Iz raznih novina

[Rave92]

HAHAHAHAHAAH,jao ne mogu da vjerujem,jao smijeha... pa pusti budalastine.Mogu samo da sanjaju.Ako hoce silom branicemo Herceg Novi i svako parce zemlje Crne Gore.Mogu da placu,NIKAD NECE IMATI MORE HAHAHAAHAHA .Neka crknu mater im *ebem .

[komsija]

hahaha, ovi su izgleda zaboravili da je u Herceg Novom na parlamentarne izbore suverenisticke partije osvojile ubjedljivu vecinu (samo prije pola goidne) , i da je na referendumu blok za nezavisnu Crnu Goru dobio puno puno hiljada vise glasova nego sto su i sami ocekivali..

hahahahaha budalastine

[OutLook]

Ako skupimo 7000 potpisa, oni ce biti predati opstini Herceg Novi i imamo zvanicna obecavanja da ce se se u opstini staviti na glasanje predlog o referendumu.

Eto, o rusenju suvereniteta i ustava jedne drzave odlucuje se u opstinu, uz kafu Ovaj koji je ovo 'obecao' debelo je prekrsio zakon.

[monitor]

Ovaj koji je ovo 'obecao' debelo je prekrsio zakon.

Al' nije ni Turcin, ni Siptar, pa se to ne vazi... nema ni suda, ni zatvora...

[E-1]

hhah eto ga i nikolas kejdz medju njih izdajnik taj

[Lakosta]

Neka on no i Paolo Maldini :mrgreen: Stara srpska prezimena Maldini i Kejdz

[E-1]

koga cemo jos upisat

[MadGod]

14 1:14 pm PDT, May 23 Connery Sean

[Hari Krisna]

Bez Pipa Inzagija nista

[OutLook]

Al' nije ni Turcin, ni Siptar, pa se to ne vazi... nema ni suda, ni zatvora...

0123456789

U stvari... Vehabijo!

[Igi]

18 2:57 pm PDT, May 23 Zakupci Sutomorske Plaze

:mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

[OutLook]

Drugari, ne kopirajte Auto servis Josko.

[MadGod]

Sto se napravi od peticije, sprdnja

[Sidewinder]

KAPIČIĆ: Milo Đukanović? Mogao bih reći ovako: Crna Gora nikad nije imala većeg političara, možda i državnika, od Mila Đukanovića! Nikad nije imala vještijeg, sposobnijeg i odanijeg u poslu tome crnogorskome nego što je Đukanović. Njegova je zasluga istorijska. I to treba priznati. E sad, druga je stvar što je on tu svoju zaslugu možda koristio za ovo ili ono.

Brao djedo,svi su krivi sem on,izvrsno.:mrgreen:

[funky^junkie]

vidjeh danas u vijestima, neki fizički obračun inspektora u budvi i nešto bla bla, nebitno skroz.
zanima me sledeće - koji su kriterijumi da se nekad nekom objave samo inicijali u štampi, a nekad puno ime i prezime, ako treba ime oca i sl ? (sve ovo se naravno odnosi na rubrike "društvo " "hronika" i sl )
baš sam gledao i nema pravila, ne mogu da provalim .
u istom danu, na istoj stranici stoje inicijali nekog manijaka što je zlostavljao djevojčicu, a u narednom tekstu puno ime i prezime nekog klinca koji je npr uhapšen zbog posjedovanja 2 miligrama trave
volio bih da mi neko pojasni

[Ćipur]

Crnogorske nekretnine "dobar predlog"

Nakon nedavne nezavisnosti, broj letova za Crnu Goru i turista koji posjećuju tu državu sve je veći, dok je (doduše sasvim nerealno) prikazivanje države u filmu Casino Royale pomoglo u podizanju međunarodnog rejtinga, piše ready2invest.co.uk
U tom mediju nekretnine u Crnoj Gori su opisane kao "dobar predlog".
Opisujući crnogorsko tržište kao jedno koje će procvjetati, Arleta Adler, portparolka jedne firme za prodaju nekretnina, napominje da su mnogi aspekti Crne Gore atraktivni - "nekretnine su jeftine, sigurno je nakon odvajanja od Srbije, a i prelijepo."


