Iz raznih novina

[gos1]

Procita neki dan da je prorektor na Univerzitetu Crne Gore Misovic, dobio dva stana od 80 i 60 kvadrata. Prije njega , rektor Stankovic je dobio stan od 150 kvadrata.
Da li su njihovi apetiti zadovoljeni za kvadrate stambenog prostora ili ce ponovo traziti jos kvadrata u nekoj buducoj komunjarskoj raspodjeli?
Gospoda su mogla da uzmu od banke kredit i da kupe koliko hoce kvadrata a ne da pljackaju Univerzitet i ono malo para sto se izdvaja. Ova komunisticka raspodjela stanova ne postoji nigdje u Evropi kojoj zelimo da udjemo.
Da li neko zna primjer ovakve otimacine od strane profesora da postoji igdje?
A evo kalkulacija na primjeru Rektora: Uzeo je 150 kvadrata a vratio je 80 sto je razlika 70 kvadrata. Cijena kvadrata je 2000 eura sto znaci da je gospodin rektor od Univerziteta uzeo 140.000 eura. Kako je plata red. profesora 500 eura ispada da je gosp. rektor uzeo 280 plata, sto iznosi 23 godina rada red. profesora koji nije dobio ni jedan kvadrat. Zar to nije sramota?
I poslije kazu da smo u tranziciji i da se moramo trzisno poslovati?
Pa ljudi zar ovo nije smijesno, da nije zalosno?
Kakva je to placka? Pa davno je proslo samoupravljanje.

[Old Bone]

DAN:
Tomislav Nikolić, zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke. U Crnoj Gori se sve zna i svako o svakome sve zna. Zna se i kako će ko da glasa. To je jasno. Ostane li Milo na vlasti, tih 50 odsto ljudi za zajedničku državu biće maltretirani i proganjani. Već vidim kako ostaju bez struje, bez vode. Moraće da bježe iz Crne Gore.
~Kako i kuda?
- Iseljavaće se u Srbiju. Mnoge će teritorije biti jednostavno ispražnjene, život će im postati pakao.
~Na koje teritorije mislite?
- Cio prostor oko mora biće naseljen Albancima, a na sjever će dovesti muslimane iz raške oblasti. Albanci iz Tuzi traže autonomiju! Ma, kakva autonomija, tražiće odmah državu! Vidjećete, živi bili pa vidjeli.
~Nije li ta Vaša slika previše crna?
- Ne. Očekujem u svakom slučaju strašne sukobe. A i rekao sam, za tu noć poslije referenduma, upotri...io sam jedan izraz iz prošlosti: ”Noć dugih noževa„ ili ”Kristalna noć„.
~Nije li to, ipak, pretjerivanje?
- To će biti veoma, veoma teška noć. Vidjećete, i nema potrebe da mnogo pričam. Samo ću u prilog tome reći ovo: pa njemu (Milu) kad je trebalo, kad su mu bili potrebni glasovi, on je držao otvorena biračka mjesta do osam ujutro sljedećeg dana. On će štampati lične karte cijele noći ako bude trebalo.

KOŠTUNIČINA STRANKA (DSS)'' SITUACIJA U CRNOJ GORI SVE NAPETIJA ZAHVALjUJUĆI PODGORIČKOM REŽIMU'' i

td....itd...itd...POMAMISE SE!

[elektrick]

[SIZE=3]Blokada

[/SIZE]Piše: Balša BrkoviĆ

To je zbilja interesantno - pobornici zajedničke države prijete da, nakon izglasavanja nezavisnosti, slijedi blokada iz Srbije, čak i uvođenje viza.
Odmah nakon takve izjave - nastavljaju da govore o bratskim vezama “dva oka u glavi”. Znači - bratska ljubav neće biti prepreka da se uvede svakovrsna blokada. Pa, kakva je to onda bratska ljubav? Vjeruju li oni koji to izgovaraju u sve to? Ako vjeruju, to daje prilično lošu informaciju o njihovom umijeću mišljenja. Ako, pak, ni oni sami u to ne vjeruju - onda ih to legitimiše kao ordinarne prevarante. Ne znam što je od to dvoje po srijedi. Prosudite sami.
Zbilja, zašto bi Srbija uvodila vize, ako smo samostalni (i jedni i drugi, dakako), a brisala granice ako smo zajedno? Ne liči li ovo na ono - ili će biti po mome, ili ne pričamo više? Pristajanje na takav inferioran položaj, čak konstatovanje toga kao logične neminovnosti (što je intonacija koju su odabrali za saopštavanje ovakvih nazovi-informacija) svjedoči odsustvo digniteta. U svijetu logike čak i da znaju da je to tako - valjalo bi im da to prećute. Jer, oni ovdje rade u korist Srbije. A na ovaj način je predstavljaju u vrlo lošem svjetlu. Možda je vrijeme da se u Srbiji osnuje kakva nevladina organizacija za zaštitu srpstva od Crnogoraca koji vjeruju da su Srbi. Sa balastom crnogorske verzije srpstva - oni nikada neće popraviti svoj imidž u normalnom svijetu.
Tu su, naravno i neke druge blokade. Memorijske, na primjer. Recimo, kada jedan od prvaka unionista govori o silnom kriminalu i “kriminalizovanoj vladi”, niko ga ne pita - OK, a šta ste vi koji ste nekoliko godina bili ministar pravde u toj vladi uradili da kriminala bude manje. Što je, za vašeg mandata urađeno da pravde bude više. Ili je, vlada bila “kriminalizovana” samo prije i poslije toga. A on - svetac. Sa brojanicama i oreolom oko glave. Taj je borac protiv kriminala svojevremeno čak opravdavao duvanski šverc - dosjetkama o crnogorskim i hercegovačkim iskustvima u tom poslu iz vremena koje opisuje Mirko Kovač u “Duvanskom putu”. A danas grmi o kriminalu. Taj problem kratkog sjećanja prati sve tranzicione prostore - suvišak događaja prouzrokuje njihovo kraće zadržavanje u operativnoj memorijskoj zoni. Zato mnogi pričaju kao da nemaju sjećanja. A to je opasno. Zna se koja živa bića nemaju sjećanja. Biljke i životinje. Umijeće sjećanja, stvorilo je čovjeka. I njegovu moć da uči, da prosuđuje, da kreira analogije, da traži ono što je bolje... Da teži slobodi i nezavisnosti. Sveto umijeće sjećanja.
Nijesu prijetnje blokadom i vizama jedini “biser”, koji može uveseljavati nekoga ko prati ovdašnju kampanju. Recimo, živo me zanima, kada ide slogan “Naša vjera” (a to zagrljeni slušaju Peđa i Šefket), na koju se vjeru misli. Koja je to “naša vjera” u jednoj građanskoj i multikonfesionalnoj državi, u kojoj se, uzgred, svi zaklinju u multikulturalnost.
Valja, principijelno, odbiti vjerovanje u blokade. Važno je da Crna Gora nikome neće postavljati blokade. A ostali? To je uvijek priča o njima. Iz takvih uvida stiču se spoznaje. Uprkos iskustvu koje bi dalo za pravo svakom najcrnjem očekivanju, valjda je došlo vrijeme da se ignorišu “crni” scenariji. Jer, i to je forma blokade - makar za one koji dopuštaju da ih zaplaše dječje pričice.
I uopšte, otkud ta ljubav prema vizama? Možda misle da su vize obavezne budući da Srbija pripada vizantijskom civilizacijskom krugu? Znate onaj stari beogradski štos - Vizantija je dio grčke ambasade gdje se izdaju vize. Pri tom vjerovatno ljubitelji viza i ne znaju da Vizantinci sebe nijesu nazivali tako - taj je izraz skovan u nauci, mnogo kasnije. Oni sebe nazivahu Romejima, što će reći - Rimljanima.
Izgleda da su, ipak, tradicionalno, najjače blokade u nekim glavama crnogorskim.
Golemije i tvrđe od svih blokada koje možete zamisliti na Brodarevu ili gdje već.

[Zvek_Zivi]

PISMO CRNOGORCIMA KOJI MISLE DA SU SRBI



(U jednoj tekucoj beogradskoj anketi Izbor najznamenitijeg Srbina/Srpkinje – koju vodi beogradski ugledni nedjeljnik NIN, NJEGOS je tek na tridesetom mjestu, mnogo iza Branislava Nusica, Zorana Djindjica, Jovana Ducica, Majke Jugovic, Mileve Maric-Ajnstajn, Vlade Divca.....)

