VIDEO-ZAPIS NA KOJEM TRI DJEVOJKE IZ PODGORICE MUČE ČETVRTU KRUŽI INTERNET MREŽOM
Iživljavanje pred kamerama
Podgorica - Djevojka, koju brutalno maltretiraju dvije "prijateljice", dok je treća snima telefonom, našla se na video-zapisu pod nazivom "Marija, Zabjelo", koji proteklih dana kruži Podgoricom.
Šesnaestominutni film, koji se razmjenjuje preko mobilnih telefona i kompjutera, prikazuje mučne scene fizičke i psihičke torture djevojke, koja čak i ne pruža otpor.
Plavuša sjedi na kauču, okružena bivšim prijateljicama, koje se nad njom surovo iživljavaju, navodno zbog prevare, optužujući je za intiman odnos sa mladićem jedne od tih djevojaka. Jedna od dvije djevojke, sa podgoričkim naglaskom, koje grubo vrijeđaju žrtvu u jednom trenutku uzima makaze i kida joj kosu.
- Ovaj dio sam ti malo istepenovala - čuje se glas djevojke dok reže pramenove kose, a šamari pljušte sa svih strana. Potom joj istim makazama siječe majicu, tako je žrtva do pasa ostala naga. Sve vrijeme čuju se psovke i uvrede, tjerajući žrtvu da i sama to ponavlja.
Jedna od akterki užasavajućih scena na video-zapisu pominje novac, koji joj je, navodno, davala, kao i nadimke nekih muškarca, a jedna od djevojaka krvnički udara i vrijeđa žrtvu.
Na snimku se vidi da djevojka koja je izložena nasilju i poniženju ne pruža otpor, djeluje kao omamljena i ne odaje utisak da je svjesna šta joj se dešava.
"Vijesti" nezvanično saznaju da ovaj slučaj nije prijavljen policiji.
***
Dobro smo krenuli, pravo moderno.
- Ladan ko taština duša -
Na zalost, nisu makli sve fajlove..
Oj visoki Durmitore svih planina direktore...
ja sam za to da ih pohapse i da im na'm vishe ne pa'ne ni machku poprijeko da pogledaju! Olosh zenska:mad:
svaka cast gospodinu Rosandicu. Za razliku od nekih drugih koji nacije menjaju kao carape, u zavisnosti od trenutnog interesa, Rosandic je veliki gospodin, koji ima svoj stav, svoj identitet, svoju veru i naciju - i on to ni za sta na svetu nece dati.
Nece je dati ni za kakav svinjski but, ni za dzab brasna, secera, ni za 100 kila krtoel, cak ni za obecanje zaposlenja u nekoj od drzavnih sluzbi.
Takve ljude covek i da nece - mora da postuje i da ceni. Svaka mu cast.
Ko je ova nacitana individua? Jele ovo DObrilov pseudonim?Originally Posted by Ćipur
- Ladan ko taština duša -
Strajkovi, glad , podjela sjever primorje, inostranstvo rukovodstvo,
sta ce biti sjutra> nista dobro pored ovakva vlasti DPS/SDP
Vunarce ni Tarzan ne može zaustaviti
Peti put zaredom bivši radnici bjelopoljskog vunarskog kombinata "Vunko", njih oko 200, okupili su se na protestnom skupu pred zgrade SO tražeći svoja prava. Ispred zgrade SO bilo je gužve jer su se radnicima "Vunka" pridružili pojedini radnici FBE "Zaton" i drugih kolektiva koji takođe čekaju da riješe svoje zahtjeve i egzistenciju. Među radnicima je bio i dr Vidran Kljajević, odbornik SNP-a u lokalnom parlamentu, koji se, kako je istakao, solidarisao sa obespravljenim radnicima, navodeći da su njihovi zahtjevi opravdani. Bilo je dosta transparenata i parola, ali i pokušaja da se uđe u opštinsko zdanje i dođe do gradonačenika. Na kraju je delegacija "Vunka" uspjela da dođe do Tarzana Miloševića, i nakon obavljenog razgovora, prenijela okupljenima da će u ponedjeljak u saradnji sa gradonačenikom biti formirani zahtjevi koji će biti upućeni na adrese ministarstava ekonomije, rada i socijalnog staranja. Milošević je obećao da će urgirati da delegaciju radnika prime dva ministra, Branimir Gvozdenović i Miodrag Radunović .
U obraćanju radnicima Milorad Dulović, predsjednik Inicijativnog odbora, istakao je da je svim relevantnim institucijama, počev od gradonačenika Tarzana Miloševića, preko poslaničkih klubova i Saveza sindikata, do Vlade upućeno obavještenje sa obrazloženjem svih radničkih zahtjeva, ali da odgovora nema.
- Niko nam se nije obratio, tako da se lako može zaključiti da su svi oni, neko direktno neko indirektno, doprinijeli da se opljačka i uništi jedno preduzeće koje je predstavljalo okosnicu razvoja opštine Bijelo Polje, a radnici "Vunka" dovedu na ivicu biološkog opstanka. Obraćamo se svim poslaničkim klubovima u Skupštini Crne Gore da se kao posebna tačka dnevnog reda uzme u razmatranje položaj obespravljenih radnika AD "Vunka" i pljačka imovine Vunarskog kombinata. Da skupština od svih poslaničkih klubova formira stručnu komisiju na paritetnoj osnovi iz svih poslaničkih klubova i utvrdi u čije džepove je završila imovina Vunarskog kombinata, a radnici "Vunka" obeštete u cijelosti u svojim zahtjevima - naglasio je Dulović, dodajući da je riječ o "pravnoj državi pred licem pravde morali bi stati svi oni koji su opljačkali fabriku, kao i oni koji su dopustili da se takve radnje dogode".
