonom ulazi u Evropu, onda bih i ja mogao da se prijavim. Imam vrlo evropski račun za tu vrstu usluga, ali ispostavlja se da to nije dovoljno da bih se kvalifikovao za Evropljanina. Recimo da me to najmanje brine. Recimo, čak, vrlo hipotetički, da je meni vrlo malo stalo do statusa Evropljanina, u smislu pripadnosti jednom političkom korpusu, i da bi moja opcija bila više u pravcu neke nesvrstanosti nego bilo kakve pripadnosti, makar ova bila evropska, što mi kao stanje duha niko ne može ni dodati ni oduzeti. Najmanje ona državna vlast koja laže da bi za informaciju o Mladiću platila milion evra. Zamislite, makar hipotetički, da ja zbilja znam gde se taj begunac od međunarodne pravde krije, pa da okrenem telefon s brojem 9191 i prijavim generala sa sve kapom. Zamislite državu koja je samo čekala da se ja javim. Pojeo bi me mrak za pola sata, jer oni što rade za 500 evra mesečno znali su koliko juče gde je Mladić, pa se nisu mašili telefona, a sad veruju da su nekog prevarili ovom ponudom za dojavu.
Da postoji iskrenost u tom slučaju osnovane sumnje o zločinu genocida, ne bi nam nudili pare, nego bi, listom, po komandnoj dužnosti, zbog akta nečinjenja podnosili ostavke ili se posipali pepelom: od oktobra 2000 pa sve do danas. To oni varaju Evropu, manje nego Milo Đukanović što je vara, mada se ovima našima čini da su amateri u odnosu na njega.
Princip konvoja: Ko je lud da čeka na Srbiju?
Nama je ostalo da gajimo glupu i naivnu iluziju da će pristupnica Evropskoj uniji biti potpisana istovremeno za sve zemlje jugoistočne Evrope, po principu da će se konvoj ravnati prema najsporijem brodu – nama. Čak i ako se to dogodi, mada je teško verovati u takvo nešto, jedina naša korist biće tuđa šteta. Nije korist od evropskih integracija sadržana u konačnom cilju, nego je svaki stepenik na putu ka tom cilju ona vrsta uspona koja, koliko- toliko, obećava narodni napredak u ekonomskom i bezbednosnom smislu. Vera da bez nas nema evropske budućnosti drugih država u regionu i medijsko-politička, ili obrnuto, floskula da smo mi centar tog regiona jednako je tupava kao i vera da će neko ozbiljan pozvati broj telefona 9191 i onima koji su sakrili Mladića otkriti gde se ovaj nalazi.
Pozvao sam taj famozni broj i otkrio ono što se događalo i kad sam na početku grejne sezone, zbog kvara na kućnim instalacijama, zvao Beogradske elektrane: "Svi operateri su zauzeti, sačekajte…"
To će nam se dogoditi i kad budemo zvali Brisel. Reći će: "Sačekajte, Milo Đukanović je na vezi..."

[Old Bone]

Ovo kako je ovaj pravi ekspert defrinisao stvari je ono pravo.

Dakle, provjera kapitala (to CB CG zna kako se radi!), a potom provjera licnosti investitora (konskultovat ministarstva privrede i inostranih poslova)-I AKO JE MISLJENJE POZITIVNO TREBA PRIHVATITI!

I da je simpaticni g. Radulovic odgovorio da ga nije briga ko je ruski investitor, pod uslovom da su pare provjerene od strane nadleznog i kompetentnog revizora ( KPMG, Dilojt i Tus, Price-Kuper i tome podobne jake oditorske kuce), i pod uslovom da investitor nije ni na kakvoj medjunarodnoj potjernici, da je on pratio bonitet investiranog kapitala a ne licne storije i cinove investitora-sve bi ucutkao!




Čuvajte se državnih firmi, one traže razne “dilove”

