SVI VIDOVI PORODIČNOG NASILJA U PORASTU, SUDOVI ZATRPANI TUŽBAMA
Horor između četiri zida
SLIKA
Napokon! Poslije dugo vremena mirno spavam, bez straha da će me suprug probuditi i pretući. I moja djeca su sada sigurna - ispričala je "Vijestima" sredovječna žena koja je nedavno stavila tačku na svoj jedanasetogodišnji brak.
Ona je majka dvoje maloljetne djece i cijenjena profesorica u jednoj podgoričkoj srednjoj školi. Godinama je trpjela nasilje ljubomornog supruga, zbog, kojeg su, kako tvrdi, ispaštala i njena djeca.
- Moja djeca još imaju košmare, bude se noću u suzama... Naš neuspješan brak, plašim se, ostavio je traume na njih, koje će teško moći da se zaliječe. Sin, devetogodišnjak, zbog stresova koje je preživljavao, često mokri u snu, ponekad muca, osamljuje se... - prisjeća se ova mršava žena ispijenog lica.
Njen sada već bivši suprug u kući je uvijek bio prijeke naravi. U društvu je bio omiljen i ugledan, a u svojoj profesiji priznat i stručan.
- Ponekad su mi batine lakše padale od psihičkog maltretiranja, ponižavanja... Znao je da dođe ispred škole u kojoj radim i da me natjera da stalno stojim pokraj prozora, dok držim nastavu đacima. Ako bi me izgubio iz vidokruga, dobijala bih kasnije batine. Optuživao me je da koketiram sa kolegama u zbornici, po hodnicima... Poslije svakog maltretiranja trudio se da bude ekstremno nježan i pažljiv, govorio je da je njegova ljubomora dokaz ljubavi, koju osjeća prema meni - prisjeća se teških trenutaka provedenih sa čovjekom za kojeg je u početku mislila da će ga voljeti do kraja života.
- Ponekad je izlazio u grad sa društvom i opijao se. Posljednjih dana našeg zajedničkog života, izlazio je svake noći. Jedne večeri nas je probudio oko ponoći. Vikao i tukao i mene i djecu. Njih je udarao pesnicama po glavi, a mene po cijelom tijelu, vukao me za kosu po podu. Udarao me sve dok se nijesam izgubila svijest. Narednog jutra nijesam išla na posao. Odlučila sam da ga napustim i preselila se u sklonište "Sigurne ženske kuće" - završava svoju tužnu ispovijest žena koja je smogla snage da napusti muža -nasilnika i zajedno sa svojom djecom započne novi život u miru.
Potresna priča ove podgoričke profesorice samo je jedna od brojnih ispovijesti žena u Crnoj Gori o fizičkom, psihičkom, seksualnom i ekonomskom zlostavljanju od strane muževa, momaka, ljubavnika i napasnika.
Horor priče između četiri zida porodičnog doma nerijetko se završavaju samoubistvom ili ubistvom.
Nije iznenađujuća ni stravična izjava:"Majko, bitno je da si nam ti živa" punoljetne djece Nikšićanke Mirjane Mrdak, nekoliko sati nakon što je ubila supruga, njihovog oca Dragoljuba, pukovnika u penziji.
Direktorica NVO "SOS telefoni za žene i djecu žrtve nasilja u porodici" Biljana Zeković ocijenila je da nasilje u porodici u Crnoj Gori ima tendenciju rasta.
- Samo u prošloj godini podgoričkoj policiji je podnijeto više od 500 krivičnih prijava. Evidentno je da je odnos između broja prijava, procesuiranih predmeta i presuda u potpunom neskladu. Od ukupnog broja prijava građana, 28 odsto se završavaju kao "upozorenje" nasilniku od policijskog službenika, jer je tužilac procijenio da nema "elemenata krivičnog djela", procesuira se 72 odsto, od čega sudski epilog dobije tek nekih 33,9 odsto - navela je ona.
Činjenica da od ukupnog broja procesuiranih predmeta, kako je istakla, tokom jedne godine tek svaki treći dobije epilog u sudu, ukazuje na sporu i neefikasnu sudsku proceduru.
- Presude su najčešće uslovne, novčane, oslobađajuće, a najmanje je zatvorskih, što osnažuje nasilnike i kod njih stvara vjerovanje da im niko ništa ne može - tvrdi Zekovićeva.
Bez obira na određene pomake u društvu, kako je kazala, još ne postoji adekvatan tretman za žrtve. On naglašava da "sudije najčešće donose odluke na osnovu ličnih ubjeđenja, stavova i predrasuda", te da je njihov odnos prema žrtvama nasilja često neprijatan.
- Prema istraživanju SOS telefona, žene koje su imale iskustva sa policijom navele su potpuno pozitivno iskustvo u 31,8 odsto slučajeva, pravosuđa u 20,5 odsto slučajeva, dok su se korisnice usluga Centra za socijalni rad potpuno pozitivno izrazile u samo 9,1 odsto slučajeva. Začuđujuće je da najveći stepen nezadovoljstva intervencijom Centara za socijalni rad, što je suprotno misiji te institucije - navela je Zekovićeva.
Psihološkinja SŽK Verica Mirović je u izjavi "Vijestima" ocijenila da je "svaki oblik nasilja zloupotreba nečije moći".
Prema njenim riječima, na takav odnos presudno utiče naš mentalitet, tradicija i vaspitanje, koji daju moć muškarcima.
- Od muškaraca se očekuje da budu moćan, snažan, ambiciozan pa čak i agresivan, motivisan za moćnija zanimanja. Žena se od rođenja usmjerava da bude nježna, puna ljubavi, pažnje i tolerancije. Ipak, zaboravlja se da svako ljudsko biće, uključujući i žene, slobodu stiče rođenjem. Žena ima svoju ličnost i njen stil življenja ne smiju da kreiraju otac, brat ili suprug i njegova porodica - navela je ona, dodajući da žena, kada izađe iz okvira ponašanja koje joj nameće društvo, biva kažnjena.
Nasilje koje trpe žene u braku, kako kaže, može biti fizičko, psihičko, emocionalno, seksualno i ekonomsko.
- Emocionalno i psihičko nasilje je perfidna manipulacija, koja na neki suptilan način pravi eroziju samopouzdanja i samopoštovanja ženine ličnosti. Žena sve manje ima kapaciteta da realno procjenjuje i donosi odluke, biva skrhana i psihički i fizički - kazala je Mirovićeva, dodajući da i djeca, ako ne direktno, makar indirektno trpe nasilje u porodici, gledajući kako im očevi maltretiraju majke, što ostavlja duboko urezane posljedice na razvoj njihove ličnosti.
Za razliku od žena koje mogu da isrpe nerijetko neograničenu količinu nasilja, muškarcima je prirodom dato da ne mogu biti žrtve konstatne fizičke torture suprotnog pola, pa samim tim i drugih vidova maltretiranja. Stoga su slučajevi porodičnog nasilja nad muškarcima rijetki...
Bookmarks