Prema njegovim riječima, ministri putujući po metropolama Evropske Unije govore kako u Crnoj Gori od kada je postala samostalna država teče med i mlijeko.
- Ovaj i mnogi drugi skupovi obespravljenih radnika u Crnoj Gori demantuju ministre koji nikako da pokažu recept predstavncima EU kako je moguć život penzionera gdje njih 60 odsto prima penziju ispod 100 eura. Kad država ne može da obezbijedi da jedan penzioner ili radnik od svojih primanja prehrani, obuče i obuje sebe, a da ne govorimo o članovima svoje porodice, onda takva država ne treba da postoji. Da smo pravna država, kao što tvrde, predstavnici Vlade, gradonačelnik i predstavnici radnika dogovorili bi se i tako bi bili prevaziđeni naši problemi. Da su radnici dobili ono što im pripada, sa tim sredstvima bi pokrenuli mini programe i ne bi bili dovedeni na ivicu propadanja. Evropska Unija i druge države dali su dosta sredstava za socijalne programe u Crnoj Gori, pa pitamo danas našu Vladu gdje su ta sredstva utrošena i za koje namjene su otišla - poručeno je sa zbora radnika "Vunka".
Radili za Podgoricu i primorje
Na jučerašnjem zboru pred zgradom SO Bijelo Polje obespravljeni radnici su konstatovali da dok se na sjeveru Crne Gore radilo izgrađevili su se Podgorica i Primorje, tako oni sada mogu da žive od turizma ili od kirije, a žitelji na sjeveru samo da gladuju.
- Od čega će da živi stanovnici sjevera Crne Gore kad su fabrike uništene, sela i šume opustošeni, a drugih resursa nema. Gradonačelnik uveseljava stanovnike termalnim vodama kojih nit je bilo niti će ih biti pa makar bušio 100 kilometara u dubinu zemlje, te Đalovića pećinom i putem na Bjelasicu. Milošević priča o napretku Bijelog Polja, a zaboravlja da opština Mojkovac ima za jedan euro veći dohodak po glavi stanovnika od naše opštine - naveo je Dulović.
Ne vjeruju sudovima
- Mi radnici Vunarskog kombinata više ne vjerujemo ni u sudove ove države. Obratili smo se Privrednom sudu 31. oktobra 2006. godine, a prvo ročište je zakazano tek nakon osam mjeseci i održano 20. juna ove godine i na tome se sve završilo. Predmet naše tužbe i spora su bile neupisane akcije od strane poslovodstva Vunarskog kombinata. Čemu onda vodi uopšte obraćati se sudovima kada se predmeti kisele godinama u ladicama istih tih sudova - istakao je Dulović.
Smajli proslavio 25. rođendan
Prije 25 godina, razmišljajući o mogućnostima za humor preko kompjutera, Amerikanac Skot Folman, profesor informatike na univerzitetu Karnegi Melon u Pitsburgu, došao je na ideju da iskoristi tri znaka interpunkcije - dvije tačke, srednju crtu i zatvorenu zagradu, :-).
- Predlažem da svaku šalu koju napišemo ispratimo tim znakom okrenutim bočno - napisao je Falman u poruci 19. septembra 1982. godine. Tako je nastao čuveni Smajli, podstakavši novi način izražavanja koji danas koriste svi oni koji šalju elektronsku poštu. Simbol "smiješka" veoma brzo je prihvaćen širom svijeta, a ubrzo su nastale i druge verzije koje označavaju različita raspoloženja - Smajli sa naočarima 8-), iznenađeni Smajli :-o, Smajli koji namiguje ;-), itd.
INTERNET NAJEFIKASNIJI METOD ZAPOSLENIH ZA PREKRAĆIVANjE RADNOG VREMENA
Sajber zabušavanje
Studije širom svijeta pokazuju da zaposleni provedu oko petinu radnog vremena u ličnim "aktivnostima" i da je omiljen metod gubljenja vremena Internet.
Zaposleni djeluju zaposleno, ali mnogi od njih zapravo "sajberzabušavaju".
Patriša Valas, autorka knjige "Internet na radnom mjestu, ili kako nova tehnologija preobražava posao", kaže da su zaposleni oduvijek bili vični izbjegavanju suviše napornog rada.
- Problem je što sada imate nešto, čini se, po prirodi neodoljivo, jer to je kapija ka cijeloj planeti, a evo je baš na vašem stolu i lako se da prikriti od ljudi koji prolaze - kaže Valasova, inače profesor na Univerzitetu Džon Hopkins u Baltimoru, SAD.
"Sajberzabušanti" najviše vremena provedu u slanju mejlova, a gotovo trećina njihovih poruka nema veze sa poslom, navodi i Džejms Filips, profesor psihologije na Univerzitetu Monaš u Australiji.
Mnogi radnici preko Interneta upravljaju svojim finansijama ili nešto kupuju.
Popularni sajtovi za druženje, poput "Fejsbuka" ili "Majspejsa", omiljena su destinacija "sajberzabušanata" i nije neobično vidjeti da korisnici tih sajtova ističu u svojim statusima: "Trenutno sam na poslu".
Neke firme, koje na pristup Internetu troše milione, otpuštaju radnike zbog "sajberzabušavanja". Međutim, skrivanje je postalo lakše - ljudi sad mogu na Internet i preko mobilnog telefona, na primjer. Ima i veb sajtova koji su posvećeni dogodovštinama na radnom mjestu.