[SIZE=1]Nema brige ako dolaze privatni investitori: Andrej Ilarionov[/SIZE]PODGORICA – Treba praviti razliku između privatnog i „državnog“ biznisa, koji ulazi i investira u Crnu Goru, jer se od privatnih investitora ne treba bojati - ocijenio je za Republiku bivši glavni ekonomski savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, Andrej Ilarionov.
Procjenjujući ulazak ruskih investitora u Crnu Goru, kazao je da je na Crnogorcima da o tome sude“, ali je napravio razliku između dvije vrste investitora.
- Ipak, moj skromni savjet bio bi da pravite razliku između privatnog i „državnog“ biznisa, ili onog biznisa koji je na neki način povezan sa vladom u Rusiji. Ako privatni biznis ulazi u Crnu Goru, ne vidim zašto biste brinuli. Drugačije je ako vam dolaze strane državne firme ili firme koje imaju posebne veze sa vladom, ruskom ili bilo kojom drugom - američkom, srpskom ili kineskom... Takve kompanije znaju da se ponašaju na način da ne tragaju jedino za profitom i poslovima koji vode profitu, već radije traže neke druge “dilove“, i tu postoji velika razlika - upozorio je Ilarionov.
Kao sljedeću važnu stvar prilikom ulaska stranih investitora, on je pomenuo da ko god dođe u zemlju, treba da se ponaša u skladu sa našim zakonima.
Ilarionov, koji je sada angažovan na vašingtonskom Kato institutu je kazao da 60. mjesto Crne Gore na Frejzerovoj listi ekonomskih sloboda “ne smije biti razlog za samozadovoljstvo, jer treba još puno toga da se popravi.”
- Treba da se pomjeritie sa 60. mjesta, i da se pitate zašto nijeste na vrhu, među prvih pet. Ekonomske slobode nijesu same sebi cilj, već treba da služe poboljšanju životnog standarda, boljem životu građana Crne Gore. Ovo je dobar početak, ali se ne smijete ovdje zaustaviti, i treba ići dalje - poručio je on.
Bivši Putinov savjetnik smatra da je Crna Gora napravila veliki napredak, po tome kako funkcioniše biznis i kako se privreda razvija posljednjih godina.
Ilarionov je, komentarišući rasprave o zakonu o radu kazao da je najvažnija sloboda ugovaranja, da poslodavac i zaposleni mogu sami da se dogovore o uslovima, i da niko u ime jedne osobe nema pravo da utiče na ugovor, bila to Vlada, sindikat ili neko treći..
- Ugovaranje treba da bude na individui. Problem sa sindikatima je u monopolu moći. Kada pričaju o povišicama, to izgleda lijepo za radnike, ali se time otežava dalje zapošljavanje. Dobro je, kratkoročno, za one rade, ali ne i za one koji tek treba da se zaposle... Zato je važna vladavina zakona, i jednaki tretman, nezavisno od toga da li već duže radite, ili tek ulazite na tržište - smatra Ilarionov.
Željka RadulovićRazlaz sa Putinom
Andrej Ilarionov je napustio položaj u Kremlju decembra 2005. godine, zbog neslaganja sa tadašnjom zvaničnom politikom Moskve, i iskazivao je otvorene kritike zbog uticaja Vlade na poslovanje državnih kompanija Gazprom i Rosneft, uz neslaganje sa ekonomskom politikom tokom Jukos afere. Blizak saveznik Putinu bio je još 1999., i bio mu je jedan od „pisaca“ ekonomskog programa, dok se sadašnji predsjednik Rusije pripremao da u Kremlju naslijedi Borisa Jeljcina. Ipak, njegovi komentari o „Rusiji koja više nije demokratska, niti slobodna zemlja“ krajem 2005. doveli su do „kraja savezništva“ sa ruskim predsjednikom.Protekcionizam je siguran put u ekonomsku propast
Ako je cilj države da uništi sopstvenu privredu i industriju, najbolji način je kroz protekcionizam, i da uvodi visoke tarife, kvote i specijalne režime trgovine. To vam je siguran put u propast – ocijenio je Ilarionov. On ističe da su otvorenost privrede i konkurencija nabolji načini da se ostvari visok nivo prosperiteta i sposobnosti prilagođavanja stalnim promjenama u svjetskoj ekonomiji. Govoreći o koristima i mogućim štetama od članstva u EU, bivši savjetnik ruskog predsjednika je ocijenio da će Crna Gora sigurno imati koristi, jer će biti dio većeg tržišta, i koristiti bolje institucije od kojih su neke krucijalne za dugoročni ekonomski rast, prosperitet i razvoj sloboda. - Ipak, EU nameće i teret regulative koji može i da uništi bilo koju zemlju. Zato je važan zadatak crnogorske Vlade da pažljivo izabere koji elementi tog ugovora i regulative mogu biti korisni za dugoročnu perspektivu, a koji mogu biti negativni - poručio je Ilarionov.
RAZGOVOR - Bivši Putinov savjetnik Andrej Ilarionov o ruskim, i ostalim stranim ulaganjima u Crnoj Gori

Čuvajte se državnih firmi, one traže razne “dilove”

