Page 69 of 321 FirstFirst ... 195965666768697071727379119169 ... LastLast
Results 1,701 to 1,725 of 8018

Thread: Iz raznih novina

  1. #1701
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    3,919
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    SNP otvara kancelariju u Beogradu

    Neimenovani visoki funkcioner Socijalističke narodne partije je kazao za Vijesti da će ta partija otvoriti kancelariju u Beogradu i da će to biti urađeno u narednih par mjeseci.

    "Razlozi za otvaranje kancelarije su, prije svega, uspostavljanje bliske saradnje sa državnim organima Srbije i njihovim ostalim organizacijama u pogledu evropskih i evroatlantskih integracija. Namjera nam je da razmjenjujemo iskustva, jer se zna da Srbija ima veoma dobar kapacitet kada je u pitanju pridruživanje EU. Uz to, na taj način ćemo imati mogućnost za potpuniju saradnju sa nama srodnim partijama u Srbiji, prije svega sa Demokratskom strankom", kazao je neimenovani sagovornik Vijesti.

  2. #1702
    Join Date
    Aug 2006
    Posts
    1,696
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by milovan View Post
    Pola od tog BRAJA,
    su VIKENDICE DUZ NASHE OBALE,
    na koje niko ne placa POREZ, jer josh nijesu ucrtane u URBANISTICHKI PLAN.

    U prosjeku SVAKO DOMACINSTVO (180 000-IMA DVIJE KUCE) , jednu u GRAD i drugu u VUKOJEBINU ili na MORE, plus VIKENDICE NEREZIDENATA.

    primjer 200 000 VIKENDICA I PORODICHNIH STANOVA I KUCA, puta 1000 eura u PROSJEKU, godishnje 200 000 000 dovoljno za AUTO PUT I REGIONALNI VODOVOD.
    Previše naivno razmišljaš,da su visoki porezi,dažbine i globe put u prosperitet,ne bi imalo danas nijedne siromašne države jer svaka ima poresku administraciju pa bi lako povećala poreze.
    Lepo si to izračunao,prosečno domaćinstvo ima 2 kuće,pa treba da plaća 1000 evra godišnje poreza.To je oko 80 evra mesečno,a prosečna zarada je oko 300 evra,što znači da ljudi treba da oko 27% svojih ukupnih prihoda treba da izdvajaju samo za porez na nepokretnu imovinu,a još ako se tome dodaju ostali porezi(PDV,porez na dohodak itd)neće prosečnom poreskom obvezniku ostati ni 30% prihoda.
    Porez na nepokretnu imovinu nije nigde neki značajan izvor državnih prihoda,to je po svojoj prirodi porez sa izuzetno niskom stopom,i on može biti neka mala dopuna budžetu a od njega se ne mogu praviti autoputevi i regionalni vodovodi.

  3. #1703
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    1,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nije problem u njegovoj visini, vec u njegovom nepostojanju. Dodje cojk, ogradi, sagradi, uzorpira, zivi po svega 10 dana godisnje i drzavi apsolutno nista ne placa...

  4. #1704
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    1,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Aleksic dobija spomenik - tako makar kazu

    http://www.banjalukalive.com/Drushtv..._200703054387/
    U Trebinju će biti podignut spomenik Srdjanu Aleksiću, srpskom mladiću koji je 1993. godine poginuo braneći sugradjanina Bošnjaka, izjavio je u ponedjeljak gradonačelnik Trebinja Dobroslav Ćuk.

    "Srdjan zaslužuje spomenik koji bi bio i tuga i opomena, i simbol i čojstva i junaštva, i dobrote, hrabrosti i plemenitosti", rekao je Ćuk za Radio-televiziju Srbije (RTS).

    Prema riječima svjedoka, Srdjana Aleksića su ubili lokalni "četnici" kada im se suprotstavio jer su tukli njegovog poznanika Alena Glavovića, takodje iz Trebinja.

    Zločinci su, umjesto Glavovića, potom nasrnuli na Aleksića i pretukli ga kundacima. Od zadobijenih povreda 21. januara 1993. pao je u komu, a 27. januara je preminuo.

    Sve se dešavalo u blizini pijace i lokalne policijske stanice.

    Srdjanov otac Rade Aleksić tada je napisao čitulju u kojoj je naveo: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost".

    "Srdjova pogibija ima odredjenu ljepotu, jer ima poruku, poruku za budućnost, poruku čovjeka za čovjeka. Mi koji živimo treba da vidimo tu poruku, da je gajimo i da je koristimo, kao nešto što će pomoći da dobro zavlada", rekao je Rade Aleksić za RTS.

    Trebinjci su ranije agenciji Beta kazali da Srdjan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred opštine, "zgadjen onim što se dešavalo na dubrovačkom ratištu", protestvovao i bacio pušku.

    I pre tragičnog dana, on je u nekoliko navrata branio svoje komšije Bošnjake od nasilnika i zlikovaca.

    Srdjan Aleksić imao je 27 godina kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.

    Njegov sugradjanin Ljubiša Gluščević rekao je agenciji Beta da je "sramota" što je Trebinje 14 godina od ubistva Aleksića ćutalo o tome. On je ocjenio da je Aleksić zaslužio spomenik "veći od Njegoševog i Dučičevog", jer je odbranio čast i obraz Trebinja u zlim vremenima.

    Prema riječima očevidaca, Aleksića su pretukla četvorica muškaraca u uniformama. Dvojica od njih osudjena su na dvogodišnje zatvorske kazne, dok se ne zna šta je bilo s drugom dvojicom.

    Alen Glavović danas živi u Švedskoj, ima ženu i dvoje djece i svake godine posjećuje Srdjanov grob. "Plemenitost, čovječnost - sve je to krasilo Srdjana", kazao je Glavović za RTS.

    RTS je najavila da će iduće sedmice emitovati i dokumentarni film posvećen Srdjanu Aleksiću.
    http://img67.imageshack.us/img67/6553/slikaql7.jpg - Srdjan

  5. #1705
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Malo je bilo ovakvih ljudi, više četnika, a najviše onih koji su posmatrali i grickali kokice. Dva loša ubiše Miloša. Nažalost danas nije mnogo bolje i često se stidim svog srpskog naroda, i danas preovlađuju kokičari i košpičari.

    Zbog toga ja nikad neću moći da odem u Sarajevo jer me stid, ne znam kako bih se ponašao a osećam da ni ljudi iz Sarajeva ne bi znali kako da se ponašaju prema meni. Pritom doživljam Sarajevo i BiH i kao deo svog naroda i svoje kulture, šizofrenija Sve ovo što se dogodilo je jedna ogromna tragedija a zatim i jedna velika SRAMOTA. Divljaci smo. Ništa nažalost ne može da promeni ono što se desilo, nikada.

  6. #1706
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Srpski pop žaračem mučio đake, piše današnji BLIC

    Zlostavljanje u kladovskoj školi


    Pop žaračem mučio đake



    KLADOVO - Protonamesnik Milan Blagojević, starešina pravoslavne crkve Svetog Đorđa u Kladovu i predavač veronauke u školi "Vuk Karadžić" u naselju Kostol kod Kladova, suspendovan je i protiv njega je podneta krivična prijava zbod sumnje da je mučio i zlostavljao učenike.

    Učenici trećeg razreda ove četvororazredne škole požalili su se da ih je Blagojević zbog nepoznavanja predmeta nedavno fizički maltretirao. Petoro učenika ove škole kazali su nastavnicima i roditeljima da im je na času veronauke sveštenik Blagojević stavio žarač na lice i izazvao manje opekotine.

    Na prijavu dečaka i roditelja reagovala je lokalna policija koja je, kako je potvrđeno "Blicu", Opštinskom tužilaštvu u Kladovu podnela krivičnu protiv Blagojevića zbog osnovane sumnje da je počinio krivično delo zlostavljanja i mučenja.

    Jedan devetogodišnjak koji pohađa ovu školu, a nije želeo da se predstavi novinarima, opisao nam je šta se dogodilo tog dana.

    - Na kontrolnom ispitu iz časa veronauke čak nas je jedanaest dobilo jedinice zbog nepoznavanja gradiva. Sveštenik nas je, besan zbog lošeg znanja, čak, udarao po glavi i duvao nam u uši kroz cev tikve. Požalio sam se roditeljima koji su se zabrinuli, i zbog takvog čudnog ponašanja zabranili mi predavanja iz veronauke - rekao nam je jedan od dečaka.

    Neki dečaci su novinarima pokazivali crvenilo na licu, navodeći to kao tragove maltretiranja sveštenika.

    Razredni starešina i učiteljica Đurđijanka Andrić izjavila je novinarima da joj se niko od učenika nije požalio na ponašanje sveštenika, već da je o pritužbama roditelja saznala dan kasnije, od direktora kladovske škole.

    - Zaista sam zatečena optužbama protiv oca Milana. Mnogo je učinio za školu, doprineo je da dobijemo tehničku opremu i ikone koje krase zidove škole - rekla nam je Andrićeva, zbunjena dešavanjima.

    U međuvremenu, kako saznajemo, većina roditelja je potpisala peticiju protiv sveštenika Blagojevića.

    Timočka eparhija u Zaječaru je potvrdila da je upoznata sa ovim slučajem, ali da o njemu nemaju komentar. Otac Milan je suspendovan sa nastave.

    S. Trifunović

  7. #1707
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    31,208
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Zašto ćuti Uprava policije? Uprava policije (UP) ni do juče nije dostavila odgovor na pitanja Republike o tome da li je unutar crnogorske policije provedena istraga o eventualnoj kupovini diploma Pravnog fakulteta u Kragujevcu, odnosno, o aferi poznatijoj pod nazivom Indeks. Portparol UP, Tamara Popović, obećala je odgovor najkasnije do juče, ali je on izostao. Juče poslijepodne i sinoć nije odgovarala na telefonske pozive. Kako je pisala srpska štampa, takva istraga se zaista sprovodi i obuhvatila je desetine pripadnika crnogorske policije koji su, navodno, novcem plaćali upisivanje treće godine i kupovinu diplome kragujevačkog Pravnog fakulteta - pošto su prethodno završili dvogodišnju Višu školu unutrašnjih poslova. S diplomama sedmog stepena – i statusom “diplomiranih pravnika”- ovi Crnogorci su navodno zapošljavani na visokorangiranim funkcijama i uživali sve beneficije policijskih inspektora i funkcionera. Kako smo već objavili, navodni crnogorski “trgovci” su obilazili ovu šumadijsku visokoškolsku ustanovu kao “kiša oko Kragujevca”, ali su svejedno diplomirali bez padanja na ispitima. Portrparol Popović saopštila je, u prekjučerašnjem telefonskom razgovoru izvještaču Republike, da je naše pitanje dostavljeno direktoru policije Veselinu Veljoviću i da se “nalazi na njegovom stolu”. Ona je i juče kazala da je pitanje još uvijek na istoj adresi, naime, na stolu direktora Veljovića. Izgleda da se i odgovori na pitanja Republike i dalje nalaze za tim stolom! Prema nezvaničnim saznanjima Republike, crnogorskoj kriminalističkoj policiji su proslijeđeni izvjesni materijali o aferi Indeks. Oni sadrže imena pripadnika crnogorske policije koji su osumnjičeni da su navodno kupovali diplome u Kragujevcu. Radi se o prvoklasnom krivičnom dijelu falsifikovanja službenog dokumenta i prevare. Eventualni falsifikatori, zaposleni u državnim organima, morali bi da se suoče sa krivičnim prijavama koje bi protiv njih morale biti podnesene. U međuvremenu, MUP Crne Gore je prekjuče dostavio dopis Republici, u kojem stoji da MUP nije nadležan za sprovođenje istraga, već da su one u nadležnosti Uprave policije. MUP Crne Gore dostavio je prekjuče dopis Republike UP. Ministar unutrašnjih poslova i javne uprave, Jusuf Kalamperović, kazao je u utorak izvještaču Republike da se slične istrage “provode unazad dvije godine”, ali nije pružio detaljnija obavještenja o broju osoba koje su eventualno falsifikovale diplome i da li se samo radi o falsifikatima s kragujevačkog Pravnog fakulteta. Vladimir Jovanović Toma grobar, sada i pravnik! I lider najjače srpske opozicione partije Srpske radikalne stranke, Tomislav Nikolić, našao se na meti policijske istrage. Naime, on je diplomirao kragujevačka prava prošle godine, “bez po’ muke”, u svojoj 55-toj godini! - Diplomirao je 2006. bez po’ muke, ali se ne zna ni kada je upisao kragujevački Pravni fakultet – piše beogradski magazin “Standard”. Provalila ih studentkinja Istražni sudija Okružnog suda u Smederevu Predrag Lukić donio je rješenje o proširenju istrage protiv dekana Pravnog fakulteta u Kragujevcu Sveta Purića, profesora Dragana Bataveljića i šefa Studentske službe Zorana Simića. Sumnja se da su počinili krivično djelo primanje mita i zloupotreba službenog položaja – piše beogradska štampa. - Kako saznajemo, jedna od studentkinja ove visokoškolske ustanove prijavila je sama da je, navodno, kupila nekoliko ispita. To se dogodilo tek pošto je krenula policijska akcija Indeks. Riječ je o djevojci koja je, poslije položenih pet, šest ispita prve godine, jednostavno stala sa studiranjem. Njen otac otišao je u Studentsku službu da vidi što se dešava. Tada mu je, navodno, Simić ponudio da kupi određene ispite – pišu “Večernje novosti”. Iz Elektroprivrede potvrđeno Republici: Falsifikovane diplome, otpušteno 27 radnika! Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je donijela je 27 rješenja o prestanku radnog odnosa radnicima za koje je utvrđeno da su falsifikovali svoje diplome – potvrdila je za Republiku portparol EPCG Ana Grego. - Dosad je provjereno oko 150 različitih diploma o školskoj spremi, a još oko 300 čeka na provjeru. Provjeru obavlja nadležna inspekcija Ministarstva prosvjete, skupa sa ekipom iz EPCG – kazala je Grego. - Od 27 lica koja su dobila otkaz, za njih 17 je utvrđeno da su imali lažne diplome iz Crne Gore, a ostali iz bivših jugoslovenskih republika, isključujući jedino Makedoniju - rekla je portparol EPCG i dodala da su protiv otpuštenih radnika podnešene krivične prijave zbog falsifikovanja isprava i prevare. - Radi se o KV i VKV radnicima. Dosad nije utvrđeno da je neko falsifikovao fakultetsku diplomu, odnosno, sedmi stepen stručne spreme, što znači da nije bilo ni onih koji su falsifikovali diplome Pravnog fakulteta u Kragujevcu – rekla je Ana Grego za Republiku.