Zaposleni, na primjer, mogu da odu na sajt "overheardintheoffice.com" (Načuo sam u kancelariji) i da tamo pošalju smiješne anegdote i tračeve sa radnih mjesta. Na sajtu "annoyingconjorker.com" (Dosadni kolega) mogu da se žale na kolege i šefove i odatle da im šalju anonimne poruke preko mejla.
Nedavna anketa, koju je sprovela firma "Salary.com"(Zarada), pokazala je da šest od 10 zaposlenih u SAD priznaje da na poslu zabušava, a oko 34 odsto ispitanih navelo je Internet kao vodeću "zabušantsku" aktivnost na radnom mjestu.
Kao razloge, zaposleni su isticali da to "rade" iz dosade, zato što su dugo na poslu, zato što su slabo plaćeni ili zato što na radnom mjestu nemaju izazova.
Neki stručnjaci tvrde da korišćenje Interneta u privatne svrhe na poslu ne utiče na produktivnost i da bi čak moglo da bude korisno.
- Takozvano sajberzabušavanje moglo bi da bude i onlajn kupovina ili upravljanje sopstvenim finansijama, kako vaše vrijeme za ručak ne bi trajalo dva sata - smatra Patriša Valas. "U takvim slučajevima vi, zapravo, pomažete zaposlenima da ne gube vrijeme".
"Sajberzabušavanje" je ovjekovječeno i na filmu. U britanskoj TV komediji "Kancelarija", koja je nedavno dobila i američki rimejk, glavni junaci na poslu igraju kompjutersku ratnu simulaciju, što predstavljaju kao "vježbu u građenju timskog rada".
(Beta)
FEREDžE VRLO ČESTO NEPOŽELjNE I U MUSLIMANSKOM SVIJETU
Poslovni kamen spoticanja
DUBAJ - Ajša Obeid nije mogla da dobije posao pomoćnika u prodavnici zato što joj je feredža prekrivala cijelo lice, tako da je svijetu pokazivala samo svoje oči. Da bi poboljšala svoje šanse da dobije posao ona je prestala da nosi feredžu.
- Niko ne želi da zasposli ženu s feredžom u prodavnici - kaže Obeid (22).
Žene koje iz vjerskih razloga nose feredže mogu očekivati probleme na poslu izvan muslimanskog svijeta, ali i one u regionu, takođe, imaju problema da noseći feredžu dobiju posao, posebno u onim sektorima gdje je potrebno stupiti u kontakt sa mušterijama.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima je uobičajeno vidjeti žene na radnom mjestu obučene u elegantne haljine s maramom na glavi, ali one, koje nose feredžu zaista se rijetko sreću.
- Žene sa feredžama ne sjede za pultom, već dobijaju posao u administraciji - izjavio je Rojtersu menadžer pošte u Dubaju Abdulah Naser, dodajući da "mušterije žele da znaju s kim razgovaraju".
Feredža je postala goruće političko pitanje u mnogim državama zbog prava onih, koje ih nose da pohađaju sekularne škole ili postanu policajke, učiteljice, odnosno bave se poslovima gdje se stupa u kontakt sa mušterijama.
Najčešće se mogu vidjeti u Kuvajtu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji, gdje mnoge žene pokrivaju lice na javnim mjestima zbog konzervativne tradicije i moćnih vjerskih vođa koje traže od muslimanskih žena da nose feredže.
U Dubaju, jednom od najmodernijih emirata gdje multinacionalne kompanije imaju svoja predstavništva i gdje nemuslimanke čine veliki dio populacije, žene koje nose feredžu veoma teško dobijaju posao.
Feredža je izazvala mnogo kontroverzi i u Egiptu, gdje veliki broj žena nosi veo. U junu egipatski sud je donio presudu da američki univerziteti u zemlji ne smiju da brane studentkinjama da nose veo.
U SAD Saima Afzar, imigrantkinja iz Pakistana, planira da kad završi medicinski fakultet u Čikagu počne da nosi feredžu.
- Ovdje ima puno muslimanki ljekara. Rekli su mi, ako budem talentovana, da mi niko neće uskratiti posao zbog feredže - objašnjava ona.
Zerka Abid kaže da joj feredža koju je nosila nije ugrozila karijeru. Ona je radila kao urednik vijesti na američkoj TV stanici NBC i na televiziji u Pakistanu.
- Jedino nijesam mogla da radim kao voditelj jer mi je lice bilo pokriveno - dodaje ona.
U Turskoj po zakonu
U Turskoj, žene moraju lavovski da se bore i za maramu na glavi, jer im je zakonom zabranjeno da pokrivaju glave na poslu u javnom sektoru - u sklopu sekularnih zakona koji važe u zemlji.
Fatma Benli je advokat koja pokriva glavu i stoga ne može da se pojavi u sudu.
- Ne možete da radite u javnom sektoru, pa čak ni u privatnom, jer ćete ugroziti njihov (sekularni) imidž - ističe ona i dodaje da se nada da će vremenom zakon biti ukinut.
U Indoneziji rijetkost
U Indoneziji, najnaseljenijoj muslimanskoj državi, feredža je prava rijetkost. Čak i u provinciji Aće, gdje se od žena zahtijeva da nose veo na glavi u javnosti u skladu sa šerijatskim zakonikom, rijetko se može sresti žena s feredžom. U Indoneziji feredže nose jedino vehabije.
- Ovde ljudi smatraju da su žene koje nose feredžu čudakinje i da govore djeci da ih izbjegavaju. Često nas smatraju kriminalcima - kaže muslimanska aktivistkinja Siti Nurlajla.
(Tanjug-spec.)
Iz Vijesti današnjih:
"Tajkun koji voli da iritira
Rijetkost je u Crnoj Gori da policija privede nekoga iz reda najmoćnijih ljudi u državi, pa makar bio pušten sjutradan.