http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=23456

[E-1]

vidjeh danas u vijestima, neki fizički obračun inspektora u budvi i nešto bla bla, nebitno skroz.
zanima me sledeće - koji su kriterijumi da se nekad nekom objave samo inicijali u štampi, a nekad puno ime i prezime, ako treba ime oca i sl ? (sve ovo se naravno odnosi na rubrike "društvo " "hronika" i sl )
baš sam gledao i nema pravila, ne mogu da provalim .
u istom danu, na istoj stranici stoje inicijali nekog manijaka što je zlostavljao djevojčicu, a u narednom tekstu puno ime i prezime nekog klinca koji je npr uhapšen zbog posjedovanja 2 miligrama trave
volio bih da mi neko pojasni

Recu ti ja odma iz licnog iskustva (nisam hapsen da se razumijemo ), zavisi od veza i vezica kao i sve ostalo u CG.

[gingis kan]

Tko su bili nacistički jataci



Otkriće lažne putovnice Adolfa Eichmanna, koji je istrijebio šest milijuna Židova, otvorilo je pitanje uloge Katoličke crkve i Argentine u pomaganju zločincima Mengeleu, Paveliću, Rojnici...

BUENOS AIRES - Otkriće lažne putovnice, koja je nacističkom ratnom zločincu Adolfu Eichmannu omogućila da pobjegne iz Europe u Argentinu, podsjetilo je na mračne godine nakon rata, kad je ta južnoamerička zemlja služila kao utočište nacističkim krvnicima.

Putovnica, koja je otkrivena slučajno u arhivu suda u Buenos Airesu, naslovljena je na Ricardo Klement, ali ju je očito koristio bivši nacist za ulaz u Argentinu 1950. godine. Isprava koju je izdao Međunarodni Crveni križ 1950. sada je u vlasništvu Muzeja holokausta u Buenos Airesu.


Štakorske linije

Adolf Eichmann, nekadašnji direktor Ureda za židovske poslove Trećeg Reicha i kao takav naredbodavac "konačnog rješenja" - istrebljenja šest milijuna Židova, deset je godina mirno živio u okolici Buenos Airesa. No, 11. svibnja 1960. agenti Mosada, izraelske tajne službe, prekinuli su taj spokoj u egzilu - zarobili su ga u domu i potajno ga odveli u Izrael, gdje mu je suđeno i gdje je dvije godine kasnije obješen.

Kao i tisuće drugih nacističkih ratnih zločinaca, Eichmann je iz Europe pobjegao "štakorskom linijom". To su bile rute za tajni egzil nacističkih i fašističkih zločinaca u Južnu Ameriku - Argentinu, Paragvaj, Brazil, Čile, a ponekad i u SAD ili Kanadu, a organizirali su ih katolički svećenici, redovnici, biskupi i drugi simpatizeri nacizma.



Adolf Eichmann

Eichmana su na kraju Drugog svjetskog rata u Njemačkoj zarobili Amerikanci, ali se on krivo predstavio, a oni nisu znali koga su ščepali. Uskoro je pobjegao iz zatvora, pa se nekoliko godina skrivao po Njemačkoj. Papire za ulazak u Argentinu dobio je 1948., ali ih nije odmah iskoristio. Otišao je 1950. u Italiju, gdje je preko jednog franjevca došao u kontakt s nadbiskupom Aloisom Hudalom, organiziratorom najuspješnije "štakorske linije", uz onu koja je išla preko Hrvatskog papinskog zavoda Svetog Jeronima (preko koja je pobjegao Ante Pavelić). S biskupovom potvrdom da je izbjeglica, imenom Ricardo Klement, Eichmann je u Crvenom križu uspio izvaditi pasoš i 1950. iz Genove otputovati u Argentinu.

Takvim "štakorskim linijama" u Latinsku Ameriku su izbjegli i zloglasni Josef Mengele, "anđeo smrti" koji je na kraju umro u Brazilu, ustaški poglavnik Pavelić, bivši zapovjednik Jasenovca Dinko Šakić (koji je kasnije izručen Hrvatskoj, gdje mu je suđeno i sad je u atvoru). Većina njih u egzil je otišla pomoću dokumenata koje su nabavili u Vatikanu, preodjeveni u katoličke svećenike. Neki od tih zločinaca još žive u Južnoj Americi.

Iz Dubrovnika u Buenos Aires

Sergio Widder, predstavnik Centra Simon Wiesenthal u Argentini, kaže da ustaški ratni zločinac Ivo Rojnica, danas 91-godišnjak, još živi u stambenom predgrađu Buenos Airesa. Taj je ustaški stožernik u Drugom svjetskom ratu organizirao deportacije Židova, Roma i Srba iz Dubrovnika.

Argentina, dugo blagonaklona spram tisuća Nijemaca, Hrvata i drugih, više manje upletenih u nacističke ratne zločine, pokušala je međutim popraviti stvari, piše agencija France presse. Bivši predsjednik Carlos Menem odlučio je 1992. otvoriti državni arhiv o toj mračnoj stranici povijesti svoje zemlje. Još se vode polemike o ulozi generala Juana Peróna, koji je u godinama nakon rata bio na vlasti u Argentini, u dolasku tisuća Nijemaca nakon 1945.

"Danas je u Argentini prisutna veća otvorenost i transparentnost", tvrdi Widder. Osim Eichmanna i Pavelića, Argentina je udomila i Waltera Kutschmanna, jednog od šefova Gestapoa u Poljskoj, Eduarda Roschmanna, "mesara iz Rige", Josefa Schwammbergera, Heinricha Müllera i Ericha Priebkea, izručenog 1994. Italiji, gdje je taj nekadašnji oficir SS-a osuđen na doživotni zatvor zbog pokolja pokraj Rima 1944., u kojem je pogubljeno 335 civila, među kojima 75 Židova, u znak odmazde zbog napada pokreta otpora na jedinicu SS.

Hrvati su u ovom tekstu preprichali sve ono sto se znalo, a eto iznenadjeni su, pa i poznati projekat Odesa su u ovom tekstu prekrstili u "stakorsku liniju". Sve je poznato na zapadu i da je upravo Odesa finansirana preko franjevachkog ofisa pri Vatikanu koji su drzali Hrvati, sto li to Hrvati pravdoljubci preskochishe u ovom "detaljnom" tekstu? Mozda ne smiju obavijestiti svoje gradjane, da se ne samolinchuju od osjecaja krivice?

Nije ni ovo bilo toliko davno, ali nesto se ni moji Hrvati ne samobichuju sa ovim informacijama ni danas niti su ikad.

Sto nije sin Hrvat Josip Broz naredio UDBI da kidnapuju Pavelica iz Argentine u BG da mu se sudi, kao sto su Mosadovci doveli Ajhmana u Izrael. Da nije mozda zbog sporazuma o nenapadanju koji su potpisali Mile Budak i Mosha Pijade u Mitrovici svojevremeno.
Ali zato se stizalo da se likvidiraju Srbi i Crnogorci dje god su bili po svijetu.

No, ostalo je 700 000 Crnogoraca da sami sebe istraze, ne mogu zivjeti od "sramote" i "bruke".

[gingis kan]

Evo jedna od najboljih hrvatskih novinskih fotografija za 2006. godinu:

http://www.net.hr/2007/05/14/0623007.28.jpg



:mrgreen:

[Old Bone]

Neznam koliko to sve interesuje danasnju mladu generaciju, ali da iznesem neke fakte o "pacovckim putevima":
Fra Krunoslav Draganovic- ugledni svestenik i teolog koji je Hrvat, ali je od djetinjstva zivio i skolovao se u Rimu i tako imao veliki ugled i bio opat ugledne opatije u Rimu i pripadnik mocnog katolickoga reda-odlucio je da isforsira papsku kuriju da precutno odobri pomoc ustasama kojima "nije bilo povratka" nazad u YU. Medju njima je bilo i pravih ratnih zlocinaca prvoga reda. Svi su boravili u "Zavodu sv. Jerolima" (ako me sjecenje ne vara), a potom su "distribuirani" po svijetu, mahom u Spaniju ili Juznu Ameriku (Paragvaj, koju je sa notornim fasistom na celu drzave( H. Strasnerom) bio glavna destinacija, ili u Argentinu (gdje je predsjednik Peron donio odluku da primi naciste svih boja). MORAMO NAPOMENUTI OBJEKTIVNI ISTORIJSKI STAV DA JE VECINA TIH KOJIMA JE FRA DRAGANOVIC POMOGAO BILA IPAK SAMO POLITICKA OPOZICIJA I DA NISU BILI RATNI ZLOCINCI, ALI BI VAN SVAKE SUMNJE BILI STRIJELJANI DA SU IH VRATILI U YU....VALJA RECI!!!).

