REPUBLIKA ISTRAŽUJE - Vlasnik ''Delta Holdinga'' Miroslav Mišković postaje jedan od najvećih investitora u Crnoj Gori
Srpska milijarda
Da li je biznis nastavak politike drugim sredstvima? Srpski biznismen Miroslav Mišković (62) jedan je od najvećih regionalnih investitora na Balkanskom poluostrvu, uključujući Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Crnu Goru, a prema nekim najavama i Hrvatsku i Sloveniju.
Da li je Mišković sada suočen s embrionima istih ili sličnih problema kao i Bogoljub Karić, koji je 2005. napustio Srbiju jer je, kako tvrdi, bio suočen s montiranim sudskim procesom? Karić je, navodno, jedno vrijeme tajno boravio u Crnoj Gori. Mišković i Karići su i u rodbinskim vezama, jer je sin Bogoljubovog brata Sretena, Goran Karić, oženjen Miškovićevom kćerkom Ivanom; Goran je zaposlen kod svoga tasta, kao direktor “Delta Sporta”.
Kampanju protiv Miškovića vode nekoliko srpskih partija,
a Mišković je, između ostalog, izložen optužbama da je pripadao trzv. stečajnoj mafiji koja je jeftino pokupovala bivše gigante u društvenoj svojini. Neki osumnjičeni pripadnici te grupe, poput bivšeg direktora “C-marketa” Slobodana Radulovića, sada su u bjekstvu i van su Srbije.
Radulović je u martu dostavio svoj izvještaj Specijalnom sudu s tvrdnjom da je “predsjednik Vlade Vojislav Koštunica omogućio Miškoviću da postane vlasnik 'C-marketa' i apsolutni monopolista na tržištu Srbije”.
- Srbiju zovu najvećom nevladinom organizacijom na svijetu, jer su njenu Vladu formirali oni koji i upravljaju Srbijom, a prije svih Mišković, gigant iz Bošnjana, apsolutni gospodar i vlasnik Srbije – izjavio je Vladimir Popović Beba prije nekoliko dana u intervjuu za magazin “Status”, čija je distribucija, navodno, ograničena jer Mišković kontroliše kioske “Večernjih novosti”. Popović je, kako kaže, jedno vrijeme sarađivao s Miškovićem i imao je s njim sastanke, uključujući i susret na jahti kod Herceg-Novog 2003. godine. Navodno, Mišković je preko Nemanje Kolesara (ranije zaposlenog u “Delti”), šefa kabineta Zorana Đinđića, uticao da ne plaća astronomske ekstraprofite poput Karića. Iz Miškovićeve kompanije su saopštili da ne žele da odgovore na Popovićeve optužbe.
Mišković se već duboko poslovno ukotvio u Crnoj Gori, gdje svojom brokersko-dilerskom firmom trguje akcijama crnogorskog “Telekoma” i Kombinata aluminijuma; pokupovao je i brojne nekretnina na Crnogorskom primorju, najavio u Podgorici izgradnju “Delta sitija”, distributivnog centra, kao i fabrike za flaširanje vode – sve ukupno oko 70 miliona eura u naredne tri godine.
Dodatna investicija bi iznosila daleko više, između 60 i 90 miliona eura, a odnosi se na novu mobilnu telefoniju “068” koju će izgraditi – već na ljeto, kako je obećano, a vjerovatno u ranu jesen - konzorcijum “Telekom Srbija” i Miškovićeva holandska firma “Ogalar B.V.”.
Poput svih drugih savremenih poslovnih ljudi, ni Miškovićeva reputacija nema bezgrešno začeće; negdje 1989. Mišković je bio na braniku miloševićevske ekonomske doktrine po kojoj su sve srpske privredne neprilike proistekle iz činjenice da ih eksploatišu Slovenci; imao je, s tim u vezi, televizijski duel sa Živkom Preglom i bio je oko godinu-dvije potpredsjednik Vlade Srbije čiji je premijer bio Stanko Radmilović, zapamćen po izjavi da je “srpska privreda kao suva drenovina”.
U to je vrijeme izbio poznati srpsko-slovenački ekonomski rat, a Mišković je, kao jedan od vicepremijera, ujedno i generalni direktor Hemijske industrije “Župa” iz Kruševca, navodno, imao zadatak da supstituiše nedostatak slovenačkih roba u trgovačkoj mreži. Mišković je, prema kasnijem tumačenju, želio brzu privatizaciju srpske privrede – do koje nije došlo, pa se polako povukao s javne političke scene.
Nekih deceniju i po kasnije, Mišković se – sada sa iskustvom privatnog obrtnika - pominjao kao mogući kupac slovenačkih brendova “Merkator” i “Fruktal”, ali je naišao na nepremostiv otpor slovenačkih vlasti. Što se u međuvremenu desilo?
Časopis “Forbs” objavio je početkom godine kako Mišković u ovom trenutku ima oko milijardu eura i s tom činjenicom je zavrijedio 891. mjesto na listi najbogatijih stanovnika planete. Uzlazna karijera Miškovića počinje 1984. kada je postao finansijski direktor “Župe” u Kruševcu. Terminologijom socijalističke ekonomije Mišković je bio profil nekada ne osobito popularnog tehno-menadžera, ali, kasnih 1980-ih je dobitnik “AVNOJ”-a, najveće jugoslovenske nagrade.
Prethodno je Mišković diplomirao 1971. ekonomiju u Beogradu i odmah se zaposlio u kruševačkoj filijali “Jugobanke”, zatim nakraktko u “Trajalu”, a u “Župi” je od 1977. godine – deset godina kasnije je generalni direktor “Župe”. Godine 1990. napušta politiku i kruševački gigant i u iznajmljenom prostoru hotela “Slavija” u Beogradu počinje biznis u svojoj firmi “Delta M”.
Sve do 2001. nema nekih posebnih vijesti o Miškoviću; kuloari su ga pominjali kao skrivenog finansijera Demokratske stranke u doba dok je njom predsjedavao Dragoljub Mićunović (1990-1993). Ugledni ekonomski novinar, Dimitrije Boarov iz srpskog nedjeljnika “Vreme”, tvrdi da Mišković, na svom početku u iznajmljenoj kancelariji hotela “Slavija”, nije imao čak ni sekretaricu.
- Neki njegovi poznanici kažu da je razdoblje uhodavanja privatnih poslova tokom 1991. godine Mišković nazvao njegovim najtežim danima – izvještava Boarov. Ali, kako izgleda, “teški dani” nijesu trajali predugo – Mišković je iza sebe imao decenije iskustva, poznanstava i poslovnih veza. Kasnije je objasnio kako je prvi milion stekao “više na tuđu glupost, nego na svoju pamet”; analitičari su primjetili da je, gotovo po pravilu, Mišković uvijek poslovao sa direktorima tzv. društvenog sektora, dok je privatnike zaobilazio.
Boarov tvrdi da je Mišković, preko svoje “Delta banke” - koju je osnovao “sa dva-tri miliona njemačkih maraka (DEM)” - navodno bio korisnik povratnih ili nepovratnih kreditnih linija državnih banaka s mizernim kamatama ili bez njih; poput drugih u ono vrijeme, osniva filijalu u Moskvi, zatim na Kipru i u Kini, a od kraja 1990-ih spektar poslovanja se širi. Mišković osniva osiguravajuće preduzeće, proizvodi bicikle, deterdžente, mineralno đubrivo, preuzima trgovinu vrhunskom sportskom opremom i ekskluzivni je zastupnik automobila. “Fijat”, “Lančija”, “Alfa Romeo”, “Nivea”, “Mulineks”, “Ferero”, “Najki”, “Spido”, “Eskada”, “Meks”, “Nestle”... samo su neki od brendova čiji je Mišković ekskluzivni uvoznik. Procjene govore da su, uoči pada Miloševića, Miškovićevi poslovi bili teški 70-100 miliona DEM.
Tokom opisanog perioda uspona, tokom 1990-ih, bez obzira na karakter veza s Miloševićem, Mišković je kako izgleda uredno plaćao caru carevo – procjene su da drukčije ne bi mogao opstati. Nakon Miloševićeve smjene, Mišković je bio suočen s problemima koji nijesu imali dodira sa kampanjom oporezivanja ekstraprofitera; njega su 9. aprila 2001. oteli pripadnici Zemunskog klana i za otkup zatražili sedam miliona DEM – suma koja je, elektronskom uplatom preko Narodne banke Jugoslavije, istog dana isplaćena na anonimni račun u Švajcarskoj. Mišković je potom oslobođen, a sjutradan se već pojavio na Sajmu automobila i na pitanja novinara odgovorio da su otmičari (Dušan Spasojević, Mile Luković itd – tek je kasnije utvrđeno o kome se radilo) prema njemu “korektno postupali”.
- Kada se posmatra finansijski uspon Miškovića, može se zapaziti da se tek u vremenu 'poslije Miloševića' on probio u sam vrh privrede Srbije, a u vrtoglavom usponu posebno je značajno razdoblje poslije 2002. godine – objašnjava Boarov. Mišković tada kupuje nekadašnje trgovačke gigante “Pekabetu”, “Sunce”, “Juhor”, PZP "Beograd", “Autokomandu”, “Podunavlje”, “Bazar”, “Seme”, “Obuću”, zatim poljoprivredna dobra “Napredak”, “Jedinstvo”, “Sombor”, a suvlasnik je i PIK-a "Bečej" (vlasnik preko 20.000 hektara zemlje u Vojvodini), itd... šećer, voće, povrće, pečurke, žitarice sve je to biznis Miškovića koji je “kupio pola Srbije”.
Godišnje investicije Miškovićevih kompanija i mreža poslovnica. grupisanih u “Delta Holdingu” prelaze preko 250 miliona eura i trenutno zapošljava oko 18.000 radnika. Projekcija prihoda za ovu godinu iznosi 1,8 milijarda eura, zatim širenje na tržišta Balkana; objavljena je i namjera da se od ove godina “Delta” kotira na Londonskoj berzi.
“Najmoćniji Srbin u pohodu na Hrvatsku”, najavljuje jedan zagrebački nedjeljnik deal decenije koji, navodno, treba da sklope Mišković i Ivica Todorić, hrvatski multimilioner i vlasnik koncerna “Agrokor”. Nešto ranije, krajem marta, Mišković je sklopio sporazum s Fahrudinom Radončićem, vlasnikom lista “Dnevni avaz”, o “osnivanju zajedničke kompanije sa sjedištem u Sarajevu”, zapravo lanca mega marketa.
Vladimir Jovanović
Bookmarks