Iz raznih novina

[gingis kan]

Albanski napad na vojnu bazu SAD-a

Šestero Albanaca iz bivše YU planiralo je napad na američku vojnu bazu kod New Jerseyja.
Mediji pišu da se radi o Albancima, a vlasti govore o radikalnim islamistima bez zemlje porijekla.

NEW JERSEY - Šestero stanovnika s područja bivše Jugoslavije, koji trenutačno žive u SAD-u, uhapšeno je zbog planiranja napada na bazu američke vojske Fort Dix u blizini New Jerseyja.

Javni tužitelj New Jerseyja Michael Drewniak rekao je da su planirali napasti bazu i ubiti što je moguće više ljudi. U utorak popodne trebali bi se naći na Federalnom sudu u Camdenu, gdje će biti optuženi za planiranje ubojstva američkih vojnika.

Uhapšeni su nakon tajnog sastanka na kojem su pregovarali o kupovini kalašnjikova. Na njihovu nesreću, trgovac oružjem je radio za FBI i o svemu obavijestio policiju i FBI.

Nakon toga su savezne i federalne snage u zajedničkoj akciji upale u njihove domove, uhapsile ih i došle u posjed snimaka u kojima se vidi njihovo planiranje napada.

Službeni izvori kažu da su ovi radikalni islamisti planirali napade na više ciljeva: zrakoplovnu bazu Dover u Delawareu, Fort Monmouth u Eatontownu i nekoliko kapetanija obalne straže.

Na kraju su se odlučili za Fort Dix jer je jedan od njih ondje dostavljao pizze i imao je neograničen pristup bazi. Baza Fort Dix koristi se za treniranje vojnika, posebice rezervista, a ondje su 1999. bile smještene izbjeglice s tada ratom zahvaćenog Kosova.

Svi uhapšeni su živjeli u SAD-u, a njih petero živjelo je u gradiću Cherry Hill, koji se nalazi 16 kilometara istočno od Philadelphije i 32 kilometra jugozapadno od Fort Dixa.

Policija i tužiteljstvo sve drže pod velikom kapom anonimnosti jer su dokumenti pribavljeni u istrazi tajni. Iako mediji govore da se radi o pripadnicima albanske nacionalnosti, to zasad nije službeno potvrđeno.

Chudno, ovo ne "mirishe" na logichnost.

[Lutkica]

Albanski napad na vojnu bazu SAD-a

Impresivan naslov iz kojeg se 'ladno moze zakljuchiti da je Albanija vec izvela napad na New Jersey. A ono mediji vele da je FBI uhapsio 6 pojedinaca koji su po nacionalnosti Albanci, a pod sumnjom da su se spremali za napad na vojnu bazu. Sto radi propaganda jado moj.

[Ćipur]

Reuters, London:

VEĆINA RUSKIH KOSMONAUTA PRISTALA BI DA ŽIVOT PROVEDE U ORBITI

Najteže je vratiti se na Zemlju

Zvezdani grad, Rusija - Kada bi imali izbora, ruski kosmonauti se, najvjerovatnije, nikada ne bi vratili na Zemlju. To je dio posla koji im se najmanje dopada.
"Najbolji, najljepši dio je kada odmah nakon polijetanja pogledate Zemlju", kazao je kosmonaut Vladimir Dežurov.
"Zemlja je kao veliki plavi balon i taj predivni balon leti, a oko njega je sve mračno".
Dežurov je živio u Zvezdanom gradu - nekada tajnoj bazi za obuku kosmonauta u blizini Moskve - 21 godinu i imao je dvije četvoromjesečne misije na Međunarodnoj svemirskoj stanici, 350 kilometara iznad Zemlje.
On ne može da zamisli da se bavi bilo čim drugim, uprkos činjenici što se nakon lansiranja, i tog pogleda na domaću planetu "sve svodi na rad i samo rad, rad noću i danju".
Međutim, njegova glavna pritužba ne odnosi se na dugo radno vrijeme, ili na činjenicu da mu nedostaju prijatelji i porodica.
"Najteže od svega je povratak na Zmilju", kazao je on. Problem nije toliko u banalnostima zemaljskog bitisanja - računima koje treba platiti, hrani koju treba kupiti, svakodnevnim obavezama.
"Mišićno tkivo u velikoj mjeri trpi oštećenja. Teško je hodati. Morate ponovo da naučite da hodate, poput malog djeteta".
Astronauti svakodnevno treniraju na svemirskim stanicama koje kruže oko orbite kako bi spriječili atrofiju noga i stopala koja se malo koriste u bestežinskom stanju. Potrebno je nekoliko nedjelja pod medicinskim nadzorom da bi se oporavili od dugog boravka u svemiru.
Zvezdani grad je sivi grad iz sovjetske ere od oko 5000 stanovnika. Većini zgrada izgrađenih šezdesetih godina potrebna je rekonstrukcija - osim nekih lijepih bijelih koliba koje je NASA izgradila za svoje astronaute. Pristup gradu je strogo ograničen.
Iza velikih praznih predvorja dekorisanih umjetničkim djelima u sovjetskom stilu i mračnih hodnika nalaze se sobe za obuku i kancelarije sa starom i pohabanom opremom - a ipak one kriju neke od najsloženijih i najpouzdanijih elektronskih sistema.
Utisak da je vrijeme u Zvezdanom gradu stalo nije samo spoljašnji. Dežurov kaže da kosmonauti nijesu iskusili neke drastične promjene od pada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
"To nije imalo većeg uticaja na naš posao. Finansiranje je nastavljeno, možda je malo smanjeno, ali smo uvijek radili", kazao je on.
Ruski kosmonauti, koji su po profesiji vojni piloti, inženjeri ili ljekari takođe moraju da se pripreme za fizički napor putovanja unutar skučene rakete i života bez gravitacije.
Oni stiču iskustva o bestežinskom stanju unutar specijalnih aviona koji lete sa velikim usponima i padovima zahvaljujući centrifugi.
"To se razlikuje od svakog prethodnog iskustva koje je jedna osoba mogla imati", napisao je peti svemirski turista Čarls Simonji u svom blogu nakon takve vježbe u februaru.
U drugoj vježbi, ogromna centrifuga simulira gravitaciono povlačenje u svemirskoj letjelici za vrijeme lansiranja i ulaska u orbitu prilikom čega se kosmonaut osjeća četiri puta težim.


SVEMIRSKI TURIZAM


Oni koji imaju viška 25 miliona dolara mogu da prođu obuku, a onda da to primijene u praksi kao gost na svemirskoj stanici. Simonji, 58, bivši izvršni direktor kompanije Majkrosoft softver, vratio se na Zemlju bezbjedno 21. aprila nakon dvonedjeljnog putovanja.
Kris Faraneta, stariji izvršni direktor putne agencije koja je ugovorila let za Simonjija o slanju privatnih gostiju bliže zvijezdama kazao je sljedeće: "Radi se o tome da razumijemo ko smo i odakle smo. Mi smo sazdani od zvjezdane prašine, svi mi".
Međutim, neki kosmonauti se dvoume oko svemirskog turizma. "Sa jedne strane kada neko dođe sa ogromnom vrećom novca i ode u svemur dok drugi Zemljani to ne mogu... to naravno nije u redu", kazao je kosmonaut Genedaij Padalka. "Međutim, to je dobra finansijska podrška".
Bez obzira da li se radi o profesionalnim astronautima ili svemirskim turistima, jedno je sigurno - vratiće se na Zemlju uz potres.


Olesja DMITRACOVA

[nihil]

Bojić i Marović u trci za Meljine
Petak, 11. maj 2007. 08:49

Švajcarska kompanija Jupiter adrija AG i Atlas grupa otkupile su tendersku dokumentaciju za Centar vojnomedicinskih ustanova Meljine kod Herceg Novog.

Tender za atraktivni vojno-bolnički kompleks kod Herceg Novog biće zatvoren 28. maja, a interesovanje je znatno veće nego na prethodnom kada je nepoznata kompanija Vilfor navodno sa švedskim kapitalom umalo izabrana za kupca, ali je zbog "izlaska" Crne Gore iz SCG posao obustavljen.