Ovo nije pohvala za policiju, već nastavak priče o Vesku Baroviću, vjerovatno najzanimljivijoj i najintrigantnijoj figuri na crnogorskoj biznis sceni.
Za Barovića odavno kruži priča da utiče na kadrovska postavljenja u državnoj upravi i da su mu uža specijalnost policija i pravosuđe. Zbog toga se vjerovatno osjetio i slobodnim da zaprijeti inspektorima koji su mu kazali da će kod njih morati da prespava.
Barović je tipičan primjer biznismena koji je direktno u sprezi sa vlašću.
Slikovito o tome govori događaj od prije dva mjeseca na otvaranju njegovog restorana ,,Galion" i hotela ,,Vardar" u Kotoru, kada je prisustvovala skoro kompletna postava Vlade, kako sadašnje tako i bivše, uključujući i lidere DPS-a.
Tom prilikom, Barović je i javno dobio pohvale od gradonačelnice Marije Ćatović za investicioni poduhvat značajan za drevni grad.
Iako ne postoje ni približni zvanični podaci o tome koliko je ko finansijski težak u Crnoj Gori, Barović je definitivno u samom vrhu.
Nije ga teško procijeniti, zato što je ogromnu imovinu i poslovanje prebacio na sopstveno ime. Naravno, bogatstvo je uglavnom posljedica prijateljstva i lojalnosti Milu Đukanoviću, mada je, zvanično, bivši cr-nogorski premijer samo uložio vaučer u Barovićev Eurofond.
Ali sve je počelo znatno prije osnivanja Eurofonda. Sredinom devedestih Barović je bio poznat kao direktor firme MTT koja je kontrolisala šverc ili tranzit cigareta, kako ko više voli da kaže. Tada je došlo do prvobitne akumulacije kapitala u Crnoj Gori. Mnogi su se obogatili, među njima i Barović koji je u to vrijeme lansiran u finansijske visine. U tim visinama njega i njegove prijatelje i danas muče pravni problemi, koje italijanski tužioci nikako da zaborave.
Ubrzo je dio novca uložen u nekretnine, kao i Košarkaški klub ,,Budućnost" koji je bio najbolji u Jugoslaviji i respektabilan protivnik u Evroligi.
Na red je došla privatizacija. Osnovan je Eurofond čija se imovina danas procjenjuje na oko pola milijarde. Naravno, Barović nije jedini vlasnik fonda, ali je najznačajniji.
Ne bi se tolika pompa dizala oko Eurofonda, da nije pod njegovom kontrolom više kompanija, poput ulcinjske ,,Solane", bjelopoljske ,,Rade", barskog ,,Izbora", Cetinje turistaÉ Da ne govorimo o nekretninama koje posjuduju ove firme.
Mimo Eurofonda, Barović je suvlasnik i kontroliše kompaniju ,,Mimoza" sa četiri hotela na atraktivnim lokacijama, kotorski ,,Fjord" sa objektima ,,Vardar", ,,Galion", Ă,,Dojmi", osiguravajuću kuću ,,Svis", kablovski sistem Broudbend Montenegro (BBM)É
Barović je vlasnik i firmi ,,Alfa invest" i ,,Komersa" koje, između ostalog, koristi za kupovinu akcija na berzi. Tako je preko ,,Alfa investa" na akcijama Kombinata aluminijuma za kratko vrijeme zaradio više od 10 miliona eura.
Barović sjedi u upravnim odborima ,,Solane", ,,Rade", ,,Elektroprivrede", ,,Mimoze", ,,Euroinvesta" i jedan je od rijetkih tajkuna koji je potpuno etabliran u ekonomski život Crne Gore.
Član je Predsjedništva Unije poslodavaca, predsjednik KK ,,Budućnost" i Košarkaškog saveza Crne Gore.
Za razliku od ostalih oligarha iz vrha piramide moći u Crnoj Gori, Barović je najeksponiraniji upravo zbog prisustva, na ovaj ili onaj način, u mnogim kompanijama i organizacijama.
U ovom trenutku teško je izmjeriti ko su najmoćniji ili najuticajniji ljudi u Crnoj Gori, ali se bez problema može utvrditi: Barović zna najviše ljudi. To mu iz njegovog okruženja priznaju, kao što mu i priznaju da voli da pomogne u nevolji.
Za razliku od Barovića, koji ne krije emocije, ostali tajkuni imaju potpuno drugačiji pristup. Od toga da pokušavaju da se predstave kao ugledni privrednici, do toga da je biznis u njihovoj tradiciji.
Barović je, ipak, karakterističan po tome što voli da iritira. To je bio slučaj i u kazinu hotela ,,Maestral", gdje je pravio incidente. Koliko god mu se pripisuje galantnost dok na ruletu dobija, sve to jednostavno potre kad gubi.
Istupima u kazinu i policiji samo je demonstrirao moć koju je jednom prilikom sopstvenim riječima opisao: Ja sam i bog i država.
U njegovom društvu, ipak nema puno anđela i možda će ga baš takvo društvo, od kojeg mnogi bježe, skupo koštati. Posebno ako se zna da u tim krugovima zahvalnost nije karateristična osobina.