  8. #1708
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    zaliv neverina...
    Posts
    9,244
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    Evo listam hrvatsku stampu...
    Nesto ne vidim da je pocasnom gradjaninu Pg i voljenom gradonacelniku dato neko veliko mjesto u danasnjoj stampi.Ali se svuda pominje da je Stipe dobio kamen sa Hirosime...Moga je i sa Lovcena...
    Evo malo i oko afere sa diplomama...
    Crnogorci diplome
    kupovali na veliko

    Z. USKOKOVIĆ - A. MANIĆ, 1. mart 2007

    BROJ kupljenih diploma na Pravnom fakultetu u Kragujevcu koji je "otputovao" u Crnu Goru premašio cifru od sto. U ovom trenutku radi se na identifikaciji Crnogoraca kojima učenje nije bilo jača strana, ali su želeli diplomu i imali dovoljno novca da plate lažno zvanje. Među njima su, kako saznajemo, čak i doktori nauka i sudije!
    Trenutno se istražuje slučaj sudije iz Kotora, koja je do pre dvadesetak dana držala predavanja i ispite na kragujevačkom univerzitetu. Naravno, prethodno je na istom fakultetu diplomirala, magistrirala i doktorirala. Mentori su joj bili sada uhapšena profesorka Dragana Petrović i profesor Boro Čejović.

    Panika u Podgorici
    - KAKO je krenula akcija "Indeks" tako se više nije pojavljivala u Kragujevcu - navodi naš izvor. - I muž joj je povezan s tim fkaultetom. Policiji utvrđuje da li je to tačno, da su profesorki Petrović u Dobroti poklonili stan za učinjene usluge. Taj stan se, doduše, ne vodi na Petrovićevu, ali "svi znaju" da je "njeno vlasništvo".
    Ne samo u crnogorskom pravosuđu, već i u tamošnjoj policiji zavladala je prava panika zbog istrage o korupciji na kragujevačkom univerzitetu. Mnogi izbegavaju i da odu na posao, plašeći se privođenja.
    - Ima i onih koji su već dali novac, ali još nisu završili "studiranje" - objašnjava naš izvor. - Oni su sada u najgoroj situaciji. Ostali su i bez evra i bez diplome, a podaci i dokumentacija im je na fakultetu, koji je pod istragom.

    Priznali kupovinu
    DOK su uspaničeni Crnogorci ipak u boljoj poziciji, jer su van domašaja srpske policije, koja nastavlja akciju "Indeks", u četvrtak privedenima kod istražnog sudije Okružnog suda u Smederevu Predragu Lukiću nimalo nije bilo lako. Određen im je jednomesečni pritvor, a deo njih je čak i priznao delo koje im se stavlja na teret.
    - Policijski inspektor iz Požarevca Dejan Atanacković delimično je priznao da je kupovao ispite - navodi naš izvor blizak istrazi. - To isto u svom iskazu izneo je i Zoran Kovačević iz Velike Plane. Jedan je to radio za sebe, a drugi za drugog.

    Kovačević je, inače, drugi čovek iz Velike Plane koji se našao iza rešetaka zbog korupcije na Pravnom fakultetu u Kragujevcu. Ovaj vlasnik prodavnice i menjačnice sada u pritvoru pravi društvo svom sugrađaninu Saši Jovanoviću, trgovcu automobilima, koji se tereti za isto delo.

    POSREDNICI ĆUTE
    KRAGUJEVČANI Rajko Ćosović, vlasnik fotokopirnice i vozač Miroslav Galjak i kod istražnog sudije branili su se ćutanjem. Njih krivična prijava tereti za posredovanje u primanju mita.

    ODGOVORAN ZA POMOĆNIKA

    Ministar ne može da pređe preko činjenice da je njegov pomoćnik Emilija Stanković uhvaćena u krađi, smatraju sindikalci

    BEOGRAD - Sindikat obrazovanja Srbije, pozvao je ministra prosvete i sporta Slobodana Vuksanovića da zbog afere na Pravnom fakultetu u Kragujevcu podnese ostavku.
    - Ministar Vuksanović ne može nonšalantno da pređe preko činjenice da je njegov pomoćnik dr Emilija Stanković uhvaćena u krađi i da kaže da je zadovoljan kako MUP radi svoj posao. Neće biti da je dr Stanković došla na mesto pomoćnika ministra slučajno. Ako mu je neko podmetnuo osobu za koju je znao da je sklona kriminalnim radnjama, neka proveri ko stoji iza toga - rekao je Branislav Pavlović, predsednik Sindikata obrazovanja, na konferenciji za novinare.
    Pavlović je primetio da je korupcija u prosveti "sitna" u odnosu na onu u pravosuđu i politici, ali i da je opasnija, jer "proizvodimo ljude bez znanja".
    Pavlović je još kazao da je Sindikat imao korektu saradnju sa Vuksanovićem, ali ne i sa njegovom pomoćnicom, koja je "uvek žurila na ispite, a sada je jasno i zašto".
    Last edited by rain_wind_storm; 09-03-07 at 12:54.
    “Que te vayas con el viento, como siempre!”
    http://www.travelmontenegro.me


  9. #1709
    Join Date
    Jul 2004
    Posts
    471
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Iskašljavanje rata


    Eto i to smo dočekali. Da se Hrvatska zakači s nekom visokom međunarodnom sudskom adresom oko pitanja ratnih zločina u ex-yu ratovima, i da u pravu bude više ona nego ta adresa.


    Presuda Međunarodnog suda pravde da Srbija nije kriva za genocid u Bosni i Hercegovini, a da ovoga nije ni bilo izvan Srebrenice, s pravom je naišla na oštre hrvatske kritike.S pravom zato što je, s jedne strane, ta presuda zbilja loša, ili barem nedovoljno dobra (dobro je što je izbjegnuta kolektivna odgovornost Srba i Srbije, a sasvim loše što je zaobiđena i odgovornost Miloševića i cijelog državnog i vojnog vrha Srbije). S druge strane, opravdanosti tih kritika svakako je pomoglo i to što je Hrvatska posljednjih godina prestala biti ružno pače u ovim stvarima, tj. napravila je značajan napredak u kažnjavanju ratnih zločina (i po mišljenju istih tih međunarodnih adresa). Pa je to otvorilo prostor da i ona napokon o ovome nešto smisleno i autoritativno rekne.
    Ali, budimo pošteni. Niti je taj prostor baš velik kao slavonska ravnica, niti su svi prigovori koji su odavde otišli u Haag baš toliko utemeljeni i pametni da zaslužuju Nobelovu nagradu. Nemamo namjeru ovdje raditi sveobuhvatnu analizu tih prigovora, i ovdje ćemo se ograničiti samo na dvije faličnosti hrvatskih kritika. Prvi prigovor tim kritikama je da su podlegli euforiji velikih riječi, zbog čega ispada da je jedina sudska presuda vrijedna uvažavanja ona za genocid, što će reći da su zločini protiv čovječnosti, etničko čišćenje itd. - kojih je puna presuda protiv Srbije - nekakvi beznačajni prekršajčići. Malone luk i voda.
    Na ovo se, naravno, odmah nadovezuje i pitanje je li pametno da kriterije za utvrđivanje genocida ruši baš Hrvatska, jer ona time diže preko razumne mjere i težinu inkriminacija koje se njoj stavljaju na dušu. A to su, da istaknemo samo najvažnije, suodgovornost za otvaranje koncentracijskih logora i etničko čišćenje stotina tisuća ljudi, odgovornost za strijeljanje nedužnih i nezaštićenih civila, rušenje desetina tisuća kuća itd. Tko, dakle, kaže da u "gumenim" tumačenjima genocida i nešto od ovoga ne bi tu trebalo završiti?
    Drugi prigovor hrvatskim kritikama tiče se personalnog sastava kritičara. Kritike iz Hrvatske došle su s najrazličitijih strana, i nema dvojbe da njihovu ozbiljnost jako diže to što ih potpisuju neki od najistaknutijih ljudi civilnog društva i medijske scene. Njihova je nepristranost dovoljno puta provjerena. Ali, vrijedi i obratno, ozbiljnost tih kritika ruši to što ih potpisuju i jedan Šeks ili Đapić, koji su u ovoj stvari itekako pristrani. I to je dovoljno puta provjereno.
    I to provjereno na način koji teško može biti gori i zlosretniji. I za jednog i za drugog, naime, ima dosta razloga reći da su tokom devedesetih bili među najistaknutijim protagonistima pijanog sna da se nezavisna hrvatska država stvori kao ublažena replika NDH. Srećom, to pijanstvo nije do kraja trajalo, prekinuto je prije završnog lomljenja čaša i pobjedničkog plesa po srči, ali činjenica da su njih dvojica i dalje visoko u hijerarhiji državne politike baca mutno svjetlo na aktualnu politiku sankcioniranja ratnih zločinaca.
    O da, ta je politika danas ipak drukčija nego devedesetih, čak toliko da se, kako rekosmo, Hrvatska prvi put može upuštati u ravnopravni dijalog s međunarodnim pravosudnim adresama. Ali, znamo s koliko je vanjskih pritisaka ona iznuđivana i koliko joj još ostaje nezavršenih poslova (veliki paket procesa pred domaćim sudovima). Zato izgleda prilično glupo gurati glavu u osinje gnijezdo rasprava u kojima Hrvatska i dalje nije sasvim čistih gaća i koje joj na kraju mogu donijeti i veliku štetu.
    Prije svega, jasno je da hrvatska tužba protiv Srbije za genocid stoji na sasvim rahitičnim nogama, jer je hrvatsko-srpski rat odnio barem pet puta manje žrtava nego onaj u BiH. Usto, odluka o tome donesena je u vrijeme kada se oboljeli Tuđman, u stanju sužene svijesti i naivno vjerujući da će to zaustaviti haaške optužnice protiv hrvatskih generala i njega osobno, dao uvjeriti da se ta tužba uopće piše. Danas je jasno da se nju ne može dobiti, i po svemu sudeći Sanader bi je i povukao da se ne boji ljutitih reakcija nepotrebno potpaljene javnosti.
    Bezizlaznost situacije podcrtava i to što je i Srbija odavno zaprijetila protutužbom, koju doduše također nema nikakvih izgleda dobiti, ali sve to vodi u krkljanac u kojem će i Hrvatska i Srbija sasvim sigurno zaraditi reputaciju svadljivaca koji umjesto da preuzmu svoj dio odgovornosti izvode bijesne gliste i prave kraval gdje mu nije mjesto. Uostalom, takvu reputaciju Hrvatska bi mogla dobiti čak i nakon kritika koje je uputila na presudu za genocid u BiH.
    Jest da je ta presuda duboko falična, zato jer u njoj nema, kako rekosmo, Miloševića, što je otprilike isto kao kada je u nekim procesima Slavka Lozine "izgubljen" pištolj. U oba slučaja nema ključnog rekvizita ubojstava. Ali, ni u službenim hrvatskim verzijama zločina u Hrvatskoj i BiH nema Tuđmana, pa ako u prvom slučaju nema nikakvog zločinačkog plana u Beogradu, u drugome ga nema ni u Zagrebu.
    I ne samo što ga nema. Na izričitoj tvrdnji kako s hrvatske strane nije bilo nikakvog zločinačkog plana ni zločinačkog poduhvata izgrađena je i cijela službena doktrina (dogma), koja je čak izglasana u Saboru, tako da samo rijetki imaju petlje tu dogmu ne poštovati (Vesna Pusić i, djelomično, Stipe Mesić). Tu dogmu dužni su slijediti čak i odvjetnici Hrvata optuženih pred Haaškim sudom, iako to ima malo veze s odvjetničkom etikom, ali se njih obavezalo na poslušnost nešto visokim honorarima, nešto lojalnošću prema državi kao poslodavcu.
    Drugim riječima, oni se pojavljuju pred Tribunalom kao obični državni činovnici, koji su u obavezi braniti prvenstveno spomenutu dogmu o nepostojanju planiranog i sistematskog zločina, a tek zadnjim ostacima svojih odvjetničkih vještina i svoje branjenike. I to je dosad funkcioniralo najviše zato što se radilo mahom o hrvatskim advokatima, iako je već Anto Nobilo prvi pokazivao da se tome nema namjeru do kraja pokoriti.
    Ali, sada kada se Ante Gotovina prvi pojavio s, u osnovi stranim, američkim odvjetničkim timom, ta obrambena doktrina nametana iz Zagreba počela se raspadati. Doduše, način na koji Gotovinini odvjetnici pokušavaju, a vjerojatno će i uspjeti, izgurati Markačevog branitelja (Šeparović), a možda i Čermakovog (Prodanović), ne izgleda nimalo simpatično, nego prije odbojno. Ali, ako je vjerovati iskusnom Nobilu, obrana Gotovine zapravo ne puca samo na Šeparovića, nego pokazuje znakove da bi to mogao biti prvi braniteljski tim koji će otvoreno odbaciti dogmu o nepostojanju zločinačkog plana.
    A time stvari dobivaju sasvim novu boju. Odvjetnici optuženih Hrvata očito sve manje žele biti svećenici obavezne istine koju će im diktirati "papa" iz Zagreba. To ne znači, da se razumijemo, da je optužba na hrvatski račun za zločinački plan i poduhvat u svemu prihvatljiva (naprotiv, previše je široka i objektivno ide prema kolektivizaciji krivice). Ali, i hrvatski državni vrh morao bi se zapitati kakvu poruku šalje dogmom o nepostojanju zločinačkog poduhvata (što je u osnovi ublažena inačica poznatog "poučka" Milana Vukovića) ako dokazanog ubojicu nezaštićenih civila Mirka Norca i dalje dočekuju na vikend-dopustu skvadre odanih i nabrušenih obožavatelja. Ili ako na film o Lori kidiše HVIDRA, koju, znamo, kontrolira HDZ.


    O tome vi guknite, gornjogradska gospodo, a vrisku protiv Međunarodnog suda pravde prepustite pozvanijima od sebe.



    http://feral.mediaturtle.com/look/we...x=0&search_y=0

  10. #1710
    Join Date
    Jul 2004
    Posts
    471
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Otišao je jedan od najvećih sinova ovog usranog poluostrva...


    IVAN SUPEK (1915.-2007.)


    ODLAZAK HERETIKA

    U Zagrebu je ovoga ponedjeljka umro Ivan Supek, jedna od najosebujnijih ličnosti u čitavoj hrvatskoj kulturnoj, znanstvenoj i političkoj povijesti. Vijest o smrti objavljena je, po Supekovoj želji, tek u srijedu, nakon tihog pogreba, što samo po sebi dovoljno govori o skromnosti svojstvenoj istinskim velikanima.

    Rođen je 1915. u Zagrebu, fiziku, matematiku i filozofiju je studirao u Zürichu, Parizu, Zagrebu i Leipzigu, gdje je doktorirao kod velikog Wernera Heisenberga i uskoro postao njegov asistent. Bio je prijatelj i suradnik najznačajnijih fizičara XX. stoljeća, ali kao uvjereni pacifist svoje ogromno znanje i talent nije htio zloupotrijebiti za izradu nuklearnog oružja. Osnovao je Institut "Ruđer Bošković" i s njega bio izbačen nakon što je odbio zahtjev Aleksandra Rankovića da se posveti stvaranju jugoslavenske atomske bombe. Rezigniran, prestaje se baviti znanošću i počinje pisati filozofska djela, romane i drame.

    Supekov politički angažman presudno je obilježen njegovim suprotstavljanjem moćnicima. Kao deklarirani antifašist biva zatvaran od Gestapoa, kao sudionik hrvatskog nacionalnog pokreta 1971. dospijeva u petnaestogodišnju izolaciju, a kao beskompromisni kritičar HDZ-ovske demokrature biva optužen od Franje Tuđmana da je zajedno s Feralom i ostalim "unutrašnjim neprijateljima" te "inozemnim centrima moći" pripremao ni manje ni više nego atentat na tzv. predsjednika svih Hrvata. U vrijeme optužbe za ovu urotu, Supek je bio predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

    Možda najtočniju rečenicu o tome kako je Ivan Supek kao dosljedni humanist bio neshvatljiv i neprihvatljiv za dogmate svih boja, ispisao je Mirko Kovač, i to na stranicama ovoga lista: "Za boljševike je Supekbio krležijanski ljevičar, a možebiti i trockist, za seljačku partizaniju građanski intelektualac i zapadnjak, za komuniste opasni socijaldemokrat i liberal, za marksiste revizionist i 'prokleti individualist', za srpske nacionaliste ustaša i srbožder, za ustaše 'komunjara' i Jugoslaven, za hrvatske nacionaliste mondijalist, za klerikalce mason, za komunističke znanstvenike književnik, za socrealističke pisce fizičar, za sadašnje udbaše i neofašiste na vlasti neprijatelj hrvatske države, a za desničare humanistički univerzalist, što je najgora moguća pozicija i intelektualna prijevara, jer humanizam je za njih nova pošast i 'religija bez Boga koja se širi iz Amerike', eda bi naš vrli svijet razorila."

    Duboko zahvalni za sve što smo imali sreću naučiti od ovog velikog čovjeka, opraštamo se od Ivana Supeka prisjećajući se njegovih razgovora s Feralovim novinarima, na koje je uvijek rado pristajao...

    * Hrvatskoj je potrebna puna sloboda, stvaralačka sloboda, jer ona nije državna institucija, ona nije samo njeno rukovodstvo, već sve ono što narod živi, njeno kulturno stvaralaštvo. (1994.)

    * Nacionalizam moramo potpuno odbaciti, a istinsko se domoljublje vezuje s humanizmom i internacionalizmom. U hrvatskoj su tradiciji te vrijednosti bile vrlo izražene, još od vremena humanizma i prosvjetiteljstva, preko braće Radića, sve do antifašizma. (1996.)

    * Dužnost države je da širi humanizam i demokraciju, a ne da potiče najniže nagone i porive. (1996.)

    * Moralno iskvareni sistem koji se zasniva na tajkunskom gospodarstvu, trgovini, kriminalu i švercu, ne može trpjeti nikakvu kritiku ni slobodno mišljenje. On samim time dolazi u konflikt s inteligencijom i nosi obilježje antiintelektualizma. (1998.)

    * Tuđmanov pokret krenuo je s idejama nastalima u ustaškoj emigraciji, o pomirbi ustaša i boljševika. Takva ideja apsolutno je neprihvatljiva za demokraciju i nije mi jasno kako Crkva odmah nije uvidjela da su te ideje nespojive s kršćanstvom i da se kršćanstvo ne može pomiriti ni s boljševizmom ni s fašizmom. Crkva bi danas trebala progovoriti ne samo o grijehu na socijalnom planu, nego i o grijehu ideologije i politike koju je dosad prihvaćala. (1998.)

    * HDZ-ov nacionalizam išao je za tim da ideju nacije upotrijebi za stvaranje totalitarnog režima zasnovanog na obožavanju države. To je apsurdno, jer država treba biti servis naroda, a ne svrha kojoj se svi podvrgavaju. Ta ideja u osnovi je bila fašistička, jer fašizam je nastupao s imperativom da svi ljudi služe državi. (2000.)

    * Antun Radić je jako davno rekao da se ekstremni hrvatski nacionalisti bore za državu samo zato da bi mogli opljačkati narod. On je to govorio misleći na frankovce, a njegova strepnja ostvarila se s dolaskom Franje Tuđmana na vlast. Uvijek će u Hrvatskoj biti ljudi koji će se preko nacionalizma pokušavati uspeti na vlast s nakanom da opljačkaju narod. (2000.)

    * Kada je riječ o izlasku zemlje iz krize, sve zapravo ovisi o tome hoće li mladi dobiti priliku. Hrvatska nužno mora dati šansu mladim ljudima, jer su oni još neiskvareni i u toj dobi odolijevaju činjenici da je čovjek pokvarljiva životinja. (2002.)

    * Hrvatska lokomotiva bez mudrosti i elana, ložena najviše partijskim i osobnim interesima, odvući će zemlju u neokolonijalnu podčinjenost multinacionalnim kompanijama i velesilama. Umjesto da rasprodamo svoje obiteljsko srebro i postanemo prokuristi stranih firma, konobari, sobarice, kuhari, kurve i emigranti u svojoj domovini, spasiti se možemo jedino razvojem industrije, poljoprivrede i obrta s osloncem na znanost i cijelu kulturu. (2003.)

    * Ovo u čemu danas živimo je kapitalistički fundamentalizam koji nije ništa bolji od vjerskih fundamentalizama. (2006.)


    http://feral.mediaturtle.com/look/we...20&NrSection=1
    Last edited by The Severed Garden; 09-03-07 at 23:04.

  11. #1711
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    1,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by rain_wind_storm
    BROJ kupljenih diploma na Pravnom fakultetu u Kragujevcu koji je "otputovao" u Crnu Goru premašio cifru od sto. U ovom trenutku radi se na identifikaciji Crnogoraca kojima učenje nije bilo jača strana, ali su želeli diplomu i imali dovoljno novca da plate lažno zvanje. Među njima su, kako saznajemo, čak i doktori nauka i sudije!
    Trenutno se istražuje slučaj sudije iz Kotora, koja je do pre dvadesetak dana držala predavanja i ispite na kragujevačkom univerzitetu. Naravno, prethodno je na istom fakultetu diplomirala, magistrirala i doktorirala. Mentori su joj bili sada uhapšena profesorka Dragana Petrović i profesor Boro Čejović.
    Cini mi se da je ova gospodja to demantovala... I ne samo da se ispostavilo da nije kupila diplomu, vec i da je doktorirala u BG. Ovo je malo "prenapumpano" u SR se naveliko koristi za politicke diskreditacije, vidim ni CG ne promice.

    Zasto zaboga, pored toliko fakulteta, pored toliko slucajeva za koje (vjerujem) svi znamo???
    Last edited by OutLook; 13-03-07 at 01:50.

  12. #1712
    Join Date
    Jul 2004
    Posts
    471
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Autluče, krivog si citirao - to je text koji je postovao rain_wind_storm

  13. #1713
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pcnen

    Posljednji update: 12. Mar 2007, 22:18


    Milion i po evra za generala Kadijevića


    Kadijević se nikada nije oglasio povodom napisa o saradnji sa Pentagonom. Otkako se iselio za Floridu, gotovo da nije dolazio u Srbiju. Nikada nije imao potrebu da objasni zašto je napustio zemlju.


    Piše: T. N. Đaković/Blic

    Veljko Kadijević, general u penziji, bivši jugoslovenski ministar odbrane i nekadašnji kadet čuvene američke vojne akademije "Vest Point", angažovan je kao ad hok savetnik vojne koalicije u Iraku koju predvode SAD. Kadijević u Pentagonu nema stalnu funkciju, tvrdi naš izvor blizak Vojnobezbednosnoj agenciji. Informacije koje pruža nisu od krucijalnog značaja. Ali svejedno, takva vrsta usluga može da donese zaradu i do milion i po evra.

    Kadijević, koji od 2003. godine živi na Floridi, trebalo je da pomogne koalicionim snagama da pronađu tajne vojne bunkere bivšeg šefa iračke države Sadama Huseina u pripremi prodora u Irak, pisala je svojevremeno nemačka agencija DPA. Tvrdila je da je Kadijević za uzvrat dobio imunitet koji bi ga štitio od eventualnog procesa pred Haškim tribunalom.

    - Hag - tvrdi naš izvor - nije bio zainteresovan za Kadijevića. Ta vrsta zaštite nije mu bila potrebna, kao ni azil ma koje zemlje.

    Kadijević se nikada nije oglasio povodom napisa o saradnji sa Pentagonom. Otkako se iselio za Floridu, gotovo da nije dolazio u Srbiju. Nikada nije imao potrebu da objasni zašto je napustio zemlju.

    - Od devedesetih ga nisam video, niti čuo. Niko u krugovima u kojima se krećem ne zna gde je i zašto je otišao - kaže Branko Krga, bivši načelnik Generalštaba.

    Za generala Kadijevića se nikada nije govorilo da je "američki čovek" u našim vojnim strukturama.

    - Potpuno je pogrešno dovoditi u taj kontekst ljude koji su završili strane škole. Ljudi koji idu tamo su obrazovani i osposobljeni da se odupru takvoj vrsti iskušenja. O Kadijeviću nikada se nije u vojnim krugovima govorilo u tom smislu - kaže Krga za Kadijevića, koji je bio jedan od šestorice izabranika Titove vojske koji su šezdesetih godina poslati u "Vest Point".

    - Ti ljudi su upućeni tamo da bi po povratku doprineli našoj vojsci da razume američku vojnu strategiju. Išli su samo najbolji kadrovi - kaže Krga.

    Kadijević se međutim, nije pokazao kao veliki vojni strateg, kada se našao na ključnoj poziciji saveznog vojnog ministra u vreme početka rata u SFRJ. Naprotiv. Mnogima je ostalo nejasno kako pred Međunarodnim sudom u Hagu nije pozvan na odgovornost za akcije JNA u Vukovaru ili Dubrovniku. Ovom šefu Oružanih snaga SFRJ je Veselin Šljivančanin svojevremeno bio telohranitelj, a te ratne jeseni 1991. godine neposredno podređeni na vukovarskom ratištu. Uostalom, sam je, odmah nakon završetka tromesečne opsade Vukovara, Šljivančanina unapredio u čin potpukovnika. Mesec dana kasnije, Kadijević se povukao s funkcije. Rekao je da je reč o bolesti. Mediji su pisali o njegovom sastanku sa jednom američkom delegacijom. Krajem decembra 1991. godine u zgradi Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu privatno su ga posetili kongresmen Džimi Mudi i vojni ataše Ričard Herig. Mudi je bio uticajan član američkog Kongresa, govorio je srpski i osamdesetih je radio u Ambasadi SAD u Beogradu. Pukovnik Herig je naslednik vojnog atašea u Beogradu Brenta Skoukrofta, koji je 1991. bio savetnik za nacionalnu bezbednost predsednika SAD u prvom Zalivskom ratu. Skoukroft je bio savetnik Buša starijeg, a sadašnji je savetnik za nacionalnu bezbednost Buša mlađeg.

    Penzionisani general Ninoslav Krstić, predsednik Foruma za bezbednost, kaže da je moguće da je Kadijević ostvario "takav kontakt da je na neki način vrbovan i da je taj kontakt iskorišćen u nekom momentu pre, pa i početkom rata u Iraku".

  14. #1714
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "dan"

    MARIJA MILOŠEVIĆ UZ GODIŠNjICU SMRTI SVOG OCA SLOBODANA


    Sahraniću tatu u Lijevu Rijeku



    Marija Milošević, kćerka prije godinu dana preminulog Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Jugoslavije i Srbije i najpoznatijeg haškog optuženika, juče je u u izjavi za "Dan" kazala da se ne slaže sa odlukom svoje porodice da njen otac bude sahranjen u dvorištu privatne kuće. Ona je istakla da smatra da njen otac treba da počiva u rodnom kraju. Marija je demantovala tvrdnje pojedinih beogradskih glasila da je ljetos, navodno, posjetila očev grob u Požarevcu.
    - Nijesam bila ljetos u Požarevcu baš kao što nijesam bila ni proteklih pet godina u tom gradu mojeg djetinjstva i kao što, uvjerena sam, neću više nikada otići tamo. Nijesam, dakle, posjetila tatin grob, jer se ja i dalje, baš kao i prošle godine u ovo vrijeme, ne slažem sa odlukom moje porodice da on počiva u dvorištu privatne kuće. Ja i dalje smatram i nadam se da će mi se ta želja ostvariti, da on treba da počiva u rodnom kraju, tamo gdje počiva njegov otac i svi preci, jer je to i prirodno i ljudski, jer sam uvjerena da bi to i on želio – kaže Marija Milošević koja već nekoliko godina stalno živi na Cetinju, a u Lijevoj Rijeci je kupila parče zemlje na imanju koje je nekada pripadalo Slobodanovom ocu i njegovim precima.
    Ona je, dakle, i dalje nepokolebljiva da Požarevac ne može biti vječno boravište njenog oca, koji je, kao što je poznato, prije godinu dana naprasno umro u ćeliji haškog suda.
    - Uporno se ponavlja neistina da je ta kuća u čijem je dvorištu sahranjen moj otac njegova porodična kuća. Ponavljam: to je kuća dede i babe moje majke, Dragomira i Jelisavete–Sase Miletić, i ne znam otkud priča da je to njegova porodična kuća. Poznato je da su kosti mnogih velikih ljudi širom svijeta prenošene i seljene iz jedne u drugu grobnicu. Sve ću učiniti i nadam se da ću to i dočekati da se i kosti moga oca prenesu i sahrane tamo gdje im je mjesto, gdje je njegovo prirodno vječno počivalo.
    Marija Milošević je ogorčena i što je sada omogućeno svakome da može pristupiti grobu njenog oca:
    - Ja da se pitam zatvorila bih onu kapiju i onemogućila da se grobu moga oca primiču licemjeri i oni koji su ga izdali i ostavili, koji su ga onako bezdušno i neljudski prevarili i prodali.

    B.SIMONOVIĆ

  15. #1715
    Join Date
    Aug 2006
    Posts
    1,696
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    MARIJA MILOŠEVIĆ UZ GODIŠNjICU SMRTI SVOG OCA SLOBODANA


    Sahraniću tatu u Lijevu Rijeku



    Marija Milošević, kćerka prije godinu dana preminulog Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Jugoslavije i Srbije i najpoznatijeg haškog optuženika, juče je u u izjavi za "Dan" kazala da se ne slaže sa odlukom svoje porodice da njen otac bude sahranjen u dvorištu privatne kuće. Ona je istakla da smatra da njen otac treba da počiva u rodnom kraju. Marija je demantovala tvrdnje pojedinih beogradskih glasila da je ljetos, navodno, posjetila očev grob u Požarevcu.
    - Nijesam bila ljetos u Požarevcu baš kao što nijesam bila ni proteklih pet godina u tom gradu mojeg djetinjstva i kao što, uvjerena sam, neću više nikada otići tamo. Nijesam, dakle, posjetila tatin grob, jer se ja i dalje, baš kao i prošle godine u ovo vrijeme, ne slažem sa odlukom moje porodice da on počiva u dvorištu privatne kuće. Ja i dalje smatram i nadam se da će mi se ta želja ostvariti, da on treba da počiva u rodnom kraju, tamo gdje počiva njegov otac i svi preci, jer je to i prirodno i ljudski, jer sam uvjerena da bi to i on želio – kaže Marija Milošević koja već nekoliko godina stalno živi na Cetinju, a u Lijevoj Rijeci je kupila parče zemlje na imanju koje je nekada pripadalo Slobodanovom ocu i njegovim precima.
    Ona je, dakle, i dalje nepokolebljiva da Požarevac ne može biti vječno boravište njenog oca, koji je, kao što je poznato, prije godinu dana naprasno umro u ćeliji haškog suda.
    - Uporno se ponavlja neistina da je ta kuća u čijem je dvorištu sahranjen moj otac njegova porodična kuća. Ponavljam: to je kuća dede i babe moje majke, Dragomira i Jelisavete–Sase Miletić, i ne znam otkud priča da je to njegova porodična kuća. Poznato je da su kosti mnogih velikih ljudi širom svijeta prenošene i seljene iz jedne u drugu grobnicu. Sve ću učiniti i nadam se da ću to i dočekati da se i kosti moga oca prenesu i sahrane tamo gdje im je mjesto, gdje je njegovo prirodno vječno počivalo.
    Marija Milošević je ogorčena i što je sada omogućeno svakome da može pristupiti grobu njenog oca:
    - Ja da se pitam zatvorila bih onu kapiju i onemogućila da se grobu moga oca primiču licemjeri i oni koji su ga izdali i ostavili, koji su ga onako bezdušno i neljudski prevarili i prodali.

    B.SIMONOVIĆ
    Ja mislim da treba ispuniti želju i Miloševića preneti u C.Goru.Najbolje bi bilo da se Milošević i nije nikada micao iz svoga zavičaja.Ja bih vam o istom trošku poslao i Tita.

  16. #1716
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    1,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by The Severed Garden View Post
    Autluče, krivog si citirao - to je text koji je postovao rain_wind_storm
    Izvinjavam se... Ispravljeno

  17. #1717
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Kadijevic na Floridi,
    Miloshevic u Pozarevcu, a narod RASELJEN PO CIJELOME BIJELOME SVIJETU,

    SVO BOGASTVO I STARA DEVIZNA I PENZIONI I STANDBENI FONDOVI NA DJEVICHRSKA OSTRVA,
    DRZAVNA I DRUSHTVENA I OPSHTINSKA IMOVINA,
    DRMATORIMA ZIVOTA I SMRTI,
    KOJIMA JE SINJE MORE I PALAC DO KOLJENA:

    E DJE STE VI BILI???
    SHTO STE VI RADILI????
    SHTO STE VI ZBORILI???
    A SHTO SAM JA VAMA ZALUDU ZBORIO, OGANJ GA IZGORIO,
    NISHTA NIJESTE RAZUMJELI, POJEO VUK PAGARCA,
    PONOVO NASAMARILI PUK, DOK PUKU PUKNU OCHI,
    SA KOJIMA NE VIDE, NI BIJELU KOBILU,
    NITI CRNE MUVE OKO KOBILINOG REPA, NITI PODREPNICU.

    AJDE ZDRAVO ZIVOT TROSHILI,
    OVAJ NAM ZAHEBASHE OVI IZ KUMROVECA U DZEMPERE,
    MLJADI LJIJEPI, U NOS IH USTRIJELILO MAJCI, DJE SE ONI DOVATISHE VLASTI.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  18. #1718
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "DAN", dnevna novina iz Crne Gore zaboravila da je Puškin pjevao o Crnogorcima?!!

    Kad viđeh naslov pomislih kako će DAN napisati kako je Puškin pjevao o Crnogorcima, o precima istih ovih ljudi koji rade u DAN-u.
    Međutim oni smatraju izgleda da su njihovi preci uskočili iz Golubinaca i Žitorađe u Crnu Goru - kao Srbi, te ovi iz DANa ne osjećaju nikakvu potrebu da spomenu da je Puškin pjevao o njihovim precima!
    Mozda oni ne znaju da je Puskin pjevao o Crnogorcima, slavio ih?


    DAN
    ------------------------------


    Nepoznato o velikom ruskom pjesniku


    Puškin kao prorok


    I dan-danas se smatra da je kod Aleksandra S. Puškina preovlađivala afrička krv. Pored toga, ispostavilo se da pored nje ravnopravno koegzistoiraju i njemačka, švedska, italijanska... I naravno, prije svih – slovenska. Ne treba zaobići činjenicu da se rod Puškina dva puta ukrštao sa Hanibalima. Sin prvog Hanibala (sluge cara Petra Velikog) bio je oženjen Marijom Puškin, a njegova unuka Nadežda udala se za Sergeja Puškina, oca velikog pjesnika.

    Prema najnovijim istraživanjima, Aleksandar Puškin je i predstavnik najstarijih plemićkih redova u Rusiji. Stefan IV, veliki knez Moldavije i Ivan III, veliki knez ruski, bili su prijatelji. Kćerka Stefanova, Jelena i Ivanov sin, Ivan, bili su supružnici. Njihov sin Dimitrije, ljubimac Ivana III, iz djedovu pomoć proglašen je za cara i kasnije krunisan. Oni su Puškinovi preci u osmom koljenu. A Jurij Dolgoruki, osnivač Moskve? Predak je Puškina u 22. koljenu. I njihovi spomenici u Moskvi su blizu jedan drugom, tako je sudbina odredila.
    Dimitrije Požarski, sin Efrosinije Beklemiševe, spasio je Rusiju tokom smutnog vremena 1612. A tačno nakon 200 godina Mihajlo Kutuzov, sin Ane Beklemiševe, spasio je Rusiju od Napoleona. Obje žene su rod Puškinu. Aleksandar Nevski je direktan predak Puškina, a veliki pjesnik je direktni potomak sedam ruskih svetaca. Olga Prekrasa je porijeklom iz carskog vizantijskog roda. Njen unuk, Vladimir Krasno Sunce, pokrstio je Rusiju, kao što smo pisali u prethodnom tekstu, na isti dan Puškinovog rođenja, 6. juna 1799. Žena kneza Vselovoda Veliko Gnijezdo – Marija, treći je svetac iz njegovog roda. Četvrti je sin Vselovodov, Mihail Černigorski, koji se nije pokorio hanu Batuu i bio svirepo pogubljen. Peti je Aleksandar Nevski. Šesti svetac je Mihail Jaroslavič Tverski, veliki vladimirski knez, izdajnički ubijen u Zlatnoj Hordi. Sedmi svetac je žena Mihailova – Ana Rostovska...
    Postoje i mnoge druge rodbinske veze sa najpoznatijim plemićkim porodicama. Između ostalog i sa Ljermontovim, a Lav Tolstoj je njegov rođak u petom koljenu. Žena Puškinova, Natalija Gončarova takođe je potomak Aleksandra Nevskog i rođaka svom mužu.
    Romanovi su se, takođe, orodili s Puškinovima preko unuka. Nikolaj I, veliki knez Mihail uzeo je Sofiju, kćerku Natalijinu. Imali su kćerku Nadeždu koja se udala za engleskog markiza. A markizova sestra je oženila sina Filipa Elizabetom, kraljicom Engleske. Postojala je još jedna veza sa porodicom Romanovih. Sin Natalije Gončarove bio je oženjen ćerkom aleksandra II. Zato nije čudna činjenica kad većina Rusa kaže: "Puškin: to smo mi, cijela Rusija, i čak cijela zemlja"...

    Onda nije čudno što se iz ovakvog genetsko-duhovnog nasleđa, rodio genije A. S. Puškin: pjesnik, čelnik kulturne revolucije, naučnik, prorok? Čije ulogu bitno određuje i sam Kosmos! A tumači Puškinovih "filozofskih tablica" su iznašli da bi Puškin bio, posljednji 32 prorok Savremenog čovječanstva. Inače, veliki proroci (i prema Puškinovim proračunima), pojavljuju se svakih 628 godina – što se poklapa i sa cikličnim smenjivanjem "vodeće uloge naroda svijeta"...
    Zbog skučenosti prostora opisaćemo još samo neka Puškinova proročanstva iz "Zlatnog lanca". Inače, prema Puškinovim naučno proročkim modelima (filozofskim tablicama), čitava istorija čovječanstva predstavlja smjenjivanje vodeće uloge: ljudskih vrsta, rasa, teritorija, naroda, civilizacija, revolucija... Sve je u svijetu uzajamno povezano i onaj ko provocira ratove ili kataklizme rizikuje da mu se uzvrati istom snagom...
    Prema Tablici ritmova života čovječanstva, osnovni i najminimalniji ritam života iznosi sedam (7) dana. Ostali ritmovi dobijaju se prostim udvajanjem: 14, 28, 56, 112, 224, 448 dana... Svaki od tih ritmova, perioda, bitno određuje po jednog subjekta- elementa života čovječanstva (Puškin ih naziva "individuumi"). Tako se 20. ritam odnosi na samo čovječanstvo, 19. i 18. na njegove rase, 17. na tzv. vremenske ere, 16. na teritorije, 15. na narode, 14. na civilizaciju, 13. na revolucije.
    Treba napomenuti da je Puškin otvoreno naznačio postojanje svojih "Filozofskih tablica" u sedmoj glavi romana u stihu "Evgenije Onjegin":
    ..."Sa vremenom (na tablicama - Filozofskih računa piše - kroz petsto ljeta) – stari, uski - Izmijeniće se puti ruski- I Rusija će, samo reći, - Sjedinjujuće trase sjeći..."
    I da li je samog sebe prozvao u pjesmi "Prorok":
    "... Proroče, ustaj, motri, unemili, - Ispunjen mojom voljom budi, - I hopdaćeš po moru, zemlji, - Riječima žeži srca ljudi..."
    Ovo je samo šturo objašnjenje, možda ćemo se detaljnije upoznati sa Puškinom kao prorokom kada budemo imali više prostora. I još nešto. Mnogi proroci su govorili o "smaku svijeta" na smjeni drugog i trećeg milenijuma. Puškin, međutim proriče "Zlatno doba" i kardinalnu smjenu "Svjetske ideje"…


    V. Lazarević

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...2&clanak=91392
    Last edited by Ćipur; 13-03-07 at 01:58.

  19. #1719
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "dan"

    Horor jugoslovenskog vojnika u zatvorima CIA


    Šefko Tairović (30) o torturi koju je preživio u Albaniji i Njemačkoj, nakon što je kao pripadnik VJ kidnapovan od strane terorista na Kosmetu



    Pretpostavke da su u inostranim logorima i zatvorima završili neki od pripadnika Vojske Jugoslavije koji su zarobljeni u prvoj polovini 1999. godine tokom agresije NATO na SRJ i kasnije, nakon nasilnog ulaska snaga KFOR-a na područje Kosmeta, kako se ispostavlja, i te kako su istinite.
    O tome svjedoči i slučaj vojnika Šefka Tairovića, koji je sa teritorije Kosova i Metohije nakon zarobljavanja odveden u nepoznato i preživio pravu golgotu. Ovaj tridesetogodišnjak danas živi i radi u inostranstvu, u jednoj zemlji srednje Evrope, gdje je skoro dvije godine s porodicom.
    Šefko se, kaže, sjeća svega što ga je zadesilo prije sedam i po godina, ali, trudi se da zaboravi. Ipak, kako priznaje, to nije ni malo jednostavno. Pred očima su mu neprekidno slike užasa i torture kojoj je bio izložen.
    - Moj drug iz Vranja i ja bili smo aprila 1999. godine nedaleko od zloglasnog uporišta albanskih terorista – sela Junik u Metohiji, iznad Dečana, na putu Peć–Đakovica. U zasjedi nas je sačekala grupa terorista. Poslije kraće pucnjave, opkolili su nas i zarobili. Vezali su nam ruke i najprije smo pješice išli nekoliko kilometara, a onda nas strpali u prikolicu nekog manjeg kamiona. Ležali smo potrbuške na podu prikolice i tu su nam vezali marame preko očiju i noge. Dok smo putovali nekoliko puta me je neko jako šutnuo u leđa. Putovanje je trajalo oko sat vremena, onda su nas izveli iz kamiona i ponovo smo išli pješice, sjećam se uzbrdo. Zatim su nas ugurali u jednu prostoriju i udarcima po glavi i tijelu primorali nas da legnemo.
    Bio je to zatvor koji su koristili šiptarski teroristi - pretpostavlja Šefko Tairović:
    - Oni koji su nas čuvali govorili su albanski, nisam razumio, a nisam mogao ni riječi da razmijenim s drugom koji je isto kada i ja zarobljen, jedino smo se dodirivali vezanim nogama. Na svaki pokušaj da nešto kažem, ili pitam, obojicu su nas tukli. Jedino po jaucima i dodirima nogu smo znali da smo zajedno.
    Samo dva dana kasnije dvojica jugoslovenskih vojnika opet su povedena pješice u nepoznato, i dalje vezanih očiju i ruku:
    - Jedva smo hodali, jer smo prije toga bili stalno vezani, a usput su nas udarali otpozadi i gurali. Mislio sam da me vode na strijeljanje. Već sam izgubio svaku nadu da ću opet vidjeti sinove i suprugu, majku i oca, sestru i braću, prijatelje... Posle desetak minuta hoda zaustavili su nas i čuo sam veliko brujanje iznad glave i shvatio da je iznad nas helikopter. Tako je i bilo. Čim smo ušli u helikopter opet su nam vezali noge. Putovali smo dosta dugo, nisam mogao da procijenim koliko. Narednih sedam dana i dalje vezanih očiju, nogu i ruku proveo sam sam u memli nekog podruma. Razdvojili su nas. Svakoga dana dolazili su i satima me ispitivali. Podignu me iz ležećeg stava na stolicu i ispituju. Kao tumač, prevodilac je bio jedan Makedonac, odlično je govorio srpski. A pitanja su bila na više stranih jezika od nekolicine ljudi, nisam vidio zatvorenih očiju ko su i šta su. Uglavnom sam ćutao i to ih je izazivalo, tukli su me stalno. Tražio sam da me odvežu, da donesu vode i nešto da pojedem. Na moje zahtjeve, koje je prevodilac prenosio, šamaran sam, padao sam sa stolice. Za sedam dana samo dvaput su mi dali malo vode i nešto hleba i neke bljutave hrane. Onda je jednog jutra izostalo ispitivanje. Tog istog prijepodneva prevezen sam automobilom do nekog aerodroma. Na trenutak mi se povez na očima malo olabavio i pomjerio i vidio sam da me voze pravo do stepeništa aviona. U avionu je do mene sa lijeve strane sjedio jedan vojnik, ili oficir, ne znam. Koliko mi je smaknuti povez dozvoljavao vidio sam jedino da je u uniformi. S druge strane sjedio je prevodilac. Po glasu sam ga prepoznao. Stalno su nešto pričali, mislim da engleskom jeziku, i pominjali Albaniju, Tiranu, Skadar...
    Narednih petnaestak dana Šefko Tairović bio je u Njemačkoj. Nagađa da je to bila NATO baza:
    - I dalje mi povez sa očiju nije skidan ni danju ni noću. I opet mi nisu davali ništa da jedem... Jedina razlika je bila što sam spavao na nekom metalnom i tvrdom krevetu, ali su danju ispitivanja i saslušanja trajala satima i bez prekida. Tražili su od mene da pričam gdje je naša vojska, šta imamo od naoružanja, gdje su tenkovi i topovi, koliko je vojnika u jedinicama. I stalno su pominjali mučenje, navodno da smo mi jugoslovenski vojnici nekoga mučili. U jednom trenutku, a izgleda da smo tada ostali sami, prevodilac me je iznenadio i tiho rekao: „Izdrži, pustiće teĆ. Pitao sam ga na srpskom gdje se nalazimo i on mi je odgovorio kratko: „Ne smijem da pričam s tobom, molim te ćuti''... Napravio je malu pauzu i nastavio? „Frankfurt...Ć Tog časa neko je ušao i nismo mogli da nastavimo razgovor. Ispitivanja i ubjeđivanja da nešto priznam trajala su još nekoliko dana, a onda su prestala. U posljednjih tri ili četiri dana, ne sjećam se više, po jednom dnevno donosili su mi posudu sa hranom i vodu. Samo dok bih jeo odvezali bi mi ruke i opet poslije vezivali. Uvijek je, osjećao sam to, neko stajao pored mene dok ne završim sa jelom, pa zatim odnosio pribor.
    Nakon toga, povratak:
    – Ponovo sam bio u helikopteru. Punih 20 dana vezanih očiju, izmrcvaren, žedan i gladan, maltretiran, putujem negdje, ali ne znam gdje. Nadam se da će se ostvariti riječi prevodioca Makedonca, da će me pustiti. On je pored mene, čujem ga da priča sa ostalima, ali ne smijem ništa da pitam. Slijećemo jednom, pa uzlijećemo opet... Samo pola sata kasnije opet se helikopter diže u nebo... Slijetali smo nekoliko puta. Ruke su mi sada vezane naprijed. Rekao bih, dobar znak, ali i dalje strijepim za život. Ne znam kud me vode. Na kraju iz helikoptera prelazimo u vojni džip, tada mi skidaju i povez oko očiju. Ne mogu da gledam, zaslijepilo me... Dugo vremena mi treba da adaptiram vid. Satima me voze i na kraju vidim najprije tablu na kojoj piše „MađarskaĆ, a samo koji minut kasnije i „SR Jugoslavija''. Na granicama nas niko ne zaustavlja, prolazimo i najzad stajemo. Izvode me iz kampanjole i tek tada mi Makedonac kaže da sam slobodan. Preuzela me je patrola naše vojske i prevezla do Niša. Čujem da se sada pominje da sam bio u zatvoru CIA... Ne znam, vjerujte. Vrlo moguće da je to baš njihov zatvor bio. Siguran sam da nije jedini, i da ima bezbroj naših zarobljenika u sličnim zatvorima, a ti ljudi se vode kao nestali ili ubijeni.
    U Nišu su po povratku tek počele noćne more i nevolje Šefka Tairovića...
    – Trebalo je da završim vojni rok 15. marta 1999. godine, ali je stigla naredba da ostajemo i dalje u uniformi zbog ratne opasnosti. Onda je počelo bombardovanje. Preživio sam strahote, koje ni najvećem neprijatelju, ni crnom đavolu nikada ne bih poželio. Iskren da budem ne samo da se sjećam svega što mi se loše dogodilo već još povremeno osjećam posljedice maltretiranja i mučenja – kaže Šefko na kraju razgovora.

    M. JOVANOVIĆ

  20. #1720
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    QUOTE(Tvrdica @ 12 Mar 2007, 14:3
    Izvodi iz predavanja studentima banjolučkog univerziteta na temu NACIONALIZAM I PATRIOTIZAM. Ovo je bilo poslednje predavanje
    dr Zorana Djindjića.
    Predavanje je održano 21 februara 2003 u vjećnici Banskih dvora u Banjaluci za vrijeme posjete RS tragično preminulog premijera Srbije.
    Ovo nije neko predavanje u nekom naučnom smislu, nije ni neki govor u tradicionalnom smislu nego je naprosto pokušaj da se jedna tema osvetli sa jedne možda neobične strane, da se ona dopuni nekim argumentima koji jesu činjenično obrazloženi, gde se može naći jedno takvo mesto kao što su ovi Banski Dvori u Banja Luci da se pokrene jedan mali proces razmišljanja koji možda za nekog od vas donese i neki pomak u razumevanju nečega što je u vašim životima bitno. Mi u svetu nemamo prijatelje. To je loša vest. Mnogo manje loša vest je da niko u svetu nema dobrih prijatelja i u svetu niko nikog ne voli. Samo postoje protokoli.


    Suština je svih organizovanih sistema, bilo da su pojedinačna živa bića bilo da su zajednice, bilo da su države ili društva, da se nalaze u nekom okruženju. To znači da izvan njega postoji nešto, i to što je izvan njega je njegovo okruženje koje na bitan način utiče na sudbinu, na opstanak, na uspešnost ili neuspešnost tog organizma, tog bića ili već o čemu se radi. Veoma je važno za taj organizam ili organizaciju da razume svoje okruženje, ako je moguće da ustanovi neke pravilnosti u ponašanju tog svog ukruženja i da se prilagodi tome. Naravno postoje retki izuzeci kada je organizam u stanju da toliko utiče na svoje okruženje da mu uopšte nije važno šta se u tom okruženju dešava jer ga on definiše. Npr. Amerika danas: jedan organizam koji smatra da uopšte nije bitno šta se događa u svetu koji je prirodno okruženje te zemlje, nego smatra da je ta zamlja toliko moćna da može oblikovati i dizajnirati svoje vlastito okruženje.

    U istoriji su se nekoliko puta pojavili takvi primjeri koji su vodili sudaru sa realnošću ali se ispostavilo da nijedan organizam, bilo da je država ili ideologija nije dovoljno moćan da kontrolište svoje okruženje i svako koji je to pokušao na kraju je propao, od Rimskog carstva preko raznih velikih imperija. Još je Čarls Darvin kao jedno veliko saznanje formulisao sledeće: "U surovoj borbi za opstanak uspevaju, ne ni najveći, ne ni najjači, ne ni najpametniji, nego oni koi se najbrže prilagođavaju promenama u svom okruženju". To je formula uspeha. Onaj ko misli da je njegovo okruženje zapravo samo pozornica na kojoj on definiše svoja pravila, izvesno vreme možda može da živi u toj iluziji. Posle izvesnog vremena se sudara sa posledicama te svoje arogancije i na kraju strada. Znači, suština je da svako društvo ili svaka zajednica realistično shvati svoje mesto u jednom mnogo većem sistemu koncentričnih krugova: to je najpre njegov region, zatim potom šira zajednica, kontinent, pa potom celo čovečanstvo. Treba pokušati da otkrije ako je moguće koje su ravnomernosti i zakonomernosti u ponašanju tog okruženja i da pokuša to da iskoristi za svoj interes, da vidi da li se nešto dešava gde on može pronaći svoje mesto- ne da se suprotstavlja tome slepo i da na kraju strada kao Don Kihot koji se bori sa vetrenjačama, ali ne ni da se potpuno podredi tome i da naprosto parazitira na logici tog okruženja, nego da živi svoj individualni život tako da izbegne opasnosti koje ne može da savlada i naravno, da negde dobije i neki udarac jer se ne može sve predvideti, a u krajnjem slučaju uvek se nešto neočekivano desi.

    To je neka opšta teorija društva i koliko god izgledala trivijalno, vrlo je poučna jer smo je mi kao narod često zanemarivali i tražili možda ponekad opravdanje u tome da mi nismo u ovome svetu, jer smo nebeski narod i za nas pravila ovoga sveta ne važe. I tako smo na kraju plaćali ovozemaljsku cenu za teoriju kojom smo željeli da pokažemo da mi nismo ovozemaljski. Ali, na kraju je ipak, merodavna ona rampa gde vam naplate cenu. Ako se ona nalazi na zemlji, onda se vi zemaljski putnik. Ako vi letite kao anđeo po nebu, onda nemate putarine koju treba da platite i onda u principu i nema troškova. Čim postoje troškovi to znači vi ste uključeni u jedan materijalni sistem i vi morate da predviđate da li su ti troškovi previsoki za vas da ih preplatite. Naravno, okruženje u kom mi živimo bilo kao nacija, bilo kao zemlja, ima neke svoje pravilnosti, ono nastaje kroz vekove i sasvim sigurno nije neki haos sa kojim se mi svakoga dana susrećemo nego poseduje određene zakonomernosti koje, ako ih pratite, pažljivo studirate, mogu da vam pomognu da se orijentišete i da predvidite šta će se događati. Znači, 89-e godine nije bilo teško predvideti propast komunističke ideologije u svim njenim elementima, i ekonomskom, i političkom, i ideološkom, i nije bilo teško tada shvatiti šta će dominirati poslednjom decenijom 20. veka, 21. veka, kako će se težište svetskih događaja pomeriti sa sukoba velikih ideologija i blokova na globalnu konkurenciju, na ekonomiju i u krajnjem slučaju na informatičke tehnologije. To nije bilo teško predvideti, ali, mnogi ljudi koji su vodili narode nisu to predvideli i zbog toga su mnogi narodi stradali, jer su bili vođeni starim idejama i pretpostavkom da se svet još uvek kreće po starim zakonomernostima. To je kao da imate mapu grada gde su ucrtane sve ulice i skretanja itd., ali je to možda mapa nekog arheološkog grada koji je tu postojao pre hiljadu godina i kad se vozite tim gradom logično skrenete u pogrešne ulice i zalutate i na kraju ne dođete na taj svoj cilj. Tako želim da obrazložim stav da postoje određeni trendovi u nečemu što se zove svet, u nečemu što se zove čovečanstvo i da za svaki narod i za svaku naciju koja želi da uspe u tom okuženju je važno da razume te trendove. Ako nije dovoljno jak da se tome suprotstavi, da promeni i nametne svoje trendove, mora da razmišlja o tome kako da se prilagodi i kako da ih iskoristi za svoje interese- svoje male interese u velikom svetu. U poslednjih sto ili dvesta godina mogu se primetiti trendovi koji su u nauci analizirani i istraživani, koji su bitni i obuhvatni da se mogu čak nazvati megatrendovima, nečim što zaista utiče na sudbina celog čovečanstva i što menja i redizajnira oblik društva na zemaljskoj kugli. Znači ne nešto što je sitno, ne nešto što je prolazno nego nešto što zaista menja faze razvoja ljudskoga roda.
    Ljudsko društvo ili određeni deo ljudskog društvo se od nekog stanja kreće ka drugom stanju. To je proces koji nije završen, ali se može prepoznavati kod određenih manifestacija.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  21. #1721
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Prvi taj veliki prelazak, velika transformacija je od industrijskog ka informatičkog društva.U 19. veku se desio prelazak od agrarnog ka industrijskom, u 20. veku se desio prelazak od industrijskog ka informatičkom društvu. I to izaziva ogromne promene u mentalitetu, načinu ponašanja i razmišljanja ljudi, kojim instrumentima i oruđima se služe da zadovolje svoje potrebe i koje su kvalifikacije neophodne da bi bili uspešni. Ono što je nacije i pojedince učinilo uspešnim u industrijskom društvu nije dovoljno da bi bili uspešni i u informatičkom društvu.

    Drugi veliki megatrend je takođe u oblasti ekonomije- prelazak sa proizvodne ekonomije na ekonomiju usluga, koji izaziva velike promene u strukturi društava. Postoji možda desetak karakterističnih tendencija koje menjaju strukturu društva, strukturu institucija i strukturu svesti i naravno, iziskuju drugačiji način ponašanja da bi društvo bilo uspešno. Recimo od nacionalne ekonomije ka svetskoj, od zatvorenih malih tržišta ka konkurenciji u kojoj na skoro svakom mestu na zemaljskoj kugli danas ljudi mogu da proizvedu šta žele. Znači više nema privilegije ni za jedan deo, ni za jedan narod, ni za jednu ekonomiju. Svaka ekonomija danas na svetu može da proizvodi iste stvari. Sada se postavlja pitanje šta možemo mi da proizvedemo bolje, uspešnije, brže, kvalitetnije, jeftinije da bi bili konkurentni u odnosu na to što se proizvodi u Kini, u Rusiji, u Brazili u Evopskoj Uniji ili bilo gde drugo na zemaljkoj kugli. To je nešto sasvim novo i to stvara ogroman pritisak svetske konkurencije i iziskuje pripremu vlastitih kapaciteta i potencijala za oštru međunarodnu konkurenciju. Zamislite sada uporedo kao neki primer da vaši fudbalski klubovi igraju u nekoj igri u kojoj su Manchester United, Sao Paolo, Milan i svi ti svetski klubovi. Ako želite da dobijete neku utakmicu to bi iziskivalo ogromne pripreme, trening i sasvim drugi pristup igri. Znači, lako je biti prvi u seoskoj ligi, ali postavlja se pitanje da li će u 21. veku seoske lige da postoje ili će sve biti jedna liga u kojoj možete biti ili među najboljima ili da budete na začelju. Nema više ili ste najbolji, ili ste najgori, znači samo postoje uspešni i neuspešni.
    Više ne postoji istok-zapad, komunisti-kapitalisti, katolici-pravoslavni, ovi ili oni.
    Postoje uspešni ili neuspešni. I to je svetska liga 21. veka. Pre svega u ekonomiji, a onda naravno i u idejama, u inovacijama, u kvalitetu institucija i u svemu drugome što prati taj trend. Takođe postoji jedan trend od centralizacije ka decentralizaciji, od toga da su se odluke ranije donosile na hijerarhizovan način, u jednom centru, i da su ih onda drugi nivoi organizacije društva samo sprovodili, ka tome da se delegira, da se decentralizuje i da se odluke donose na onom nivou društva gde su ti organi koji na kraju sprovode te odluke, blizu građanima i gde građani mogu da ih kontrolišu, i da ponašanje tih organa tretiraju kao servis koji služi građanima, a ne kao sprovođenje neke volje vlasti.
    Ako pogledate ovo o čemu ja sada govorim videćete da se zapravo kod svih njih radi o nečem sličnom, o nečemu što je bilo statično, što je bilo materijalno, što je bilo sadržajno kreće sve više ka nečem što je fleksibilno, pokretno i što počiva na komunikaciji, na brzini, na snalaženju, nečemu što bismo mogli da nazovemo procedura umesto supstance.
    Naravno, u svemu tome se onda postavlja pitanje, šta je sa zemljama, sa narodima, nacijama, šta se sa njima događa. Očigledno da ono što smo preneli iz evropske i svetske prošlosti, a to su čvrsto definisani suvereniteti, države sa svojim vladama, sa svojim nadležnostima, da se to takođe postepeno utapa u ovaj jedan opšti trend.
    Više uticaja na ekonomiju jedne zemlje danas ima MMF i Svetska banka ili američke federalna rezerve koja utvrđuje kamate na kredite u dolarima, nego što ima ekonomska politika jedne zemlje, jer sve to što se događa na svetskom finansijskom tržištu više utiče dugoročno na ekonomsku politiku jedne zemlje od uticaja jedne vlade. Znači, tu više nema takvog ekonomskog suvereniteta jedne zemlje. Slično je sa politikom.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  22. #1722
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Udruživanje u Evropsku uniju praktično vodi odricanju velikog dela državnog suvereniteta pojedinih država koje su se tu udružile i taj proces integracije praktično obuhvata sve veći broj država sa krajnjim rezultatom da će negde za dvadeset, trideset ili pedeset godina postojati neka svetska organizacija kao svetska vlada, koja će se bazirati na dobrovoljnom odustajanju od državnih suvereniteta stotina država. Ali to bi bila velika iluzija, kada bi izveli zaključak da nacionalni interes i države nestaje. Ja mislim da bi to bilo pogrešno.
    Mislim da se one samo transformišu i da se prilagođavaju ovim trendovima koje sam opisao, ali da neće doći do onoga o čemu je Kant sanjao u svom eseju o večnom miru ili o čemu je Marks sanjao, proleteri svih zemalja, ujedinite se. Pa smo svi isti, pa nema granica, nema nacija, nema država nego je čovečanstvo jedna nacija. Ne, mislim da će bar onoliko koliko mi možemo da predviđamo istoriju u narednih sto godina nosioci i zapravo glavna pravna lica i entiteti koji tu budu nastupali ipak biti države i nacije koje su organizovane u te države. Ako je megatrend u poslednjih sto godina bio u rastakanju onoga što je bilo stabilno, čvrsto, statično postavlja se pitanje nekog kolektivnog identiteta. Šta se onda događa sanjim, sa nacionalnim identitetom, sa tim što se unutar jedne države definište kao interes koji mora na tom svetskom tržištu ili u toj globalnoj konkurenciji da bude branjen, štićen? Uvek govorimo o tome kada govorimo o jednom organizmu i njegovom okruženju, da taj organizam prilagođavajući se tom okruženju mora da uspe da bi ostvario svoje ciljeve.
    Mislim da uz ove trendove, koje je lakše analizirati, koji se odnose na ekonomiju i na institucije, možemo da postavimo jedan trend koji se odnosi na kolektivni identitet, a koji u istoj meri opisuje šta se to togađa sa tim kolektivnim identitetom u modernizaciji društava. Ja mislim da se to može opisati kao prelazak od nacionalizma ka patriotizmu, pri čemu je nacionalizam izraz kolektivnog identiteta u jednom relativno statičnom društvu. Mislim da je pogrešno smatrati da razvoj u tom domenu modernizacije od nacionalizma vodi ka internacionalizmu. Znači, nije pandan nacionalizmu internacionalizam. Ako je nacionalizam kolektivni identitet jednog statičnog u principu ruralno-industrijskog društva, onda ne znači da se kolektivni identitet jednog modernog društva izražava kroz internacionalizam. Internacionalizam je na potpuno drugom koloseku. On funkcionalno ne zadovoljava tu potrebu za identitetom koji je zadovoljavao nacionalizam u jednom drugom tipu društva. Mislim da je jedan pravi pandan nacionalizmu, patriotizam.
    Mislim da je, ako obratimo pažnju na strukturu koja je prisutna u svim ovim procesima, ako želimo da je prenesemo na proces formiranja kolektivne svesti, karakteristika nacionalizma njegova supstancijalnost, da se odnosi na neku etničku ili neku drugu pripadnost, da je statičan, da polarizuje, da nije komunikativan, da ne može da se uključi u konkurenciju, u razmenu što je uslov za uspeh u modernom društvu, nego je on zapravo karakterističan za statična društva i za zauzimanje pozicija i busija u statičnim društvima. I možete da vidite da taj vid kolektivne svesti zaista postoji samo u onim društvima koja su zaustavljena u svom razvoju na drugim linijama, znači i ekonomsko, i državno i istorijski, društvima koja postoje u regijama gde se taj proces nije normalno odvijao, nego je imao određene istorijske blokade i zastoje i kao posledica toga imamo društvenu strukturu koja onda kao svoj kolektivni identitet proizvodi jedno statičko osjećanje, kao što je osjećanje nacionalizma.
    Druga stvar koja je tu bitna je da su za nacionalizam merodavni motivi. Za patriotizam su merodavni rezultati i posledice. I to je osnovna razlika takođe između tradicionalnih i modernih društava. Znači, vi imate mogućnost i imate istorijske primere nacionalizama koji su želeći da je unaprede uništili svoju naciju. Ali to im nije mana. U toj slici sveta najvažnije je bilo da li su oni imali nameru da pomognu svoju naciju. Ako su oni imali nameru, i mogu da dokažu da su imali nameru, oni su našli svoje opravdanje, jer oni kažu, mi smo iskreno hteli, ali na kraju je to završilo na štetu za našu vlastitu naciju, ali nismo mi krivi nego su krive okolnosti.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  23. #1723
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Ako se setite početka ove priče, okolnosti su takođe deo planiranja.
    Ako biste vi planirali tako kao da ne postoji svet nego da samo postojite vi, onda ste vi Bog, a ako ste Bog, onda nema rasprave. Ali ako niste Bog, onda uvek postoji okruženje u kome vi morate da planirate svoju strategiju, i ako to okruženje na kraju odbije vašu strategiju i dovede do neuspeha, onda ste krivi vi, a nije kriv taj svet. Znači, uvek ako ne uspete da se snađete u jednom okruženju nije kriva priroda. a međunarodna politika vam je kao priroda. Oluje, tornada, poplave, sve se to dešava i tu nema baš mnogo moralnih razmišljanja. Tu postoje odnosi snaga, sila i vi to treba da razumete i kroz sve nekako da prođete, a da ne nastradate. Onaj ko moralizuje tu sitaciju i ko kaže, ja imam namere i sa tim namerama onda ulazi u nešto i na kraju dobije po glavi. je ili naivan ili nesposoban. To je, zapravo, karakteristika tih tradicionalnih društava gde se ono što je upravljanje društvom moralizuje ili ideologizuje. I da se kaže, mi želimo nešto, mi imamo dobre namere, mi imamo dobre motive, a da li ćemo uspeti, to ne zavisi od nas, to zavisi od nečega drugoga, pa ako ne uspemo, onda kažemo, verovatno postoji neka svetska zavera koja je naumila da sve naše namere osujeti. I onda smo mirni, jer smo našli obrazloženje zbog čega nikad ne uspevamo.
    Međutim, ako kolektivni identitet baziramo na nečem modernom obliku kao što je patriotizam, onda ćemo umesto etiku namera imati etiku odgovornosti i gde ćemo praktično umesto da obrazlažemo šta smo mi hteli, da obrazlažemo zašto su ti rezultati takvi kakvi jesu, i da umesto da držimo moralne govore da smo mi dobri i kakva sve prava imamo, vršićemo detaljne analize koliko šansi, sve to što mi želimo, ima da uspe. I onda ćemo polagati odgovornost za posledice, a nećemo tražiti opravdanje za motive. I to je ogromna razlika. I na toj razlici se lomi pitanje da li mi kao srpski narod možemo da uđemo u 21. vek, sa jednom modernom formom kolektivnog identiteta, ili ćemo pokušati da izgradimo neke mehanizme modernih društava u industriji, u privredi, u institucijama, a u svojoj svesti ćemo zadržati jedan arhaični vid kolektivnog identiteta koji će se bazirati na tom moralističkom pristupu, gde odgovornost nikada nije na onima koji sprovode neku aktivnost, nego je uvek na okruženju koje možda neće prihvatiti tu aktivnost nego će je odbiti.
    Znači, jako je važno da se nekom refleksijom naše istorije vidi, šta su to razlozi što smo mi često doživljavali neuspehe, a da pri tome niko nema osećaj da polaži neke račune i niko ne misli da je on grešio, i svi misle da su drugi krivi. I da li je to jedna pozicija koja u budućnosti bar obećava manje poraza nego u prošlosti. Ja mislim ne. Ja mislim da je to pozicija koja u budućnosti u priličnoj meri garantuje da doživljavamo ono što smo doživljavali u prošlosti. Znači ako prilazite jednom problemu na isti način, možete da očekujete da ćete dobiti isti rezultat kao što ste dobijali i ranije. Ako je taj rezultat bio loš, menjajte pristup. Ako nećete da menjate pristup, nemojte da se žalite što ćete opet imati ponovo iste rezultate. Znači ako želimo da budemo uspešniji u 21. veku nego što smo bili u 20. veku, mi moramo da redefinišemo svoj odnos prema sebi i prema svom okruženju, analizom trendova koji se događaju u svetu....
    Stepen demokratičnosti u smislu učešća i participacije građana u donošenju odluka nikada nije bio veći u istoriji čovečanstva nego što je danas. Znači, to su neke realne činjenice. Ponekad se to smetne s uma, jer imate neke primere zloupotreba, jer je ogromna moć skoncentrisana sada u nekim instrumentima zbog toga što su društva dobila ogromnu moć. Ali u relativnom smislu, danas se vlast mnogo manje zloupotrebljava nego ikada u istoriji. I imidž vlasti je danas gori nego ikada u istoriji zbog toga što postoi jedna demokratska svest koja ne toleriše ni namanje zloupotrebe, čak ni priču o zloupotrebama, što ne znači naravno da nema zemalja u kojima ne postoje velike zloupotreba i što ne znači da se ovo što govorim odnosi baš na sve zemlje. Ali mislim da ne treba biti pesimista jer je politika nešto plemenito.
    Najveća opasnost od jednog pesimističkog opisivanja politike je u tome da pošteni i časni ljudi ne žele da se bave politikom, jer je politika nešto loše i kroz medije je prikazana kao nešto loše u svakoj zemlji, ne samo u našoj. Onda se praktično događa jedna dobrovoljna negativna selekcija da oni koji imaju dobro mišljenje o sebi i o svom moralu, kažu neću da se bavim politikom jer se političari korumpirani, političari su lopovi, političari su prevaranti i onda na kraju zaista nema dovoljno dobrih ljudi koji bi preuzeli odgovornost za nešto što je najvažnije, a to je opšte dobro. Tako da se može desiti da kroz tu kampanju koja se spontano vodi, na kraju zaista politika postane ono što danas u medijima važi, a to je, delatnost koja prlja ljude. Mislim da je potrebno i u nacionalnom interesu da se rahabilituje pozitivan pojam politike i da se shvati da ne možete dopustiti lošim ljudima da vode državu u kojoj živite vi i u kojoj će da žive vaša deca. Morate da se potrudite da na važne položaje dođu dobri ljudi, jer ništa vama ne vredi što vi dnevno nešto radite i privređujete ako on to na kraju sve upropasti. I može vas milion takvih da budu dobri koliko god hoćete. Ako na kraju neko u vaše ime to upropasti, onda bolje da ni vi niste to privređivali- bolje da ste spavali ili da ste pecali. Znači, politika je instrument za obavljanje velikih poslova u jednom društvu bez koga ne može ništa da se uradi. Danas nema ni jednog društva bez politike i oni koji pričaju o tome da treba eksperti nešto da rade, oni hoće da vas prevare.
    Znači mora da se prizna činjenica da su u modernim društvima politička struktura, političke institucije jedini instrument koji može da služi za obavljanje velikih društvenih projekata. Društvo mora da kontorliše taj instrument i svaki pojedinac mora da bude zainteresovan za kvalitet tog instrumenta, jer od kvaliteta politike zavisi njegova bezbednost, njegov život i njegova budućnost. Najbolji način je uključiti se u to, jer je participacija takođe jedan veliki megatrend od reprezentativne demokratije ka participativnoj demokratiji. Znači od toga da glasate jednom u četiri godine za nekoga, do toga da svakoga dana ili u svojoj lokalnoj zajednici ili kroz različite građanske inicijative vi zapravo vršite pritisak i utičete na dnevno donošenje odluka koje su važne za vas. To je nešto što daje kvalitet jednom društvu. Ne znam koliko ste vi zainteresovani i motivisani za to, ali ako niste, onda nemojte posle da se ljutite što će u vaše ime biti donešene odluke koje će biti na vašu štetu.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  24. #1724
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Mi u svetu nemamo prijatelje. To je loša vest. Mnogo manje loša vest je da niko u svetu nema dobrih prijatelja i u svetu niko nikog ne voli. Samo postoje protokoli. Postoji diplomatija gde se sad to na lepši način prikazuje. Znači, svako brani svoj interes i svako voli nekog drugoga u sklopu svog interesa. Ako se negde pojavi neka gužva onda nastrada onaj slabiji. Znači na autoputu kada vozite, ako voziš fiću i tamo se oni šleperi ili cisterne pretiču nemoj da se trpaš jer ćeš na kraju ti da nastradaš. To da li je on prešao na levu stranu, na desnu stranu, to će kasnije sveti Petar da raspetljava, ali ćeš ti biti na nebu. Znači proceni svoju situaciju, svoje mogućnosti, proceni putanju tih šlepera ili, šta je već, Amerika, ili Rusija, ili Kina ili ko se već kreće na tim autoputevima i vidi kako da se udeneš u to i da na kraju stigneš na svoj cilj. U principu taj autoput je dovoljno širok. Ako si vešt vozač, autoput je dovoljno širok da svako može da stigne na svoj cilj. Neki meni kažu, mi smo pravoslavni narod i zbot toga mi nemamo šansu. Grci su pravoslavni narod, ali su Grci iskoristili priliku pa su se priključili nekom konvoju i oni idu u zaleđu nekog konvoja i to vrlo uspešno. Pre trideset godina smo mi za Grke bili Amerika. Danas su Grci za nas Amerika. Grčka ima veliki bruto društveni proizvod. Znači, Grčka proizvede godišnje više nego 50 miliona nas koje sam pomenuo: Hrvatska, Bosna, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Rumunija, Moldavija, Bugarska. Svi zajedno manje proizvedu nego Grčka koja ima- devet miliona stanovnika. To je posledica njihovog prilagođavanja i toga što su oni jednog trenutka shvatili gde se kreće svet i rekli: hajde i mi da smo sa tim svetom, ne protiv njega, ne ni da se utopimo u njega. Oni vrlo jasno imaju svoj nacionalni interes- ako treba sa Turskom da stave veto, oni će ga staviti i njihovo veto u Evropskoj Uniji je dovoljno da Turska ne može da uđe u Evropsku Uniju. Znači to je jedan model koji mi moramo da izaberemo. Nema trajnih prijateljstava i nema trajnih neprijateljstava u međunarodnoj politici. Postoje neke konstelacije, gde se određene snage nađu na drugoj strani i uvek treba proceniti koji je rizik i ako je rizik suviše veliki treba se sklanjati iz tih situacija. Mi to nismo bili u stanju da procenimo u Beogradu. Vi ste ovde samo kolateralna šteta loše procene u Beogradu jer naprosto u Beogradu nisu u tom trenutku odlučivali ljudi koji su mogli da razumeju šta se događa u svetu. Oni su mislili da je pad Berlinskog zida jedan incident i da će duplo veći Berlinski zid biti izgrađen devedesetih godina. 89-te. je greškom srušen, ali će 92-ge, 93-će, 94-te biti Kineski zid prenesen. Naravno, to je bilo glupo. Bilo je jasno da pravac svetkih događaja ide u tom smeru, da je socijalizam i kao ekonomija, i kao ideologija i kao sistem poražen, da se raspada i da treba tražiti budućnost na nekoj drugoj strani. I mi smo platili tu cenu. Velika bi greška bila ako tu cenu dvostruko platimo. Znači jednom smo je platili i drugi put je plaćamo zato jer ćemo stalno time da se bavimo i da ćemo celu budućnost da obnavljamo kosovskim porazom. Jednom smo poraženi, a onda celu istoriju, od toga pravimo mit. I naravno mi to onda možemo da prikažemo kao svoju pobedu. Ali jasno je da je to bio poraz. Ali ako vi od poraza napravite pobedu, onda vi praktično slavite svoj poraz. Umesto da kažemo, to je bilo, to se desilo, analizirajmo zašto se to desilo, bili smo nejedinstveni, nismo dovoljno razumeli situaciju, desilo se ovo, desilo se ono. Hajde da nešto uradimo da to ispravimo i da u sledećoj situaciji budemo na strani pobednika. I mislim da je to naravno moguće. Ali vam treba izvesna pozicija: da biste bili igrač po pravilima svetske igre, morate da ispunite određene minimalne uslove da biste bili prihvaćeni kao igrač. Ako stalno remetite pravila i stalno kažete ja neću ovo, ja neću ono, ja hoću samo ono što se meni sviđa, oni vas isključe i kažu: izađi tamo na klupu i tamo igraj po svojim pravilima. Znači tu mora da se nađe jedna mera poštovanja pravila i naravno nekog fauliranja, a da sudija ne primeti ili raznih kombinacija koje vas vode da postignete gol i da na kraju pobedite.

    Mislim da mi kao narod imamo problem sa time što su naši lideri suviše egocentrični i samozaljubljeni i oni misle da sve postoji samo zbog njih. Na zapadu, kroz razvoj njihovih demokratskih društava lider je činovnik naroda i nacije i on je održiv samo ukoliko vodi napred i u onoj meri u kojoj on daje neki plan gde nacija može da uspe na tom putu. Može da pogreši. Ali onoga trenutka kada on svoj neki interes stavi iznad interesa nacije i kaže: mada sam ja postao problem, ja neću da se sklonim, jer, eto, ljudi me podržavaju- tog trenutka on gubi kredibilitet. I samo još nešto da kažem na jednu bolnu temu za nas: zbog čega je na Balkanu politika mnogo više mitologizovana nego u ovoj klasičnoj centralnoj Evropi. Zbog toga što smo mi imali problem sa nacionalnim državama. Mi smo bili praktično narodi u stranim državama. Imali smo Austrougarsku i Tursku imperiju i u tim imperijama koje su bile države smo mi imali neki svoj položaj, ali nismo imali svoju državu. I onda se taj kolektivni identitet ostvarivao kroz etnički identitet, nije mogao da se ostvaruje kroz političke institucije jer ih nije bilo i nije moguće da ih bude. Pošto kolektivni identitet postoji, on se izražavao kroz jezik, kulturu i veru jer su to bili jedini atributi za prepoznavanje zajednice. Nije bilo države nego je bila zajednica. Da nekoga pitate ko je najbolji stručnjak za jezik, kulturu, veru - pisci, pesnici, popovi - da li su oni najbolji predstavnici jednog modernog identiteta. Ne baš. Zašto? Zato što oni teže preterivanjima, teže isključivosti, teže poeziji, mitovima, jer je to njihov posao. I ako pogledate našu politiku u poslednjih sto-dvesta godina, vi ćete videti da u njoj ima više propovedi nego političkih programa. To se prikazuje kao politički program. Ali kada vi to pročitate i vidite da se tu nude u priličnoj meri neproverljive stvari, razne priče iz prošlosti, razni simboli, sve ono što nije loše kao deo neke opšte političke kulture, ali je vrlo loše ako treba da bude deo jedne operativna politika u kojoj vam treba jasan plan, srategija, proverljiv plan koji može da se analizira onda to nije dobro. Vi treba da naprivite jednu ekipu i kažete: molim te napravi nekoliko scenarija na osnovu onoga šta može sve da se desi, ako mi hoćemo da to uradimo. Vi imate vrlo malo naših političkih programa, srpskih, koji počivaju na tom modernom konceptu politike, ali imate mnogo, mnogo onih koji počivaju na kombinaciji poezije i verskih propovedi i zbog toga mi nismo baš bili preterano uspešni, jer jedno je držati zapaljive govore i obaraćati se emocijama, a drugo je planirati jednu ozbiljnu državnu politiku.

    ?Ako vi pogledate Francusku, Englesku, Njemačku, Austriju vi ćete videti veći stepen "nacionalizma" nego kod nas. Ali to tamo nije prepoznato kao nacionalizam. To je patriotizam. To što su Amerikanci uradili u Vijetnamu, to nije bio nacionalizam, to je bio patriotizam zasnovan na pogrešnim pretpostavkama, ali na kraju se to onda izračuna i kaže se: to je bila greška. Hoću da kažem, da je naš hendikep delimično u tome što mi svoj nacionalni interes izražavamo na pogrešan način, vezujući ga za etničku pripadnost pre svega, za etničku razliku i jednu statičnu poziciju da je to dovelo do određenih neuspeha jer je to jedan pristup koji nije primeren modernim društvima. To ne znači da sada mi trebamo nacinalni interes da odbacimo i da kažemo: znači, alternativa je internacionalizam, neka svet radi šta hoće a mi ćemo to da sledimo. Ne. Mi moramo da redifinšemo način ispoljvavanja svog kolektivnog identiteta na sličan način na koji su to uradile nacije koje su uspešne u odbrani svojih nacionalnih interesa. Sve te zemlje koje sam ja pomenuo vrlo jasno definišu šta je to njihov nacionalni interes i brane ga, ali nisu optužene za nacionalizam. To nije baš sasvim samolicemerno da vi kažete: oni rade isto što i mi, samo oni su jači pa kažu to nije nacionalizam to što oni rade. Ne. Tu ima zaista razlike u formiranju njihovog kolektivnog identiteta. Smatram da treba da se odvojimo od tog nacionalizma kao jedne etničke pristrasnosti i stalnim insistiranja na tim tradicionalnim simbolima i vrednostima, a da istovremeno ne izgubimo nacionalni interes koji možemo da definišemo kao patriotizam. Ali ne samo nosioci vlasti nego i svi građani koji žive u jednoj formaciji kao što je Republika Srpska, kao što je Srbija, kao što je Jugoslavija, Srbija i Crna Gora, mogu da ono što je bitno za unapređenje njihove zemlje vrlo lako izraze u kategorijama patriotizma. I da se ništa ne izgubi na efikasnosti toga a da ne budu izloženi opravdanoj kritici da je to nešto primitivno, da je to nešto arhaično i da to ne može da se komunicira na svetskom nivou kao što nacionalizam kao poruka, kao ideologija nije komunikativan. Vi ne možete sa tim, osim u tim nekim zemljama gde postoje verski sukobi i gde naravno postoje slične emocije- oni razumeju o čemu mi pričamo, ali to nije taj teren na kome se mi takmičimo. Govorim samo o svetskim odnosima i to je ta utakmica u kojoj mi moramo da poštujemo pravila kao što ih svi drugi poštuju u određenom smislu. Naravno, ako možemo da ostvarimo neki svoj cilj sa nekim drugim mehanizmima kao što i svi drugi to rade, to treba da uradimo. Ali ne u smislu kršenja osnovnih pravila. U principu izvrdavaju svi gde god mogu, ali kada pogledate prosečno, videćete da se svetska pravila poštuju. To je neki svetski saobraćaj gde se krše ograničenje brzine, preticanje, ali to su više izuzeci nego pravila i mi moramo da shvatimo da i mi moramo u principu da poštujemo svetska pravila i da je to dobro za nas jer time ostajemo u svetskome saobraćaju. U kratkoročnom smislu može da se nešto tu uradi levo ili desno, što možda i nije baš sasvim po nekom pravilu, ali ako je to u našem interesu- to se toleriše.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  25. #1725
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Razlika između etike i morala je vrlo bitna, jer to šta je dobro za jedan narod kroz jednu javnu diskusiju- to je etika. Moral je pitanje namera da ja kažem to je dobro. Ja mislim da je to dobro i ja ću to da radim jer su moji motivi dobri. To što će se to na kraju desiti katastrofalno ja nisam kriv, ja sam to iz dobrih namera uradio. Ja to prezirem. Mislim da je to jedan izgovor slabijih. Mene ne interesuju namere. Mene intersuju posledice. Svako ima dobre namere i mislim da je to stvar pristojnosti. Ja nemam nameru da diskutujem o nečijim namerama. Podrazumevam da svako ima dobre namere. Ali to je toliko trivijalno da me to ne interesuje. Mene interesuje šta sledi iz toga. Ako ne sledi neka posledica koja je korisna mene dobre namere ne interesuju. Ako sledi, to što će neko da kaže to su motivi ovakvi ili onakvi, ni to me isto ne interesuje. U javnom životu mene interesuju posledice koje su dobre za tu zajednici u kojoj se taj javni život sprovodi. Ako imate permanentno loše posledice, po meni je svejedno da li je na Božijoj pravdi, na nekoj drugoj pravdi zasnovano ili na dobrim namerama, jer to na kraju dovodi do propasti te zajednice koja treba na kraju da uspe. Ne može ništa da se sprovede bez tehnologije. I, namere bez instrumenata su lepe želje. I, naravno, instrumenti bez etike mogu da budu užas, jer i Auschwitz je savršentvo tehnologije, ali savršenstva da bi se ostvario zao projekat. Znači, mora da jedna zajednica neprekidno diskutuje o tome šta je dobro za nju i da u politici traži instrument za sprovođenje toga. I utoliko jedna rasprava o vrednostima i ciljevima je za svaku ljudsku zajednicu neizbežna. I nikada politika neće postati tehnologija, jer se uvek postavlja pitanje: a čemu to služi. Ako to ne služi ljudima koji u toj zajednici žive, onda je to jedna otuđena moć koju ljudi treba da sruše. I naravno da će oni da je sruše, jer zašto bi davali svoje živote da bi neko drugi u njihovo ime sprovodio svoje ciljeve. Ja mislim da je u 20. veku došlo do jedne male deformacije, jer je u tom procesu tehnologizovanja svih odnosa pomalo stvoreno jedno uverenje da je ljudska zajednica kao preduzeće ili kao neka ekonomska kategorija, pa se posmatra kroz korist i cenu. U ljudskoj zajednici će uvek ostati komonenta vrednosti, morala. Znači, nečega što je nekome važno. I mislim da će u ljudskoj zajednici uvek ostati komponenta pravde. Znači ljudska zajednica bez komonente pravde ne može da postoji, jer je prirodno za čoveka da želi da se afirmiše, jer je osnovni atribut ljudske ličnosti za razliku od životinja, da čovek želi da doživi satisfakciju, da bude priznat, da dobije šansu da realizuje neke svoje potencijale- i to je pojam pravde. Zajednica koja to ne omogućava ne može da bude uspešna, jer ljudi bojkotuju takvu zajednicu i ne žele da učestvuju u povećanju njene moći i njenog bogatstva. Čim postavite pitanje pravde, pošto razni ljudi misle da zaslužuju razne stvari, već morate da imate pitanje demokratije što znači mogućnost da se o tome diskutuje javno i da se utvrde prioriteti u društvu. Pošto ne mogu svi zahtevi svih pojedinca da budu ispunjeni, onda se postavlja pitanje- a šta je za društvo bolje: da li da se izgradi autoput ili da se da kredit seljacima, da li da se ovo ili ono? Pošto su sredstva ograničena- a svi žele nešto, mora da se napravi jedna demokratska struktura gdje će biti ulagani društveni potencijali i te demokratske strukture treba o tome da odluče. I to je jedan uzbuljivi posao koji je praktično osnovni atribut ljudskih društava, rasprava o tome šta je pravda i pokušaj da svaka generacija definiše svoj način kako da se ostvaruje pravda.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

Page 69 of 321 FirstFirst ... 195965666768697071727379119169 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 3 users browsing this thread. (0 members and 3 guests)

Similar Threads

  1. Bush ili Kerry!
    By Fabia_Elegance! in forum Politika generalno
    Replies: 73
    Last Post: 08-08-10, 22:21
  2. Junacke, ratnicke, istorijske, epske, ...
    By apsolutno_nemoguca in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 8
    Last Post: 05-11-06, 21:34
  3. gleda majmun sebe u zrcalo...
    By castel nuovo in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 47
    Last Post: 27-04-05, 12:20
  4. Crna Gora i Kosovo nezavisni za 18 mjeseci
    By Petar Mrvaljevic in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 2
    Last Post: 23-04-05, 20:49
  5. Is Kosovo ready for independence?
    By scholar1 in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 0
    Last Post: 01-12-04, 20:54

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •