Iz raznih novina

[remark]

Oce li te turiste izbačat padobranima pošto mi se čini da će u PG bit blokada saobraćaja.

[milovan]

Nama su ZABRANILI ,
da DIREKTNO LETIMO ZA PODGORICU IZ KOPENHAGENA sa JAT-om,
moramo se SPUSHTIT U BEOGRAD,

E MAJKO PRESVETA BOGORODICE,
jeli MOGUCE, da se to DESHAVA U 21 VIJEK,
od davne 1969 se lecelo DIREKTNO, do PODGORICE, TIVTA ili CILIPA,

DANAS DIPLOMATE i MINISTRI, TRENIJAJU STROGOCU,
SVE PREKO NASHE KICHME.

[OutLook]

Desetak mladića iz Tuzi je prije nekoliko dana sakupilo razbacano kamenje na brdu Dečić i ponovo formiralo ime "navjećeg sina naših naroda i narodnosti" Tito.
Kako su ispričali "Vijestima", za taj poduhvat bilo im je potrebno pet dana, a kada je u petak ujutro na vrhu Dečića nakon više od deset godina "zasijalo" Titovo ime, svi Tuzani su bili oduševljeni.
- To je bila jedna od želja mog pokojnog strica Džema, koji je godinama krečio slova Titovog imena, i zbog toga sam rado pošao sa društvom na Dečić - ispričao je Damir-Dado Decević.
Iako nije bio Titov pionir Dado je, kako kaže, od strica i porodice slušao o starim vemenima i "kako je dobro bilo dok je Tito bio sa nama".
- Stric je u kafani na glavnom mjestu držao ogromnu Titovu sliku. Nekada se omladina Tuzi redovno okupljala da kreči slova i siguran sam da je svakom Tuzaninu milo da sada opet vidi da je razbacano kamenje složeno u nadimak Josipa Broza - priča Dado dok ponosno pokazuje stričevu "originalnu" crvenu zastavu na kojoj piše "Proleteri svih zemalja ujedinite se".
Kako je objasnio, to što su uradili nema nikave veze sa politikom, iako je proteklih godina na mjestu gdje je pisalo Titovo ime nekoliko puta isticana zastava Albanije.
Na ideju da ponovo oblikuju 20 metara duga slova koja se jasno vide iz svakog djela Tuzi, prema Decevićevim riječima, došao je Kasim Salagić koji živi u inostranstvu i koji je finansirao farbanje, a pored Decevića slova su "slagali" i Anes Salagić, braća Edin i Medin Lekić, Samir Orahovac i Vesko Popović.
Maršalovo ime se na Dečiću nalazi od kada je 1946. godine Podgorica postala Titograd, a slova su redovno krečena do prije desetak godina kada je i oštećen naziv.
- Ranije su ga svake godine morali krečiti, jer su slova blijedjela, a sada će da traje najmanje deset godina zbog specijalne farbe koju smo koristili - kazao je Dado, dodajući da se proteklih dana odlično provodio dok je svakodnevno išao na brdo Dečić kome je "vraćen stari sjaj".

M.CAMOVIĆ

1234567890

[E-1]

1234567890

slican natpis je bio i na brdu Taras iznad Danilovgrada...jos uvjek ima ostataka

[funky^junkie]

po posložite ostatke.
meni se svidio ovaj gest Tuzana

[The Severed Garden]

Firme za rat: Da se ne zaboravi ko je plaćao a ko ratovao


Kad god čovek malo zagrebe po površini sukoba u bivšoj SFRJ, otkrije nešto novo. "Otisci prstiju" stranih organizacija I firmi preko kojih se vode međunarodni ratovi vidljivi su svuda. Sada je samo letimičan pogled na situaciju na Balkanu dovoljan da se uoči kako su te "vojske" i dalje veoma aktivne i u regionu i na našoj teritoriji. Pogotovo na Kosovu. Upoznavanje sa terenom na Balkanu započeli su Hrvatskoj I Bosni tokom 90-ih, obučavajući njihove vojnike, davali podršku u naoružanju I posmatrali sa strane kako se rat odvija.Privatne firme kao što su MPRI, Blackwater, and ArmorGroup, koji su prisutni u području svakog većeg sukoba na planeti, sačinjavaju jezgro grupe za "mirovne" misije, operacije ili kako god da se danas nazivaju. MPRI je - kako piše u njenoj reklamnoj brošuri - "najveća korporacija vojnih stručnjaka na svetu." U njoj je zaposleno oko 160 ljudi, a oko 2.000 penzionisanih generala, admirala i drugih oficira je na raspolaganju.
Kada je hrvatska vojska u decembru 1994. praktično bila poražena, MPRI je reorganizovao i naoružavao hrvatske vojne snage i rukovodio operacijama "Bljesak" i "Oluja" u zapadnoj Slavoniji i u Krajini. Demobilisani američki general Ričard Grifit, zaposlen u MPRI, je organizovao i upravljao brigadama hrvatske vojske tokom operacije čišcenja Krajine od Srba 1995 i zbog ušpešnog ishoda ga je odlikovao (pokojni predsednik Hrvatske) Franjo Tuđman. Grifit je tokom operacije "Oluja" sarađivao sa dvojicom bivših oficira JNA, kosovskim Albancima Agimom Čekuom i Gzimom Ostrenijem, u to vreme "plaćenicima hrvatske vojske".
"U leto 1995. navijao sam za Hrvate. Embargo na isporuku oružja nismo oštro sprovodili. Dopustili smo jednoj privatnoj (američkoj) firmi da poboljša kvalitet hrvatskih oružanih snaga" bile su reči Bila Klintona.
Jula 1996. godine predsednik Klinton je objavio početak programa "Opremi i uvežbaj", kojim će se trenirati i opremiti vojnici Vojske Federacije BiH, stvorene krajem 1995. godine u Dejtonu. "Cilj ovog programa je pomoći BiH da se može sama odbraniti, čime bi se doprinelo stabilnosti i sigurnosti u tom delu Evrope. Uverio sam se da je bošnjačka strana ispunila naša traženja kada su strane (islamske, op. a.) snage u pitanju, kao i odnosi s Iranom. Međunarodni program obuke i opremanja Vojske Federacije BiH odmah će početi kada predstavnici Federacije BiH i američke firme MPRI potpišu ugovor. Sjedinjene Države će osigurati opremu i vojne potrebe u vrednosti od 100 miliona dolara. Mi ćemo Vojsci Federacije BiH dati osobno naoružanje, municiju, tenkove, oklopna vozila, helikoptere..., a stručnjaci iz MPRI-a će trenirati oficire i vojnike Armije BiH i HVO-a, koji sada čine Vojsku Federacije BiH."
MPRI nije jedina privatna vojna firma koja je bila ili još jeste aktivna na području bivše Jugoslavije. Prema nekim saznanjima DynCorps je obezbedio američki kontingent Kosovske verifikacione misije OEBS-a u jesen 1998. godine. Navodno su od 200 posmatrača 150 bili saradnici ove firme.
Postoji još dodirnih tačaka. Agim Čeku (bivši general Hrvatske vojske) je u dugoročnom odnosu sa MPRI, a počeo je da saradjuje sa njom tokom 1995. u planiranu operacije "Oluja", tako da njihovo pojavljivanje na Kosovu I veza sa Čakuom nimalo ne čudi.
"Kada možete unajmiti ljude da idu rat za vas, tada se nitko ne buni i nema političkih napetosti" rakao je jedan američki pukovnik.
Istina se kupuje po katalogu, naručuje se rat potrebnog obima, instalira se vlast po želji, i svega ima samo treba da se plati. Svako zna da onaj ko želi da iznajmi generala treba da se obrati korporaciji MPRI (čiji se glavni štab nalazi u Aleksandriji, u državi Virdžinija). Ali, ko je na Balkanu kupovao I prodavao, trgovao tuđim životima I našom nesrećom? Zna se, ništa nema džebe, sve će se to već nekako naplatiti.



http://www.balkaninfo.net/news/index...thPWhyb25pa2E=

[Ćipur]

Vještina mogućeg


Nemam ti ništa lipo rić


Nakon svih ovih teških tema, evo za prvomajske praznike sleduje vam jedna muzička tema. Međutim, ako ste pomislili da je to jedna laka i jednostavna tema, grdno ste se prevarili. Ni u muzici vam više nije kao što je nekad bilo. I u muzici su vam na sceni novi zvuci sa Ribnice! Pogledajte i poslušajte samo kakvi su nam zvuci i note u novoj himni, koju pokušavaju da nam na silu ubace i u novi Ustav.
Kao što znate, kada god kandidujem neku temu za kolumnu i ozbiljnu raspravu, ja se obavezno prethodno legitimišem i u toj oblasti, da poslije ne bi bilo kako sam ja stručnjak opšte prakse i kako se razumijem u sve, kao neki drugi ovdje u našem malom Montenegru. Kao neki političari ovdje što se razumiju u političke teme, u tranzicione teme, u privatizacione teme, u modnu industriju a daju i recepte domaćicama kako se pravi "bakin kolač".
Tako sam ja svojevremeno pjevao u vojnom horu. Sve dok me nijesu uhvatili! Naime, kada sam služio vojni rok u Beogradu prijavim se ja u vojni hor da bih se otarasio svakodnevnih popodnevnih vojnih zanimacija i počnemo mi redovno da uvježbavamo različite muzičke arije za priredbu povodom Dana artiljerije. Služio sam stari kadar-artiljerija. Međutim, problem je bio što je ovim vojnim horom od 50-ak prijavljenih pjevača dirigovao profesionalni dirigent, koji je odmah uočio disonantne tonove koji su dolazili iz onog dijela hora u kojem sam se locirao ja. Tako sam morao da se kamufliram i pjevam na plej-bek, odnosno samo da otvaram i zatvaram usta bez tona, sve dok se dirigent ne bi udaljio i skoncentrisao na drugi dio hora. A onda, na Dan artiljeraca - zablistao je moj raskošni bariton! Publika je bila oduševljena, a ja sam poslije priredbe eksperesno izbačen iz vojnog hora.
A danas u neovisnom Montenegru ni mnogo bolji pjevači od mene ne mogu da se uklope u nove muzičke pravce i trendove. Moj drug Čedo je najbolji nepoznati pjevač u Montenegru. Kad Čedo zapjeva Tomu Zdravkovića ili Harisa Džinovića, dođe ti prosto da se naježiš i "čaše lomiš, ruke ti krvave"! Čedo je dugo pjevao sa ovdašnjim "podgoričkim tamburašima", vježbali su svakodnevno, davali su i koncerte penzionerima, ali kad je došlo vrijeme da se snimi CD - nema Čeda! Pjevali su neki drugi, a Čedu su objasnili da on nema lirski glas, pa ne može da otpjeva "Milica, jedna u majke" i "Sjedi Hajra kraj bunara"!
A Čedo, veliki šeret, odgovorio im je: - E, pa, ja imam epski glas. A u epskim pjesmama smo odlično stajali. Tako je Miloš Obilić rasporio cara Murata od učkura pa do bijela grla, a Marko Kraljević i Musa Kesedžija nosili su se ljetnji dan do podne na Kačaniku, sve dok ga Marko konačno nije proburazio!
U skladu sa novim identitetom montenegrina i dukljana, forsira se i novi muzički pravac novoga čovjeka! Na javnom servisu, kao i na drugim servisima odavno više ne možete čuti narodnjake i srpsku muziku. Forsira se po vazdan hrvatska laka zabavna muzika. "Nemam ti ništa lipo rić" od Džibonija, pa Petar Grašo, pa Magazin, pa matori Oliver Dragojević, pa intervjui ostarjele Tereze Kesovije po nekoliko puta reprizirani... Ali, nema fešte ni meraka bez sestrića i ujaka! Ova hrvatska laka muzika vam dođe kao predjelo, a prava fešta i lom nastupaju sa narodnjacima i pjevaljkama.
I dok vam sa javnog servisa pjevaju Hrvati, na privatnim terevenkama režimlija trešte narodnjaci. Šef režima obožava narodnjake. Na rođendanskim i novogodišnjim žurkama obavezno se slušaju Mile Kitić, Sejo Pitić i, naravno, Džej. Kad Džej zapjeva "Hej, mala malena, srce si mi zanela", režimlije padaju u kolektivni delirijum.
Sveto je tu mnogo suptilniji. On je razvio prefinjeniji ukus. Kod Sveta se osjeća uticaj Mediterana. Sveto se opredijelio za "Rolingstounse". Kad je Sveto čuo da "Rolingstounsi" dolaze u Beograd, zamolio je beogradske muzičke menadžere da ih svrate i do Budve ovog ljeta, kad je već Zagreb otkazao. Budva apsolutno ne posjeduje infrastrukturu za organizaciju jednog ovakvog velikog koncerta i to još u jeku turističke sezone. Ovakvi veliki muzički spektakli se organizuju na ogromnim gradskim trgovima, sajmištima, hipodromima... A ovdje će se sve završiti na najobičnijem krkljancu, gužvanciji i opštem haosu.



Iskreno Vaš mr Dragan Rosandić

[ssin]

U p.m, kad su i stonesi postali politika.

[Old Bone]

Pa da vidis i da jesu....to su VELIKI POTEZI...kao i referendum....kao i Splendid...kao Mank....zbog kojih sam spreman da prastam masu negativnosti...jer ja sam zaista okrenut U BUDUCNOST, A VJERUJ MI DA POSLE KONCERTA STONSA TA CE BUDUCNIST BITI BAREM 10% BOLJA!!! TAKO!!

Nikada se nece propustiti da se kaze turistima: "tamo, na onoj plazi, su svirali Stonsi jedan od najboljih koncerata, mali Rio"...

ima jedna diskoteka u Torontu, zove se "El Mocambo", koja je 20 sa 4 metra, i u kojoj su nekako dovukli Stonse i cak snimili pola zivog albuma Stonsa "Love you live". Od tada decenijama, decenijama, to u**ano mjesto je centar nocnog zivota Toronta i legendarno mjesto (posle su svirali i drugi veliki...po sistemu "kad su mogli Stonsi"....nego samo da neki ne umre ili da se ne razboli do naseg koncerta...bubnjaru je 66....da ne pominjemo zaradu i bodate turiste kojima ce ponuda biti 20 dana u CG i poseta koncetu Stonsa u WILD BEAUTY

Pozdrav

[milovan]

Samo da se "KOTRLJA KAMENJE",
i od toga KAMENA da PRAVIMO SUVO ZLATO,
dosta smo GAZILI BALJEGE, JELI SLANINU SA BIJELIM LUKOM,
HOCEMO GAMBORE NA NASHU TRPEZU,
DOBRO UMOCHENE,
U MAJONEZU,
DA MASTIMO , CRNOGORSKE BRKE,
NEKA LJUBOMORNI, UMIRU OD MUKE,
NEK POZELENE , NASHE GORE,
NEK SE PLAVI, NASHE MORE,
NEK SE TRESU, BRDA TVRDA,
NEKA ISKRA IZ KAMENA,
UZDI PLAMEN U DIVLJINU,
DA NAM VJECHA SVJETLOST PLAMA,
DRZI BRACU U CJELINU.

[ssin]

Pa da vidis i da jesu....to su VELIKI POTEZI...kao i referendum....kao i Splendid...kao Mank....zbog kojih sam spreman da prastam masu negativnosti...jer ja sam zaista okrenut U BUDUCNOST, A VJERUJ MI DA POSLE KONCERTA STONSA TA CE BUDUCNIST BITI BAREM 10% BOLJA!!! TAKO!!

Nikada se nece propustiti da se kaze turistima: "tamo, na onoj plazi, su svirali Stonsi jedan od najboljih koncerata, mali Rio"...

ima jedna diskoteka u Torontu, zove se "El Mocambo", koja je 20 sa 4 metra, i u kojoj su nekako dovukli Stonse i cak snimili pola zivog albuma Stonsa "Love you live". Od tada decenijama, decenijama, to u**ano mjesto je centar nocnog zivota Toronta i legendarno mjesto (posle su svirali i drugi veliki...po sistemu "kad su mogli Stonsi"....nego samo da neki ne umre ili da se ne razboli do naseg koncerta...bubnjaru je 66....da ne pominjemo zaradu i bodate turiste kojima ce ponuda biti 20 dana u CG i poseta koncetu Stonsa u WILD BEAUTY

Pozdrav

U pravu si, ispustio sam iz vida koliko je to bitno za turističku zemlju kao što je Crna Gora. Meni će koncert u Bgdu biti samo koncert, iako naravno očekujem da bude veliki događaj.

[ssin]

Samo da se "KOTRLJA KAMENJE",
i od toga KAMENA da PRAVIMO SUVO ZLATO,
dosta smo GAZILI BALJEGE, JELI SLANINU SA BIJELIM LUKOM,
HOCEMO GAMBORE NA NASHU TRPEZU,
DOBRO UMOCHENE,
U MAJONEZU,
DA MASTIMO , CRNOGORSKE BRKE,
NEKA LJUBOMORNI, UMIRU OD MUKE,
NEK POZELENE , NASHE GORE,
NEK SE PLAVI, NASHE MORE,
NEK SE TRESU, BRDA TVRDA,
NEKA ISKRA IZ KAMENA,
UZDI PLAMEN U DIVLJINU,
DA NAM VJECHA SVJETLOST PLAMA,
DRZI BRACU U CJELINU.

Ja bih ovo stavio u reklamnu kampanju !! Montenegro se klati i kotrlja

[Wolf_]

INTERVJU: Andrija Mandić
Predsednik Srpske narodne stranke

ZABORAVLJENI

Srbi u Crnoj Gori izloženi su brutalnoj diskriminaciji i asimilaciji, a premijer i predsednik Srbije ne čine baš ništa da to spreče

PODGORICA - Srbi u Crnoj Gori danas čine 32 odsto stanovništva, ali su im ugrožena sva ljudska i nacionalna prava, tvrdi u razgovoru za Kurir Andrija Mandić, predsednik Srpske narodne stranke, najveće opozicione partije u Crnoj Gori.
- Mi ne tražimo teritorijalnu autonomiju kao Srbi u Bosni, ali tražimo da više nikad niko naš narod ne naziva okupatorskim, da se ne vređaju naša nacionalna osećanja, da se ne napada naša crkva, da se omogući našoj deci obrazovanje na način da ne uče ono što nije istorijska istina i što nije istorija nekadašnje Crne Gore, koja je bila najsrpskija od svih srpskih zemalja...
Kako su Srbi diskriminisani?
- Trenutna parlamentarna većina ne želi da prizna nikakva prava Srbima kao konstitutivnom narodu. Recimo, svake večeri imate dva sata na javnom servisu albanskog programa, a nemate ni sekunde srpskog. Ako u Crnoj Gori tražite posao u državnim službama, sigurno ga nećete dobiti ako u formularu napišete da ste Srbin.
Ima li reakcije iz matice na tu asimilaciju?
- Od proglašenja crnogorske nezavisnosti, Vlada i predsednik Srbije kao da ne primećuju da u Crnoj Gori živi 32 odsto njihovih sunarodnika. Očigledno, ne vide probleme koje imaju Srbi u Crnoj Gori. Kao da nas se stide i kao da smo mi manje važni od sunarodnika koji žive u drugim državama. A, mi tražimo samo znak pažnje, koji ništa ne košta.
Kakvu pomoć očekujete iz Srbije?
- Prvi korak bi bio da Srbija donese novi zakon o državljanstvu, gde bi svim Srbima izvan Srbije omogućila pravo na državljanstvo Srbije. Ako je Hrvatska svakom Hrvatu koji živi u Crnoj Gori omogućila da dobije hrvatski pasoš, ne vidim zašto bi Srbija bežala od svojih sunarodnika...
- Crna Gora danas je državolika tvorevina, koja se od demokratske i pravne države razlikuje taman onoliko koliko se čovekoliki majmun razlikuje od čoveka. Poslali smo jednostavnu poruku vlastima, poštovaćemo državu Crnu Goru onoliko koliko ta država bude poštovala nas Srbe u Crnoj Gori, ni više ni manje od toga.
Treba da otvore ambasadu u Crnoj Gori i za ambasadora odrede ozbiljnog i odgovornog čoveka, koji će voditi računa o dobrim odnosima dve države, ali i o potrebi Srba u Crnoj Gori. Konačno, treba da čujemo jednom da neko iz Beograda pita vlasti u Crnoj Gori "gospodo, šta radite i kakav je vaš odnos prema Srbima koji žive u vašoj državi".
Međutim, reakcije iz Beograda nema?
- Posle referenduma, mi smo se, kao Srpska lista, preko peticije obratili Vladi i predsedniku Srbije. Tu peticiju je potpisalo više od 70.000 ljudi iz svih mesta Crne Gore, sa zahtevom da se usvoji novi zakon o državljanstvu Srbije koji bi svim Srbima van matice omogućio dobijanje državljanstva.
- Šef naše kancelarije u Beogradu je pre šest meseci uputio dopis predsednicima Vlade i Republike s molbom da prime predstavnika Srpske liste, koji želi da im uruči te potpise. Nažalost, još nismo dobili nikakav odgovor.
- Nadali smo se da Srbija neće odbaciti svoje sunarodnike i prema njima zauzeti isti stav kao i prema onima koji su prvenstveno na antisrpskom talasu i uz veliku referendumsku krađu odvojili Crnu Goru od Srbije. Međutim, ko god u Srbiji i dalje veruje da su mu crnogorski separatisti Đukanović, Marović, Vujanović ili Medojević bliži od Srba iz Crne Gore, mi ga nećemo ubeđivati u suprotno.
Tajkuni stoje iza CPC
- Mitropolija Crnogorsko-primorska, odnosno četiri eparhije Srpske pravoslavne crkve, na prostoru današnje Crne Gore imaju veliku imovinu. Crnogorski tajkuni bliski vlasti žele da za sebe prigrabe nekretnine koje se sada nalaze u posedu SPC, kao i one koje treba da joj budu vraćene kroz proces restitucije. Zato su izrežirali ovu varijantu sa takozvanom CPC. Dakle, da pokušaju da otmu imovinu zakonskom vlasniku, a da onda od jedne NVO ili sekte to kupe po bagatelnoj ceni. To je smisao postojanja takozvane CPC. Neko na taj način, ako bi išao do kraja, provocira građanski rat u Crnoj Gori.

[Sidewinder]

REPUBLIKA CRNA GORA

MINISTARSTVO POLICIJE

na ruke ministru Jusufu Kalamperoviću

Mnogo štovani ministre policije

Htio sam Vam se obratiti sa gospodine ministre, ali to bi već bio, i pored najbolje volje za kurtoazijom, čist pleonazam. Jer, nema veće gospode od ministara, razumije se samo po sebi.
Utorak, 3. april ove proste nam godine (da je bio 1. april ne biste mi vjerovali). Dan oblačan, sumoran, a meni u glavi bistro. Silom prilika ili neprilika. Jer, prelazim pješački prelaz na raskrsnici Moskovska - Bulevar Svetog Petra Cetinjskog. A preći taj prelaz (na zeleni signal, naravno) je pravi podvig! Desi se da tu čekam i po desetak minuta neće li se obijesni (pardon: malo žurni) vozači što munjevito prolijeću kroz crveni signal, smilovati i propustiti me. I gotovo po pravilu imaju mali registarski broj na tablicama. A, ko ima te brojeve dobro je znano. Napokon, uspješno savladavši prvi dio, zaputih se drugim dijelom prelaza, krajnjom lijevom stranom, kako bi bahati (pardon: otresiti) vozači prolazeći kroz crveno (vjerovatno su im prolivena tuđa crvena krvna zrnca oslačala) mogli prikočiti, pa makar i na pješačkom. I upravo kad sam bio na sredini prelaza, na mene naleće, k′o u Hičkokovim filmovima strave i užasa ogromna ptičurina: crni džip sa crnim staklima, PG 10-88. Kroz glavu mi sinu: Crni dane, a crna sudbino...Kočivši nekoliko metara preko pješačkog, ustavi se tik do mene dodirnuvši me (nježno). Priznajem: nisam neka junačina, ama ni pretjerani plašljivko. Ipak, ugledavši tu grdosiju licem u lice (face to face) moje srce, bilo junačko ili ne, u pete siđe. Pogotovo kad mi glavom prostruji procjena da u direktnom sudaru sa ovim čeličnim čudovištem, ne bih imao nikakvih šansi. Od mene bi ostala samo fleka na asfaltu, a na tom gorostasu se ništa poznalo ne bi. U magnovenju se zapitah koliko li ovo čudo tehnike i snage, što se, poput krilatog Jabučila vojvode Momčila, pomamno džilita Podgoricom, ima konja, ne računajući onog za volanom. B′jesni konji, a bješnji vozači... Prekrstih se, iako sam ateista, došavši nekako k sebi. Dočepah se, ni sâm ne znam kako, spasonosnog (?) trotoara. (Eh, a koliko se, tek, na trotoarima gine!).
Tu se misli raspojasaše. Vjerovatno me spasi Sveti Petar Cetinjski pokazujući svoju milost i pravičnost ne samo prema vjerujućim, nego i prema nevjerujućim. Jer, da je to još uvijek bio Lenjinov bulevar, siguran sam da bi me tovarišć Lenjin odmah prizvao k sebi, kao što je, ne tako davno i ne tako daleko od ove raskrsnice, prigrabio dvije djevojčice što ih je autom na nebo „bačio“ čuveni sestrić, još čuvenijeg ujaka mupovca. I sestriću to ne bi prvi put, no je, koliko juče, već bio poslao na sjeveru Crne Gore dva mlada života bogu na istinu, takođe autom. A ujak se razgoropadi na novinare, te ovi sjutradan u crnogorskim novinama (kakvo jedinstvo!) uputiše vapijući krik.
Slika jedna drugu pretiče, prosto preskače, pa se prisjetih da u istom bulevaru, koju desetinu metara prema Bloku 5, opet ne tako davno, opet jedan mupovac (eh, ti mupovci!) leteći kao u Monci ili na pisti u Monte Karlu, preleće travnjak širok nekoliko metara i autom usmrti troje ljudi. I dobi, kako čujem, po osobi po tri godine. Kako je samo jeftin ljudski život! A zbog finog ponašanja (nadam se da u Spužu neće lišavati života druge) kazna će mu biti prepolovljena, mnim.
MUP, pa MUP, i kroz glavu mi lupnu (umalo da rekoh: mupnu) pomisao da je ova grdosija od crnog džipa, PG 10-88, crnih stakala i crne vožnje, vlasništvo MUP-a Crne Gore. (To mi kasnije potvrdiše u saobraćajnoj policiji, gdje sam predao prijavu. Koja će, naravno, ubijeđen sam, odmah biti pocijepana). Ili mafije. Jer, ko danas može imati takvo auto! I, ko može divljački i nekažnjeno prolijetati kroz crveni signal?! Tek tada moje srce, inače nedavno vraćeno ispred operacionog stola Kardiološkog instituta na Dedinju, kao skoro beznadežno, poče besomučno da lupeta u apsoluti aritmiji svom (kakvom-takvom) silinom. A crne misli nikako da se odlijepe od crnih džipova. Pa mi u sjećanje doleće slika jednog mlađanog ministra za volanom crnog džipa kako neke ljude sa puta posla na nebo. I ne odleža ni dana pritvora, a kamoli, zatvora. Jer, šta znače životi tamo nekih malih, po pravilu, skromnih i neupadljivih, takoreći bezimenih ljudi u poređenju sa glamurom i veličinom jedne ministarske fotelje! Još ako je u pitanju širenje eko turizma u Crnoj Gori. Čak i da je riječ o stotinama i hiljadama takvih života. (Preko palih idu puti veličine). Zar životi tih običnih ljudi i njihov anonimitet da pomute blistavu karijeru harizmatskog poliglote, čije je jedno od prvih zaposlenja bilo ministarska fotelja?! A koliko nam on samo radosti, sreće i bogatstva donese svojim putešestvijima po zemljinom šaru o državnom trošku! Nismo ni svjesni koliko smo srećni! Pa još kada iz usta tog grandioznog erudite i raskošnog elokvente poteče slap prekrasnih misli: „Znači,...,znači,...,znači“. Estete i stilisti, zadivljeni, ostaju bez riječi. Kakva dalekosežnost poruke: prije zaključi misao, nego što je i poče! Pomalo je takijeh umova, ko što ima naših ministara!
E, tad se, znači, (što bi rekli veleumni mlađani ministri) moje zamršene i uskovitlane misli malo središe, a pomućene emocije izbistriše. Preplavi me osjećanje sreće. Od njene siline skoro da izgubih svijest. Pa mene samo što nije zgazio auto MUP-a! A za njegovim volanom je možda bio neko od preuzvišenih ministara briljantnog uma i visokog morala. Kakva čast, kakvo zadovoljstvo poginuti od strane ministra ili mupovca! Kakvo uvažavanje! Mogao bih tamo na nebu da se hvališem kako nisam običan smrtnik, nego sam imao tu čast da me zgazi niko drugi do taj i taj, vozeći auto MUP-a, PG 10-88...................

[Sidewinder]

................Prisjećam se: Koliko su samo pješački prelazi „pojeli“ života diljem Crne Gore! Trebalo bi odveć mnogo hartije i mastila, da se sve to pripomene. Stoga sam tu skoro, tražio milost za pješake kod jednog rukovodioca saobraćajne policije: „Aman, zaman, pomagajte...“ Saslušao me kulturno i pažljivo i kazao mi da je nemoćan. Ispričah mu kratak doživljaj (mogao je biti i kraći!) na istoj raskrsnici, kada je vozač (opet kratkog registarskog broja, a vjerovatno dugog pendreka) divljački proletio kroz crveni signal, za dlaku me ne „bačivši“ na onaj svijet, na očigled saobraćajca.
- Vidjeste li ovog manijaka?- zapitah.
- Da, ali i Vi ste dužni da pažljivo prelazite.
- Da nisam pazio, on bi me zgazio!
A, ti saobraćajci što su na raskrsnicama, reče rukovodilac, ne gledaju ko prolazi kroz crveni signal, već su tu po drugom zadatku. (Što bi štitili pješake, kad su oni ionako potpuno bezvrijedni samim tim što su pješaci, zaključih).
Stoga, mislim da je najbolje (Kad srce zapišti, misao je kriva):da se na pješačkim prelazima ne prelaze, već preskaču ulice. Pored običnog skoka udalj (izatrke) da se uvede skok s motkom uvis-udalj. (Obavezno prijaviti kao olimpijsku disciplinu)
da se gdje god ima visokog drveća preporuče skokovi sa grane na granu. Tako bismo pokazali neraskidivu vezu sa našim pradavnim precima primatima (kako nas je učio čika Darvin)
da se sa krovova zgrada omoguće letovi paraglajderima
da se starijima i onemoćalim obezbijedi jogi-letač sa primorja, bivši kandidat za predsjednika RCG, kako bi ih bezbjedno prenio leteći na drugu stranu, budući da metle i leteći ćilimi nisu više u trendu
da se oni koji se ne budu pridržavali ovih uputstava, nego se budu držali zakona, ko pijan plota, što prije spršte na prelazima (ponajbolje crnim džipovima)
Takođe, smatram da bi trebalo uvesti nagrade:
– ko nepovrijeđen pređe pješački prelaz da dobije plaketu sa porukom: „Od mog ćeš metka stradati“, sa brzim ispunjenjem
– ko uspije preći sa težim povredama, da ga ispred Urgentnog bloka KC Podgorica sačeka u crnom autu pripadnik tajne policije i na nosilima pred medicinskim osobljem usmrti hicem u glavu
ko bude zgažen namrtvo da dobije plaketu za srećan odlazak na nebo
Smatram i da bi trebalo Uručiocu druge nagrade obavezno organizovati formalno suđenje kod čuvenog iskusnog sudije za takve slučajeve. Uz to nabaviti naručen izvještaj ljekara sudskog vještaka da je ranjenik već bio mrtav u trenutku upucavanja (nepodoban pokušaj), ili, da bi inače, uskoro bio mrtav i bez „spasonosnog“ hica. Ili...Koliko samo ima modaliteta da se uručilac nagrade zaštiti! A, ponajbolji je, to čuveni iskusni sudija dobro znade, pustiti egzekutora (pardon: dobročinitelja) na slobodu odmah posle početka suđenja, da bude nedostupan. Naravno, za silne zasluge za narod, obezbijediti mu ogromno bogatstvo i mondenska ljetovališta, uključujući obavezno Sveti Stefan. I, koji će to visoki tužilac smjeti da kaže: „U sudstvo nemam povjerenja“ (istrgnuto iz konteksta)!? Strogo zabraniti čitanje starostavnih knjiga u kojima piše da je negda u čojskoj Crnoj Gori ranjenik liječen, pa makar bio i najljući dušmanin
Zamišljam:
Bliska budućnost. Takorekuć šjutra. Godina dvijetisuće i neka. Mjesec travanj. Gledam sa neba (gdje me „bačio“ neki malo žešći mupovac) milu nam Podgoricu. Vjetrić pažljvo puše. U zraku gdjekoji zrakomlat, naravno MUP-ov. Trotoari pusti. Ekološka Podgorica očišćena od pješaka, budući da su bili stoka neslana koja je svojom nazočnošću uneređivala i skrnavila ugled našeg preljepog grada spriječavajući njegov odlazak u Europu. Milina jedna! Crna gora - druga Sparta. Zemlja odabranih. Silnih i presilnih. Sve što je manje vrijedno, po mjerilima moćnih, poslato je na nebo. Kao nekad u Sparti. Doduše, tamo nešto primitivnijim metodama. I ne, baš, tako masovno. Iz daljine jedva čujni elegični stihovi: Drumovi će poželjet′ pješaka, a pješaka nigdje biti neće. Širokim, pustim Bulevarom Franje Tuđmana, (bivši Bulevar Sv. P. Cetinjskog) slavodobitno i puni sebe, šeću jedino Stipe Mesić i Agim Čeku, počasni građani Podgorice, dajući benevolentno malo napuklim baritonom poduke lokalnim glavešinama, što pristaju za njima. U blizini gdje se križa bulevar sa Ulicom Ante Gotovine (bivša Moskovska), veleljepni spomenik Martinu Špegelju. Na ulicama strava od auta: crni džipovi sa crnim staklima. Iz auta se čuje hevi-metal muzika sa rodoljubivim stihovima: Gazite braćo, plinte u krvi. Unutra crne face. Glava: spolja obrijana kosa, iznutra obrijana misao; na očima crne naočale, a na uhu crni mobitel. Na junačkim grudima crna košulja i crni sako. Iza crnog pojasa crni pištolj. U crnom džepu crnog sakoa bijela diploma, magistarska ili doktorska, Pravnog fakulteta u Kragujevcu. Nigdje više zlih jezika koji pričaju dosjetke, niti novina što pišu gluposti, kako bi crnogorski MUP ostao bez kadrova kada bi se povukle sve kupljene diplome sa Pravnog u Kragujevcu. Novinari nisu znali, ne znali ih ljudi!, (sreća što su prvi prognani sa ovoga svijeta!) koja su sve najnovija dostignuća tehnike. Nisu ni čuli da se diploma fakulteta mogla dobiti očas legalno, transferom znanja na daljinu, takorekuć telepatski. Što dalje, to efikasnije! A, glasine, ko glasine, bulazne da je noseći signal u tom transferu novac. Naravno, da tako brz i pouzdan transfer mora biti skup. Ali, to nije ni slično kupovini. Ma, gdje bi naši visokoobrazovani i visokomoralni, revnosni čuvari reda bili kupitelji kragujevačkih diploma!?
Neko mi došapnu: „Od crnih džipova u Crnoj Gori, crno nam se piše“.
Koješta! U presvijetloj Crnoj nam Gori, od crnih džipova sv′jetlo nam se piše!
Nema više.

Srdačno, Dipl. inž. el. Dragan Perišić
10. 04. 2007. Ul. Đoka Miraševića bb, Blok 6, M1/10
Podgorica
Dostavljeno: Predsjedniku RCG, Premijeru Vlade RCG, poslaničkim klubovima u Skupštini RCG, nevladinim organizacijama, sredstvima informisanja.

[gingis kan]

NAKON LUSTRACIJE, LIDER LIBERALA ŽIVKOVIĆ PREDLAŽE I ZAKON O OTVARANJU TAJNIH DOSIJEA

Najviše špijuna po glavi stanovnika



Podgorica(MINA) - Predsjednik Liberalne partije (LP) Miodrag Živković rekao je juče da će mnogi u Crnoj Gori biti iznenađeni brojem "domaćih doušnika", ako se ikada usvoji zakon o otvaranju tajnih dosijea.
On je rekao da je osnovni cilj zakona o otvaranju tajnih dosijea, koji najavljuje LP, vraćanje slobode svakom građaninu o kojem je vođen dosije "jer niko više nikada neće moći koristiti i zloupotrebljavati podatke koji predstavljaju sadržaj njegovog dosijea".
"Već se mnogo zna o KGB-u, Sekuritatei, Štasiju, Sigurimiju, a mi još ništa ne znamo o sopstvenoj Državnoj bezbjednosti, koja se nažalost nikada nije reformisala, već radi po tom užasnom, dobro poznatom starom modelu", rekao je on agenciji MINA.
Živković je rekao da je zbog prirode naših autoritarnih režima, tajna policija pribavljala podatke kršenjem ljudskih prava ili ih koristila za kršenje ljudskih prava.
On je rekao da se tim zakonom dosijei i podaci oduzimaju tajnoj policiji zauvijek i čine dostupnim, da bi lica na koja se odnose i njima bliske osobe mogli da sagledaju uticaj autoritarnih režima na sopstveni život, ostvare rehabilitaciju i razjasne sudbine svojih nestalih i umrlih.
"Da bi se potpunije razjasnila priroda tih režima i uloga tajne policije u njima, da bi se zaštitili privatnost i druga prava ličnosti od povreda koje bi mogle biti učinjene korišćenjem dosijea i podataka, kao i da bi se ostvarile druge svrhe određene zakonom", naveo je on.
Živković je objasnio da je proces oduzimanja dosijea od tajne policije uređen ovim zakonom i da se dosijei i fizički sele i povjeravaju novoosnovanoj nacionalnoj agenciji za dosijee.
Zakon predviđa osnivanje ove agencije, koja bi u zakonskoj proceduri i po postupku učinila dosijeje dostupnim svakom građaninu, za koga su oni vođeni.
"Zakonom je predviđeno da ova agencija postoji deset godina, smatrajući to dovoljnim rokom za građane da ostvare svoje pravo. Nakon tog perioda, dosijei se u posebnoj proceduri predaju Arhivu Crne Gore, koji će ih dalje čuvati u posebnom arhivskom fondu", objasnio je Živković.
On je rekao da je zakonski predlog LP-a rezultat izučavanja uporednog prava i prakse zemalja koje su uspješno provele ovaj proces u fazi svog individualnog i kolektivnog oslobađanja.
"Te zemlje su imale komunističku prošlost i tajne policije, a danas su, nakon jasnog diskontinuiteta sa prošlošću, članice EU. Sasvim je normalno da smo ovaj, kao i zakon o lustraciji, morali prilagoditi crnogorskim uslovima", kazao je on.

"Sada nam je svima jasno da smo od komunizma zadržali tajnu policiju kao osnovni način očuvanja nepromjenjive političke kvazielite na vlasti, a odbacili vrijednosti kao što su moral, pravda i poštenje. Zato danas i imamo društvo sa brojnim anomalijama i sumnjivim vrijednostima", smatra on.

"Znajući procenat građana koji su sarađivali sa tajnim policijama onih zemalja koje su donijele i primijenile svoje zakone, mnogi u Crnoj Gori će biti iznenađeni brojem naših domaćih doušnika, ako nam ikada ovdašnja tajna policija i njena većina u parlamentu to dozvoli", kazao je Živković.

"Mnogo puta sam to rekao i ponoviću da se plašim da je Crna Gora zemlja sa najvećim brojem špijuna po glavi stanovnika. Bezbroj je razloga zašto sam uvjeren u ispravnost ovakvog stava", rekao je on.

Živković je kazao da dok god u tajnoj policiji postoje dosijei "o nama" i dok su na javnim funkcijama ljudi koji su kršili ljudska prava, moramo biti realni i shvatiti da smo neslobodno društvo sa svim obilježjima autokratije.
"Bez punog diskontinuiteta sa prošlošću, Crna Gora neće moći graditi svoju evropsku budućnost. Alternativa može biti samo tradicionalna balkanska učmalost zasnovana na autokratiji i beznađu", kazao je Živković.

:mrgreen::mrgreen::mrgreen::mrgreen::mrgreen:

[ssin]

Primamo doušnike samo četvrtkom, kako ono beše...e baš ćemo se iznenaditi. Ima balkanskih špijuna mali milion, i bilo ih je.

[funky^junkie]

neće se to nikad objavit, nikad nikad
suludo je o tome pričat

[milovan]

Neka NECE,
ali ih treba STALNO PILJKAT,
mozda se SAMOPOUBIJAJU OD SRAMOTE, AKO OBRAZA IMAJU,
ILI POMRU OD GRIZE SAVJESTI,
NEKA BUDE CHISTO.

[funky^junkie]

odavno bi mi bili na drugom putu da je tako nešto moguće sa njihovim opancima koje ti nazva obraz

[Bonja the Zmaj]

Primamo doušnike samo četvrtkom, kako ono beše...e baš ćemo se iznenaditi. Ima balkanskih špijuna mali milion, i bilo ih je.

mislim da je utorak bio u pitanju

[Ćipur]

Najbogatiji pripadnik ugrozenog naroda, peca u Herceg Novom, na odmoru u zemlji u kojoj se nad njegovim narodom vrsi "genocid"!

http://www.kurir-info.co.yu/arhiva/2...07052007.shtml

[OutLook]

mislim da je utorak bio u pitanju

Cetvrtak.... A postojala je i gestapoova lista slucaja za koje nije lijepo spijati komsije - Ozbiljno, u BG

[nihil]

Tranzitni sporazum Crne Gore i Eufora
Ponedeljak, 7. maj 2007. 21:35

Crnogorski šef diplomatije Milan Roćen i komandant Eufora Hans-Joahim Vitauer potpisali su u Podgorici sporazum o tehničkoj saradnji u tranzitnim aranžmanima.

Sporazum predvidja prelazak trupa Eufora iz Bosne i Hercegovine za Kosovo i obratno, a trase su precizno odredjene, uz garanciju svih prava suvereniteta i integriteta Crne Gore, rečeno je na konferenciji za novinare posle potpisivanja.

Potpisnici sporazuma ocenili su da taj akt predstavlja napor EU i Crne Gore ka stabilnosti i miru u regionu i ojačava poziciju Crne Gore, kao stabilnog partnera Evrope u regionu.

Crnogorski ministar naveo je da je aranžman isključivo tehničke prirode i da ne sadrži političke kvalifikacije, i dodao da su se snage Eufora obavezale da poštuju zakone Crne Gore.

Sporazum reguliše kretanje tih trupa preko teritorije Crne Gore i njenog vazdušnog prostora i odnosi se na osoblje, vozila, vazduhoplove na relaciji BiH - Kosovo i obratno.

Roćen je naglasio da se tranzitni aranžman može sporazumno izmeniti, dopuniti i raskinuti u svakom trenutku, i podsetio da je takav aranžman 2004. godine potpisala bivša Državna zajednica.

Viceadmiral Vitauer rekao je da sporazum podržava napore Evropske unije na promovisanju mira na Balkanu i ocenio da Crna Gora, prihvatanjem sporazuma o tranzitnim aranžmanima, daje veliki doprinos stabilizaciji prilika u regionu.

On je objasnio da se potpisanim dokumentom dozvoljava tranzit kopnenim putem i vazdušnim prostorom, uz vrlo kratak rok za najavu, kako bi NATO mogao brzo da prebaci svoje trupe iz Bosne na Kosovo, u slučaju hitne potrebe.

(Tanjug)

[Bonja the Zmaj]

Cetvrtak.... A postojala je i gestapoova lista slucaja za koje nije lijepo spijati komsije - Ozbiljno, u BG

Znaci ipak cetvrtak. Lepo, lepo