Zdravko VUČINIĆ "
P.S. Obratiti pažnju na boldovani dio . Po novinaru Vijesti biće društvo pokvarilo Barovića, a on jadaan nije loš Bolje da nije ništa pisao, nego što ovo napisa
NOVOUSTANOVLjENA KNjIŽEVNA NAGRADA EPARHIJE BUDIMLjANSKO-NIKŠIĆKE I KOMPANIJE "MONA"
"Izviiskra Njegoševa" ponovo među Srbima
Njegoševa nagrada za književnost od juče je ponovo među Srbima. Naime, Eparhija budimljansko-nikšićka, potpisom vladike Joanikija, sa Kompanijom "Mona" iz Beograda, kao donatorom, ustanovila je književnu nagradu "Iskriiskra Njegoševa", koja će se dodjeljivati za najbolju knjigu objavljenu u predhodne dvije godine, za ukupna sabrana ili izabrana djela nekoga pisca, ili za ukupno životno djelo na srpskom jeziku, nezavisno od teritorije na kojoj je objavljena.
Nagrada je ustanovljena na 160 godina prvog štampanja "Gorskog vijenca", i nosi prvobitni naziv ovoga djela.
Svečanost povodom svojevrsnog povratka vladike, pjesnika i gospodara Crne Gore Petra II Petrovića Njegoša među srpski narod i njegove stvaraoce, se juče u prisustvu eminentnih književnika, pjesnika, izdavača, javnih ličnosti i brojnih medija, odvijala u Klubu književnika u Beogradu.
Najava ustanovljenja Njegoševe nagrade bili su fragmenti iz njegovog maestralnog "Gorskog vijenca", a zborio ih je glumac Gojko Šantić. O nagradi su govorili članovi žirija profesor savremene srpske njiževnosti na beogradskom Filološkom fakultetu dr Jovan Delić, pjesnik iz Nikšića Milutin Mićović, pjesnik i urednik Zavoda za udžbenike Dragan Hamović i vlasnica modne kuće "Mona" Nada Momirović-Delić.
- Ova nagrada nije rezervisana ni za stare, ni za mlade, već za najbolje među srpskim piscima, rekao je predsjednik žirija profesor Delić i podsjetio da je Njegoš sa svega 35 godina objavio "Gorski vijenac" i onda još četiri do kraja života. Kako je istakao, žiri će raditi po dva kriterijuma - božjem i narodnom, a oni su sloboda i odgovornost.
Odluka o dodjeli "Izviiskre Njegoševe" saopštavaće se na praznik prvog srpskog prosvetitelja, o Savindanu, a uručivaće se na praznik Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, Beogradu i Banja Luci ili nekom drugom mjestu za koje se odluči episkop budimljansko-nikšićke eparhije, Joanikije.
Pjesnik Milutin Mićović, podsjetio je da se Njegoševa nagrada prije pola vijeka dodjeljivala u Crnoj Gori i da je to činila država, a dobili su je, kako je istakao, naši najveći pjesnici, među njima i Matija Bećković.
- Sa Njegoševom nagradom, jasno je da je on među nama i u nama. Samim tim što je u božanskoj sili, postao je nedostižna mjera srpskog jezika i kulture, rekao je Mićović, koji je podsjetio na sadašnje stanje u Crnoj Gori.
- Zato mi preuzimamo da vodimo brigu o Njegošu i zajedno sa njim dodjeljujemo nagradu, kojom će biti udostojena najviša književna imena, dodao je nikšićki pjesnik.
U svojoj besedi podsjetio je i na Njegoševe bitke, a posebno onu za "pamćenje, za istoriju, za objedinjavanje svoga naroda i prepoznavanje i vjeri i jeziku". Mićović je zaključio da za srpski narod u Crnoj Gori i stanje u kome se našao nema boljeg pomagača od vladike Njegoša i Sv. Vasilija Ostroškog.
- Ta imena u Crnoj Gori vode istinsku brigu za srpski narod, koji nema drugih pokrovitelja, a oni su nama dosta, zaključio je Mićović. Pjesnik Dragan Hamović upozorio je na leksikon koji se nedavno pojavio u Zagrebu i gdje uz ime velikog Njegoša stoji da se "ugradio i u srpsku knjiženu tradiciju".
- Nije čudno da se takav leksikon pojavi u Zagrebu, mada bi bolje bilo da su napisali da se Tin Ujević ugradio i u srpsku književnost, jer je stvarao na ekavici i najbolja djela objavio u Beogradu. Mi na mnoge falsifikate ne odgovaramo, ali ova Njegoševa nagrad predstavlja odgovor, rekao je Hamović i konstatovao da više nije čudno da se sličan lekiskon pojavi u Podgorici ili na Cetinju. Hamović je poručio iz hrama srpske književnosti u Beogradu, da je Njegoš najveći stub i mjera srpske kulture.
Donatorka Nada Momirović, čija će modna kuća "Mona" za prvog laureata "Iskriiskra Njegoševa" izdvojiti 5.000 eura, u dinarskoj protivvrijednosti, poručila je da su ona i njena porodica, uz vladiku Joanikija, garanti trajanja ovog priznanja za najbolje stvaraoce.
- Uvjerena sam da će ovo postati najveća književna nagrada na srpskom prostoru, bogatom književnim djelima, iako je pisana na jeziku malobrojnog naroda, zaključila je Nada Momirović obraćajući se gostima na svečanosti ustanovljenja Njegoševe nagrade za književnost. Uz novac laureati će dobiti i Povelju, koja je, kako se juče čulo, trenutno u izradi.
Na ponos velikom vladiki
- Kao književni poslenik mogu samo da pozdravim i ideju i sve koji su učestvovali u "reanimaciji" Njegoševe nagrade, da čestitam "Moni", koja se prihvatila da tu nagradu pozlati i novčanim iznosom. Kao pjesnik moram da kažem da će to biti još jedna "koska" na trpezi pjesničkog naroda, o kojoj će nadam se pošteno i hrabo se boriti sve te literarne zvjeri, opasne, srpske kojih ima još, srećom, i koje su na tragu Njegoševe pjevanije, izjavio je za "Dan" pjesnik Ljubivoje Ršumović, dodajući da je Njegoševa nagrada na ponos srpskom narodu i velikom stvaraocu.