LJUBEZNA BRACO MOJA, sve sto znate o sebi podmetnuo vam je, a sve ono sto ne znate ni o sebi ni o Crnoj Gori skrivalo se od vas da ne biste dosli do pravih znanja o sebi, svojoj porodici, plemenu i drzavi. Vi ste, ljubezna braco moja, u srpstvo, Srbiju i Beograd odlazili s vjerovanjem da je “vas Njegos“ prvi Srbin, najveci Srbin svih vremena: i on i uz njega onih ostalih sest velikih Petrovica. Nijeste ni slutili da srpski Srbi ne razumiju Njegosa, da im je stran, da im treba rjecnik za njegovo knjizevno djelo, pa i za Gorski vijenac. Iznenadili ste se kada ste culi, da li ste uopste culi, da Srbi ne razumiju Njegosev jezik, da Gorski vijenac, ne razumiju, da su ga usred stojnog njihovog Biograda preveli na ekavski – tako da su Srbi dobili Gorski venac, a nama je ostao onaj starinski i crnogorski Gorski vijenac! U NIN-ovom izboru najznamenitijih Srba na listi Brane Crncevica i glumca Ljubise Samardzica (obojica su crnogorskog porijekla) nema Njegosa. Bice da su Brana i Ljubisa konacno shvatili da je Njegos crnogorski velikan i zato ga u Srbe nijesu uracunali. Korektno od ove dvojice pregrijanih Srba, ako se tu ne radi o Crncevicevom i Samardzicevom otpisivanju Njegosa kao velikog pjesnika i mislioca, prije svega kao velikog Srbina.
LJUBEZNA MOJA BRACO, red je da znate i shvatite da nema istorije u kojoj bi Petrovici znacili to sto znace u crnogorskoj istoriji, koju su u njenom cetvrtom dobu i sami pravili. U srpskoj bi istoriji Petrovici Njegosi, bez ono Njegosi, bili samo kaludjeri kakvih je bilo u svim srpskim manastirima. I u onima sto su ih Turci podrzavali i izdrzavali. Niko od njih ne bi bio vladika, to jest mitropolit. Mozda bi se Njegos i njegov stric Petar Prvi proculi kao crkvenjaci, narodni pjesnici i besjednici na najljepsem crkvenoslovenskom jeziku.
LJUBEZNA BRACO MOJA, shvatite taj, na nasu srecu, veliki udes: da je Njegos bio Srbin i srpski kaludjer, Gorskog vijenca i Luce ne bi bilo, ostalih pjevanija mozda i bi, ali bi davno bile zaboravljene. Za Srbe, srpsku nauku i knjizevnost, Gorski vijenac je i danas samo stivo jednog crnogorskog vladike i vladara, kojim vezu Crnu Goru i Crnogorce za sebe. Povrsno ga citajuci, za takvu srpsku tvrdnju u Gorskom vijencu ima nekoliko elemenata. Osnovno je da ni neuki ni uceni Srbi tu knjigu nece nikada razumjeti ni prihvatiti kao svoju!
LJUBEZNA MOJA BRACO, pojmite i shvatite da nije bilo onakve Crne Gore ne bi bilo ni Poslanica Petra Prvog, niti bi Petar Prvi ikada bio Sveti Petar Cetinjski, a ni kragujevacki, valjevski, surdulicki i karlovacki. Sigurni smo da Petar Prvi nikada ne bi bio svetac da je bio Srbin i srpski kaludjer.
Utemeljivac dinastije Petrovic Njegos, vladika Danilo, ne bi bio to sto je u crnogorskoj istoriji, vec u najboljem slucaju samo hrabri kaludjer, koji je u svojoj nahiji podigao ustanak protiv Turaka, ako ga je podigao i ako je takvog “istrebljenja ********” ikada bilo! Taj bi kaludjer ubrzo bio od vjerne mu pastve predat Turcima i otkupa za njega ne bi bilo, niti bi ga ko imao dati, a ne bi otkup bio ni trazen. Sava i Vasilije - bili bi najobicniji monasi, crnomantijasi i isposnici, spremali cajeve za kostobolne Turke i raju, propisivali masla, trave i bdenija za streknute i iz svijesti izvedene. Knjaz Danilo i kralj Nikola, u srpskoj verziji, ne bi ni pomisljali na knjazevstvo i kraljevstvo. Danilo bi, buduci hrabar i prijek, poceo kao obor knez i mozda dospio do Karadjordjevog nahijskog kneza. Kralj bi Nikola, najvjerovatnije, bio nahijski stihopisac, stihogovornik i guslar, s tim sto bi od Filipa Visnjica morao nauciti deseterac, a od Cika Jove Zmaja osmerac i ostale pjevne i pjesnicke vjestine.
LJUBEZNA BRACO MOJA, razmislite i shvatite da ne bi nikada, nigdje, ni u jednom drugom vremenu, svijetu i zemlji, pod drugim nebom, zvijezdama, vedrinama i tmusama, u drugim svitanjima, sumracjima i mrcanjima, osim u onim podlovcenskim, Petar Prvi i Petar Drugi toliko bili u srzi i srcanosti narodnog bica, u istorijskoj matici naroda, a zivotom toliko razapeti na krstu crnogorskom i svetiteljskom, na kojem je vazda bilo mjesta i za Djavola. Ne bi ova dvojica Petrovica Njegosa nigdje osim u Crnoj Gori dosegli one kosmogonijske duhovne i prometeidne visine kakve su dosegli: Petar Prvi drzavotvorstvom, mucenistvom, asketizmom, prometejstvom, cudotvorstvom i epistolama – poslanicama, kojima je mirio tragicno zakrvljenu bracu, samovoljna plemena suzene plemenske svijesti, pokazaujuci im crnogorsku drzavnu svjesnost i samosvijest.
LJUBEZNA BRACO MOJA, ne bi nigdje na svijetu, a tek ne bi u Srbiji onoga vremena (a to je Srbima trebalo davno reci, a ne povladjivati im i pristajati na njihovo utjerivanje Crnogoraca u srpsku istost) Petar Prvi bio kum i ubici i ubijenom, ne bi sa upaljenom lucevom zubljom u desnoj i krstom u lijevoj ruci prebirao strahotnu karamracinu crnogorsku, gazio po njoj bos ili u cizmama, nikad u opancima, uvjeravajuci Crnogorce da, ako medjusobno krvnistvo ne batale, kraj vijeka nece docekati ni Crna Gora ni oni! Moze li iko danas u Srbiji zamisliti izuzetnu licnost srpske istorije, protu i vojvodu Matiju Nenadovica, prvog predsjednika Praviteljstvujusceg sovjeta, onako ubrecenog, preko mantije crvenim pojasom utegnutog, kako nocu bos, raspustene kose i brade, s krstom u jednoj i buktinjom u drugoj ruci, ide po Macvi i svojoj Brankovini, kumeci i preklinjajuci Macvane da jedan drugom budu vise braca nego krvnici? Druga je to narodna i drzavna mentalna reljefnost, sto ne znaci da je manje istorijska i mucenicka od crnogorske. Ali drukcija svakako jeste!
LJUBEZNA BRACO MOJA, ni Petar Drugi Petrovic Njegos ne bi bio genijalni pjesnik lovcenskog udesa, bistritelj tmina, smuta i mracista crnogorsko-azijatskih, umno nadvisje bezumnosti. Kada ga jadi, nesrece, inati i pizme, vazdakadasnje kobi crnogorske, skole i prijekost njegusku u njemu podstaknu, i sam je Vladika cesto postajao bezuman. Ne bi Njegos nigdje na svijetu bio toliki usamljenik, pustinjak i pustinozitelj, i medju svojima i medju izvanjcima, kao sto je to bio u Biljardi i Manastiru do kraja zivota, ne povjeravajuci nikome kako je to biti vladar medju varvarima, a i varvarin medju vladarima, kako je bono i sa uzdahom znao da kaze. Ruku na srce, ne bi mu se nigdje ni prastalo sve ono sto mu je u Crnoj Gori prastano. Samo prodaja ona dva crnogorska manastira Austriji, u drugoj bi crkvi i narodu znacila izgon vladike i Crkve i naroda, a tek sa narodnog prijestolja! Malo se zna, ljubezna braco moja, da Njegos nikada nije nogom stupio na srpsku zemlju, nije vidio Beograd i Srbiju, a njene je cudi poznavao bolje od Karadjordja, koji glavom odsjecenom, odrtom, slamom i pamukom napunjenom, sultanu po Tatarinu odaslatoj, plati svoje nepoznavanje Srbije. A on tu Srbiju “iz mrtvih dozva”, da bi ga ona, u ime opstanka i drzavnog postanka, na onakav nacin usmrtila.
LJUBEZNA BRACO MOJA, moze se postaviti pitanje: Zasto Srbija, do danas, ne dade tako velikog i autenticnog pjesnika, stozera i medjasa jedne duhovnosti, kakav je Njegos? Zasto u Srbiji, do danas, ne bi napisana knjiga epske genijalnosti Gorskog vijenca? A i knjiga satanske izazovnosti Boga i Satane, kakva je Luca? Odgovor je moguc samo kao kontroverzna pretpostavka, zasnovana na kauzalitetima u rasponu od istorijskih do sociolosko-ideologijskih. Iz kategorije povijesne apsurdnosti i metafizicke virtuelnosti odgovor bi mogao biti: Zato sto su crnogorska duhovna geografija, astronomija i astrologija, toga doba, davale plodove samo pod svojim nebesima, pod svojim grozdovima zvijezda, a u dosluhu sa onom kosmicko-zemaljskom dramom prirode, gdje Crna Gora nije ni zrnce iz kristalne kugle pjescanog sata, ali jeste veliki virtuelni izazov gdje se munje ukrstaju i krst od zivog ognja prave. Taj izazov i taj krst prepoznaju samo oni sto imase srecnu nesrecu da se u Crnoj Gori rode i da za druge zemlje i zemaljske drame, za druge tmine i udese ne znaju. To je ta domicilna montenegrinska virtuelnost! Petrovici Njegosi su njena ukleta djeca!
Petrovici Njegosi su veliki samo u crnogorskoj istoriji i crnogorskom narodu i nigdje vise. Oni se i danas u srpskoj istoriji spominju samo kao usputna crnogorska epizoda. Ako u istoriji dinastija postoji dinastija koja je svim silama radila protiv sebe, onda su to crnogorski Petrovici Njegosi. Slicnog primjera u povijesti nema, ljubezna braco moja!

[Rankovic]

Šta je sa Srbima koji misle da su Crnogorci a a koji će glasati za SCG?

Možemo li se nadati posebnom Brkovićevom pismu?

[Zvek_Zivi]

NISTA SE TI NE $EKITA ZA NJIH EDUKOVACE SE ONI POLAKO SA VREMENOM !!!! TI PROCES LAGANO IDE ,ALI NA KRAJU SVATE LJUDJI STO SU I KO SU !
Za uvod jedno umjesno pitanje: Hoce li se Masan aktivnije ukljuciti u politiku, kada se, poslije Referenduma, iz iste povuce Predrag Bulatovic

"Tesko je kad imate sta da kazete, a nemate kome, ali je jos teze kada imate kome – ali nemate sta." Tako je govorio mudri Dusko Radovic.
U toj tezoj i do neba tuznoj situaciji nasli su se ljuti protivnici crnogorske drzavnosti i tuzibabe, koje svakodnevno na neku od evropskih adresa posalju po neku "crnu stranicu" svoje rodjene domovine.
Kljucna muka Unionista je upravo u cinjenici da gradjani Crne Gore predstavljaju ono suptilno uho koje rado cuje i mudro i razlozno, ali posto je taj blok utopljen u pogresnu ideju, apsolutno je nemoguce uputiti ljudski toplu, umivenu i bogougodnu poruku. Imaju kome, ali nemaju sta! Medju zagovornicima gusenja Crne Gore u zagrljaju sa Srbijom, ima itekako pametnih i darovitih ljudi. Medjutim, ovo je klasican (i u tom smislu veoma poucan) primjer kako pogresna ideja ne moze biti ni pametno ni duhovito osmisljena, kako sama, tako i u pratecim porukama. Smijesnim moze. Zbog toga se i dogadja da se u poruci da Srbija i Crna Gora ne mogu jedna bez druge, da samo jedna uz drugu pristaju, navede poredjenje – "Kao burek i jogurt". Lucidno! Cudi me da nije precizirano, da li je u pitanju burek s mesom ili sa sirom! Apsolutno im nije lako. Ustvari im je bezizlazno, jer nesuvisla ideja ne moze biti potkrijepljena i potkovana suvislom mislju. Ne da njegovo velicanstvo mozak ni eksercic za takve "potkovice". Nema takve marketinske agencije na svijetu, koja bi znala da osmisli spot koji ce biti prijemciv i ucinkovit, s porukom da opstanku ili nastanku rodjene drzave treba reci – NE!?
Kada je pogresna i suluda ideja gnijezdo djelanja, lako se upada i u druga, pogresna i neprimjerena gnijezda. Tako su Unionisti za Uskrs, objavili u stampi cestitku sa slikom jajeta koje se nalazi u gnijezdu tako ruznom, kao da je napravljeno od otpadaka crne kose, pokupljene s poda nekog frizeraja s periferije, umjesto zlatno-zute slame, ili sijena koje bi i sa slike mirisalo.
Slogan "Ima nas vise nego dovoljno da kazemo ne", odise skromnoscu, ali i neiskrenoscu. Treba da glasi:"Ima nas premnogo da kazemo ne, ali vise nego nedovoljno da nadjacamo DA!" Tu iskrenost i realnost bi svi znali da cijenimo.
Sate i dane sam utrosio tragajuci za nekom toplom rijecju u predreferendumskim porukama Unionista. Pronasao sam rijec – burek.