[SIZE=1]Nema brige ako dolaze privatni investitori: Andrej Ilarionov[/SIZE]PODGORICA – Treba praviti razliku između privatnog i „državnog“ biznisa, koji ulazi i investira u Crnu Goru, jer se od privatnih investitora ne treba bojati - ocijenio je za Republiku bivši glavni ekonomski savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, Andrej Ilarionov.
Procjenjujući ulazak ruskih investitora u Crnu Goru, kao i česte kritike koje se na njihov račun čuju od opozicije i iz NVO sektora, Ilarionov je poručio da je „ipak na Crnogorcima da o tome sude“, ali je napravio razliku između dvije vrste investitora.
- Ipak, moj skromni savjet bio bi da pravite razliku između privatnog i „državnog“ biznisa, ili onog biznisa koji je na neki način povezan sa vladom u Rusiji. Ako privatni biznis ulazi u Crnu Goru, ne vidim zašto biste brinuli. Drugačije je ako vam dolaze strane državne firme ili firme koje imaju posebne veze sa vladom, ruskom ili bilo kojom drugom - američkom, srpskom ili kineskom... Takve kompanije znaju da se ponašaju na način da ne tragaju jedino za profitom i poslovima koji vode profitu, već radije traže neke druge “dilove“, i tu postoji velika razlika - upozorio je Ilarionov.
Kao sljedeću važnu stvar prilikom ulaska stranih investitora, on je pomenuo da ko god dođe u zemlju, treba da se ponaša u skladu sa našim zakonima.
Ilarionov, koji je sada angažovan na vašingtonskom Kato institutu je kazao da 60. mjesto Crne Gore na Frejzerovoj listi ekonomskih sloboda “ne smije biti razlog za samozadovoljstvo, jer treba još puno toga da se popravi.”
- Treba da se pomjeritie sa 60. mjesta, i da se pitate zašto nijeste na vrhu, među prvih pet. Ekonomske slobode nijesu same sebi cilj, već treba da služe poboljšanju životnog standarda, boljem životu građana Crne Gore. Ovo je dobar početak, ali se ne smijete ovdje zaustaviti, i treba ići dalje - poručio je on.
Bivši Putinov savjetnik smatra da je Crna Gora napravila veliki napredak, po tome kako funkcioniše biznis i kako se privreda razvija posljednjih godina.
Ilarionov je, komentarišući rasprave o zakonu o radu kazao da je najvažnija sloboda ugovaranja, da poslodavac i zaposleni mogu sami da se dogovore o uslovima, i da niko u ime jedne osobe nema pravo da utiče na ugovor, bila to Vlada, sindikat ili neko treći..
- Ugovaranje treba da bude na individui. Problem sa sindikatima je u monopolu moći. Kada pričaju o povišicama, to izgleda lijepo za radnike, ali se time otežava dalje zapošljavanje. Dobro je, kratkoročno, za one rade, ali ne i za one koji tek treba da se zaposle... Zato je važna vladavina zakona, i jednaki tretman, nezavisno od toga da li već duže radite, ili tek ulazite na tržište - smatra Ilarionov.
Željka RadulovićRazlaz sa Putinom
Andrej Ilarionov je napustio položaj u Kremlju decembra 2005. godine, zbog neslaganja sa tadašnjom zvaničnom politikom Moskve, i iskazivao je otvorene kritike zbog uticaja Vlade na poslovanje državnih kompanija Gazprom i Rosneft, uz neslaganje sa ekonomskom politikom tokom Jukos afere. Blizak saveznik Putinu bio je još 1999., i bio mu je jedan od „pisaca“ ekonomskog programa, dok se sadašnji predsjednik Rusije pripremao da u Kremlju naslijedi Borisa Jeljcina. Ipak, njegovi komentari o „Rusiji koja više nije demokratska, niti slobodna zemlja“ krajem 2005. doveli su do „kraja savezništva“ sa ruskim predsjednikom.Protekcionizam je siguran put u ekonomsku propast
Ako je cilj države da uništi sopstvenu privredu i industriju, najbolji način je kroz protekcionizam, i da uvodi visoke tarife, kvote i specijalne režime trgovine. To vam je siguran put u propast – ocijenio je Ilarionov. On ističe da su otvorenost privrede i konkurencija nabolji načini da se ostvari visok nivo prosperiteta i sposobnosti prilagođavanja stalnim promjenama u svjetskoj ekonomiji. Govoreći o koristima i mogućim štetama od članstva u EU, bivši savjetnik ruskog predsjednika je ocijenio da će Crna Gora sigurno imati koristi, jer će biti dio većeg tržišta, i koristiti bolje institucije od kojih su neke krucijalne za dugoročni ekonomski rast, prosperitet i razvoj sloboda. - Ipak, EU nameće i teret regulative koji može i da uništi bilo koju zemlju. Zato je važan zadatak crnogorske Vlade da pažljivo izabere koji elementi tog ugovora i regulative mogu biti korisni za dugoročnu perspektivu, a koji mogu biti negativni - poručio je Ilarionov.