Iza Jupiter adrije, prema pisanju podgoričkih "Vijesti", "stoji" dr Milovan Bojić, nekada potpredsednik Vlade Srbije, JUL-a i ministar zdravlja, vodi savremenu beogradsku klinuku "Ostrog".

"Vijesti" pišu i da Bojić u ovom poslu ima i "jaku logističknu podršku u Crnoj Gori", a kao njegov partner, u dobro obaveštenim krugovima, pominje se potpredsednik DPS-a Svetozar Marović.

Kompleks u Meljinama za koji je zainteresovana i Atlas grupa, na čijem je čelu biznismen Duško Knežević, ima oko 50.000 kvadrata zemljišta i 19 objekata, površine 23.000 kvadrata.

Knežević bi, prema informacijama "Vijesti", u kompleks Meljine invstirao zajedno s partnerima iz Arapskih Emirata.

Prvi čovek Atals grupe nedavno je, zajedno s bivšim premijerom Crne Gore Milom Djukanovićem, u posetu Crnoj Gori "doveo" arapske investitore.

Prema ranijim procenama, Meljine, s rehabilitacionim centrom, porodilištem, hirurgijom, internim odeljenjem, Institutom pomorske medicine sa nekoliko kabineta, laboratorijom, Centrom za transfuziju i vilom "Lovćenka", vrede oko 100 miliona evra.

(Tanjug)

[funky^junkie]

meni je smiješno do čega smo došli, niko se više ne zapita okle bivšem predsjedniku skupštine i predsjedniku državne zajednice, čoeku za kojega znamo kako je izgledao kad se pojavio prije skoro 20 god, pare za sve ovo?
okle majka mu stara?

[Ćipur]

Rajko Golubović iz Crne Gore zadužio se 3.500 evra da bi gledao Liverpul protiv Milana

Ušao u kredit zbog finala u Atini

Navijač Liverpula iz Gojkovića pored Mojkovca Rajko Golubović podigao je kredit od 3.500 evra kako bi zatvorio finansijsku konstrukciju i otputovao u Atinu na finale Lige šampiona. Golubović je privukao pažnju javnosti tako što je želeo da proda deo imanja da bi mogao da bodri svoj Liverpul, ali prema njegovim rečima, potražnja ruskih državljana za zemlju u Crnoj Gori naglo je splasnula, te je poseta banci bila jedino rešenje.

Kako je do ulaznice za duel Liverpula i Milana gotovo nemoguće doći regularnim putem, Gojković je spreman da je kupi kod tapkaroša, mada je svestan da će ga to zadovoljstvo koštati između 1.000 i 1.500 evra.

- Znam da su ulaznice kod tapkaroša izuzetno skupe, ali za mene je najbitnije da održim reč. Još posle utakmice protiv Barselone prijateljima sam rekao da ću prodati zemlju kako bih gledao Liverpul u finalu Lige šampiona, tako da sada ne smem da se brukam. Bio sam spreman da prodam deo imanja, ali kako je interesovanje Rusa za kupovinu zemlje lagano splasnulo, podigao sam kredit od 3.500 evra, što će mi verujem biti dovoljno za ceo aranžman - kaže Rajko Golubović.

Navijač Liverpula iz Gojkovića naglašava da za engleski klub navija još od malih nogu.
- Imam 42 godine, tako da Liverpul pamtim još iz vremena kada je u njemu igrao Kevin Kigen. Jedina mrlja u klupskoj istoriji je ono što se dešavalo na Hejselu u finalu protiv Juventusa. Ipak, klub ima dušu, a navijači su posebna priča.

- Čini mi se da takvu atmosferu mogu da naprave jedino navijači sa Enfilda i, naravno, moji "grobari". Dok sam studirao u Beogradu, redovno sam odlazio na južnu tribinu, a nikada neću zaboraviti utakmicu protiv Dinama koja je završena rezultatom 2:2. To je bilo fenomenalno - priseća se Golubović.

S. R.

http://www.glas-javnosti.co.yu/danas...07051004.shtml

[OutLook]

NA POMOLU JOŠ JEDNA SPEKTAKULARNA KUPOVINA ZEMLJE NA CRNOGORSKOM PRIMORJU

Sestre Vilijams mjerkaju Kumbor



Podgorica - Ako se ostvare planovi sestara Serene i Venus Vilijams, Crna Gora bi uskoro mogla da dobije jedan od najluksuznijih teniskih kampova u ovom dijelu planete.
Čuvena teniska porodica zainteresovana je da na mjestu kasarne "Orijenski bataljon" u Kumboru gradi savremeni sportski kompleks, a "Vijestima" je u krugovima bliskim čelnim ljudima "bijelog sporta" potvrđeno da je Crnu Gori nedavo posjetio "neko od članova porodice" Vilijams.
Prema informacijama "Vijesti", u razgledanje i mjerkanje kasarne u Kumboru uputila se direktno Orasin Vilijams, majka poznatih teniserki.
O posjeti gospođe Vilijams posljedinjih dana bruji od Kotora do Herceg Novog, što je uprkos milionskim transakcijama i popriličnom broju zvučnih imena iz svjetskog sporta i biznisa koji su kupili ili namjeravaju da kupe zemlju na tom dijelu crnogorske obale, ipak jedno od najpoznatijih.
Čelnici Teniskog saveza prije nakoliko dana su najavlili da bi Serena Vilijams mogla uskoro da posjeti Crnu Goru radi popularizacije tenisa.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva odbrane, bivša kasarna "Orijenski bataljon" u Kumboru nalazi se na zemljištu površine 241.695 kvadrata. U okviru kasarne postoji 99 objekata, ukupne površine 62.900 kvadata, a na tom vojnom zemljištu se nalazi i pravoslavna crkva.
Bivše sjedište Mornarice nalazi se uz samu obalu, praktično na "morskoj pjeni", dok je vojni kompleks okružen mediteranskim rastinjem. Zbog basnoslovnih cijena zemlje na primorju, teško je procijenti koliko bi takav biser u Boki mogao da vrijedi.
Potraga za lokacijama za izgradnju kampova u ovome dijelu Evrope, posebno u klimatski povoljnim uslovima kakve ima Crna Gora, posljednjih godina je trend u svijetu tenisa.
U teniskoj industriji veoma su atraktivne lokacije na Mediteranu za igradnju kompleksa, jer je zemljište i održavanje objekata i terena mnogo jeftinije nego, na primjer, na Floridi koja važi sa sjedište "bijelog sporta".
Zato bi, tvrde stručnjaci, zemljište na kojem je donedavno bila smještena Mornarička baza bilo idealno za teniski kamp, posebno što je Kumbor poznat kao lokalitet u Crnoj Gori sa najviše sunčanih dana tokom godine.
U susjednoj Hrvatskoj, odnosno njenom primorju, prije nekoliko godina započela je gradnja savremenih teniskih kapova. Duž cijele obale niču manji ili veći kompleksi, dok kamp u mjestu Stobreč, koje je udaljeno pet kilometara od Splita, već ima svjetsku reputaciju.
Takvi kampovi više i nemaju samo sportsku primjenu - riječ je o superluksuznim turističkim objektima, koji, osim desetina profesionalnih tenskih igrališta, u svom sastavu imaju hotele, sportske sale, bazene, saune...
Orasin Vilijams, posvećena majka napoznatijih sestara u istoriji tenisa, poznata je kao neko ko budno brine o karijeri svojih kćerki i uvijek ih prati na turnirima.
Gospođa Vilijams postala je vrlo aktivna nakon razvoda od kontroverznog Ričarda Vilijamsa, koji je i zaslužan za ogroman uspjeh Serene i Venus.
Sestre Vilijams ostvarile su veliki proboj na teniskim takmičenjima krajem devedesetih godina. U veoma kratkom roku su dospjele na vrh liste najboljih svjetskih teniserki.

1234567890

[E-1]

Taj dio dje je kasarna je jedan od ljepsih u Boki, bas me zanima sto ce bit s njim.

[milovan]

Taj dio dje je kasarna je jedan od ljepsih u Boki, bas me zanima sto ce bit s njim.