[Thomas_O_Malley]

Pazi, puz!
Pise: Petar Lukovic/Feral Tribune

Posevio puz Kostunicu. Kostunica ode u policiju da prijavi silovanje.
Policajac: "Kako se to desilo"?
Kostunica: "Paaaa, neeee znaaaam, sve je bilo brrrzo kao muuunja!"

(Filozofski prilog za biografiju srpskog premijera)

Neprejebivu ulogu puza kao simbola srpske energicnosti, odlucnosti i kosmicke brzine koliko za sedam dana shvatice svaki debil iz Evropske Unije dovoljno izlapeo jer je pre mesec dana na rec poverovao silovanom Kostunici da ce do prvomajskih praznika uhapsiti i u Hag isporuciti djenerala Ratka Mladica – sto je realno koliko i mogucnost da Srbi, bez viza, pod ovakvom vlascu, putuju u Rumuniju ili Madjarsku, pre 2089. godine. Kostunica – koji bi u Hag pre isporucio svoju suprugu nego Mladica, sto moze razumeti samo onaj tko je video kako izgleda Vojina ruznija polovina – obecanje o uhicenju Mladica polozio je casnu rec, iskreno uveren da nitko ozbiljan ne vodi racuna sta on prica, govori ili se zali, ubedjen da je kupovina vremena jedini nacin da doakamo Hagu koji ce vec jednom da digne ruke od nas i prizna poraz.

Kako je ovo tema od koje zavise svi pregovori sa EU, posebno me je erektivno udarilo otkrice ministra za ljudska/manjinska prava Rasima Ljijica da je poslednjih dana u "operativnom smislu doslo do pomaka u potrazi", sto, prevedeno na ruralni hrvatski, znaci da drzava nema pojma gde je Mladic niti je zabole qurac gde je isti. Mlitava i uplasena Evropa kojoj Kostunica nimalo ne smeta sto je nesto sporiji od puza i religiozno dementniji od paramecijuma – odredice novi, jubilarni sto sedamdeseti deadline: ako do 17. avgusta ove ili 18. avgusta iduce godine ne isporucimo Mladica – s nama ce se ozbiljno razgovarati, Evropa je to, nema zajebavanja kad su rokovi u pitanju!

Buduci da je Evropsku zajednicu uzeo pod svoje – tko jos dr. Kalasnjikovu osporava da nije legitiman, nije kooperativan ili nije privrzen demokratskim vrednostima – dr. Voja resio je da u svom srpskom zabranu stvari dovede na svoje mesto. Unistenje imperije Bogoljuba Karica od kojeg ni inicijali BK nece ostati na kamenu – uz pomoc mentalno obolelog ministra finansija Mladjana Dinkica po kojem su radjeni likovi iz filma "Let iznad kukavicjeg gnezda", u prvi je lazni mah moglo da izgleda kao tzv. borba protiv korupcije, da se nije ispostavilo kako iza citave price o otimanju mobilne mreze 063 ne stoje licni G17+ ministarski interesi o preuzimanju najprofitabilnije srpske firme... sto se okoncalo razaranjem, unistenjem i preuzimanjem svih Karicevih firmi ciji je rezultat bar hiljadu otpustenih, fina kolateralna steta za tako plemeniti cilj. Ali, da sve nije u parama vec u cistoj mrznji glede svega sto ima BK prefiks – bez obzira kako je Bogoljub Karic politicki mislio – videlo se ovih dana kad je Kostunicina Republicka Radiodifuzna Agencija (RRA) odlucila da posle jedanaest godina oduzme nacionalnu frekvenciju BK Televiziji, ocigledno ne zbog formalnosti ili zakonskih pravila, vec zbog politicke potrebe da se okonca proces ubijanja svega sto podseca na slova B i K.

Koliko god imali primedbi na BK TV – koja je Karica i njegovu stranku dizala u nebesa, da ne pominjem njeno koketiranje s patriotskim blokom ili nacionalistickim lobistima – cinjenica je da je ova televizija ne samo prezivela jedanaest godina vec postala deo ovdasnje srpske tv-navike zbog elementarnog profesionalizma u vecini svog, inace nespornog programa.

Ukinuti BK televiziju a dozvolu za emitovanje dati televiziji koja se tek osniva i od koje ne znamo sta ocekujemo a da ne znaju sta da ocekuju cak ni oni koji su vlasnici (TV Avala) ili, jos gore, frekvenciju pokloniti TV Kosava kojoj je udarni termin posvecen eksplicitnim erotskim porukama (obdaren Srbin trazi kosovku devojku kojoj bi objasnio zbog cega Kosovo valja da ostane u Srbiji), a tek, najbljutavije, frekvenciju dati americkoj televiziji Fox – koja se iskazala kao desnicarska pesnica najgoreg konzervatizma, uz sve pohvale odusevljenog americkog ambasadora, koji je odlepio sto je Amerika stigla u Srbiju, kazuje da je (jednoglasna) odluka RRA samo jedan od Kostunicinih nacina da Srbiju svede na onaj mentalni nivo koji bi trebalo da nas uveri kako je ovo zemlja u kojoj je sve prilagodjeno njegovom obracunu s puzem.

Da nije tako, ne bismo u kulturnom dodatku Politike, cija je urednica Ljiljana Smajlovic, oduvek erotski Kostunicin obozavalac, citali sledecu pesmu – koja bi u nekim prirodnim okolnostima osvanula u "Velikoj Srbiji" ili "Informativnom DSS biltenu" namenjenom nepismenima u cirilicnoj dijaspori; obratite paznju – jos jednom – da se ovo pojavilo u novinama koje se reklamiraju sloganom iz milosevicevskih devedesetih: "Kad kazes novine, mislis Politika", sto, prevedeno na 2006. kaze: "Kad kazes novine, mislis na puza" o cemu govore sledeci dramaticni stihovi:

Ako me volis mala, rodi mi bebca
Ljubav je put od srca do kreveca
Bog nam je dao ljubav da nas mnozi
da Srbe jednom slozi i obozi

Rodices mi posle drugo, pa trece
Srbija bez tvoje dece izumrece
Ali ne damo mi majku Srbiju
deca ce od ljubavi da je saliju

Tvojoj je prabaki deset krasilo krilo
Bez toga ni tebe sad ne bi bilo
Stog radjaj decu mala, da znaju ko smo
Kralj ce nam biti kum kad bude osmo

Al” da mi pre toga rodi drugo, pa trece
Srbija sa tvojom decom prezivece
Jer ne damo mi majku Srbiju.
Deca ce od ljubavi da je saliju.

(MILAN MLADENOVIC, Kulturni dodatak lista Politika 22. april. 2006.)

Ovaj jebacki poziv da se potucamo u nacionalne svrhe – ne zato sto je fucking nesto lepo i zgodno, vec zato sto qurac vadimo u ime Srbije – elementarni je ovdasnji politicki stav koji bi valjalo da nas ubedi da je erotska situacija ovde toliko strasna da cak i Politika u vlasnistvu aseksualne Smajlovicke – koju bi samo imao Kostunica da mu ne smeta onaj puz – preporucuje da se razmnozavamo u nacionalne svrhe; sto vise dece – vise vojnika; vise vojnika – vise zrtava u buducem ratu na Kosovu; a setimo se Republike Srpske Krajine – pojebi nesto tonight da mi "rodis bebca" koji gramaticki izgleda kao tipicni srpski kreten, mesavina puzastog Kostunice i puzaste Smajlovicke, tek da Hrvatima pokazemo kako izgleda "kulturni dodatak" u praksi.

Ovo je Srbija?

Naravno. Zar vam puz nije sve objasnio!

PS: U noci izmedju utorka i srede, stotinak policajaca upali su u BK televiziju, prekinuli program i iskljucili predajnike. Ovakva hrabra intervencija Kostunicine policije - nezapamcena cak i za standarde Slobodana Milosevica - objasnjava se "postovanjem zakona" sto je eufemizam za politicku odluku da Vlada otme/unisti sve sto ima ikakve veze s Bogoljubom Karicem. Toliko o slobodi medija u Srbiji!

Posebno je bizarna cinjenica da je sad ugasena BK TV ekskluzivni vlasnik prenosa Svetskog nogometnog prvenstva u Nemackoj: sasvim je moguce da ce Srbija - jer su tako odlucili Kostunica i Dinkic kojima sport odavno ide na nerve - biti jedina zemlja na planeti koja nece prenositi utakmice SP! Pa posle recite da Srbija nije svetsko cudo!

[Rankovic]

Makljaža do Portoroža

Đukanovića je pogodilo gostovanje političkih protivnika u Americi. On sam već dve godine nastoji da ga tamo neko ugosti, ali to nikako da mu se desi


Nebojša Medojević se, ovih dana, igra gluvih telefona i mnogo izmišlja. To baš i nije u redu, jer ona služba za koju veruje da prisluškuje njegove telefone, sve pogrešne informacije dostavlja medijima. „Navukli smo ih, žešće. I to dva puta. Pred polazak u Vašington, javljam se svojim saputnicima i kao, vidimo se u Frankfurtu (iako smo lećeli preko Londona), ima onaj dobar restoran gore, na frankfurtskom aerodromu, tamo ćemo sjest'. Sjutra, novinar Vijesti piše kako iz diplomatskih izvora saznaju da smo sa aerodroma u Frankfurtu molili Vladu Srbije da nam organizuju sastanke”, iskreno se veseli predsednik Grupe za promjene.

Drugi put se Medojević zaigrao kad je, kako kaže, pozvao svog kolegu iz UO GZP-a i kazao mu da bi po istraživanju koje je „agencija Damar uradila za GZP, za nezavisnu CG glasalo 53,6 odsto, a protiv 42,4 odsto, a da bi na referendum izašlo 82 odsto birača” (objavljeno 22. aprila, TV In). Nit' su to stvarni podaci, nit' je Damar radio istraživanje za GZP. „Izmislio sam priču, htjeli smo da vidimo šta će da urade. Policija slušala, snimila, dostavila medijima. E sad ćemo da ih tužimo sve, jer je to izmišljotina. I Damar je demantovao, kazali da to nisu njihovi podaci. Ja sam odmah zvao tog novinara: Čovječe, da l’ si normalan, pa neko ti je podmetnuo falsifikat, to su lažni podaci. Čovjek stao, izgubljen.”

Sive prognoze: E sad, lako je bilo Medojeviću da tera šegu sa crnogorskom policijom, kad je u Crnoj Gori u poslednje vreme teško doći do nekog valjanog istraživanja o izlaznosti i eventualnim rezultatima referenduma, pa se svaki podatak pažljivo tumači. Uglavnom, sve agencije za istraživanje javnog mnjenja, baš kao i crnogorski mediji, nekako su se već opredelile, pa su im i istraživanja takva. Da ne govorimo o tome da je bilo kakvo istraživanje u Crnoj Gori teško sprovesti, jer ljudi nemaju poverenja u anonimnost anketa, i sve ih je više strah, pa i procenat odbijanja raste. Ipak, crnogorska opozicija insistira na četiri posto prednosti u odnosu na blok za nezavisnost, dok istraživanja CEDEM-a (Center For Democracdž And Human Rights) pokazuju sigurnu prednost suverenista, od nekoliko do pet i sedam procenata. Međutim, iako po mišljenju opozicionih lidera, tzv. siva zona ne postoji, jer po zakonu, glas ispod 55 odsto znači propast referenduma, Milo Đukanović i njegov štab ne misle tako. Sad, izgleda više ne važi ono pravilo: Pristali ste na propozicije takmičenja za Pjesmu Evrovizije, pa sad pjevajte, a nas pustite da glasamo. Nego se “siva zona” u startu, mimo zakona, proglašava kao pobeda bloka za nezavisnost. Srđan Darmanović, direktor CEDEM-a, član Pokreta za nezavisnost (obratiti pažnju: direktor agencije za istraživanje javnog mnjenja i politički aktivista u isti mah), pre neki dan je izjavio da bi EU i crnogorska vlada mogle razmotriti opciju saveza nezavisnih država Crne Gore i Srbije, ako bi referendumski rezultat bio u takozvanoj sivoj zoni: “To je svuda u svijetu velika pobjeda na izborima i tada bi odnosi između Brisela i Podgorice postali ključni.” Mada, ne radi se o izborima nego o referendumu. Darmanović misli da ne bi valjalo ni za jedne ni za druge da procenat glasova za nezavisnost bude između 51 i 55 posto. Siva zona je arogantna manjina i rezignirana većina, kako vole da kažu iz bloka za nezavisnu Crnu Goru. Ipak, Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija na izborima na jesen ne bi mogle da “sa sigurnošću” računaju na pobedu, iskreno će Darmanović. S druge strane, opozicija ništa ne bi prepustila slučaju, “jer već 15 godina čekaju tu pobjedu i neće ih ništa spriječiti da pre jeseni obore vladu, demokratski, naravno, ali će sve pokušati”, kaže za NIN Darka Ognjanović, direktorka Agencije za sociološka istraživanja i prognoze iz Tivta. Inače, u Komisiji sa sprovođenje referenduma u Opštini Tivat i sekretar OO Narodne stranke.


Njena prognoza je da će procenat i za jedne i za druge biti jako tesan, ali da neće doći do sive zone. “Ako vladajuća koalicija izgubi, i jedni i drugi će se proglasiti pobjednikom. To se uvijek radi. Vladajuća koalicija će ostati na vlasti kakav god rezultat bio, i smatraće se pobjednicima, pa će parlamentarni izbori na jesen donijeti nešto novo. Ako vladajuća koalicija pobijedi na referendumu, sto posto dobijaju izbore.”

Taj tesan rezultat pokazuje i istraživanje Marten Board International-a koje je sprovedeno na 854 ispitanika od 3. do 11. marta. Tako, na pitanje: “Ukoliko bi se referendum održao sjutra, kako biste vi glasali?” 45,6 odsto odgovara da bi glasalo za nezavisnost (od toga 36,1 odsto ispitanika bi sigurno glasalo za nezavisnost, 6 odsto vjerovatno, a 3,5 odsto u manjoj mjeri), a 41,5 odsto protiv. Od tog procenta, 34 odsto je sigurno za zajednicu sa Srbijom, 5,7 odsto – vjerovatno, a 1,8 odsto u manjoj mjeri. Nesigurnih i onih koji odbijaju da odgovore na pitanja iz ankete je 12,9 odsto. I, otkako je počela kampanja, jasno je da se koplja lome najviše oko tih neopredeljenih birača. Ipak, čini se da su Milo Đukanović&co. već sad pobednici, postigli su da se sad svi u Crnoj Gori zabavljaju istorijskim pitanjima, a da zaborave na bedu u kojoj žive. Ipak, u onom istom istraživanju Marten Board International-a 45,9 odsto ispitanika smatra da je životni standard građana glavni problem, najvažniji za rešavanje. Odnosi Srbije i Crne Gore su na petom mestu, sa 6,6 odsto, posle pitanja nastavka ekonomskih reformi, rasta dohotka i nezaposlenosti.

Predizborna kampanja uoči referenduma: Zaboleo je Mila Đukanovića taj Vašington. I opet je kao mantru izgovorio da je “čitava ta misija zamišljena već tradicionalno u obavještajno-političkim strukturama Beograda, da se na taj način želi nanijeti šteta crnogorskoj nezavisnosti”. Pomogla mu je u tome i Televizija Crne Gore koja je saznala da je “ekskurziju” organizovao Nebojša Vujović, direktor predstavništva Hemofarma, jedne od najvećih srpskih firmi u Sjedinjenim Američkim Državama, neformalni diplomatski izaslanik srpskog premijera Vojislava Koštunice, srpski lobista u Vašingtonu, kum Radeta Bulatovića, šefa Bezbednosno–informativne agencije. “Neka je i sama CIA”, reći će Podgoričani kojima Đukanovićeva nervoza liči na najavu bloka za nezavisnost da referenduma možda i ne bude 21. maja, “ali, Milo ne može preboljet’ što dvije godine čeka da ode u Vašington, ali ga niko ne zove, a ekskurzija trojice građana i jednog opozicionog lidera završila pravo kod specijalnog savjetnika Yordža Buša”. Kako–tako, ali specijalni pomoćnik Majkl Kozak je zadužen za demokratizaciju i međunarodne operacije. Medojević tvrdi da je sve počelo od Molitvenog doručka na kom je bio u februaru, gde su Amerikanci prvi put saznali da u Crnoj Gori postoje demokratski oponenti Milu Đukanoviću i zainteresovali se za njih. Posle su i ostali “alternativci” povukli svoje veze, kako je ko znao i umeo. Tako bar kažu.

Elem, vašingtonska “alternativna četvorka”, “ekskurzija”, kako reče Milo, u sastavu: Predrag Popović, predsednik Narodne stranke, i jedini predstavnik bloka za zajedničku državu, Nebojša Medojević – GZP, Miodrag Lekić, bivši ambasador SCG u Rimu i bivši ministar spoljnih poslova, i Andrija Jovićević, bivši ministar unutrašnjih poslova Crne Gore – nema iste stavove o nezavisnosti Crne Gore. Naprotiv, tu je samo Popović predstavnik bloka za zajednicu sa Srbijom. Medojević je antimilovac independista, koji će na izbore posle referenduma izaći sa novom političkom organizacijom Pokret za demokratske promjene, u koji će, s obzirom na bliske stavove, pozvati i dvojicu bivših ministara, Lekića i Jovićevića. Miodrag Lekić je za NIN prokomentarisao: “Medojević čiju kompetentnost, hrabrost i energiju cijenim, najavio mi je razgovor o Pokretu onda kad bude sasvim osmišljen. Za sada ja djelujem potpuno samostalno.”


Ruku na srce, sad kad su se već upleli u referendumsku bitku za svaki glas, ništa im drugo i ne preostaje nego da se pripremaju za prevremene ili redovne izbore, u zavisnosti od referendumskog rezultata. Jer, sad već svakodnevno lete kamenice, što u obliku nastavaka “Zeta filma”, što u hapšenjima aktivista opozicije i advokata bloka za zajedničku državu zbog sumnje da su falsifikovali dokumenta za upis u birački spisak. Da se i ne spominju tuče odbornika DPS-a i SNP-a u Opštini Cetinje zbog referenduma, ili tuča potpredsednika opozicionog SNS-a i funkcionera vladajućeg SDP-a u Portorožu. Lete i pesnice. Kako bilo, antimilovci, što suverenistički što unionistički raspoloženi, imaju priliku kao nikad do sad, i valjalo bi je iskoristiti.

Zasad, još niko ne veruje da bi u Crnoj Gori mogao da se dogodi “bager”, jer anegdota kaže: čak kad bi se i našao jedan, nastao bi problem ko bi vozio taj bager. Prijatelj, kum, moj mali od brata? Revolucija je OK, ali ko će ići prvi?


--------------------------------------------------------------------


Zora Latinović

[Mihailo...]

Bilo bi fino da navedete vase izvore kada iznosite clanke iz novina...

Evo jedan clanak iz "Vreme"-na


Iz ugla ekonomije:
Putuj Evropo Postavlja se pitanje ima li nekog privrednog ili intelektualnog kruga među našim preduzetnicima ili ekonomistima koji bi mogao izgraditi neku koncepciju privrednog razvoja mimo EU-a
piše: Dimitrije Boarov http://www.vreme.com/g/images/451738_10-2.jpg RAZOČARANI KOMESAR: Oli Ren