U Argentini su Hrvati postali veoma mocni i ekonomski jaki, (btw, ekonomski najajci je bio genijalni ekonomista Dr.Milan Stojadinovicm koji je bio vlasnik i urednik najboljeg i najuglednijeg ekonomskog lista na svijetu "Economista", uz ostale poslove).
Papa je to odobrio, i to je fakat! Koliko je to pogresno? Tesko je reci! Dobar medjunarodnopravni manir je da se ne izrucuju oni koji ce biti pogubljeni u zemlji u kojoj treba da ih isporuce. Sa druge strane ZAISTA JE TREBAO DA ISPORUCI jasenovske koljace poput Lj. MIlosa, koji su bili zvijeri od ljudi, a kojima je Fra Draganovic pomogao!Pravda je i ljudska i Bozja bila da ti ljudi budu kaznjeni! Doduse Ljubo MIlos je pokusao da udje u YU u neku akciju ******, pa je uhvacen i pogubljen ( prethodno je "saradjivao" i namamio jos dosta drugova u sledecu "turu"), komandant Jasenovca je ubijen, poglavnik je takodje ubijen...SAMO JE ARTUKOVIC UMRO PRIRODNOM SMRCU OD ONIH VELIKIH ZLOTVORA, tako da im nije pomoglo mnogo sto im je crkva pomogla

[Lakosta]

A shto ne spavash ti mili?
Ocemo li nedje na rakiju skoknut?

[Ćipur]

Medojević otkriva toplu vodu

Niko, zasigurno, ne moze previdjeti gdje berza ide kratkorocno, pa ni sam Medojevic, ma sto vam rekao

Piše: Luka Vukotić

Nebojsa Medojevic postaje ekspert u jos jednoj oblasti: investicijama!
Ne samo ekspert, nego, sudeci po ovoj paternalistickoj i krajnje samouvjerenoj izjavi, svetac zastitnik investitora u Crnoj Gori, crnogorski Warren Buffet. Sa lucidnoscu izjavljuje da treba ulagati u kompaniju \"koja iskazuju profit, uvećavaju svoju prodaju i koja imaju iza sebe realan ekonomski rezultat\".
Dakle gospodo ako vam ovo djeluje nelogicno i ako se ranije nijeste sjetili, od sad pa nadalje se drzite ovih aksioma investiranja upravo postavljenih. Cak i najbolje kompanije mogu imati kratkorocne turbulencije i investitori koji to ne mogu podnijeti ne treba da investiraju u stokove.
Niko, zasigurno, ne moze previdjeti gdje berza ide kratkorocno, pa ni sam Medojevic, ma sto vam rekao.
Fascinantno je sa kojom samouvjerenoscu Medojevic savjetuje investitore u sta da ulazu i cega da se (ne) plase.
Moj savjet crnogorskim investitorima je da citaju investicione knjige objavljene u svijetu i vidjece da je \"topla voda\" vec davno izmisljena. Znanje u analizi kompanija ce vjerovatno moci primjeniti na crnogorsko trziste.
Napomena: Naslov teksta je redakcijski

[gingis kan]

Pa sta je on to izjavio, a da ne zna i nepismeni Rom sa Konika?

[Sidewinder]

«Vanbračna» veza između kapitalizma i fašizma, stara je najmanje jedan ljudski vek. Njeno najnovije izdanje, odnosno divljanje, gledamo na Balkanu, i u Crnoj Gori, u poslednjih dvadeset godina. «Neoliberalni», zapravo kartelizovani ekonomisti, aparatčici i ideolozi svake vlasti i kapitalizma, vole da kažu, kako između ekonomije i politike, te kapitalizma i fašizma, nema nikakve veze, ali je u stvari sasvim obrnuto. Za razumevanje onoga što se u stvarnosti dešava, od najveće važnosti je upravo suprotno, naime, da se ni jednog jedinog momenta ne smetne s uma, duboka, jaka i neprekinuta veza, između ova dva domena.
Iskustvo Crne Gore, u kojoj u poslednjih osamnaest godina nije došlo čak ni do uobičajene smene vlasti, u tom pogledu je čak do kraja ogoljeno i očigledno. Jedna te ista malobrojna lica nalaze se na obe strane naše društvene zbilje. Zbog toga, čitav ovaj turbulentni političko-ekonomski, fašističko-kapitalistički mega-proces 1991-2007, ironično, ali tačno, može da se označi, i kao jedan jedini i jedinstveni biznis-ciklus. Ili veliki transfer. Samo što je do 1997-1999, na delu bila nasilna, fašistička «prvobitna akumulacija», a nakon 1999-2006, na delu je kapitalistička, postfašistička normalizacija i legalizacija.
Duboka nelagoda, ipak, ostaje. Čak i kod onih koje sebe smatraju «uspešnim» i «ostvarenim». U tom pogledu, indikativna je prava medijska ofanziva Bivšeg Premijera, nekrunisanog Kralja Kartela, u poslednjih par meseci, od intervjua Vijestima 4. aprila 2007. naovamo. U pomenutom intervjuu, i na drugim mestima, on ovu nelagodu potiskuje i skriva, svojom starom poznatom kombinacijom intelektualne nerazvijenosti, političke arogancije i ideološke agresije. Tako, na objektivnu i egzaktnu statistiku UNDP, o velikoj raširenosti siromaštva u Crnoj Gori, po kojoj je naša republika, na žalost, «lider», čak i među ratovima opustošenim zapadnobalkanskim zemljama, on odgovara, malo je reći, «odokativnom» metodom, odnosno pozivom svojim kritičarima, da «prošetaju do Budve i pogledaju koliko ima novih milionera».
Ipak, vrhunac interesne i ideološke zaslepljenosti i agresivnosti, on ispoljava pri skrivanju stvarnih, te slikanju lažnih faktora i izvora, kartelovog enormnog i ekspresnog bogaćenja. U ovoj slici dakako nema kartelovog učešća u beskonačnim fašističkim mobilizacijama, ratovima, sankcijama, monopolima i «biznisima» s kraja 1980-ih i tokom 1990-ih, ali nas zato u njoj na svakom koraku sačekuju «neoliberalne» delirijumske fantazije, kao što su «preduzetnički potencijali», «'motori' ekonomskog razvoja», i «oni koji su brzi, odlučni, pametni, skloni riziku». Ili onih «sto eura» za osnivanje privatnog univerziteta. I sve tako, i sve tome slično. Bez mere, smisla i kraja. Na svim medijima, štampanim i elektronskim, javnim i «nezavisnim». Sve kao jedan veliki, plaćeni podlistak, još bolje bilbord bivšeg premijera.
Uprkos svemu, za «povučenog» premijera, i njegov «nepovučeni» kartel, ostaje jedan veliki, teški, zapravo nerešivi problem. Mađarska filozofica Agneš Heler svojevremeno je upotrebila formulaciju o «neponištivosti ljudske supstance». Tako, ni sva moć crnogorskog fašističko-kapitalističkog kartela, ni sva slabost nekih bivših anti-ratnih partija, krugova i pojedinaca, koji su se dali korumpirati, kupiti i asimilovati, ne može da poništi ovu supstancu do kraja. A ova supstanca, ova svest, ova memorija, crnogorski kartel 1990-ih, ne pamti po «preduzetničkim», već po ratnim, fašističkim i pljačkaškim «potencijalima». Ne po produkciji, invenciji, znanju, nego po destrukciji, represiji, ubijanju. Ne po Majkrosoftu, informatici i Bilu Gejtsu, nego po «ratu za mir», Srebrenici i Slobodanu Miloševiću.
Ima li se na umu sva težina zločina iz tog vremena, bez i malo premišljanja, može se reći, da predlog lustracije, za koji se ovih dana založila Liberalna partija, i jedan broj crnogorskih nevladinih organizacija i antiratnih aktera, spada u veoma, veoma umerene i kompromisne projekte. Tako, za razliku od onog poljskog, desnopopulističkog i revanšističkog lustracionog zakona, koji se prilično nediferencirano i nedemokratski primenjuje na čak oko sedamnast hiljada građana, naša, umerena i kompromisna inicijativa, lustracionu, privremenu ili trajnu zabranu vršenja javnih funkcija, predložila je samo za dve relativno malobrojne grupe crnogorskih građana i funkcionera. Za one crnogorske građane koji su pravosnažnom sudskom presudom već osuđeni za najteže zločine protiv ljudskih prava i demokratije. I za one crnogorske funkcionere, koji su, u vreme najrazornijih ratova, i najtežih ratnih zločina 1991-1995, u ratnom savezu sa Srbijom Slobodana Miloševića, vršili najviše državne funkcije. Pa ipak, stara-nova crnogorska vlast već je najavila, kako će i ovaj predlog, baš kao i onaj za donošenje Zakona o oporezivanju ratnih ekstraprofita od pre nekoliko godina, glatko odbaciti.
Uprkos svoj ovoj «glatkosti», međutim, o najavljenom odbacivanju, ne treba prebrzo suditi. Osim što jasno pokazuje koga, to jest koliko mali broj tajkuna, oligarha i silnika, ova vlast u stvari štiti, naime, ovo odbacivanje još muklo indicira, i svu tekuću složenost, fluidnost i pervertiranost vladajućeg koalicionog kompleksa. Najpre, trijumfalističku zaslepljenost, kratkovidost, i osionost vladajuće DPS, koje se ovoj, u nekoj daljoj perspektivi, mogu vratiti kao bumerang, loša procena, propuštena prilika za mogući i razumni kompromis. A zatim, i činjenicu, koja je u svemu ovome još i najružnija i najsramnija, da posebno važne i prljave poslove, u odbijanju lustracije i sličnih inicijativa, ovde i danas, ima vrh SDP-a, dakle vrh jedne bivše antiratne stranke, a ne sama DPS. Samo što aktuelni vrh SDP-a time sebe ne svrstava u «antiratne profitere», kako su neki požurili da zaključe. Ono «antiratni profiteri», to se mora priznati, jeste dobra dosetka, ali je i loša, pogrešna, netačna ocena. Onog momenta, naime, kada bivši antiratni akteri, počnu da pomažu ratnim profiterima, da sačuvaju nezasluženo, i izbegnu zaluženo, oni prvi više nisu «antiratni», nego postaju pravi ratni pomagači odnosno profiteri. Samo novi, post festum

[OutLook]

SVI VIDOVI PORODIČNOG NASILJA U PORASTU, SUDOVI ZATRPANI TUŽBAMA

Horor između četiri zida

SLIKA

Napokon! Poslije dugo vremena mirno spavam, bez straha da će me suprug probuditi i pretući. I moja djeca su sada sigurna - ispričala je "Vijestima" sredovječna žena koja je nedavno stavila tačku na svoj jedanasetogodišnji brak.
Ona je majka dvoje maloljetne djece i cijenjena profesorica u jednoj podgoričkoj srednjoj školi. Godinama je trpjela nasilje ljubomornog supruga, zbog, kojeg su, kako tvrdi, ispaštala i njena djeca.
- Moja djeca još imaju košmare, bude se noću u suzama... Naš neuspješan brak, plašim se, ostavio je traume na njih, koje će teško moći da se zaliječe. Sin, devetogodišnjak, zbog stresova koje je preživljavao, često mokri u snu, ponekad muca, osamljuje se... - prisjeća se ova mršava žena ispijenog lica.
Njen sada već bivši suprug u kući je uvijek bio prijeke naravi. U društvu je bio omiljen i ugledan, a u svojoj profesiji priznat i stručan.
- Ponekad su mi batine lakše padale od psihičkog maltretiranja, ponižavanja... Znao je da dođe ispred škole u kojoj radim i da me natjera da stalno stojim pokraj prozora, dok držim nastavu đacima. Ako bi me izgubio iz vidokruga, dobijala bih kasnije batine. Optuživao me je da koketiram sa kolegama u zbornici, po hodnicima... Poslije svakog maltretiranja trudio se da bude ekstremno nježan i pažljiv, govorio je da je njegova ljubomora dokaz ljubavi, koju osjeća prema meni - prisjeća se teških trenutaka provedenih sa čovjekom za kojeg je u početku mislila da će ga voljeti do kraja života.
- Ponekad je izlazio u grad sa društvom i opijao se. Posljednjih dana našeg zajedničkog života, izlazio je svake noći. Jedne večeri nas je probudio oko ponoći. Vikao i tukao i mene i djecu. Njih je udarao pesnicama po glavi, a mene po cijelom tijelu, vukao me za kosu po podu. Udarao me sve dok se nijesam izgubila svijest. Narednog jutra nijesam išla na posao. Odlučila sam da ga napustim i preselila se u sklonište "Sigurne ženske kuće" - završava svoju tužnu ispovijest žena koja je smogla snage da napusti muža -nasilnika i zajedno sa svojom djecom započne novi život u miru.
Potresna priča ove podgoričke profesorice samo je jedna od brojnih ispovijesti žena u Crnoj Gori o fizičkom, psihičkom, seksualnom i ekonomskom zlostavljanju od strane muževa, momaka, ljubavnika i napasnika.
Horor priče između četiri zida porodičnog doma nerijetko se završavaju samoubistvom ili ubistvom.
Nije iznenađujuća ni stravična izjava:"Majko, bitno je da si nam ti živa" punoljetne djece Nikšićanke Mirjane Mrdak, nekoliko sati nakon što je ubila supruga, njihovog oca Dragoljuba, pukovnika u penziji.
Direktorica NVO "SOS telefoni za žene i djecu žrtve nasilja u porodici" Biljana Zeković ocijenila je da nasilje u porodici u Crnoj Gori ima tendenciju rasta.
- Samo u prošloj godini podgoričkoj policiji je podnijeto više od 500 krivičnih prijava. Evidentno je da je odnos između broja prijava, procesuiranih predmeta i presuda u potpunom neskladu. Od ukupnog broja prijava građana, 28 odsto se završavaju kao "upozorenje" nasilniku od policijskog službenika, jer je tužilac procijenio da nema "elemenata krivičnog djela", procesuira se 72 odsto, od čega sudski epilog dobije tek nekih 33,9 odsto - navela je ona.
Činjenica da od ukupnog broja procesuiranih predmeta, kako je istakla, tokom jedne godine tek svaki treći dobije epilog u sudu, ukazuje na sporu i neefikasnu sudsku proceduru.
- Presude su najčešće uslovne, novčane, oslobađajuće, a najmanje je zatvorskih, što osnažuje nasilnike i kod njih stvara vjerovanje da im niko ništa ne može - tvrdi Zekovićeva.
Bez obira na određene pomake u društvu, kako je kazala, još ne postoji adekvatan tretman za žrtve. On naglašava da "sudije najčešće donose odluke na osnovu ličnih ubjeđenja, stavova i predrasuda", te da je njihov odnos prema žrtvama nasilja često neprijatan.
- Prema istraživanju SOS telefona, žene koje su imale iskustva sa policijom navele su potpuno pozitivno iskustvo u 31,8 odsto slučajeva, pravosuđa u 20,5 odsto slučajeva, dok su se korisnice usluga Centra za socijalni rad potpuno pozitivno izrazile u samo 9,1 odsto slučajeva. Začuđujuće je da najveći stepen nezadovoljstva intervencijom Centara za socijalni rad, što je suprotno misiji te institucije - navela je Zekovićeva.
Psihološkinja SŽK Verica Mirović je u izjavi "Vijestima" ocijenila da je "svaki oblik nasilja zloupotreba nečije moći".
Prema njenim riječima, na takav odnos presudno utiče naš mentalitet, tradicija i vaspitanje, koji daju moć muškarcima.
- Od muškaraca se očekuje da budu moćan, snažan, ambiciozan pa čak i agresivan, motivisan za moćnija zanimanja. Žena se od rođenja usmjerava da bude nježna, puna ljubavi, pažnje i tolerancije. Ipak, zaboravlja se da svako ljudsko biće, uključujući i žene, slobodu stiče rođenjem. Žena ima svoju ličnost i njen stil življenja ne smiju da kreiraju otac, brat ili suprug i njegova porodica - navela je ona, dodajući da žena, kada izađe iz okvira ponašanja koje joj nameće društvo, biva kažnjena.
Nasilje koje trpe žene u braku, kako kaže, može biti fizičko, psihičko, emocionalno, seksualno i ekonomsko.
- Emocionalno i psihičko nasilje je perfidna manipulacija, koja na neki suptilan način pravi eroziju samopouzdanja i samopoštovanja ženine ličnosti. Žena sve manje ima kapaciteta da realno procjenjuje i donosi odluke, biva skrhana i psihički i fizički - kazala je Mirovićeva, dodajući da i djeca, ako ne direktno, makar indirektno trpe nasilje u porodici, gledajući kako im očevi maltretiraju majke, što ostavlja duboko urezane posljedice na razvoj njihove ličnosti.
Za razliku od žena koje mogu da isrpe nerijetko neograničenu količinu nasilja, muškarcima je prirodom dato da ne mogu biti žrtve konstatne fizičke torture suprotnog pola, pa samim tim i drugih vidova maltretiranja. Stoga su slučajevi porodičnog nasilja nad muškarcima rijetki...

Radi se o gospodji koja je prije nekoliko dana ubila muza.