Sve shto je BILO VRIJEDNO U CRNOJ GORI,

to je gazila VOJNICHKA CHIZMA,
u ime ZAHVALNOSTI, ONO SHTO NIJESU ISPALILI PO KUCAMA I DOMOVIMA GRADJANA BIVSHE SFRJ, su ustavili 11700 tona , municije i oruzja, da PLACAMO DRUGE, DA NAS TI HOVANA KUSURAJU,
shto reche Branko Kostic,
JEDAN METAK JEDAN OPANAK,
ZATO MORAMO SHTEDJET MUNICIJU

MOga bi MONITOR,
da nas izvijesti o POSJEDIMA JNA u ULCINJSKOM PODRUCHJU,
tamo sam imao "ZADOVOLJSTVO" da za VOJSKU GRADIM SOLARNE UREDJAJE.

STVARNO SE NADAM,
DA SMO NJIH RAZVLASTILI, ali vidim da NA SVE NACHINE POKUSHAVAJU, DA SE PONOVO NAMETTTTTTTTTTTTTNU, KAO NEKI FAKTOR,
SAMO NAS GOSPOD BOG, MOZE IZBAVIT,
JER NAS DAVE, KAO ZMIJA ZABU,
DALEKO SE OD MOJE KUCE POPISHALI.

[gingis kan]

Kirinu zabranili javne istupe


Gafovi ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina, koji su već mjesecima vrlo popularni na YouTube-u, doveli su do suspenzije javnih istupa čelnog čovjeka MUP-a. Video. 4x!


Iako i u Vladi i u MUP-u tvrde da nema nikakve zabrane, Jutranji podsjeća na činjenicu da je Kirin posljednjih tjedana vrlo rijetko u javnosti.

Ako negdje i nastupi, uglavnom je riječ o protokolarnim obavezama poput komemoracija i potpisivanja ugovora, a javni je prostor zakinut za Kirinove nastupe u televizijskim ili radijskim debatama.

Glasnogovornik MUP-a, Zlatko Mehun, tvrdi da nije riječ o zabrani, nego o "novoj komunikacijskoj strategiji Ministarstva".

"Ne želimo zlonamjernima stvarati priliku da zloupotrebljavaju i izvrću ministrove riječi. Riječ je o strateškom planiranju javnih istupa. Sada o konkretnim stvarima iz domene rada MUP-a govore ljudi vezani uz to područje. Na taj način izbjegavamo mogućnost da se cijelo ministarstvo poveže samo s jednom osobom, ma tko ona bila", pokušao je objasniti Mehun.

Glasnogovornik MUP-a odbacio je medijske napise da su sve rjeđi ministrovi istupi prorijeđeni na preporuku Banskih dvora, a nakon što su se Kirinovi biseri pojavili u vidu komičnih videoradova na internetu.

I glasnogovornik Vlade, Ratko Maček, proglasio je bedastoćama napise da je on zabranio Kirinu javne istupe.

"Ministar Kirin nastupa u javnosti kada se za to iskaže potreba. To je činio prije i to će činiti ubuduće", izjavio je Maček.

Na pitanje imaju li Kirinovi prorijeđeni istupi ikakve veze s Jubitoom (kako je YouTube pogrešno prekrstio upravo Kirin), Maček tvrdi da to nema nikakve veze, ali i dodaje: "No, vjerojatno je kako je Kirin zbog ismijavanja i sam shvatio da mora biti oprezniji i da se zbog toga čuva".

Komentar ministra Kirina, sukladno novoj komunikacijskoj strategiji MUP-a ili ne, Jutarnji nije uspio dobiti.

Podsjetimo. Jedno vrijeme najomiljeniji ministar premijera Sanadera "slavu" je stekao gostovanjem u emisiji Otvoreno.


Kao da nije bilo zadovoljan time što je dobro zabavio svekoliko pučanstvo, ministar se upustio u objašnjavanje da "nije rekao što je kazao" i legitimiranjem diploma prijetiti anonimnim sakupljačima gafova s interneta.


Ministar Kirin je zbog toga ubrzo postao vrlo popularan, link s njegovim "biserima" razmijenjen je nebrojeno puta, a fun club Kiro Prosviro uskoro je premašio brojku od 200.000 članova.

Nepoznati korisnik s nadimkom bijeseprvi, autor tih videa, objavio je kako je na njihov zahtjev napravio i treći nastavak.


Ubrzo nakon objavljivanja teksta u Jutarnjem "bijesprvi" je na You Tube postavio najnoviji rad u kojem se na svoj osebujni način oprašta od ministra Kirina. Do prve prilike, nadamo se.

:arrow::arrow::arrow::arrow: i oni imaju "pametnjakovice"
- "ako mi necemo vodit drzavu a ko ce je vodit" - biseri sa nashih prostora.:?
-"da mi ga tako izvlache, tj. moje rechenice"-

:arrow: http://www.youtube.com/profile?user=bijesprvi

[cvrchak]

U danasnjoj novini Pobjeda zapala su mi za oko ova dva clanka. U prvom su navedena imena i prezimena ljudi, albanske nacionalnosti, dok se u drugom navode samo inicijali. Mozda zato sto su u pitanju osobe koje rade u tako 'cistoj' instituciji kao sto je katastar, a?

http://www.pobjeda.cg.yu/naslovna.ph...jest&id=118094

http://www.pobjeda.cg.yu/naslovna.ph...jest&id=118095

Ili su mozda maloljetnici? :mrgreen:

[Milijana]

Jedne optuzuju imenom i prezimenom da su htjeli komad zemlje a drugi koji su to i ucinili i upisali ga pod svoje - e njih se sminka.
Svi su "jednaki" samo su neki jednakiji .
Trazi se uvjerljiva "baba roga" da nam lakse zamaze oci . A dje ces podobnije od Albanaca, vehabija, terorista... I svi oni kidisali na nas ko sto nam je toliko puta do sad govoreno pa vise ne treba ni obrazlagati.
Nego, oni s inicijalima, da to nijesu gradjevinci s Rumije slucajno ?

[milovan]

POVODOM SPORNOG UGOVORA U BARU SASLUŠAN I TREĆI OSUMNJIČENI

Braniće se sa slobode


Bar - Pravnik Područne jedinice Direkcije za nekretnine u Baru Dragoslav Šćepanović saslušan je juče kod istražnog sudije Osnovnog suda Bar Zorana Škopelje, koji ga je nakon saslušanja pustio da se brani sa slobode.
Šćepanović je preksinoć priveden u Područnu jedinicu Uprave policije u Baru. Nakon poznatih barskih advokata Rifata Feratovića i Zorana Leposavića, on je treći osumnjičeni koji je pušten da se brani sa slobode. Istražnim organima još je nedostupan četvrti osumnjičeni - Milonja Božović, nekadašnji zamjenik načelnika barskog katastra koji od kraja 2002. nije radnik te institucije, a prema nekim podacima, odavno i ne živi u Crnoj Gori.
U krivičnoj prijavi barska policija sumnjiči Šćepanovića i Božovića za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanje službene isprave. U saopštenju Uprave policije navodi se da kriminalistička obrada "upućuje na sumnju" da je Šćepanović u službenu knjigu unio neistinite podatke.
- Svojim potpisom omogućio je pravljenje i izdavanja rješenja o upisu nepokretnosti koji ima neistinitu sadržinu, uzimajući za pravni osnov nepostojeći ugovor o poklonu zemljišta, iako se radilo o ugovoru o kupoprodaji čamca - kaže se u saopštenju policije.
Advokati Feratović i Leposavić odbacili su juče odgovornost za slučaj koji je, kako oni tvrde, star nekoliko godina, dodajući da "policija juri pogrešne ljude".

Evo VIJESTI IZVJESHTAVAJU,
za razliku od POBJEDE NOVINE OD RIJECHI,
sa imenima i prezimenima .

[Ćipur]

Reuters, London - UPRKOS EKONOMSKOM NAPRETKU ZA VRIJEME NJEGOVOG MANDATA, VEĆINI BRITANACA DOSTA JE TONIJA BLERA

Uspjesi u sjenci spoljne politike

London - Prije deset godina, najmlađi britanski premijer u posljednjih 200 godina došao je na funkciju poput rok zvijezde, što je pokrenulo talas euforije širom zemlje.
Nakon tri izbora, većini Britanaca dosta je Tonija Blera. Vojnici, koje je poslao u rat, umiru u dalekim zemljama iz razloga koje je jako teško objasniti. Politički protivnici koje je nekada lako poklapao sada su ponovo u usponu. Ipak, on se i dalje u određenoj mjeri šepuri i odiše optimizmom koji ga je pratio u maju 1997. godine kada je poveo Laburističku stranku u ubjedljivu pobjedu nakon 18 godina u opoziciji.
Tada, desno orijentisani tabloid "San" - koji je u prošlosti podržavao Blerove konzervativne rivale - objavio je da je on "raspirio maštu zemlje, izazvao atmosferu novog početka i revoluciju visokih očekivanja".
Osvojio je mlade ljude. Iz njegovog autobusa mogla se čuti pop pjesma "Things Can Get Only Better" (Stvari mogu biti samo bolje). I sam je nekada svirao gitaru u rok bendu.
U roku od nekoliko mjeseci, pokazao je svoju medijsku magiju, ujedinivši zemlju nakon traumatične smrti princeze Dajane. On ju je nazvao "narodnom princezom" i održao govor koji je odisao savršenom iskrenošću.
U parlamentu, Bler je "razbijao" konzervativne lidere jednog za drugim svojim urođenim umijećem za raspravu. Svojim partijskim kolegama je rekao da su zahvaljujući njegovim vještinama došli na vlast, i za uzvrat tražio lojalnost.
Bler je preuzeo funkciju ambicioznom agendom za unutrašnju politiku, koju je dijelio sa rivalom iz stranke ministrom finansija i predodređenim nasljednikom Gordonom Braunom. Povećali su budžet za javne službe poput zdravstva i obrazovanja, dok su se borili da nametnu reforme.
Bler i Braun su dozvolili Banci Engleske da nezavisno postavlja kamatne stope, čime su osvojili povjerenje na finansijskom tržištu.
Međutim, kada istoričari budu predavali o Bleru, njegova unutrašnja agenda će biti u sjenci spoljne politike. Prije svega o njemu će suditi na osnovu njegove odluke da podrži predsjednika SAD Džordža Buša u invaziji na Irak.
Bler je preuzeo dužnost nakon što Zapad nije uspio da spriječi krvoproliće na Balkanu i u Ruandi, i on je donio čvrsto ubjeđenje da Britanija mora odlučno da djeluje na svjetskoj sceni.
Rano je dokazao svoje državničko umijeće sporazumom na Veliki petak 1998. godine kojim je okončan 30-godišnji konflikt u Sjevernoj Irskoj. Taj dogovor je konačno potvrđen prošle nedjelje zajedničkom vladom. On i njegov prijatelj Bil Klinton poveli su NATO u vazdušni rat kojim su istjerane srpske snage sa Kosova. Bler je nakon toga poslao pripadnike kraljevskih marinaca u misiju UN u Sijera Leoneu.
Nakon napada 11. septembra 2001, Bler je objavio da stoji "rame uz rame" sa Amerikom, i vezao svoju budućnost za novog lidera, Buša. Međutim, desničarski orijentisan Buš u velikoj mjeri je bio omražen u Britaniji. Karikaturisti su nacrtali Blera kao Bušovu "pudlu".
Kada je postalo jasno da Bler namjerava da se pridruži Bušu u ratu u Iraku, stotine hiljada Britanaca marširale su u znak protesta. Evropski saveznici Francuska i Njemačka žestoko su se protivile ratu. Član kabineta Robin Kuk podnio je ostavku u emotivnom govoru. Međutim, nepokolebljivi Bler je poslao 45. 000 vojnika, najviše što je Britanija ikada poslala u posljednjih 50 godina. Opravdao je rat tvrdeći da Irak ima nezakonito oružje. Međutim, ispostavilo se da ono ne postoji.
Jedan od najmračnijih trenutaka Blerovog mandata dogodio se nakon tihog samoubistva vladinog naučnika, Dejvida Kelija, koji je presjekao vene nakon što je imenovan kao izvor za novinske izvještaje u kojima se tvrdilo da je vlada lažirala obavještajne podatke kako bi opravdala ulazak u rat.
Sljedećeg dana, jedan novinar postavio je Bleru pitanje na konferenciji u Kini: "Imate li krvi na rukama i hoćete li podnijeti ostavku?"
Ipak, Bler je uspio da osvoji i treći mandat 2005. godine, i nije odustao od rata. Prošle godine poslao je još hiljade vojnika u Avganistan, gdje su borbe žestoke.
U julu 2005. godine, islamski bombaši udarili su na London i ubili 52 osobe. Objavili su da je to reakcija na Blerovu spoljnu politiku. Bler je rekao da su napadi dokazali da je bio u pravu kada je održavao čvrst stav u pogledu terorizma kod kuće i u inostranstvu.
Tokom posljednje godine, Blerovu vladu potresali su skandali. Policija je istraživala slučaj finansiranja Laburističke stranke.
U međuvremenu, njegovi konzervativni protivnici dobili su pojačanje u liku mladog novog lidera Dejvida Kamerona. Nije slučajno što Kameron najviše podsjeća na Tonija Blera iz mlađih dana.


OLIMPIJADA, MADONA I ABRAMOVIČ


Britanija je za vrijeme Blerovog mandata uživala u najdužem ekonomskom napretku od kako je stvorila industrijski kapitalizam prije dva vijeka. Cijene nekretnina su se učetvorostručile. Pala je stopa nezaposlenosti. Liste čekanja u bolnicama su smanjene, opao je i broj siromašne djece, a poboljšali su se i rezultati školskih testova. "Njuzvik" je proglasio London "najkul" gradom na svijetu. Međunarodni olimpijski komitet dodijelio je Londonu organizaciju Igara 2012. Mišelin je dodijelio zvijezde restoranima. Madona se tamo preselila, kao Roman Abramovič.

Piter GRAF

[cvrchak]

Milovane,

Procitala sam Vijesti odmah nakon Pobjede da se upoznam sa imenima tih LOPOVA. Bice da 'novina od rijeci' smatra tu vijest nevaznom za gradjane CG.

A evo i jos novije vijesti iz danasnje 'uzdanice'. I pored silnog naprezanja nista ne razumjeh. Opet sam morala citati Vijesti i Dan.

http://www.pobjeda.cg.yu/naslovna.ph...jest&id=118218

Zbilja se pitam da li narod koji kupuje Pobjedu uopste i zna sta se po Crnoj Gori cini kada mu se ovakvi 'naskrabani' clanci serviraju za 50 centi.

[milovan]

Jedan se OSLONIO,
NA TRULI PLOT U GNJILI POTOK,
jedva je glavu ZIVU IZVUKA,
da se OSLANJA NA "POBJEDU NOVINU OD RIJECHI",
nebi mu TREBA CILINDAR ILI KAPA.

ETO MLADIM NOVINARIMA,
SHTIVO ZA NAUK, KAKO SE SROZAVA NOVINARSKA PROFESIJA; NA NAJNIZE GRANE,
DVIJE DECENIJE SRAMOTE.

[cvrchak]

A i ko je taj Aleksandar Zekovic? Posa' veliki, je l' da? Chush, nijesu novinari poludjeli da mu i zanimanje pomenu. Istrazivac krsenja ljudskih prava je tako irelevantan posao da i ne zasluzuje mjesto u novini od rijeci. Ni u Vijestima.

[cvrchak]

Inace, nakon procitanih tekstova stice se utisak da zivot gradjanina CG nije samo ugrozen od strane kriminalaca vec i od policije. Umjesto da ga stite on, gradjanin, je prisiljen da se suocava sa predstavnicima policije koji se, eto, provjeravaju detektorom.