Pored pravnih, moralnih i političkih implikacija koje će izazvati "otkazivanje nastavka pregovora" Srbije sa Evropskom unijom, ova okolnost imaće i značajne ekonomske posledice po našu zemlju, a i po Koštuničinu vladu – tim ozbiljnije, ako prekid preraste u suspenziju.
U prvim danima, naravno, najvećem broju naših ljudi izgledaće da se zapravo ništa bitno loše nije dogodilo, biće benzina i zejtina i malo šta će ličiti na ono vreme iz juna 1992. godine, kada je Milošević "relativizovao svetske sankcije" (zato se danas i treba dobro čuvati "relativizacije" otkazivanja nastavka pregovora). Uostalom, i Evropskoj uniji ne odgovara ovaj prekid, bez obzira na pojavu glasova u njenim centrima da treba usporiti prijem novih članova, jer se bez Srbije ne može održati vladajuća koncepcija "pacifikacije" regiona i njegove zaštite od "trećih uticaja". Zbog toga će, verovatno, iz Brisela stalno stizati vesti da EU računa na nas, da su evropski komesari spremni ko zapeta puška da nastave pregovore čim obavimo ono zbog čega su bili "prinuđeni" da ih obustave, itd. No, istovremeno će se, verovatno, širiti krug onih poteza koje će oni biti "prinuđeni" da povuku, naročito ako se zastoj pregovora otegne.
U tom slučaju može se dogoditi da izgubimo preferencije bescarinskog i povlašćenog izvoza šećera, mesa, tekstila i niza druge robe na tržište Evropske unije. Istovremeno nije isključeno da bi se u neku "čekaonicu" mogli skloniti i neki programi finansijske podrške i pomoći Srbiji i njenoj administraciji, pa moguće i već odobreni ili skoro odobreni krediti Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za infrastrukturu, puteve, železnicu ili bankarsko restrukturiranje. Slično oklevanje možda će se primetiti i kod onih koji donose odluke o krupnijim kreditima privatnih zapadnoevropskih, pa i svetskih banaka. U najmanju ruku kamate na kredite unutar Srbije neće padati (što se već moglo dogoditi, da NBS ne gasi inflaciju, to jest "konjunkturu bez pokrića"), a možda će one i porasti zbog povećanog rizika ulaganja, ako ovde počne jače da probija "veselje" onih koji stalno govore da nam EU i nije potrebna, "ako neće da nas prihvati ovakve kakvi jesmo" (što je najnovija mudrolija Bakija Anđelkovića, glede odnosa SPS-a prema evropskim integracijama Srbije).
Ako doista dođe do nekog dužeg zastoja pregovora Srbije sa EU-om, Vlada Srbije neće morati da proračunava isplati li joj se (uoči izbora) ili ne da odmah uleće u novi aranžman sa MMF-om i da se svako malo nateže oko raznovrsnih zahteva ovog strogog kontrolora tekuće ekonomske politike. Ali šta će onda reći mnogobrojnim sindikatima, kad im radničku i srednju klasu dovedu pod Vladine prozore sa zahtevima za veće plate, za veće otkupne cene, za veće regrese, za manje dažbine, za novu kuću, viši nasip, za maline i domaće aute, za besplatnu legalizaciju divlje gradnje, za pronalaženje njihovih izgubljenih beba, itd. Ako ne hodamo ka EU-u, MMF će nas prekomandovati u drugačije procedure, kad dođemo na dnevni red i kad zavapimo za pomoć.
Strateški gledano, najgora ekonomska posledica nekog dužeg "zastoja" u pregovorima Srbije sa EU-om mogla bi biti u tome da će biti prepolovljena cena naših velikih državnih preduzeća koja nisu privatizovana, posebno onih u energetskom sektoru, pa će snage koje se protive njihovoj privatizaciji dobiti još jedan jak argument da se nastavi sa koncepcijom "nacionalnih kompanija", to jest da se nastavi sa politikom "očuvanja preduzeća koja su u nacionalnom interesu". To je možda dobro za političku elitu koja u ime naroda upravlja ovim kompanijama i za one koji su u njima zaposleni, ali se teško može dokazati da je dobro za korisnike njihovih usluga. U najmanju ruku, takve "nacionalne kompanije" neće prodajom manjinskih paketa akcija, osim unutrašnje dinamike i nešto privatne kontrole, dobiti za te manjinske pakete dovoljno novca za elemenetarnu modernizaciju postrojenja i poslovanja.
Koštuničin kabinet će sigurno biti najveći gubitnik ovog "zastoja" sa EU-om, pogotovu ako celo leto proćerdamo očekujući da nam neko nešto prethodno ponudi, pre nego što obavimo stvar oko Mladića. Taj "evropski cilj" bio je glavni razlog (ili alibi) većine stranaka da se okupe oko te vlade i Koštunice. Čak i ako bi se ova koalicija održala još neko vreme na okupu, bez evropske priče, teško je zamisliti šta će sutra govoriti Labus, Dinkić, Bubalo, Parivodić, Naumov ili Dimitrijević. Mogu li oni još dugo pričati, na primer, da ćemo nastaviti sa proevropskim reformama, i da je to za nas važnije nego da potpišemo neki papir sa briselskim činovnicima. Pa narod zapravo više očekuje da nešto potpišemo, a ne da se doista reformišemo (to jest, nada se da ćemo "ući i gotovo", kako glasi ona reklamna poruka). I šta ćemo sutra, ako se ugasi evropska priča, uopšte slušati na "javnom servisu" – da se "reformiše bolovanje" ili nešto tome slično, kao što smo to već čuli, baš posle izjave komesara Rena o "otkazu".
Ako je, zajedno sa svima nama, Vlada najveći realni gubitnik, može se reći da prekid pregovora sa EU-om ne bi trebalo da veseli ni, po broju pristalica na poslednjim izborima, najveću stranku mimo vlade, stranku srpskih radikala. Naime, jedno je pričati "ne damo Hagu naše heroje", a drugo je uveriti i sebe i svoje glasače da se upravo sa Šešeljem, Mladićem i Karadžićem na čelu može za našu privredu probiti koridor u Evropsku uniju (što je, prema poslednjim Mirčićevim izjavama, sada, na brzinu improvizovana radikalska formula evropske politike).
Neka stvarna suspenzija pregovora sa EU-om radikalima bi bila još opasnija – jer bi u tom slučaju bili prinuđeni da izgrade neki ekonomski program, koji sada nemaju (zato su i popularni). Čak uopšte nemaju ni osnovne sirovine za taj program, što se vidi po onome što su na temu do sada izjavljivali Nikolić i Vučić, a što je bilo melanholično i otkačeno (nesvrstani, Rusija, Kina i Indija), dok je ono što je govorila Pop-Lazićka bilo urnebesno.
Nije to samo problem radikala – da se izgradi nekakva ekonomska koncepcija bez orijentacije na Evropsku uniju. Čak i ako sve političke stranke ostavimo po strani, postavlja se pitanje ima li nekog privrednog ili intelektualnog kruga među našim preduzetnicima ili ekonomistima koji bi mogao izgraditi neku koncepciju privrednog razvoja mimo EU-a? Nema. Čak i zagriženi rusofili ili sinofili ili indijanci dobro znaju da je jedno natezati se sa velikim partnerima sa briselskim advokatom pored sebe, a drugo to činiti sam samcit. Pa bolje je onda da zavisimo od zajednice sa 24 prestonice, nego od neke jedne i jedine prestonice. Makar zbog toga moramo završiti šibicarenje sa Mladićem.

Labusova ostavka
"Evropska unija je danas suspendovala pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju jer naša vlada, suprotno vašem izričitom obećanju nije obezbedila političke uslove za nastavak pregovora. Time je izneveren jedan od najvažnijih interesa zemlje i građana Srbije", piše u ostavci Miroljuba Labusa. "Kao potpredsednik Vlade i šef pregovaračkog ttma za pridruživanje EU-u, ja ne želim da učestvujem u takvoj politici."
Šta u najkraćem, može da znači ova ostavka? Pod jedan, može biti neprihvaćena, pa u tom slučaju Labus dobija neku novu priliku da je ponovi ili od nje odustane. To je malo verovatno.
Ako Labus i njegova stranka G17 plus napuštaju Vladu Srbije najverovatnije je da će premijer Koštunica odmah raspisati prevremene izbore. Druga je solucija da se on već sporazumeo sa nekom opozicionom strankom da uđe, umesto G17 plus, u njegovu koaliciju. Moguće opcije su – koalicija sa Demokratskom strankom ili sa Srpskom radikalnom strankom. Ako će G17 plus zameniti demokrate, to pretpostavlja veoma velike ustupke dr Vojislava Koštunice. Ako je zamena SRS, to je kardinalna odluka koja neće biti dobro prihvaćena u svetu. Ako nema poznate solucije, što je najverovatnije, Srbija ulazi u novo razdoblje neizvesne turbulencije.

[Zvek_Zivi]

MASKIRANA IZDAJA ILI KAD SE IZDAJA ZAVRSI IZDAJNICI VISE NIJESU POTREBNI



Predrag Bulatovic kaze “nazivaju nas unionistima a sebe suverenistima. Mi smo integralisti, a oni separatisti, secesionisti. Mi smo za pravu Crnu Goru”. To znaci, po vama Predraze Bulatovicu, za ropsku, slugansku, beogradsku. Stidite li se, Bulatovicu?
Bulatovic misli da je “prava Crna Gora” tek onda kada postane ponizeni plijen Srbije, a sto potvrdjuju svakodnevne izjave srpskih zvanicnika koji Crnu Goru vide u najboljem slucaju kao region u zajednici, “…u kome Crnogorci nece biti proganjani ali nece moci imati nikakva posebna prava” kako je ovih dana cinicno ustvrdio jedan od clanova DSS.

Sudbina zajednicke drzave dozivljava svoj kraj, koji tacno odgovara osobinama onih koji su ucestvovali u njenom stvaranju a i dalje se uporno zalazu za produzetak agonije i beskonacno unistavanje zivota kao logicne posljedice svega sto je podignuto na temeljima srpskog fasizma. Uzlet u nebo koji su srpski fasisti projektovali u svojoj propagandi, usput praveci zlocine neshvatljive ljudskom umu, pokazao se kao pad u duboku provaliju beznadja iz koje nije lako obezbijediti povratak. Unistena privreda, zaostala tehnologija, opljackani kapital, sramotno ucinjeni genocid u proteklim ratovima i nepovratno izgubljeno vrijeme samo su neki od ucinaka tvoraca ove “paklene masine propadanja”. Umjesto clanstva u EU osigurano je zadnje mjesto u Evropi sa dodatnom tuzbom za genocid pred Medjunarodnim sudom pravde, sa dobrim izgledima da se sa presudom ispostavi i racun za ratnu stetu koju bi placale mnoge buduce generacije.
Ovo su i osnovne prednosti kojima raspolazu zagovornici zajednicke drzave, a predstavljaju ih sirovi, primitivni, groteksni likovi, iznenada pred referendum ojacani i Grupom za promjene. U njihovoj uzavreloj teznji da ponize sve sto je crnogorsko, govore dogadjaji na samom pocetku referendumske kampanje i obecavaju da ce njen kraj docekati sa pravim orgijanjima u podlostima, podmetanjima, lazima, podpomognuti svim raspolozivim sredstvima iz bogatog arsenala ljoticevskog bratstva iz Beograda.
Ovi demoni lazi i licemjerja u uzarenoj samrtnickoj groznici od mrznje sada uvecanoj do bjesnila, razocarenjem na terenu sto ne mogu po svojim zamislima proturiti ideje koje su uperene protiv svega sto je bolje i naprednije. U svojim raskliktalim optuzbama koje odjekuju kao “svetosavska zvona” pod udarcima cekica iz Beograda, svoju borbu za unistenje drzave nastoje da prikazu kao visoko moralni i patriotski cin. Predrag Bulatovic kaze “nazivaju nas unionistima a sebe suverenistima. Mi smo integralisti, a oni separatisti, secesionisti. Mi smo za pravu Crnu Goru”. To znaci, po vama Predraze Bulatovicu, za ropsku, slugansku, beogradsku. Stidite li se, Bulatovicu?
Bulatovic misli da je “prava Crna Gora” tek onda kada postane ponizeni plijen Srbije, a sto potvrdjuju svakodnevne izjave srpskih zvanicnika koji Crnu Goru vide u najboljem slucaju kao region u zajednici, “…u kome Crnogorci nece biti proganjani ali nece moci imati nikakva posebna prava” kako je ovih dana cinicno ustvrdio jedan od clanova DSS.
U svakoj njihovoj tvrdnji uocljiv je jedino ogroman visak mrznje i raskalasne gluposti. U svom stalnom gibanicarskom praznjenju koje obiluje ofucanim frazama i kicerskim performansima sa Masanom, na pocetku kampanje nude jedino sto mogu ponuditi, iste one programe i pecinske ideje koje su proteklih decenija sopstveni narod pretvorili u vlastiti eksperiment i zamorce, zahtjevajuci da zajedno sa njima propadne. Oni personifikuju sve osobine crnogorskog olosa ropskog mentaliteta koji su uvijek spremni do kraja da se bore da boljima bude losije u cemu nalaze jedino zadovoljstvo i jedinu sansu za sebe i svoju zluradost.
Jedna fotografija sa njihovog skupa u Mojkovcu objavljena u dnevnoj stampi na kojoj se vidi covjek sa oskrnavljenom crnogorskom kapom, na cijem temenu su cetiri ocila kao sramni zig ropstva, a na deraviji zalijepljen slogan NE. Ova “zakapljena” anonimna bezuba fizionomija, tupavog, praznog, i izbezumljenog pogleda u kome se ocrtava sva tajna njegovog bica, dobrovoljnog pristanka na ropstvo. Na vjesto uzgajanom strahu, od nezavisne i slobodne drzave ucinili su da potpuno razore i trajno ostete nacionalno bice velikog dijela crnogorskog naroda. Sada se muce u pokusajima da prikriju svoju izdaju isticuci razne parole koje nemaju nikakvog uporista u njihovom stvarnom djelovanju, kao ona “da Crna Gora nije na prodaju”. Ovakav istaknuti slogan neupucene bi mogao navesti na pomisao da su oni stali u odbranu Crne Gore, ali nije - oni samo hoce da poruce da je ona vec kaparisana.
Nema velikosrpskog pravca vjetra kojemu se ova tanjevina nije povinovala. Prvo su bili za Srbiju cije su granice odredjivali srpski grobovi, a sada u za Srbiju koja je oivicena nagomilanom mrznjom prema susjedima grobovima onih naroda koji su zasmetali etnickoj cistoti srpske rase. Govore da su za integracije i razvoj demokratije, ali zajedno sa onima kojima je uvijek bilo prece prosirivanje drzave u odnosu na prosirivanje demokratskih standarda.
Strah od sopstvene drzave je strah od slobode, ciji su razlozi duboko skriveni u tajnama njihove psihe. Ogrezli u pokvarenosti, prostastvu, u nemoci da budu dostojni Crne Gore, bjeze kod onih koji baziraju etiku na reperima suprotnim crnogorskim moralnim tradicijama. Ali kao i uvijek i ovoga puta su se prevarili u racunu. Jer kako je rekao jedan anticki mislilac jos prije 2000. godina “kada se izdaja zavrsi izdajnici vise nijesu potrebni”.

[Lutkica]

Preuzeto sa B92 (forum Politika)


Oprosti mu Aljende, mlad je a ne čita

Slaviša Čurović je glumac koji se angazovao u referendumskoj kampanji bloka za zajednicku drzavu Crne Gore i Srbije. Zašto da ne? Slobodan čovjek koji ima svoje razloge.

Jedan od tih razloga je i taj što jedan čovjek predugo vlada Crnom Gorom. Tako je danas objasnio u emisiji radija Slobodna Evropa koja se emituje u 13.30 sati. U redu. Dosadilo čovjeku. I nije jedini kome je dosadilo.

“Znači, 17 godina je jedan čovjek na vlasti”, kazao je Čurović.

Bolje bi bilo da je tu stao. Bolje i za njega i za one pod čiji je barjak stao, jer nastavak njegovog iskaza je zgražavajuće problematičan.

“Znači, 17 godina je jedan čovjek na vlasti. Znači, to su bili Aljende, onda i ovi ostali po Juznoj Africi i Juznoj Americi”, kazao je Čurović.

Relativno mladi glumac je ovim iskazom pokazao dvije stvari: a) neznanje b) rasizam.

Zašto neznanje?

Salvador Aljende nije bilo ko, no prvi demokratski izabrani ljevičarski predsjednik u Latinskoj Americi, koji je nasilno svrgnut s vlasti i ubijen uz pomoc američkih (čitaj CIA) prijatelja čileanske desnice.

(Ako neko od Čurovićevih poznanika i prijatelja pročita ove redove, molim da ga, za početak, uputi na Vikipediju, slobodnu enciklopediju, gdje će moći nešto o Aljendeu da sazna na ćirilici. Kao, recimo, da su mu protivnici dali da vlada samo tri godine!!!)

Zašto bi glumac Čurović morao da zna nešto o Aljendeu?

Za pretpostaviti je da neko ko se bori protiv autoritarizma crnogorskog režima i tu borbu pretpostavlja borbi za obnovu crnogorske države ima barem maličak afiniteta prema nekome ko je bio socijalista, mnogo više nego Predrag Peđa Bulatović, lider Socijalističke narodne partije Crne Gore, stožera okupljanja protivnika crnogorske državne nezavisnosti.

Ako to nije dobar razlog za glumca Čurovića, onda bi on morao ponešto znati o Izabeli Aljende, nedjakinji Salvadorovoj, i jednoj od najčitanijih latinoameričkih književnica.

Glumac Čurović je, na koncu konca, trebalo da gleda neke od filmova koji govore o drami Čileanaca pod vojnom huntom, koju je predvodio i personifikovao još uvijek živi Augusto Pinoče. On i njegovi prijatelji su, uz pomoć vlade SAD, lišili Čileance perspektive a Salvadora života.

Zašto rasizam?

Ovdje ću biti znatno kraći. Refleks je rasiste da po negativne primjere ide u Afriku i Južnu Ameriku.

Primjere dugovjeke vladavine je glumac Čurović mogao naći u Evropi. Nedavno upokojeni Slobodan Milošević je vladao prilično dugo. Isto se može kazati za predsjednika Belorusije – Lukašenka. Neka razmisli još o ponekome.

Poštovani Salvadore Aljende, oprosti mi na dosađivanju, ali te molim da oprostiš crnogorskom glumcu koji nedovoljno čita i nedovoljno zna.

Vuk Dragovic

[Sidewinder]

Hit nedjelje po meni

CKL

KOSTUNICIN CETVOROPREG SE VRATIO IZ AMERIKE
pise: Mico Ozegovic

Poslije samozvane posjete Vasingtonu Kostunicin “alternativni” cetvoropreg se vratio u “svoju zemlju” i nastavio kampanju protiv njene nezavisnosti, posto je domacinima dobro opanjkao, oklevetao, iskompromitovao i ocrnio – a sve “za njeno dobro” i sve za njenu “demokratsku” buducnost, po receptu koji im domacin nije verifikovao.
Iako jahac cetvoroprega nije isao u Vasington, njegov duh je ipak zapregom upravljao. Na njegovu zalost, nije mogao da obezbijedi cetiri para, vec je misija bila “krnja”, a cinila su je cetiri dvonozna aletrnativca. A takvih, kad su u pitanju velikosrpski interesi u Crnoj Gori, ne fali. No trenutno su zauzeti kampanjom protiv Crne Gore i, ne birajuci sredstva, sprjecavanjem njene drzavne nezavisnosti i medjunarodnog priznanja.
Famozna cetvorka, koja se proglasila nista manje nego alternativnom odjezdila je u prijestonicu SAD-a - nepozvana. U stvari, Kostunicin kabinet, preko saveznog Ministarstva spoljnih poslova i (srpske) ambasade, uprilicio im je, ipak, nekoliko susreta na nizerazrednom nivou sa zamjenicima zamjenikovih zamjenika americke administracije i ucesce na jednoj panel diskusiji, na kojoj se Vojvodjanin Nenad Canak stidio ucesnika iz Crne Gore i branio njenu cast od njenih “alternativaca”, koji treba da joj donesu demokratiju i druge blagodeti.
“Alternativnu cetvorku” Crnoj Gori, njenoj nezavisnosti i opstanku sacinjavali su: lider vec raspale Grupe za (srpske) promjene Nebojsa Medojevic, bivsi policajac Andrija Jovicevic – Bespadeznjak, bivsi ambasador i pancati politicar Caki Lekic i Peco Popovic, samozvani zamjenik samozvanog lidera unionistickog bloka.
Ni cudnije druzine, ni beznacajnije posjete, ni vise dreke o njenom znacaju, ni manjeg ucinka.
Dobro je sto se Amerikanci nijesu upoznati o kakvim se “velicinama” radi, kakve ih vrline i sposobnosti krase – inace bi se naljutili na onoga ko ih salje, jer bi ispalo: bolje poslasmo boljima a vas i oni jedva zapadose. No, Amerikanci su fin i kulturan svijet pa nece da dozvole sopstvenu blamazu. Primili su ih, saslusali i ispratili na avion. Vidjeli su lijepo s kim imaju posla, koja je to politicka snaga toliko “vazna” za americku nacionalnu bezbjednost i americke interese na Balkanu. To je za njih balkanska boranija, kurtoazna trica. Crnogorski alternativci su kandidati za sitne, ponekad prljave, poslice, koji se diljem svijeta povjeravaju takvom soju.
Cetvorka je suvise pretenciozno proglasila sebe nista manje nego “demokratskom alternativom” postojecoj vlasti, rezimu Mila Djukanovica, u stvari crnogorskoj proevropskoj Crnoj Gori. Stovise, oni su sebe promovisali u prozapadnu opoziciju koja stasava.
A ko bi cinio tu prozapadnu opoziciju (u) Crnoj Gori prije i poslije referenduma, bez obzira na njegov ishod: presvuceni nacionalisti i milosevicevci, bojovnici za velikosrpski projekat: Pedja Bulatovic i cetnicko rukovodstvo njegove partije, Pecovi i Socevi narodnjaci koji se bore za razdrzavljenje Crne Gore, sa pristalicama koji mogu stati u veci autobus, te “demokratski” - kleronarodnjaci Bozidara Bojovica i Ranka Kadica ciju je partiju najbolje legitimisao, u sovinistickom zanosu, Miladin Joksimovic, te narodnjaci Amfilohijevi - Andrija Mandic i Goran Danilovic – onda od “demokratije” po srpskom receptu i osvajanja vlasti poslije referenduma, prosao ne prosao, nema nista. Cak ni ako se ovoj opoziciji prikljuce samoizvikani alternativci Nebojsa Medojevic, Caki Lekic i Andrija Bespadeznjak, koji osim sebe i svojih porodica nemaju pristalica, a kamoli neku respektabilnu politicku snagu, ne mogu postati snaga koja bi mogla zajahati Crnu Goru, cak ni pod demokratskom sminkom. Cak ni ako bi ovoj srpskoj slternativi pristupili Bosnjaci Sefket Krcic i visenacionalni i visevjerski poliglota Smajo Sabotic – ne bi mogli ubijediti vecinsku gradjansku Crnu Goru da krene za njima.
Ne dobijaju izbore i vlast na njima oni koji su protiv Crne Gore i njenih nacioanlnih i drzavnih interesa! Alternativci tu gradjansku, visenacionalnu, visevjersku, multikulturnu, proevropsku-crnogorsku Crnu Goru apsolutno apstrahuju, kao da ne postoji, svodeci je na aktuelnu vlast i njene interese, svodeci njenu odgovornost, zabrinutost i odlucnost da sudbinu drzave uzme u svoje ruke na “privatnu drzavu” Mila Djukanovica i aktuelnog drzavnog vrha. Bez obzira na mane svake vlasti i nedostatke svakog rezima, ova vlast – kakva je da je – prihvatila je istorijsko breme Crne Gore na svoja pleca, vezuci svoju politicku i licnu sudbinu sa sudbinom naroda i drzave. Ova vlast, ko je volio ko je ne volio, polozila je istorijski ispit. U istoriji Crne Gore ona ce imati istaknuto mjesto. Ako projekat nezavisnosti pobijedi, ovjencace se istorijskom slavom i besmrtnoscu. Ako ne prodje – pamtice se po pregnucu i zrtvovanje. Sto nije kukavicki sjedjela skrstenih ruku. “Pregaocu Bog daje mahove!”
A cime ce se “ovjencati” famozna cetvorka, presvucena opozicija u demokratskom dresu, navodno prozapadna, deklarativno a u sustini nacionalisticka, velikosrpska, kolaboracionisticka – po svemu kvaziistorijska i anticrnogorska. Ne mogu Crnu Goru Vecinsku voditi oni koji se bore protiv njene drzavnosti, opstanka i buducnosti.
Te snage, cak ni uz pomoc Kostunice ili uz pomoc stranih drzavnih administracija i obavjestajnih sluzbi ne mogu osvojiti vlast u Crnoj Gori. Cak ni uz pomoc Srpske crkve, duhovnikâ i pukovnikâ. Nikoga!
Nije dobro boriti se s Bogom i sa sopstvenom domovinom. Cetiri Kostunicina jahaca su se vratila iz Vasingtona. Crnogorski vaskrs to ne moze sprijeciti – Vaskrs crnogorske drzave.
Po Bibliji, cetiri jahaca donose cetiri najvece nevolje. Cetiri boje njihovih konja odgovaraju bojama njihovih politickih opredjeljenja. Cak iako ih ima vise. To mogu da budu samo konjanici apokalipse po cikaskom modelu, ali ni to ne moze proci.
Crna Gora se osvijestila, sazrela, duhovno ocvrsla, srasla sa onima koji je vole i brane, koji se bore za njen i sopstveni opstanak. Ne mogu je prevariti ni laznom demokratijom ni obecanom buducoscu. Oni koji su s Crnom Gorom zivotno i sudbinski srasli ne mogu je izdati, ne mogu se nje odreci, ne mogu protiv sebe niti protiv nje. Srecom, samo je manjina protiv nje i njenog opstanka. Ta manjina je osobene mentalne strukture, po kojoj se izdaja dozivljava kao patriotizam.
Oni koji u sebi nose visestoljetno pamcenje, u kome se “po tri pasa” vrte u kolo ne mogu biti protiv Crne Gore. Uprkos Kostunicinom cetvoropregu, uprkos svima koji bi da ugase njeno drzavno ognjiste, Crna Gora ce izaci iz srpskog vavilonskog ili egipatskog ropstva i opstati zajedno sa crnogorskim narodom i ostalim konstitutivnim narodima. Posto je Crna Gora zajednicki dom svih koji u njoj zive – u njoj nema manjina, svi su svoji na svome. Kao sto je Mojsije predvodio svoj narod, tako i duh Svetoga Petra Cetinjskog predvodi Crnu Goru prema Buducnosti.

:mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

[intruder]

Srbija - osmo svjetsko čudo

Koštuničin obračun s pužem

Poševio puž Koštunicu. Koštunica ode u policiju da prijavi silovanje.
Policajac: "Kako se to desilo"?
Koštunica: "Paaaa, neeee znaaaam, sve je bilo brrrzo kao muuunja!"
(Filozofski prilog za biografiju srpskog premijera)

Neprejebivu ulogu puža, kao simbola srpske energičnosti, odlučnosti i kosmičke brzine koliko za sedam dana shvatiće svaki dovoljno izlapio debil iz Evropske unije, jer je prije mjesec na riječ povjerovao silovanom Koštunici da će do prvomajskih praznika uhapsiti i u Hag isporučiti đenerala Ratka Mladića – što je realno koliko i mogućnost da Srbi, bez viza, pod ovakvom vlašću, putuju u Rumuniju ili Mađarsku prije 2089. godine. Koštunica – koji bi u Hag prije isporučio svoju suprugu nego Mladića, što može razumjeti samo onaj ko je vidio kako izgleda Vojina ružnija polovina – uz obećanje o hapšenju Mladića položio je časnu riječ, iskreno uvjeren da niko ozbiljan ne vodi računa šta on priča, govori ili se žali, ubijeđen da je kupovina vremena jedini način da doakamo Hagu koji će već jednom da digne ruke od nas i prizna poraz.
Kako je ovo tema od koje zavise svi pregovori s EU, posebno me je erektivno udarilo otkriće ministra za ljudska/manjinska prava Rasima Ljajića da je posljednjih dana u "operativnom smislu došlo do pomaka u potrazi", što, prevedeno na ruralni hrvatski, znači da država nema pojma gdje je Mladić niti je zabolje qurac gdje je isti. Mlitava i uplašena Evropa, kojoj Koštunica nimalo ne smeta što je nešto sporiji od puža i religiozno dementniji od paramecijuma – odrediće novi, jubilarni sto i sedamdeseti deadline: ako do 17. avgusta ove ili 18. avgusta iduće godine ne isporučimo Mladića – s nama će se ozbiljno razgovarati, Evropa je to, nema zajebavanja kad su rokovi u pitanju!
Budući da je Evropsku uniju uzeo pod svoje – ko još dr Kalašnjikovu osporava da nije legitiman, nije kooperativan ili nije privržen demokratskim vrijednostima – dr Voja riješio je da u svom srpskom zabranu stvari dovede na svoje mjesto. Uništenje imperije Bogoljuba Karića, od kojeg ni inicijali BK neće ostati na kamenu – uz pomoć mentalno oboljelog ministra finansija Mlađana Dinkića, po kojem su rađeni likovi iz filma "Let iznad kukavičijeg gnijezda", u prvi je lažni mah moglo da izgleda kao tzv. borba protiv korupcije, da se nije ispostavilo kako iza čitave priče o otimanju mobilne mreže 063 ne stoje lični G17+ ministarski interesi o preuzimanju najprofitabilnije srpske firme... što se okončalo razaranjem, uništenjem i preuzimanjem svih Karićevih firmi, čiji je rezultat bar hiljadu otpuštenih, fina kolateralna šteta za tako plemeniti cilj. Ali, da sve nije u novcu već u čistoj mržnji svega što ima BK prefiks – bez obzira na to kako je Bogoljub Karić politički mislio – vidjelo se ovih dana kad je Koštuničina Radiodifuzna agencija odlučila da, poslije jedanaest godina, oduzme nacionalnu frekvenciju BK Televiziji, očigledno ne zbog formalnosti ili zakonskih pravila, već zbog političke potrebe da se okonča proces ubijanja svega što podsjeća na slova B i K.
Koliko god imali primjedbi na BK TV – koja je Karića i njegovu stranku dizala u nebesa, da ne pominjem njeno koketiranje s patriotskim blokom ili nacionalistickim lobistima – činjenica je da je ova televizija ne samo preživjela jedanaest godina već postala dio ovdašnje srpske tv-navike zbog elementarnog profesionalizma u većini svog, inače nespornog programa.
Ukinuti BK televiziju, a dozvolu za emitovanje dati televiziji koja se tek osniva i od koje ne znamo šta očekujemo, a da ne znaju šta da očekuju čak ni oni koji su vlasnici (TV Avala) ili, još gore, frekvenciju pokloniti TV Košava kojoj je udarni termin posvećen eksplicitnim erotskim porukama (obdaren Srbin traži kosovku djevojku kojoj bi objasnio zbog čega Kosovo valja da ostane u Srbiji), a tek, najbljutavije, frekvenciju dati američkoj televiziji Fox – koja se iskazala kao desničarska pesnica najgoreg konzervativizma, uz sve pohvale oduševljenog američkog ambasadora, koji je odlijepio što je Amerika stigla u Srbiju, kazuje da je (jednoglasna) odluka RA samo jedan od Koštuničinih načina da Srbiju svede na onaj mentalni nivo koji bi trebalo da nas uvjeri kako je ovo zemlja u kojoj je sve prilagođeno njegovom obračunu s pužem.
Da nije tako, ne bismo u kulturnom dodatku ''Politike'', čija je urednica Ljiljana Smajlović, oduvijek erotski Koštuničin obožavalac, čitali sljedeću pjesmu – koja bi u nekim prirodnim okolnostima osvanula u velikoj Srbiji ili "Informativnom DSS biltenu", namijenjenom nepismenima u ćiriličnoj dijaspori; obratite pažnju – još jednom – da se ovo pojavilo u novinama koje se reklamiraju sloganom iz miloševićevskih devedesetih: "Kad kažeš novine, misliš Politika", što, prevedeno na 2006. znači: "Kad kažeš novine, misliš na puža", o čemu govore sljedeći dramatični stihovi:
Ako me voliš mala, rodi mi bebca
Ljubav je put od srca do kreveca
Bog nam je dao ljubav da nas množi
da Srbe jednom složi i oboži

Rodićeš mi poslije drugo, pa treće
Srbija bez tvoje djece izumrijeće
Ali ne damo mi majku Srbiju
djeca će od ljubavi da je saliju
Tvojoj je prabaki deset krasilo krilo
Bez toga ni tebe sad ne bi bilo
Stog rađaj djecu mala, da znaju ko smo
Kralj će nam biti kum kad bude osmo