Konkursne prijave
Djela koja konkurišu za dodjelu književne nagrade mogu prijavljivati i predlagati autori, izdavači, organizacije, institucije i pojedinci. Prijave se dostavljaju na adresu "Mona" Cara Uroša 62, Beogard, a rok za prijavu je 31. decembar tekuće godine. Predsjednik žirija je juče najavio da će se prijave vršiti i u Nikšiću.
Ime nagrade obavezuje
- Svaki dan se govori, kako ima mnogo nagrada, neko pokušava i da ih pobroji pa ne uspijeva. A, jedna nagrada samo ne postoji, a to je Njegoševa i ta činjenica je dovoljno rječita i to je dovoljno objašnjenje zašto je ustanovljena. Tako je i jedan apsurd time okončan. Lijepo je što se ona zove "Izviiskra", što je Njegoševa riječ, kovanica i prvi naslov "Gorskog vijenca", rekao je za "Dan" dobitnik nekadašnje Njegoševe nagrade, koja je naprasno ukinuta, a sada vaskrsla zahvaljujući vladiki Joanikiju i "Moni", akademik Matija Bećković. On kaže da ime ove nagrade obavezuje da postane prva za književnost u srpskom narodu. O tome što je u Crnoj Gori ukinuta Njegoševa nagrada koju je davala država, Bećković kaže da je nezgodno da on kao laureat priča o tome i dodaje da je "to i razlog što je ukinuta". Akademik kaže da danas na srpskom književnom nebu ima dosta imena koja zaslužuju da ponesu "Iskriiskra" nagradu i ističe da su najbolja djela upravo i stvorena na Njegoševoj tradiciji.
Djela u koži i vladikin portret
Direktor izdavačke kuće "Interpres" Mirko Mrkić Ostroški, najavio je na kraju svečanosti da će prvi laureat dobiti poklon njegove kuće u vidu sabranih Njegoševih djela u kožnom povezu. Slikarka Olja Ivanjicki darovaće najbolje srpsko pero vladikinim portretom.
M.NjEGUŠ
Evidentno je da vise nema normalne komunikacije gradjana u CG.Evo jos jedan primjer .
Da li vjerujete ovom svjedoku i porodici ili kapitenu.Interesante su rijeci ovog svjedoka ,
DRUšTVO
PORODICA DIMIĆ TVRDI DA JE CRNOGORSKI RUKOMETNI AS PRED BROJNIM PROLAZNICIMA U BUDVI PRETUKAO NJIHOVU SEDAMNAESTOGODIŠNJU KĆERKU
Izgubila svijest kada je Đukanović gurnuo na pločnik
Budva - Porodica Dimić podnijela je juče krivičnu prijavu protiv proslavljenog rukometaša Gorana Đukanovića, koji je, kako navode, brutalno pretukao njihovu sedamnaestogodišnju kćerku Natašu, nanijevši joj teške tjelesne povrede, te udario njenog devetogodišnjeg brata Ognjena i majku Milijanu.
Incident se dogodio preksinoć oko 20.15 časova ispred terase kafea "Mocart" uz bedeme budvanskog Starog grada, naočigled brojnih građana i turista. Nesporazum, koji se dogodio jer je mali Ognjen vozivši bicikl udario četvorogodišnju Đukanovićevu kćerku, kulminirao je da bi potom završio na opšte zaprepaštenje očevidaca brutalnim maltretiranjem djevojčice, njenog brata i majke.
Nataša je zadobila povrede glave, ranu od četiri centimetra i potres mozga. Od udara glavom u beton kratko je bila van svijesti - navodi se u ljekarskom izvještaju.
Prema riječima Milijane, koju je Đukanović udario nakon što je pokušala da zaštiti svoju djecu, od policije i sudstva je zatraženo da im se obezbijedi bezbjednost u Budvi u kojoj žive više od tri decenije.
- Kako da živim u neizvjesnosti i da ne mogu sigurno da šetam kroz Budvu. Sjutra bi trebalo da gatam da li će se, ne daj Bože, desiti nešto mome djetetu. Ja nemam novca, ali mi njegov novac ne treba. Moja ćerka je preksinoć bila u četiri ćebeta koliko joj je hladno bilo - navela je Milijana.
Nataša koja je i dalje u šoku, navela je da je bila izložena fizičkoj i mentalnoj torturi.
- Te večeri uputila sam se u grad gdje me je u "Mocartu" čekala majka, tetka Nada Banović, prijateljica Elvedina Fetahović, brat, bratanična i bratanić. Ognjen je vozio bicikl i išao meni u susret, a na šetalištu je bilo dosta ljudi. Primijetila sam kako djevojčica, poslije se ispostavilo da je to kćerka Đukanovića, trči u krug. Ognjen je nije mogao vidjeti od grupe ljudi koji su bili sa njegove desne strane i u tom trenutku djevojčica je izletjela pred njega. Ognjen je pokušao da skrene, ali je udario. Ona je pala, a i Ognjen je pao sa bicikla i počeli su oboje da plaču. Pritrčala sam i podigla djevojčicu kako bih je smirila - priča Nataša, dodajući da je u tom trenutku došao Goran sa suprugom i istrgao joj djevojčicu iz ruku.
- Njegova žena Radmila počela je da udara moga brata, a ja sam kazala da odmah prestane. Ona je počela da viče na mene i nastavila da ga udara. Goran je prišao i počeo da mi stiska rame i da me gura. Ja sam odmakla njegove ruke, a on je odveo djevojčicu. Goran se potom vratio, uzeo bicikl moga brata i krenuo ka Ričardovoj glavi da ga baci u more. Ja sa potrčala za njim da ga smirim, ali je on počeo da me udara objema rukama. Bacio me je na pločnik i potiljkom sam lupila o kameno uzvišenje. Pokušala sa da ustanem, ali sam izgubila svijest. Sljedeće čega se sjećam je da izbija konflikt između njega, moje majke i prijateljice Elvedine koje su pritrčale kada su vidjele šta se dešava. On počinje da prijeti kako će nas sve pobiti, optužujući me da sam ja vozila bicikl. U jednom trenutku udara moju majku i ja počinjem da je branim i nasrćem na njega. Razdvajaju nas, ali on i dalje nastavlja da nasrće na nas. Prilazi jedan čovjek, kasnije se ispostavlja da se zove Tole Banićević, koji pokušava da nas odbrani, ali Goran je i prema njemu bio agresivan. Tada sam primijetila da su mi glava i ruke krvave. Ubrzo dolazi njegova supruga sa kćerkama i nastavlja da prijeti meni i mojoj majci. Mene su odveli do bedema gdje sam sjela, dali su mi peškir koji je bio natopljen krvlju. Ubrzo dolazi Hitna pomoć, ne znam ko ju je zvao, jer su policijaci koji su bili tu rekli da to nije njihova dužnost. On je nastavio i pred policajcima da prijeti mojoj majci. Moja sestra, koja je inače ljekar, počela je da ga smiruje. Ona me je pregledala. Tražila je da pregleda i Goranovu kćerku, ali on počinje da je vrijeđa zbog toga što govori ekavski, iako je rođena u Kotoru - ispričala je Nataša.
Policija je juče ispitala Đukanovića koji je u stanicu stigao sa advokatom, dok su roditelji Nataše i Ognjena, Milijana i Dejan odustali od pomirenja zahtijevajući da Đukanović bude kažnjen za učinjeno djelo, a njihovoj porodici obezbijedi sigurnost.
V.L.
--------------------------------------------------------------------------------
POSMATRAČI BILI OGORČENI
- Zapanjen sam bio cijelim incidentom i dobrovoljno sam se javio da svjedočim. To što sam vidio bilo je užasno. On je uzeo djevojčicu i bacio je na pločnik na koji je pala potiljkom o kamen. Nije se okrenuo kada je djevojčica pala, već je nastavio da nosi bicikl da ga baci u more. Djevojčica je bila u nesvijesti. Bilo je toliko ljudi, a niko osim mene i moga prijatelja nije ustao da reaguje. Došao sam u policiju da dam izjavu i tamo sam vidio Đukanovića gdje su ga dočekali kao narodnog heroja. Pozitivno me iznenadilo što se iste noći u policiji javilo 15 ljudi koji su bili ogorčeni na postupak Đukanovića, i ja sam jedan od njih. Nažalost, niko iz policije nas ništa nije pitao ispričao je svjedok Tatomir - Tole Banićević koji živi u Beču i ima kuću u Reževićima.
--------------------------------------------------------------------------------
ĐUKANOVIĆ: MOJA KĆERKA JE TEŠKO POVRIJEĐENA
- Nije tačno da sam na bilo koga fizički nasrtao. Moje trogodišnje dijete je poslije udara biciklom palo na pločnik i zadobilo potres mozga. Tačno je da sam u tom momentu, dok sam pokušavao da djetetu povratim svijest bio u afektu i panici, te da sam možda izrekao i bujicu uvreda. Mnogočlana familija uzvratila mi je na uvrede. Moj afekt se manifestovao tako što sam uzeo bicikl i odgurnuo ga - kazao je za "Vijesti" Goran Đukanović i dodao da se "tom prilikom sedamnaestogodišnja N.D. unatraške saplela i možda je to bilo izazvano mojim uklanjanjem bicikla sa onesviješćene kćerke.
- Ta djevojka nije imala nikakav potres jer je istovremeno nasrnula na mene kao i čitava njena šira familija koja se tu odnekud stvorila, upućujući mi bujicu psovki, uvreda i ozbiljnih prijetnji. Tom prilikom pokušano je da se zanemari ozbiljno povređivanje mog djeteta, a moji biografski detalji su naglašavani u cilju pritiska na policiju - kazao je Đukanović, dodajući da je već došlo do "naduvavanja incidenta" i pretjerivanja u cilju njegove lične komromitacije, kao porodičnog čovjeka i sportiste.
- Protiv mene niko nije pokenuo krivični postupak, već je riječ o prekršajnom postupku i protiv mene i protiv osoba sa kojima sam se sukobio. Naglašavam da je u svemu tome najgore prošla moja trogodišnja kćerka koja je pod stalnim ljekarskim nadzorom zbog potresa mozga. Imam utisak da je nekome cilj da tu činjenicu potpuno zanemari medijskom akcijom i tračem.
U svakom slučaju žao mi je zbog ovog nemilog događaja. Mislim da je reakcija roditelja u sličnoj situaciji ljudska, ali bez namjere da ikome pričinim povredu koja je eventualno posljedica spleta okolnosti. Da sam ikoga udario, te povrede bi se jasno vidjele - zaključio je Đukanović.
--------------------------------------------------------------------------------
BOLJE ŠTO MAJKA NIJE VIDJELA MUČNE SCENE
- Ja sam zapanjena, jer sve je moglo da se riješi mirno. Goranova supruga je udarila moga sina i ja bi prešla preko toga, ali da pređem preko toga da mi brutalno tuče dijete, to ne mogu. Jedan očevidac mi je kazao da je bolje što nijesam vidjela kako mi tuče kćerku Natašu. On nas je toliko vrijeđao, govorio da njegovoj djeci ne smije da fali dlaka sa glave, a mom djetetu on može da prokvari glavu. Čak me je šakom udario jako, počeo da mi psuje majku, vrijeđao je sve koji su prišli da mu kažu da se tako ne može ponašati jedan sportista. Tek tada sam saznala ko je on i čula da je kapiten reprezentacije. Pred policijom nas je vrijeđao i prijetio da će nas ubiti. Govorio je da će nam uska Budva biti, a pošto govorim ekavicu, poručio mi je da idem tamo odakle sam došla. Ja sam Crnogorka i u Budvi živim od svoje 16. godine - kazala je Milijana Dimić.
Sve ,sve,ali ako je on nju udario shakom,onakav bik,a a ona ostala na nogama?!
Puno nelogichnosti ovdje...
Ex poslanik...
Bice vise verzija, sto njegovih, sto novinara i ocevidaca. Ali opet sramota.
Sjecam se jos dok je bio poslanik, za nalaganje badnjaka na Cetinje ispred dvora za pas je imao hekler i pucao iz istog
Loše stvari dolaze u paketu, za dobre stvari treba vremena.
Ma ovo je nova anticrnogorska malverzacija plasirana iz Beograda kako bi se onemogucio dobar plasman CG dogodine na EP. Heh odma se otkrila ekavicom !
Ako je ovo tachno neka ga je sramota i treba da odgovara i trebaju svi ti svjedoci da se pojave na sudu i da isprichaju shto se desilo!
Ne znam kome vishe da vjerujem, ali chini mi se da ako je hitna doshla i pregledala tu djevojku nema shto da se ne vjeruje, nalaz treba da postoji a i neshto mi ne pije vodu pricha da mu je dijete od udara biciklom, na punom shetalishtu (shto znachi da nije dechkic mogao brzo da vozi), dobilo potres mozga! A on priznad e da je bio u afektu, tako da mi je vrlo vjerovatna ova pricha!
Bolje da je chuvao dijete od tri godine i drzao ga za ruku a ne da ga pusti da se vrti medj narodom!
Koliko se sjecam (mada ne pratim sport mnogo) nije rijetkost bila da izaziva tuche na sportskim terenima, tako da mi ovo nije nemoguce.
Dogadjaj je, po ovome sto mogu procitati, obican splet impulsa koji ce, evo, dobiti sudski epilog. Ne vidim "dokle je to dosla CG", grdje stvari su se desavale, teorijom vjerovatnoce - desavace se jos grdje.
Za ovakve teme vise prilici pdf "Sta rade poznati i slavni" ili, ako moze da se otvori specijalno za ovakve prilike - "Da li je Dara bubamara jela Sekine tulumbe".
No, jedna recenica vrijedi velike paznje, autor teme je mogao samo nju da izdvoji: "... Ubrzo dolazi Hitna pomoć, ne znam ko ju je zvao, jer su policijaci koji su bili tu rekli da to nije njihova dužnost. ..."
Ove dvije DECENIJE, "klanja po kucama", su ostavile trajne posledice, po PSIHICHKO ZDRAVLJE GRADJANA,
mene od ovakve STVARNOSTI, mlati DEPRESIJA.
TUGA I ZALOST,
ZA NJIH I NAS, koji smo gajili nade u SVIJETLU MAJSKU ZORU.
IM - Old Bone
Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...
slazem se ,No, jedna recenica vrijedi velike paznje, autor teme je mogao samo nju da izdvoji: "... Ubrzo dolazi Hitna pomoć, ne znam ko ju je zvao, jer su policijaci koji su bili tu rekli da to nije njihova dužnost.
Mada je meni isto tako vrijedno paznje i ovo,
svjedok je dosao u polciju i ovi od njega nijesu uzeli izjavu ,nego novinar Vijesti
Izvinjavam se zbog ovog saranjaZapanjen sam bio cijelim incidentom i dobrovoljno sam se javio da svjedočim. To što sam vidio bilo je užasno. On je uzeo djevojčicu i bacio je na pločnik na koji je pala potiljkom o kamen. Nije se okrenuo kada je djevojčica pala, već je nastavio da nosi bicikl da ga baci u more. Djevojčica je bila u nesvijesti. Bilo je toliko ljudi, a niko osim mene i moga prijatelja nije ustao da reaguje. Došao sam u policiju da dam izjavu i tamo sam vidio Đukanovića gdje su ga dočekali kao narodnog heroja. Pozitivno me iznenadilo što se iste noći u policiji javilo 15 ljudi koji su bili ogorčeni na postupak Đukanovića, i ja sam jedan od njih. Nažalost, niko iz policije nas ništa nije pitao ispričao je svjedok Tatomir - Tole Banićević koji živi u Beču i ima kuću u Reževićima.
Last edited by Milos111111; 01-10-07 at 03:42.
Ja mislim da nam Tatomir malo lagi.... Prvo, nije Crna Gora serija prljava znacka! Ne kazem ni da je idealno, ali ljudi... Drugo, cisto sumnjam da su Djukanovica tretirali kao narodnog heroja. Mozda kao sportskog, sto i jeste, ali sigurno se nisu ponasali tako pred Tatomirom Toletom Banicevicem. Lik kenja! Ne mislim da branim Djukanovica, taman posla, ili crnogorsku policiju, ali mislim da neki ljudi uz pomoc novinara lazhu sad svasta! A sramno je sto se to desilo! SRAMNO!
"There’s no such thing as good money or bad money. There’s just money." - Lucky Luciano
There are currently 3 users browsing this thread. (0 members and 3 guests)
Bookmarks