Jos gore, prilikom sudjenja albanskim teroristima iz Tuzi Sinistaj i kaze kakva nam je policija.

http://www.vijesti.cg.yu/naslovna.ph...jest&id=236195

moze li ijedan gradjanin CG ostati ravnodusan pri ovoj izjavi:

On je ispričao da je pretrpio nezapamćenu torturu prilikom hapšenja, tokom zadržavanja u policiji, privođenja u Viši sud, kao i u Istražnom zatvoru.
- Desetorica su skočila na mene, udarali su me kundacima, rukama, nogama, psovali mi majku šiptarsku. Govorili su mi" "Sve ćemo vas zaklati, istjerati za Albaniju, sve ćemo vas pobiti, Skadar je naš, ovo je naša zemlja". Udarali su me dok su me vozili do stanice policije. U holu CB-a mi je prišao inspektor Dževad Kožar koji mi je kazao da će prestati tortura. Visoki čovjek koji je uzimao otiske, uhvatio me za ruku i vukao kroz hodnik. Izveo me između 20-tak policajaca, koji su me najstravičnije udarali pesnicama, nogama i oborili na pod. Odveli su me narednog dana u policiju u Danilovgradu. U toku vožnje udarali su me u bubrege, glavu, rebra... Kada su nas doveli u Viši sud, 30-tak policajaca je nasrnulo na nas kao na stoku. Jedan od policajaca donio je urin da pijemo, umjesto vode - ispričao je Viktor Siništaj.

Medjutim, u pretezno svim glavnim novinama CG izostaje i ova ITEKAKO VAZNA vijest:

Tužilac se ponudila da svjedoči o torturi
Nakon petosatnog iznošenja odbrane optuženog Siništaja, specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Stojanka Radović ponudila se da se u postupku koji se vodi zbog torture nad uhapšenima, pojavi kao svjedok. - Postupci policije koji su ovdje okarakterisani kao brutalni i surovi i kao tortura prema optuženima predmet su posebnog postupka po prijavama optuženih i njihovih branilaca i ja sam spremna da se u tim postupcima pojavim kao svjedok, ukoliko to bude potrebno jer dijelom sam prisustvovala tim radnjama – rekla je tužilac Radović.
http://www.republika.cg.yu/naslovna....ijest&id=77077

Korumpiranost u novinarstvu, policiji, vlasti. Dje god da se obrnes teska korupcija.

[funky^junkie]

Korumpiranost u novinarstvu, policiji, vlasti. Dje god da se obrnes teska korupcija.

korupcija od koga?
od strane jedne te iste ekipice bitangi i njihovih poltrona, pa onda poltronovih poltrona (jer i poltroni imaju svoje poltrone, pa i taj treći poltron ima svog poltrona) koji jašu crnu crnu goru
jedino što me raduje je to što se sve više jada i muke dešava "običnim i finim ljudima" , onima što vazda biraju "manje zlo" - e kad oni crknu onda će nam možda svanut majska zora, a to će ja mislim bit u dalekoj budućnosti

[nihil]

Američki vojni brod uplovio u Boku Kotorsku
Petak, 18. maj 2007. 20:26

Američki vojni brod "Emori S. Lend", sa 97 oficira i više od 1.260 članova posade, uplovio je danas u Boku Kotorsku i usidrio se u Tivatskom zalivu gde će ostati do srede.

Brod je namenjen tehničkom opsluživanju nuklearnih napadnih podmornica i deo je američke logističke pomorske baze La Madalena, koja se nalazi u blizini italijanskog ostrva Sardinija.

Posadu broda svečano su u Tivtu dočekali predstavnici Mornarice Crne Gore, ambasade SAD i opštinski čelnici.

Pored američkih snaga, brod će tokom boravka u Crnoj Gori obezbedjivati pripadnici crnogorske mornarice i granične pomorske policije i, kako su saopštili nadležni, neće mu se moći prići bliže od 150 metara.

Američki mornari će u subotu u dobrovoljnoj akciji ofarbati ogradu Domu za nezbrinutu decu "Mladost" u Bijeloj, i izvesti lutkarsku predstavu "David i Golijat".

U ponedeljak će u Crnu Goru doputovati i američki admiral Hari Ulrih, komadant Združenih snaga NATO u Evropi i razgovarati sa crnogorskim političkim i vojnim vrhom.

(agencije)

[Ćipur]

GENERALNI SEKRETAR SAVJETA EVROPE O SVOJOJ PRVOJ POSJETI CRNOJ GORI PRIJE 20 GODINA

Teri Dejvis želi da vidi Nikšić

Premda se Crna Gora pred inostranim gostima u prvom redu diči svojim morem i gorama, generalnog sekretara Savjeta Evrope Terija Dejvisa, kada je prije dvadesetak godina prvi put posjetio našu zemlju, najviše je impresionirao nikšićki korzo. U razgovoru za "Dan" Dejvis se sa radošću prisjetio dvonedjeljnog odmora koji je, zajedno sa suprugom, krajem osamdesetih proveo putujući tadašnjom Jugoslavijom. Dejvisovi su bili smješteni u hotelu u Cavtatu, ali su se trudili da obiđu što veći dio zemlje. Veliki dio vremena, kojeg se i danas dobro sjećaju, proveli su u Crnoj Gori.
- Kada smo stigli u Nikšić odmah smo primijetili ogroman broj ljudi na ulici, što nas je veoma začudilo. Najprije smo se malo uplašili jer nam nije bilo jasno o čemu se radi, ali smo ubrzo primijetili da vlada sjajna atmosfera. Bilo je mnogo porodica sa djecom i mladih ljudi koji su očigledno uživali. Kasnije smo saznali da je to nikšićki korzo. Tako nešto nijesam vidio ni u jednom gradu na svijetu - priča Dejvis.
U to vrijeme, kaže on, samo mali broj ljudi u Jugoslaviji je govorio engleski jezik.
- Kada smo u Nikšiću ogladnjeli pitali smo za neko mjesto gdje bismo mogli da ručamo, ali nas nijesu razumjeli. Tada smo se, kao što bi svako učinio u takvoj prilici, obratili policajcu, koji nas je uputio u jedan restoran. U restoranu su bili veoma ljubazni i gostoljubivi. Dali su nam neki stari jelovnik na njemačkom jeziku, ali sjećam se da je hrana bila veoma ukusna - uz smijeh je ispričao Dejvis.
Tokom dvonedjeljnog boravka u Jugoslaviji Dejvisovi su obišli dobar dio Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
- Nijesmo htjeli da idemo samo na uobičajena turistička mjesta, tako da smo obilazili razne krajeve, male gradove i okolna sela. Ljudi su svuda bili izuzetno prijatni i ljubazni. Išli smo hrvatskom obalom sve do Splita. U Bosni smo posjetili jedan ogroman spomenik posvećen borbi u Drugom svjetskom ratu. Sjećam se da se nalazio u nekom planinskom predjelu, ali ne mogu da se sjetim imena - priča Dejvis, po svoj prilici misleći na Tjentište i čuveni spomenik Bitki na Sutjesci.
Sa putovanja po Crnoj Gori u sjećanju su mu, kako kaže, ostali i kotorski zaliv i predivni Sveti Stefan.
- Sjećam se i posjete staroj prestonici Cetinju. Tamo smo sreli nekoliko mladih ljudi koji su nam prišli kad su čuli da govorimo engleski. Bili su veoma ljubazni i insistirali su da nam pokažu grad. Sa njima smo obilazili muzeje - prisjeća se gospodin Dejvis.

On je i aprila prošle godine, uoči referenduma, posjetio Crnu Goru. Tom prilikom, međutim, boravio je samo u Podgorici.
- Volio bih da ponovo dođem u Crnu Goru. Nedavno me je i vaš ministar inostranih poslova Milan Roćen pozvao da dođem u posjetu. Ali, znate, kao generalni sekretar Savjeta Evrope obično idem tamo gdje ima problema, a u Crnoj Gori ih, na svu sreću, nema. Situacija je stabilna i strani investitori zainteresovani za ulaganje u Crnu Goru nemaju razloga za zabrinutost. Zato vjerujem da će u narednom periodu biti sve više investicija, da će se otvarati nova radna mjesta i da će sve to zajedno, naravno, dovesti do porasta ukupnog životnog standarda - kazao je za "Dan" generalni sekretar Savjeta Evrope.
Teri Dejvis, čije je pravo ime Terens Entoni Gordon Dejvis, rođen je 1938. godine u Velikoj Britaniji. Član je Laburističke partije, a na funkciji generalnog sekretara Savjeta Evrope nalazi se od juna 2004. godine.

S.P.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=101410

[gingis kan]

NTERVJU - General Jovo Kapičić, narodni heroj, legenda i Crnogorac s dna kace

Srce je Crna Gora!

Referendumom je Crna Gora je dobila svoj vrhunac, najveći domet koji je, iz često mračne perspektive 20. vijeka, nekada bio teško zamisliv. Kada kažem da je ovo vrhunac Crne Gore, onda mislim na to što je crnogorski narod svojoj zemlji vratio nezavisnost dobrovoljno, demokratski, sa osjećanjem i sa željom da to bude njegova i njegovih nasljednika zemlja, zemlja blagostanja, povjerenja, dobrih ljudskih odnosa – kaže general Jovo Kapičić (88), hodajuća legenda, crnogorski brend u Beogradu, čovjek koji je svojom biografijom utemeljen u crnogorsku i jugoslovensku istoriju 20. vijeka.

Rođen u Gaeti 1919. godine, u izbjegličkom kampu Crnogorske vojske, od oca Mila, profesora bogoslovije i člana Crnogorske stranke, i majke Anđe, domaćice, general Kapičić je tokom decenija bio student medicine, komunista, komesar partizanskih brigada, divizija i korpusa, prvi crnogorski ministar policije, prvi general UDBE, čovjek koji je učestvovao u pokušaju stvaranja jugoslovenske nuklearne bombe, diplomata u Budimpešti i Stokholmu, penzionisan zbog ljubavnih afera u 44 godini, jedan od rijetkih generala koji se javno deklarisao, zapravo javno bombardovao velikosrpski projekat i davao javnu potporu projektu nezavisne Crne Gore. On kaže kako je ponosan što je konačno ostvaren san decenija Crnogoraca i što je Crna Gora napokon opet samostalna država.


KAPIČIĆ: Ta država tek treba da se izgradi. Sada se gradi Azurna obala na Crnoj Gori! Neko može da kaže “to su pare Marka, Janka”, ali to je manje važno. Pare su svačije, ali ako se ulože u Crnogorsko primorje, na Žabljak, u bilo koji crnogorski grad - to je dobro.
Crna Gora je stara država. I nije Crnu Goru stvorila Demokratska partija socijalista, ali je tačno da su to oni uradili mudro, bez onih nevolja koji prate tako velike istorijske procese. A ti se procesi prave nekada i sa zlim posljedicama. Mnogo se krvi za crnogorsku državu prolilo. Međutim, referendum je prošao u redu, miru, kulturno i pod kontrolom svijeta i zato je svijet dao priznanje toj novoj Crnoj Gori. Mi smo imali vrlo teške bolesti crnogorskog društva, ulazil smo u neke nepredviđene i nepotrebne avanture i one su nam donijele teške posljedice, posebno u bivšoj Jugoslaviji. Crna Gora ima amblem 13.jula. Najpametnija i najbolja stvar koju je ova vlast napravila jeste činjenica da se na njega poziva. Crna Gora je bila zemlja ideala. A 13.jul je ideal! Niko nije znao kako će se završiti, ko će ostati živ, ko će propasti, neko je planirao da će to brzo da završi, neko je planirao da nikad se ne vrati svojoj kući, ali crnogorski narod je dao taj svoj 13. jul bez ustezanja, bez potrebe da mu neko zahvali i da ga neko za to nagradi. I to se, na neki način i isplatilo, kao veliko dostojanstvo jednoga naroda koje je konačno krunisano referendumom.
Radio sam za Crnu Goru kao i drugi Crnogoraci. I nikad mi niko nije za tu svoju ulogu dao ručak ili večeru. Nikada. Ni institucija ni pojedinac. Ta tranzicija je jedan fenomen, jedno posebno stanje, kojeg nikada nije bilo u istoriji do komunizma, odnosno sloma komunizma. Nije bilo tranzicije jer komunizma nije bilo, komunizam je bio jedna nova istorijska pojava. I sada, u toj tranziciji, svako gleda svoj interes. Nema više velikih ideologija. Čitam kako vlast u Podgorici ruši neke kućice na periferiji. Vlast hoće da napravi veliku Podgoricu, ali ti ljudi ne daju te svoje kućice, te svoje baštice, to je njihovo, njihova muka, mada nije napravljeno u skladu sa zakonom, ali oni se bore. To su sukobi interesa, to je život i realnost. A ne da se sjekiramo i zanosimo svjetskom politikom.


REPUBLIKA: Generale, Vi ste cjelokupnom biografijom, premda i nijeste živjeli u Crnoj Gori, neraskidivo vezani za crnogorsku sudbinu. Što za Vas znači biti Crnogorac?

KAPIČIĆ: Biti Crnogorac - to je moj život. Svaki život, svako biće koje egzistira, trudi se da bude na nekom sunčanom mjestu, da ga sunce vidi, da ga grije, da ga stopli. Meni Crna Gora grije srce. Ja nemam od nje ništa, nikad nijesam niti ću tražiti. Dao sam joj što sam mogao da joj dam i do groba sam joj odan. Majka nas je odvela, njena tri sina, u partizane, a otac i sestra odvedeni su u internaciju, u Italiju. Ali, mi smo ponosni, mi smo svoj zavjet ispunili. Ispunjenje zavjeta - to je unutrašnja sila koja te nagoni, koja te čini ponosnim - to je više od para, od vlasti, od nekakve materijalne pozicije, itd. Sve su to stvari prolazne. Od jednog izbjegličkog logora crnogorskog u Italiji, gdje su 1918. pošli dio poštenih, časnih i hrabrih Crnogoraca, pa do današnjeg dana - učinio sam sve što sam mogao da uradim nasljeđujući ideju svoga oca, svoje majke, poštujući Crnu Goru. Meni srce bije za Crnu Goru, to je jedan moj osjećaj ljudski, starački, duboko intimni.

REPUBLIKA: Rođeni ste u doba kada je kralj Nikola Petrović bio još živ. Kao mladić ste se borili protiv Aleksandra Karađorevića. Bili ste Titov saradnik. Opet ste se borili kada je Slobodan Milošević došao na vlast. Potom ste, nakon što je 1997. došlo do raskola u crnogorskoj vlasti, podržali Mila Đukanovića.
Kako vidite Đukanovićevu ulogu u još svježim istorijskim događajima?

KAPIČIĆ: Milo Đukanović? Mogao bih reći ovako: Crna Gora nikad nije imala većeg političara, možda i državnika, od Mila Đukanovića! Nikad nije imala vještijeg, sposobnijeg i odanijeg u poslu tome crnogorskome nego što je Đukanović. Njegova je zasluga istorijska. I to treba priznati. E sad, druga je stvar što je on tu svoju zaslugu možda koristio za ovo ili ono.
Nema bezgrešnih ljudi u politici. Posmatrao sam brojne istorijske ličnosti in vivo i tvrdim da ih nema bezgrešnih. Milo je na vrijeme shvatio svoju zabludu. I krenuo je na drugu stranu.
Organizovao je i okupio oko sebe - one ljude koji su trebali da se okupe - i da u konačnom uspije u svom poslu. Vaskrsnuo je Crnu Goru. To je Crna Gora utemeljena u svojim velikanima, u Vojislavljevićima, Balšićima, u Crnojevićima, Petrovićima. Crna Gora koja je u oskudici svega na svijetu, koja je bila jedno divlje i surovo mjesto, ali se i na tom Cetinju, pod Ivan-Begom vazdigao Manastir, napravila Štampariju...Dočekao sam da vidim uspravljenu Crnu Goru. I ja sam zadovoljan.
Pljujem na milione koje su neki drugi skupili, koji su oko Mila kao mravi oko šećera, to su ljudi koji ne znače ništa i ja sam to jedanput njemu rekao, u četiri oka, Milu. Sat i po sam sa njim razgovarao: “Ti vučeš te debile za sobom, koji ništa ne vrijede Crnoj Gori, a imaju sve od Crne Gore”, rekao sam mu. Crna Gora je velikim dijelom Milovo djelo i to mu istorija neće zaboraviti. Ali, neka ne misli da može tim da pokrije svaku drugu brljotinu. Ni Milo nije iznad ostalih ljudi Crne Gore. Iznad Crne Gore je samo orao lovćenski, koji je u našim srcima i niko drugi neka ne pokuša sebe staviti iznad Crne Gore - jer će ga istorija samljeti!


REPUBLIKA: Da Crna Gora prošle godine nije izglasala nezavisnost šta bi se desilo sada?

KAPIČIĆ: Srbija umire na nogama. Ima tri teške bolesti; prva njena je bolest jeste raspad društva, druga bolest je raspad sistema, a treća bolest je nesuvislost ljudi, bezvrjednost ljudi kojima je povjerena ta zemlja. To je jedan tor u koji bi ušle, odnosno ostale i crnogorske ovce. I onda bi to bila kompletna bruka Balkana. Jedna stara pjesma je poučna za Crnogorce, mislim Mahmut-paše Bušatlije, gdje u njoj stoji : Dok je meni u kesi novaca, u Crnoj Gori trgovaca, Crnogorci lakomi na blago, učiniće što je meni drago! To je prije 200 godina napisano. Da je Crna Gora ostala sa Srbijom - to bi bilo jedno zlo. Crna Gora bi se istražila.


REPUBLIKA: Kako vidite Crnu Goru u budućnosti?

KAPIČIĆ: Ta generacija mladih Crnogoraca sada stasava, to su ljudi koji govore jezike i koji razumiju informatičko društvo, koje će dominirati ili već dominira svijetom. Iz njih će se rađati veliki ljudi. Ne sumnjam u to. Crna Gora je sve više biser mediteranske Evrope. Ja sam Crnogorac i Budvanin i Cetinjanin. Već decenijama dolazim u Budvu. Ali, nikada nijesam znao vrijednost toga kraja. Danas to postaje jedan biser evropski, mediteranski, jedan vjesnik blagostanja crnogorskog. I taj crnogorski razvoj, taj progres će uticati da se stvori jedna nova plemenitost duše Crnogoraca, da se stvori novi način života koji će omogući Crnogorcima da znaju što je muzika, što je slikarstvo, da znaju što je moderna tehnologija, informatika. A bili smo u jami! Jedna jama bez dna. Do juče je ta Crna Gora spavala sa ovcama i kozama, đeca su naučila da hodaju po zemljanim podovima kuća u kojima se dimio oganj i čađ se zavlačila u svaku poru. Ja to dobro znam, rođen sam i odrastao u toj Crnoj Gori. Bili su to pošteni ljudi, gostoprimljivi, hrabri, kavaljeri, dobri domaćini. I sa svojom mukom nijesu nikome skakali za vrat. Nijesu nikome otimali. Ali su, na tom surovom crnogorskom kršu, dali veličanstven otpor svakom ko je htio da ih ponizi i da sramoti njihov narodni i lični ponos. Ovu novu Crnu Goru treba pozdraviti.
Razgovarao: Vladimir Jovanović



###
To što su neki kokošari napunili džepove i šetaju se okolo, prave se neki kneževi neki vitezovi, to je sprdnja, to nijesu Crnogorci, to su bitange. Nijesu oni po duhu Crnogorci. Ja sam da svako ima šansu da napravi sebi neku egzistenciju, neko više neko manje, ali mora biti granica koju će kontrolisati institucije a u te institucije Crnogorci da vjeruju. Crnogorci vole pravdu, to su ponosni ljudi, osjetljivi su na nepravdu do samouništenja. I niko neka ne potcjenjuje njihov osjećaj za pravdu. Crnogorcima trebaju ljudi kojima će vjerovati. Takvih je među nama vazda bilo i vjerujem da ih i sada ima dosta.

....................................

[intruder]

CRNOGORSKA KONTRALUSTRACIJA (1)

Istine i laži





Globalno i lokalno, pa i u maloj Crnoj Gori, na delu je velika i negativna postkapitalistička promena. Kvazifeudalna ultramonopolistička mutacija. Kartelizacija. Svakodnevno, ova retrogradna istorijska promena, švercuje se ispod vladajućih politika, ideologija i retorika «neoliberalnih globalizacija» ali i ovima sve više konvergirajućih «evropskih» i «evro-atlanskih integracija». Već i na prvi pogled, očigledno je da su ove «pinkerske» retorike, sasvim suprotne od «darkerske» realnosti o kojoj govore, ali su one, i kao takve, to jest upravo kao takve («pinkerske», lažne, apologetske), zapravo, bitan, funkcionalni, (re)produktivni element realnosti.

A ako se centar i periferija, recimo Bušove SAD i Đukanovićeva Crna Gora, u ovoj stvari, po nečemu uopšte razlikuju, onda je to pre svega činjenica, da se kipuća magma kartela, u ovoj drugoj, neposrednije i jasnije manifestuje. To nije teško objasniti. U SAD i drugim razvijenim industrijskim demokratijama Zapada, otpor društva retro-mutaciji je širi, veći i jači, pa su zbog toga i tamošnje vladajuće politike, ideologije i retorike, prinuđene na složenije manipulacije, suptilnosti i tehnike. U Crnoj Gori i drugim najzavisnijim zemljama Četvrtog sveta, otpor društva je mnogo slabiji, pa su zbog toga i njihove vladajuće politike, neuporedivo jednostavnije, sirovije i surovije. Umesto složenih fabrikacija i poluistina, ovde su na delu totalne laži i neistine. Umesto rafiniranih iskrivljivanja i izobličavanja, potpuna izvrtanja, izokretanja i preokretanja. Ovo najbolje pokazuje negativna reakcija «pobedničke» DPS na inicijativu za donošenje Zakona o lustraciji, kao i trostruka «lobotomija» koju ova partija priprema za 19. (IV kongres DPS), 21. (Dan nezavisnosti Crne Gore) i 24. maj 2007. (najavljeno dodeljivanje nagrade za «humanizam» Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću od strane ILH).

Tako smo od neobrazovanih ali arogantnih funkcionera i portparola DPS već bezbroj puta čuli kako tražena lustracija tobože hoće da nas vrati u mračnu «prošlost» poslednje decenije XX veka. A stvar je sasvim obrnuta. Upravo je nelustrirana ratno-nacionalistička prošlost na vlasti, ta koja blokira sadašnjost i budućnost Crne Gore. I to ne samo u sferi apstraktnog morala, nego i u oblasti egzistencijalnog prava. Herceg Novi, Bukovica, Štrpci, Kaluđerski Laz. Spisak blokiranih procesa mnogo je širi ali je suština ista. Nekažnjivost zločina je ono glavno što karakteriše teritoriju koja još nije postala država, populaciju koja još nije postala civilizacija. A ne mora se uopšte biti Šerlok Holms pa znati da najdublji uzrok svih naših blokiranih pravosudnih i inih procesa nije nedostatak administrativnih i pravosudnih nego suvišak saučesničkih ratno-nacionalističkih odnosno ratno-zločinačkih kapaciteta u vrhovima nelustrirane vlasti.

Slično, od strane funkcionera i portparola DPS, svakoga dana čujemo, kako
lustraciju predlažu nekakvi «moralistički talibani», koji hoće da nas gurnu u stare «podele», te da nas tako odvrate od preko potrebnog «razvoja» i «ekonomije». A stvar je i ovde potpuno suprotna. Upravo je redistributivni ratno-monopolistički kartel, nastao u procesu «prvobitne akumulacije kapitala» postjugoslovenskih ratova 1990-ih, glavna anti-ekonomska sila, koja onemogućava, zaustavlja, blokira razvoj produktivne ekonomije. Ne samo u ekonomiji u užem smislu, nego i u svim drugim oblastima društvenog života, uslov dobijanja i zadržavanja «poslova» odnosno monopola, bespogovorna je lojalnost kvazifeudalnim klanovima, a ne lična sposobnost, znanje, rad, rezultat, kvalitet. U ovom kontekstu, lustracija je samo inicijalna kapisla. Početak dekartelizacije. Uslov oslobađanja i razvoja ekonomije.

Konačno, na potpuno izokretanje stvari, nailazimo i u govoru vlasti o zakonu i pravu. Kažu: inicijatori lustracije su protiv zakona i prava. I još kažu: svi oni koji su se ogrešili o postojeće zakone trebaju da odgovaraju. Ali pri tome sistematski prikrivaju najmanje tri ključne tranzicione pravne činjenice. Najpre, prikrivaju činjenicu da je LP lustraciju predložila upravo u obliku zakona. Za razliku od DPS, koja je svoju partijsku «lustraciju», u poslednjih desetak godina, sprovodila divlje, nekontrolisano, arbitrerno, «feudalno». Te koja bi očigledno htela da nastavi po starom. Tako da glavne žrtve i dalje budu sitni izvršioci, novinari, službenici, rezervisti i slični, dok se glavni vinovnici, ideolozi i naredbodavci rata, Svetozar Marović, Milo Đukanović i ostali, i dalje čuvaju za prigodne nagrade. A znamo: «Nepravda je najveća kad ko od zla djela svoga još i kakvu korist primi» (Valtazar Bogišić).

Druga ključna tranziciona pravna činjenica, koju glasnogovornici DPS sistematski prikrivaju, jeste specifični pravni sadržaj i smisao Zakona o lustraciji. Pored krivičnopravne odgovornosti, koju utvrđuju odgovarajući, domaći i međunarodni krivični zakoni i sudovi, naime, za rat, genocid i druge ratne zločine, postoji i šira, političkopravna odgovornost, koju isto tako utvrđuju odgovarajući, domaći i međunarodni, samo sada ne više krivični, nego lustracioni zakoni i sudovi. Ali je to upravo ono što DPS, preciznije njeni vrhovnici, hoće da spreče. Otuda njihova beskonačna skrivanja i izvrtanja.

To nas, međutim, dovodi i do naše poslednje, treće, najsuptilnije, i najznačajnije tranzicione pravne činjenice, za koju se kartel u Crnoj Gori posebno dobro pripremio i specijalizovao. Reč je o fenomenu i mehanizmu «zarobljenog zakona», o kojem piše Vesna Pešić u izvanrednom tekstu u poslednjem broju beogradske Republike («Partijska država kao uzrok korupcije u Srbiji», Republika, Broj 402-405, 1. april-31. maj 2007, strana I-XX: suvišno je naglašavati, fenomen i mehanizam o kojem je reč, u punoj, ili barem najvećoj meri, važe i za Crnu Goru). Fenomen i mehanizam se sastoje u sledećem: koristeći sva dozvoljena i nedozvoljena sredstva, lobije, resurse i uticaje, parlamentarne, vladine i nevladine kanale, te vidljive i nevidljive strukture i poluge, ultramonopolisti «zarobljavaju zakon», tako što sprečavaju donošenje zakona koji im ne odgovaraju, odnosno nameću zakone koji im jedino odgovaraju. Na taj način, sve je «čisto» i «legalno», iako je duboko nelegitimno.

Sećate li se kako je SDP u predizbornoj kampanji oktobra 2002. obećavala donošenje Zakona o oporezivanju ratnih ekstraprofita, a predsednik vlade i DPS, samo godinu-dve nakon pobede na izborima, otvoreno ismevao inicijative za donošenje ovog zakona kao «lov na veštice». Kako se ovo zove? Politička prevara. Da li je SDP u ovoj prevari učestvovala svesno ili nesvesno? To zna samo vrh SDP. Kakva je vlast koja koristi ovakve metode? Nedemokratska i nelegitimna. A ima li ovome ikakvoga leka? Ima. Retroaktivnost zakona, koja jeste izuzetna, ali upravo u ovom slučaju i opravdana i neophodna, jer se protiv «zarobljenog zakona», može izboriti samo pomoću nje. I pomoću demokratske smene vlasti, lustracije i dekartelizacije.

Milan POPOVIĆ

[sinisam]

21. maj 2007.
OTVORENO PISMO Bakire Hasečić učesnicima prve međunarodne konferencije u organizaciji Internacionalne lige humanista u Budvi 29. i 30. maja 2007.

NE STAVLJAJTE SVOJ AUTORITET U SLUŽBU PRANJA RATNOHUŠKAČIH BIOGRAFIJA ĐUKANOVIĆA I MAROVIĆA

Miloševićeva ratna klikaKao Predsjednica Udruženja Žena žrtva rata BiH i dobitnica nagrade »Humanista godine 2005.« Internacionalne lige humanista, u najmanju ruku mogu reći da sam ogorčena što se nagrade za mir i humanost iste organizacije namjeravaju dodijeliti ljudima koji bi da je parvde, trebali odgovarati za svoja djela, tj. nedjela. Pozivam sve intelektualce, humaniste i političare koji su pozvani na taj skup da otkažu učešće na njemu, kako ne bi dali legitmitet namjeri da se gospoda Milo Đukanović i Svetozar Marović promoviraju u »humaniste i mirotvorce«. Posebno se obraćam gospodi Stjepanu Mesiću, Milanu Kučanu i Vaclavu Havelu, da u ime one obične, ljudske pravde a ne političkih ili bilo kojih drugih interesa otkažu učešće i ne stavljaju svoj autoritet u službu pranja ratnohuškačkih biografija Đukanovića i Marovića. Jedino što ja lično mogu uraditi je da Vam uputim ovo pismo, upoznam Vas sa činjenicama i vratim nagradu koju sam dobila od ILH kao znak mog dubokog, ljudskog protesta.

A činjenice su sljedeće:
-Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike;

-Svojim političkim djelovanjem, medijskom, vojnom, logističkom i svakom drugom vrstom pomoći su podržavali agresiju na moju domovinu;

-Svojim ličnim angažmanom stali su uz politiku genocida, etničkog čišćenja, zločina, logora, mržnje i silovanja kojima sam i sama bila podvrgnuta;


Bakira Hasečić: Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike-Uz njihovo znanje i saglasnost iz Crne Gore su slani dobrovoljci i pravojne formacije poznate po svojim ratnim nedjelima i zločinima, pogotovu na području Foče, Sarajeva, Višegrada, Trebinja, Bileće, Nevesinja, Mostara te drugih djelova Bosne i Hercegovine;

-Do samog kraja rata u BiH su u svojim medijima i javnim istupima veličali lik i djela najtraženijih haških bjegunaca, Karadžića i Mladića;

-Navedeni dvojac je bio jedan od kreatora politike koja je svoje građane islamske vjeroispovjesti šikanirala, proganjala, čak i ubijala (Bukovica, Pljevlja, Štrbci...);

-MUP Crne Gore koji je bio pod ingerencijom tadašnjeg Predsjednika Vlade Đukanovića, je protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož a da do dan-danas niko nije odgovarao...
I da dalje ne nabrajam. U znak protesta željela sam da dođem u Budvu na zakazanu konferenciju i da vratim nagradu dobijenu od ILH, koja je nakon najave da će Đukanović i Marović biti nagrađeni devalvirala na vrijednosti, odnosno ne želim u isti koš sa Miloševićevim podstrekačima genocidne politike. Međutim, znajući što se sve događalo Slobodanu Pejoviću, časnom Crnogorcu koji se usprotivio deportaciji BiH izbjeglica, znajući što se događalo i događa Šekiju Radončiću a sada i Aleksandru Zekoviću koji imaju hrabrosti da predočavaju gore navedene činjenice, odustala sam. Ne toliko zbog svoje osobne sugornosti koliko zbog sigurnosti poštenih ljudi u Crnoj Gori koji su me htjeli prihvatiti a koji bi svakako bili izloženi raznim vrstama pritisaka, ucjena i prijetnji upravo po nalogu onih kojima se trebaju uručiti nagrade i lente za mir i humanost.
Vjerujte da bi mi i bilo teško pogledati u oči podstrekačima mojih silovatelja i dželata, umjesto da bude obrnuto.
Zato ovim putem apeliram na sve prave intelektualce, humaniste i dobre ljude da se poput Milana Popovića odreknu učešća u ovoj farsi, kaže se u pismu Bakire Husečić, predsjednice Udruženja Žena žrtva rata.

[Sekulic]

Jeste li vidjeli http://www.thepetitionsite.com/takeaction/497992058
sta mislite ?