Al' da mi prije toga rodi drugo, pa treće
Srbija sa tvojom djecom preživjeće
Jer ne damo mi majku Srbiju.
Djeca će od ljubavi da je saliju.
(MILAN MLADENOVIĆ, Kulturni dodatak lista ''Politika''. 22. april. 2006.)
Ovaj jebački poziv da se potucamo u nacionalne svrhe – ne zato što je fucking nešto lijepo i zgodno, već zato što qurac vadimo u ime Srbije – elementarni je ovdašnji politički stav koji bi valjalo da nas ubijedi da je erotska situacija ovdje toliko strašna da čak i ''Politika'' u vlasništvu aseksualne Smajlovićke – koju bi imao samo Koštunica da mu ne smeta onaj puž – preporučuje da se razmnožavamo u nacionalne svrhe; što više djece – više vojnika; više vojnika – više žrtava u budućem ratu na Kosovu; a sjetimo se Republike Srpske Krajine – pojebi nešto tonight da mi "rodiš bebca" koji gramatički izgleda kao tipični srpski kreten, mješavina pužastog Koštunice i pužaste Smajlovićke, tek da Hrvatima pokažemo kako izgleda "kulturni dodatak" u praksi.
Ovo je Srbija?
Naravno. Zar vam puž nije sve objasnio!
PS: Nedavno je, stotinjak policajaca upalo u BK televiziju, prekinulo program i isključilo predajnike. Ovakva hrabra intervencija Koštuničine policije - nezapamćena čak i za standarde Slobodana Miloševića - objašnjava se "poštovanjem zakona", što je eufemizam za političku odluku da Vlada otme/uništi sve što ima ikakve veze s Bogoljubom Karićem. Toliko o slobodi medija u Srbiji!
Posebno je bizarna činjenica da je sad ugašena BK TV ekskluzivni vlasnik prenosa Svjetskog fudbalskog prvenstva u Njemačkoj: sasvim je moguće da će Srbija - jer su tako odlučili Koštunica i Dinkić, kojima sport odavno ide na nerve - biti jedina zemlja na planeti koja neće prenositi utakmice SP! Pa poslije recite da Srbija nije svjetsko čudo!
( Feral Tribune)
Petar LUKOVIĆ

[Sick-Boy]

Lajcak: Srbija je jedina naslednica Jugoslavije

Jedina pravna naslednica Jugoslavije, ako bi Crna Gora istupila iz drzavne zajednice, ostaje Srbija i za sada nije jasno da li bi Crna Gora zato kasnila u pregovorima sa EU, rekao je evropski posrednik za referendum Miroslav Lajcak.

“Samo razdvajanje pregovora o pridruzivanju tehnicki ne bi bio veliki problem. Ionako se pregovori vode na dva kolosijeka odvojeno sa svakom republikom”, reka je Lajcak ceskom dnevniku “Pravo”.

Slovacki diplomata je, medjutim, naglasio da za sada nije poznat precizan mehanizam, jer bi, ukoliko Crna Gora stekne samostalnost, razdvajanje pregovora morali zvanicno da odobre Evropski savjet i Evropska komisija.

Lajcak je naglasio da bi, prije nego sto se u to upusti Evropska komisija, na dnevni red morala da dodju i druga pitanja kao sto je polozaj manjina u obje drzave ili rezim na granicama.

“Crnogorci idu u referendum svjesni da jedini pravni naslednik Jugoslavije ostaje Srbija”, rekao je slovacki diplomata. Lajcak je upozorio da za sada nema odgovora da li bi Crna Gora kasnila za Srbijom u pregovorima sa EU, ali je dodao da komisija ne zeli da prejudicira ali s druge strane ni da dramatizuje situaciju.

Dnevnik “Pravo” u danasnjem izvjestaju o pripremama za referendum u Crnoj Gori podsjeca da se, iako razdvajanje pregovora sa EU nije veci tehnicki problem, Brisel plasi da bi na Balkanu mogle da nastanu dvije male i relativno siromasne drzave u kojima ce pasti zivotni standard stanovnistva.

[Sick-Boy]

Zaplijenjene majice bloka za SiCG

Crnogorska policija zaplenila je na administrativnom prelazu sa Srbijom - Dobrakovo, kod Bijelog Polja, vise od 12.000 majica namijenjenih preduzecu “Inkognito” iz Podgorice, koje vodi marketinsku kampanju Bloka za zajednicku drzavu.

Uprava policije je saopstila da su majice zaplijenjene jer nijesu prijavljene na carini.

-------------------------

Ih, carina funkcionise, jado moj, ka' najbolja. Prave smo dvije nezavisne drzave... Ali, zato, kad oni pomenu pasose, mi udarimo u kuknjavu. Uzas... Bismo da se hebemo, a da nam ne ulazi...

[Sentenza]

a shto ti fino ne napishes okle si tu informaciju dobio da ne bude rekla kazala kao u vecini slucajeva

[Sick-Boy]

Hoces da ti fino napisem odakle mi ta informacija, pa da ne bude kao u vecini slucajeva rekla-kazala? Evo... Sa PCNEN-a. Je l' sad bolje?
Otidji na www.pcnen.com, pa vidi danasnje vijesti. Zdra'o...

[MNIP]

http://www.cnn.com/2006/WORLD/europe....ap/index.html

[MadGod]

Uprava policije je saopstila da su majice zaplijenjene jer nijesu prijavljene na carini.

I, sta ti tu nije jasno? Nema svercovanja rekvizitima!

[Sthlm]

Stratfor: Crna Gora protektorat EU
21. maj 2006. | 15:00 | Izvor: Beta

Ostin, Brisel -- Bez obzira na ishod referenduma o državnom statusu, Crna Gora će ostati protektorat Evropske unije, ocenjuje Stratfor.

Evropska unija je svojim mešanjem obezbedila da ta članica državne zajednice SCG ostane problem EU, ocenjuje se u izveštaju američke agencije za strateška istraživanja "Stratfor".

U slučaju ubedljivog rezultata za nezavisnost, Crna Gora će postati protektorat EU, verovatno na putu prijema u članstvo Unije, dok će u slučaju drugačijeg ishoda ili ako za nezavisnost ne bude glasalo više od 55 odsto glasača, Crna Gora svejedno biti protektorat EU, ali unutar "neprijatne pravne fikcije", dodaje se u izveštaju.

Mada i takav ishod predviđa kretanje prema članstvu u EU, Crna Gora će i dalje zvanično biti povezana sa Srbijom, i u svakom slčaju situacijom u toj članici državne zajednice baviće se EU.

U tom kontekstu, "Stratfor" navodi da se ključna odluka o nezavisnosti ne tiče samo Crnogorcima, već i Evropske unije koja de fakto kontroliše budućnost Crne Gore, pošto je u više navrata ranijih godina sprečila njeno izdvajanje iz državne zajednice.

Uz ocenu da je glasačko telo u Crnoj Gori praktično podeljeno na pristalice nezavisnosti i ostanka u državnoj zajednici, agencija ukazuje da je verovatni ishod referenduma rezultat između 50 i 55 odsto za nezavisnost, što znači da će Crna Gora ostati politički polarizovana, a problem budućih poteza opet će biti bačen u krilo EU.

Prema ocenama "Stratfora", najveću dobit od nezavisnosti Crne Gore imalo bi Kosovo, koje sa Evropskom unijom već pregovara o održavanju referenduma o nezavisnosti.

Evropska unija, međutim, odugovlači sa konačnom odlukom, navodi se
u izveštaju i naglašava da za razliku od Crne Gore, gde postoji neizvesnost oko ishoda, na Kosovu nema nikakvih nedoumica, jer je izvesno da će Albanci koji čine ubedljivu većinu stanovništva glasati za nezavisnost.

U osvrtu na posledice referenduma u Crnoj Gori, i eventualnog izjašnjavanja na Kosovu, američka agencija ukazuje da bi slični zahtevi mogli da uslede iz spornih područja u kavkaskom regionu, pre svega iz Nagorno-Karabaha, Abhazije i Južne Osetije.

[monitor]

Prema ocenama "Stratfora"....

samo dvije rijeci: ocjene ovakvih agencija nemaju skoro nikakav znacaj, niti bilo kakvu vecu vrijednost od obicnog novinskog teksta. Za tu agenciju ili bilo koju slicnu ovaj region obicno 'pokriva' covjek s ovih prostora, najcesce udomljen u Beogradu i njihove ocjene zavise od njegove (ne)objektivnosti. A, znamo kako to izgleda na brdovitom Balkanu.
/samo kao uputstvo za citanje ovakvih stiva, pokrivenih zvucnim nazivima njihovih izvora/

[SKOJ]

Jedan dosta ruzan incident.

Dan 21 May

Two days ago seventh grade pupils of the Drago Milovic primary school from Tivat [Montenegrin coastal town] visited Cetinje [old Montenegrin royal capital], spending a day there as a part of their excursion. After visiting historical monuments the pupils were given two hours to spend as they like, so some visited the monastery, some the park and some walked Cetinje streets. One of the groups, Milivoje Bakic, Mihailo Radinovic, Nikola Racic, Nikola Cepic and a few more found themselves near a billboard saying “yes” [supporting Montenegrin independence].
“While we were talking and discussing museums we visited, Cepic went to the monastery. At that moment a group of Cetinje secondary school pupils approached and ordered us to turn towards the billboard and loudly say ‘yes’. We refused and they started beating us up. Although much younger I am a karate black belt first dan expert and I managed to oppose them and avoid being hit. However, Mihailo Radovic’s face is all bruised, Nikola Raicevic tried to separate them and also suffered and Bjelica was hit, too,” Milivoje Bakic said. His father Nebojsa brought him to our office in Tivat yesterday.
After the attack the boys ran to a cafe where their homeroom teacher Olja Mitosevic and the rest of the teachers who came with them to Cetinje were.
“The attackers, now more numerous, followed us but did not try to attack us any more because our teacher was there. However, they sang very loudly ‘Montenegro, our dear mother, we will be butchering Serbs tonight,” Bakic said.
...

[SKOJ]

Da dodam, za one koji ne vjeruju da se ovakve stvari desavaju, da je prije par veceri nadomak kuce mojih roditelja, na raskrsnici Ulcinjske i Beogradske, 100m od rezidencije milog nam premijera, grupa djece pjevala "Srbe na vrbe".

I sad sta ces, ne mozes djecu za usi da vuces, ali od nekog starijeg su culi sigurno.

[monitor]

grupa djece pjevala "Srbe na vrbe".
.

zar se to i pjeva? kako ide melodija, imas li notni zapis?

[Sthlm]

samo dvije rijeci: ocjene ovakvih agencija nemaju skoro nikakav znacaj, niti bilo kakvu vecu vrijednost od obicnog novinskog teksta. Za tu agenciju ili bilo koju slicnu ovaj region obicno 'pokriva' covjek s ovih prostora, najcesce udomljen u Beogradu i njihove ocjene zavise od njegove (ne)objektivnosti. A, znamo kako to izgleda na brdovitom Balkanu.
/samo kao uputstvo za citanje ovakvih stiva, pokrivenih zvucnim nazivima njihovih izvora/

Ocene Stratfora nemaju nikakav znacaj :blah: , jel ti znas sta je Stratfor? :???: