Iz raznih novina

[niksicanin 24]

[quote=Dutch;1425344]






Najveći broj pravoslavnih crkava u Crnoj Gori je izgradio kralj Nikola dakle država,jesu li sredstva donirali Romanovi ili Abramoviči nebitno je,građeno je pod državnim patronatom. Uostalom u mom selu je prilikom izgradnje crkve sam kralj rekao da se daje na korist i upotrebu stanovništvu a ne crkvi crnogrskoj ili srbskoj. Mi smo ipak imali malo drugačija pravila ponašanja oformljena tokom izolovanosti od strane Otomanskog carstva.
Ta su sredstva donirali Ruska Pravoslavna crkva i naravno carska porodica. Svakako, ne treba zaboraviti zaduzbine Nemanjica, ali to nije sad tema. Naravno, crkve samo po sebi nisu vlasnisto ni seoskog bratstva, niti neke sire zajednice, nego same crkve. Sad sto neki pogresno danas to tumace, druga je stvar.





Ima pravo na mišljenje al ne da tim mišljenjem maše na sve strane. To je nešto što se zove sekularna država,odvojenost crkve i države. Uostalom, niđe nećeš u svijet nać da jedna pravoslavna crkva na sve načine nastoji da unizi ime i postojanje države u kojoj postoji i da ne priznaje njen narod.Sem toga, mislim takođe da niđe nećeš nać da veći dio sveštenstva čine ljudi sa strane a ne iz lokalnog naroda. U bilo koje doba iz ranije istorije Crne Gore to je bilo nezamislivo.

Vjerujem da je "mahanje" tvoje sugestivno misljenje. Na javnom servisu MCP nema godinama, a i ostali mediji tek sporadicno prenesu aktivnosti crkbe i to iskljucivo pastirski zivot crkve. Nesto se ne sjecam neke politicke izjave mitropolita ili nekog njegovog saradnika.
Tacno je da ima svestenstva "sa strane". A, razmisli i zbog cega. Ja cu ti dati jedan primjer. Jedan moj prijatelj je od rane mladosti odlucio da bude svestenik. Kad je doslo vrijeme, posle osnovne skole, otisao je da upise Bogosloviju na Cetinju. Nakon toga, haos u kuci, jos veci medju njegovom uzom i sirom porodicom. Delegacije su svakodnevno dolazile da urgiraju kod roditelja i da njemu naredjuju da slucajno ne upisuje to. Govorim o vremenu posle, kakvog takvog, raskida sa komunizmom. Sta mislis, kako je tek ranije bilo u Crnoj Gori?




Zašto obeštećenje?Kome da se daju te pare?Kome sad idu pare koje crkva zarađuje ne plaćajući ni cenat državi Crnoj Gori?Što se finansira tim parama?
Pa znas kako, ako je nekom nekad pripadala zemlja, sa bivsim vlasnicima se drzava mora dogovoriti, pa bilo kako da bude. Bilo da je vlasnik bila crkva, Rakcevici, neko treci. Opet ti kazem, vjerujem da ce biti nesto simbolicno. Vjerujem i nadam se. Od novca koji crkva prima na racun priloga zaista ne znam gdje idu, osim sto lavovski dio ide na plate, na odrzavanje vjerskog zivota. Da se ne zavaravamo, jedino Ostrog donosi sredstva crkvi u Crnoj Gori. Ostala mjesta, racunajuci kompletan sjever Crne Gore ne bi mogao finansijski ni bilo kako drugo opstati. Sticajem okolnosti, cesto idem u Ostrog. Pored vjernih ljudi sa citave zemaljske kugle, svakodnevno ces naci buljuk njih siromaha. Ti zakljuci sto dolaze.



Ne zavaravaj se.Znam dosta primjera ljudi koji su veliki poklonici SPC a za vrijeme komunizma su magarad ućerivali u crkve,krali dragocjene krstovem,zvona i ikone a onda ih prodavali.
Ima priča i za nekog vašeg sugrađanina i onaj krst koji je onomad nestao.
Ne sumnnjam da je tako. Pa, takvi smo ljudi. Poznajem sijaset ovih sa referendumskog glasanja od cijeg srpstva ni mi Srbi nismo jedno vrijeme mogli zivjeti. Ali, to govori o njima, a ne i o crkvi ili o nekoj drugoj stvari ili instituciji.


Taj mitropolit svako malo ubači i neku besjedu kojom pozove na neki linč.Sjećam se kako je pjenio onomad da se kralj dukljanin prikuje na vezirov most,kako se odrica Duklje i svega njenog a onda tiho i oni prihvatiše Vladimira za sveca i još ga srbinom proglasiše iako se niđe ime srbsko ne pomenu u Duklju nikad.
Hajde molim te ko je prisvojio Duklju? Da li bi znalo 95% gradjana Crne Gore da je onaj spijun nije pomenuo i nazvao cak i akademiju dukljanskom. Mitropolit je citirao Milovana Djilasa koji je odavno napisao narodnu pricu o prokletom caru Dukljaninu. Duklja je istorijska cinjenica, i dio je Crne GOre. Uostalom, i jedan episkop u Crnoj Gori nosi titulu dioklijski.

[milovan]

Da se ISUS HRIST vrati na zemlji,
i trazi od svih KRISHCANA da vrate oteto i ukradeno od naroda,
da se pokaju za hushkanje na bliznjega svoga,
ponovo bi sa UZIVANJEM OVIJEH U RASHVE RAZNIJEH BOJA,
koji razdrijeshe RUHO ISUSOVO i podijelishe narode po HRSHCANSKIM SEKTAMA da bi zashtitili svoj PUPAK&SHUPAK,
bio razapet na svim meridijanima shirom zemljinoga shara,
kao shto Dostojevski opisije razgovor sa INKVIZITOROM,
vrci se kod TAJA na nebo, jer je INKVIZITOR zaduzen za ovo ZEMALJSKO, nama vojnih chinova ispod mantija nikad nije falilo, a ni braci katolicima.

Biti pravi HRISHCANIN i shvatit porike ISUSA HRISTA nije lako ako chovjek nema dobru dushu, a bezdushnost i bez obraznost je nadjachalo LJUDSKOST I DUSHEVNOST.

Vecina nosi svoj kriz za izlozbu, kao mlada djevojka TANGA GACICE,
a stid zbog mahanja krstom malo ko osjeca, vishe i radje bi mahali MACHEM, da imaju mOOda.

[Sidewinder]

Pritisak javnosti urodio plodom
Ukinuli smo penzije za poslanike

Nataša Korlat | 09. 01. 2010. - 00:02h | Foto: Beta | Komentara: 63

Vrh vladajuće koalicije dao je nalog šefovima poslaničkih grupa da u nacrtu zakona o Skupštini brišu odredbu o penzijama poslanika, u koju bi, ako se usvoji, mogli da odu sa 55 godina života, 15 godina staža i tri mandata u parlamentu, saznaje “Blic”.

Kod nas je cijela drzava odusevljena sa penzijama za skupstinsku bagru.

[NHM]

I ovi je naši ukinuše. Ipak, nisu bili dovoljno brzi, tako da ovima koji su već predali zahtjeve i uspjeli da prime makar po jednu, ne mogu da uskrate pravo na tu penziju, pod tim uslovima i u tom iznosu. Ne smije odluka ustavnog suda da se primjenjuje retroaktivno na one slučajeve u kojima se već postupilo po odluci koja je kasnije proglašena neustavnom.

A Ranko licemjerni govori kako se slaže sa odlukom kojom se ukidaju takve penzije, a on sam je glasao za uvođenje tih penzija iz solidarnosti sa kolegama. To su njegove riječi, ne moje.

Ko je ođe lud, a ko bezobrazan? A ko i jedno i drugo?

[EgZeKuToR]

SDP je definitivno najuzaludnija stranka ikad oformljena.

[minjo]

Zasto napadati SDP kada su svi poslanici svih partija (cini mi se lise pzp)objerucke glasali za zakon o penzijama

[NHM]

Čisto zbog licemjerja. Slažu se sa zakonom, slažu se ukidanjem zakona.

Ne važi kritika samo za SDP. Svi se oni jednoglasno slože samo kad se njima plate povećavaju i ovakve penzije odobravaju. Jedino što je Ranko na istaknutoj poziciji, pa se njegov glas jače čuje. Prirodno je da on bude u prvim redovima za primanje kritika.

[Sidewinder]

SDP je definitivno najuzaludnija stranka ikad oformljena.

To je autobus a ne stranka.

[wulfy]

Tipično tranziciono i nadasve skorojevićki!

ARHITEKTURA: NAJNOVIJI OBJEKAT NA MORAČI PORAĐA I PITANJE - DA LI METRI BEZLIČNIH MOSTOVA ČINE MJERU USPJEHA GRADONAČELNIKA MIOMIRA MUGOŠE

Ivo Andrić, nobelovac, napisao je svojevremeno da se mostovi podižu \"uvek smisleno, na mestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba\". Miomir Mugoša, gradonačelnih Podgorice, svojski se trudi da u praksi dokaže da Andrić nije bio u pravu - gradeći mostove gdje mu padne na pamet.
Dakle, Podgorica je 19. decembra prošle godine, na Dan oslobođenja od fašističkog okupatora - što će reći za rođendan - opet dobila od gradonačelnika na poklon novi pješački most na Morači. Nimalo originalno - rekao bih.
I pretprošle, 2008. godine, panoramska razglednica glavnog grada Crne Gore je na Dan oslobođenja obogaćena pješačkim mostom. Riječ je, naravno, o Moskovskom ili Ruskom mostu - tako da bi se ovo novo, najnovije, još uvijek bezimeno mostograditeljsko pregnuće, koje je, zakleo bih se, za dobra 3 koplja iracionalnije od prethodnog - moglo okarakterisati i kao tradicionalni gest - u širim okvirima lijepe tradicije ukrašavanja grada pred novogodišnje praznike.

U svakom slučaju, poslovično inertna i nezainteresovana podgorička urbanističko-arhitektonsko-građevinska struka - koje je ipak nekako smogla snage, doduše tek tamo negdje u novembru, ako se ne varam, da složno ispljuje Moskovski most, u prvom redu po pitanju obesmišljavanja ključnih vizura na most Milenijum - ponovo je u prilici da \"ispravi kičmu\" i da javno ukaže barem na one najočiglednije propuste u realizaciji projekta novog pješačkog mosta.
Kad malo bolje razmislim - čini mi se da je kompletan taj projekat zapravo jedan veliki propust - pa se postavlja pitanje ima li konstruktivna kritika uopšte smisla.
I dok se žestoko preznojavam, je li - bezuspješno pokušavajući da uslikam taj najnoviji, apsolutno nefotogenični nonsence na Morači preciznim Canon EOS 400 D fotoaparatom - i pripadajućim mu standardnim objektivom (EF- S 18 - 55) - čujem brundanje brkatog gospodina koji mi lagano prilazi odozgo, sa staroga puta za Danilovgrad.
\"E vala, dosta ni je ovija novija mostova danas u Podgoricu!\", konstatuje gospodin. \"Ljepše bi bilo da su ni leba dadnuli da ijemo\".
\"E i ja velim, vala!

Još bih nekako i uspio da izvučem par kvalitetnih fotografija novog mosta, kontam - kada ne bi postojale one dvije misteriozne, zapečaćene i ograđene kamene kućerine na suprotnoj, lijevoj obali, postavljene simetrično u odnosu na pravac nivelete mosta - i kada hladna, debela i zelena Morača ne bi potmulo hučala dolje u kanjonu. Moram da ubacim staru Moraču u fotku, definitivno - i da eskiviram kamene kućerine - koje mi se baš dopadaju, moram priznati - ali nikako ne idu uz novi most - mada su i te kako išle uz stari, reliktni - koji se nalazio na tom istom mjestu i koji je, nažalost, \"uklonjen\" da bi se gradio novi.
Situacija na desnoj obali - na obali na kojoj se trenutno nalazim - još je gora. Potporni zid, sa pripadajućim prilazima, u što je ulupano 200.000 eura ako je vjerovati zvaničnim podacima - djeluje teško i pompezno - i liči mi na ljudinu od 2 metra i 150 kila što šeta čivavu - koja je ugledala dogu i ukočila se od straha.

Novi most je nekako fragilan - lomljiv, krhak - i više me podsjeća na igračku - na nekakav smiješni ukras na novogodišnjoj jelci - nego na ozbiljan most.
Kako bilo, novi most je podignut na mjestu koje se nalazi pola kilometra uzvodno od Vezirovog mosta - i jednog sunčanog dana će vjerovatno predstavljati - ne bih se usudio da kažem da danas predstavlja - sponu između gradskih naselja Zagorič i Malo brdo. Neophodan uslov da ta varijanta profunkcioniše je izgradnja nekoliko hiljada stambenih jedinica na strmim obroncima Maloga brda - obroncima okrenutim ka Morači - i izgradnja još nekoliko hiljada stambenih jedinica prekoputa, na ravnom potezu od novog mosta do ušća Zete u Moraču. Šanse da se to desi u dogledno vrijeme su ravne šansama da će čitav potez od Vezirovog do novog mosta na lijevoj obali Morače u dogledno vrijeme biti transformisan u rekreaciono-sportsku zonu.

O da, da - ali malo morgen. Izglednije je da će stočni pazar u dogledno vrijeme biti prebačen sa Tuškoga puta na staro mjesto.
Na mjestu novoga mosta, donedavno - do 7. oktobra prošle godine kada je \"simbolično srušen\", tj. uklonjen - nalazio se stari, tzv. Vojni, odnosno Tenkovski most. Stari most je podigao elektromašinski inžinjer, časni Andrija Kažić, 1945. godine - dakle neposredno nakon oslobođenja Podgorice.
Priča o novom mostu, u suštini je mučna, apsurdna priča o neshvatljivoj, tipično tranzicionoj i nadasve skorojevićkoj potrebi našega gradonačelnika, gospodina Mugoše, usmjerenoj u pravcu zatiranja jedinstvenih spomenika graditeljskog duha stare, predratne Podgorice i poslijeratnog, socijalističkog Titograda - a u ime navodne \"evropeizacije\" nove Podgorice. Mjera Mugošinog uspjeha su isključivo metri bezličnih mostova - izdvojio bih iz tog popisa Milenijum, svakako - i asfaltiranih džada, te jednako bezlični kvadratni metri novoizgrađenog stambenog i drugog prostora. Ako tu ima i trunke \"evropskog\" duha - onda mi pokažite mjesto u relevatnoj, evropskoj urbanističko-arhitektonsko-građevinskoj literaturi ili periodici gdje se pominje neki recentniji podgorički graditeljski izbačaj. Nemojte me pogrešno shvatiti - srećan sam ako postoji takvo mjesto.

Dakle, vjerovatno znate da su Njemci, 1944. godine, prije povlačenja iz Podgorice uspjeli da dignu u vazduh oba mosta na Morači: novi, čelični, koji se nalazio otprilike na mjestu današnjeg Blažovog mosta - i stari, kameni Vezirov most, koji se nalazio na mjestu današnjeg, betonskog Vezirovog mosta. U to ime - jedan od gorućih prioriteta nakon oslobođenja Podgorice bila je izgradnja mosta preko Morače. Kako nijedan od tadašnjih građevinskih inžinjera - negdje sam pronašao podatak da ih je u tom momentu u cijeloj Podgorici bilo samo trojica - nije bio spreman da se lati odgovornog posla - čast je pala na pomenutog Andriju Kažića, elektromašinskog inžinjera.
Kažić je na raspolaganju imao čeličnu užad i čelične stubove skinute sa austrougraske žičare Kotor - Lovćen, te metalne profile i armaturu sa srušene zgrade Monopola u Podgorici. O kvalifikovanoj radnoj snazi nije bilo ni govora - ljude je obučavao u hodu. Konstruktivni sistem je maestralno prilagodio materijalu koji mu je bio dostupan. Stubove žičare je iskoristio za pilone. Preko pilona je razvukao čeličnu užad i o njih okačio platformu mosta. Spojevi nisu vareni, naravno - učvršćivani su zakivcima, izrađenim od armature. Kažić je na kraju sjeo u natovareni kamion i prevezao ga preko mosta - kako bi \"eksperimentalno\" potvrdio da je most bezbjedan - i to je, ukratko, bilo to.

E sad, ta Kažićeva mostovska nazovi-skalamerija je bila rudimentarno inžinjersko djelo do posljednjeg kovanog zakivka - građeno bukvalno po sistemu štapa i kanapa. Ako ste nekada bili u prilici da se primaknete tome mostu - vjerovatno ste osjetili onu duboku radost koju je generisala njegova transcendentno-inžinjerska energija što je zračila na sve strane. Tom mostu nije manjkalo ni jednostavne, neponovljive - bazične elegancije. Bilo je nečega pouzdano inžinjerskog, pouzdano stamenog, pouzdano muškog u tom đavoljem mostu.
Jedan od meni najdražih Kažićevih poteza je to što se nije opterećivao ogradom mosta - to što nije bilo ograde i te kako je doprinosilo eleganciji. Most nije, treba i to naglasiti - ničim uzurpirao okolni prostor. Bio je to maksimalno prirodan gest rođenog inžinjera - da ne kažem graditelja.
A onda se to Kažićevo - iz daljine snažno i elegantno, a iz blizine tehnički savršeno graditeljsko remek-djelo - taj jedinstveni relikt iz najranije faze obnove i izgradnje Podgorice - našao na putu aktuelnom podgoričkom gradonačelniku koji je riješio da ga pomete - u ime evropeizacije. To je kao da u garaži imate neku varijantu majstorski skrpljenog predratnog mercedesa, varijantu koju je s mnogo ljubavi skrpio vaš djed - pa da odlučite da to čudo odvezete na otpad - kako biste napravili mjesta za neki običan novi auto.

Mugoša je, da rezimiram, pomeo stari Kažićev most i opet okitio grad. Na kraju je predložio da se taj novi most - bastardizovana varijanta starog - nazove časnim imenom Andrije Kažića.
Jedno riječju - jadno - baš jadno.
Nadajmo se da ove godine Mugoša neće biti u prilici da Podgorici opet podari novi most, jer ako budemo slijedili njegovu apsurdnu logiku gradnje mostova na mjestu gdje se nalaze - ili su se pak nalazili stari mostovi - onda je za očekivati da je sljedeći na redu Krivi most, na primjer - kojemu, ako mene pitate, ne fali ništa.
Opet, bojim se da se danas niko ne bi previše iznenadio kad bi gradonačelniku palo na pamet da pomete stari kameni most na Sastavcima i da na njegovom mjestu podigne sličan - samo „još stariji i još ljepši“ - evropski most.


Kako udahnuti smisao cjelini koja nema smisla

Problem sa fotografisanjem novog pješačkog mosta na Morači ogleda se u gomili kojekakvih nesrodnih, nesuvislo nabacanih i neusaglašenih - kako prirodnih, tako i artificijelnih - vizuelnih senzacija. Te senzacije je, nažalost, nemoguće adekvatno tretirati u domenima standardne, dokumentarne arhitektonske fotografije. Jedino što vam preostaje je da naglasite nebo, ili vodu, ili neki konstruktivni potez, ili neki detalj izvađen iz konteksta - neku teksturu, na primjer - ili bilo što drugo - i da uteknete u domene ekspresionističke, umjetničke fotografije - koju prezirete iz dna duše. Drugim riječima, nema šanse da ćete uspjeti da udahnete smisao cjelini koja nema smisla. Ako, ukratko, nemate jak motiv - na kraju uvijek završite sa nekom varijacijom na temu vjernog pseta što voli da maše repićem pred bilo kime.
Pokušajte da se stavite u poziciju nekoga ko je pozvan da analizira vaše fotografije - a pojma nema o Podgorici, ne osjeća Podgoricu - i biće vam jasno o čemu govorim.

izvor: www.vijesti.me

[gatsbyy]

"Ne vodi se politika preko fejsa" Srdjan Milic , 10.01.DAN
upuceno medojevicu, koji zivi od facebooka, misli da ce na taj nacin dobit birace, sto svako sat vremena smara statusima protiv Mila i citave opozicije(u zadnje vrijeme se i na njih okomio)

[Viscount]

Članak sa BBC-ja o .me domenu.

Montenegro's .me domain name gain

When it comes to top level domain names, some countries are luckier than others.

Take the Pacific Ocean island of Tuvalu, for instance, which offers the attractive .tv for the broadcast media.

Or Tonga, whose .to domain has spawned sites such as go.to and how.to.

Perhaps most fortunate of all in the name game is Montenegro. After separating from Serbia in 2006, the country gained .me - the perfect domain for the social media generation.

"From the beginning it was clear that .me would have its share in the market," said Predrag Lesic, executive director of the .me registry in Montenegro.

Fastest selling

That share is now huge.

Since going live in 2008, more than 320,000 names have been registered, making it the fastest selling debut top level domain ever.

"It's short, personal and popular - with names like youand.me and whatabout.me.

"It's being used more than ever as a call-to-action domain, for example notify.me."

The domain's popularity is partly down to its versatility across different languages, as the word "me" has a similar meaning in a number of languages.

Even before the domain's launch, Montenegro's registrars were inundated with requests for names.

"There have been three development phases," said Mr Lesic. "Sunrise, landrush and go-live.

"In the sunrise period we were receiving applications for the trademark names only.

"Companies like Microsoft and Samsung rushed to register their .me name."
The landrush phase allowed people to register an interest in a domain, while the go-live phase - which started on 17 July 2008 - opened up the registry to customers worldwide.

"On the first day of the go-live period, we had 50,000 registrations."

Lucrative proposal

One buyer of the .me domain was Matt Mansell, who purchased willshemarry.me.

Turns out she did marry him - and the site was used as a way of informing guests how to get to the wedding, even allowing them to vote for songs to be played at the disco.

But, aside from his new wife, the domain name may prove to be Mr Mansell's greatest gain from his wedding.

"I've had an awful lot of people who want to buy the idea, I've had people who want to buy the domain.

"I think as domains go, it will be one that I never let go unless the offer's right.

"A lot of the .me names are actually selling post-purchase at auction for figures like $10,000-$15,000."

Not important

Despite being a very lucrative market, technology commentator Bill Thompson is not convinced with the value attached to a memorable domain name.

"I'm a domain name cynic.

"More and more people just go to their favourite search engine, type in what they're looking for and don't actually look for where it's going."

"So, although people might want a good domain to put on their wedding invitations or their business cards, I just don't think they're as important as they were.

"And I don't think they should be."

http://news.bbc.co.uk/

[Hari Krisna]

Mesić na čelu hrvatsko-ruske firme?
Hrvatski predsjednik u odlasku Stjepan Mesić je, tokom nedavne posjete Moskvi, navodno dobio ponudu da preuzme rukovođenje zajedničke hrvatsko-ruske firme koja bi vodila poslove hrvatskog dijela gasovoda Južni tok, prenosi Jutarnji list pisanje nekih ruskih portala i blogova.
Preduslov je, naravno, da se Hrvatska priključi plinovodu Južni tok, za što još postoje šanse.


Poslije Gerhard Schrödera, Ferenca Gjurcanija sad Mesic.....
Ide li taj gasovog kroz Crnu Goru pa da pogadjamo ko bi ušao u taj upravni odbor

[Dutch]

Misliš na Ranka di Krivokapia :mrgreen:

[minjo]

Ide gasovod crnogorskim podmorjem,kao dio jadranske trase...

[NSX]

"Ne vodi se politika preko fejsa" Srdjan Milic , 10.01.DAN
upuceno medojevicu, koji zivi od facebooka, misli da ce na taj nacin dobit birace, sto svako sat vremena smara statusima protiv Mila i citave opozicije(u zadnje vrijeme se i na njih okomio)

on bar umije da se loguje na fb za razliku od vlastelina i njegovih podguzicnih "opozicionara" poput milica

[Mojsije]

Hrvatski predsednik Stjepan Mesić smanjio je za godinu dana kaznu Siniši Rimcu, jednom od ubice 12-godišnje Aleksandre Zec i njene porodice krajem 1991. godine u Zagrebu.

Rimac je bio osuđen na osam godina zatvora za ubistva u Pakračkoj poljani u zapadnoj Slavoniji, jer je Vrhovni sud ustanovio da je lično učestvovao u likvidacijama srpskih civila krajem 1991. godine.

Rimac nije osuđen za ubistvo 12-godišnje Aleksandre Zec u decembru 1991. koju su kao i njene roditelje, imućne Srbe iz Zagreba, pobili on i njegovi saborci.

Oni su bili pod komandom Tomislava Merčepa koji je tada bio savetnik ministra unutrašnjih poslova.

Iako im se sudilo za to ubistvo, njihovi iskazi u kome su priznali zločin nisu korišćeni zbog proceduralne greške, za šta su javnost i mediji optuživali Vladimira Šeksa kao tadašnjeg tužioca.

Dugo vremena se nagađalo zbog čega sudu nisu bila dovoljna svedočenja očevidaca koji su videli Rimca kada je ubio Mihajla Zeca, kao ni iskazi svjedoka pred kojima je osuđeni Igor Mikola priznao ubistvo.

O nekim dokazima sud nije dao objašnjenja. Policijska veštačenja su dokazala da je oružje oduzeto od optuženih identično onom kojim je počinjeno ubistvo.

Petorica bivših pripadnika rezervnog sastava MUP-a, optuženih u slučaju "Pakračka poljana", osuđeni su za ubistvo jednog muškarca i za protivpravno lišavanje slobode i iznudu nad trojicom zagrebačkih Srba krajem 1991. godine.

Osuđeni su Munib Suljić, Igor Mikola i Siniša Rimac. Najdužu kaznu, od 10 godina, dobio je Suljić. Rimac je osuđen na osam godina dok je Mikola, kao pomagač, osuđen na pet godina zatvora.

Preživeli članovi porodice Zec, ćerka Gordana i sin Dušan, žive u Banjaluci. Vlada Hrvatske dodelila im je 2004. godine 200.000 evra kao "pomoć za podmirivanje dotadašnjih troškova života, jer su kao maloletna deca ostali bez roditelja i bez ikakvih sredstava za život".

Predsednik Mesić je tada izjavio da je hrvatska država bila dužna da pomogne preživelim članovima porodice Zec, "jer za taj grozni zločin niko nije odgovarao, što je dokaz nefunkcionisanja pravosuđa".

Mesić je svojevremeno smanjio za dve godine kaznu Stjepanu Grandiću koji je kao pripadnik "gospićke grupe" osuđen na deset godina zatvora zbog organizovanja ubistva 23 srpska civila iz Perušića kod Gospića ujesen 1991. godine.

Samom Merčepu koji se dovodi u vezu sa zločinima nad Srbima u Zagrebu, Vukovaru, Pakračkoj Poljani i Gospiću do sada nije suđeno.


http://www.mondo.rs/s157468/ex-YU/Me...bicu_Srba.html


Kakav je ovo cin? POMILOVATI UBICU? Pomilovati ubicu dvanaestogodisnjaka? Motivi? Politicki? Umnobolnost? Nesto trece?

[bracodubrovnik]

Kakav je ovo cin? POMILOVATI UBICU? Pomilovati ubicu dvanaestogodisnjaka? Motivi? Politicki? Umnobolnost? Nesto trece?

Malouman čin senilnog predsjednika na odlasku. Jednako malouman kao i dosadašnja pomilovanja desetak ratnih zločinaca Srba, među ostalim i zapovjednika logora u Bileći, koja nitko nije našao za shodno komentirati.

[Mojsije]

Muke po Svetozaru



Podgorica - Da nije dvadesetak nerazjašnjenih, profesionalno izvedenih, ubistava “slučaj Zavala” bi, tako izgleda, slovio za najkomplikovaniji sa kojim se crnogorsko pravosuđe suočilo u posljednjih dvadeset godina. A zapravo, sve je više nego jasno.

Činjenice svjedoče: državni tužilac i policija 20 mjeseci provjeravaju navode krivične prijave u kojoj, u najkraćem, stoji: dvije firme sa precizno identifikovanim vlasnicima su udružile snage i osnovale zajedničko preduzeće kako bi izgradile apartmansko- turističko naselje na ekskluzivnoj budvanskoj lokaciji. Jedna je u taj posao unijela plac, druga novac. Gradnja je započeta bez ijedne dozvole, prije nego što je SO Budva uopšte usvojila DUP za tu lokaciju. Izvođači su, potom, ignorisali upozorenja i zabrane nadležnih lokalnih i državnih inspekcija, sve dok medijski pritisak nije postao nepodnošljiv. Ne za njih, nego za vlasti u Budvi i Podgorici. Zato posao nije obustavljen, nego je - legalizovan.

Za provjeru navedenih činjenica nije potrebno više od 24 sata. Ipak, istraga do danas nije okončana. Vrhovni tužilac Ranka Čarapić kaže da je „složena“. Policija je do sada tri puta, otprilike na svakih šest mjeseci, od tužilaštva dobijala nalog da prikupi obavještenja i obavi dodatne provjere. Prema tvrdnjama sagovornika “podlupom.info” iz Uprave policije, taj posao je u potpunosti završen još u januaru 2009. godine. Pošto je tužilaštvo nekoliko mjeseci ranije od njih tražilo da samo prikupe i dostave obavještenja o tome, policija je specijalnog tužioca za organizovani kriminal izvijestila, uz propratnu dokumentaciju, da u tom poslu zakon nije poštovan. Sve ono što je bio sadržaj krivične prijave i o čemu su izvještavali ovdašnji mediji, potvrdili su i inspektori Uprave policije. U čemu je onda problem?

Očigledno nije u sadržaju krivične prijave, već u akterima inkriminisanog posla.
Profesionalnim rječnikom naših sagovornika iz Uprave policije kazano, “osnov sumnje je utvrđen za Svetozara Marovića, njegovog brata Dragana Marovića, Vjačeslava Lajbmana, pa i Rajka Kuljaču”.
Zemljište na rtu Zavala kupila je, sredinom 2007. godine, kompanija Zavala invest DOO iz Budve. Ona na Zavali posjeduje ukupno 44.143 m2 zemljišta. Zavalu Invest su osnovali ruska MIRAX grupa iz Moskve u vlasništvu ruskog milijardera Sergeja Polonskog i budvanska kompanija MONINVEST, čiji suvlasnik je u to vrijeme bio potpredsjednik Demokratske partije socijalista, Svetozar Marović, tada bez javne funkcije koja bi ga sprečavala da se oproba u biznisu. Lokalna samouprava u Budvi tek je radila na pripremi i usvajanju DUP-a kojim je bio obuhvaćen i ovaj prostor. Nedostatak dokumentacije udruženim investitorima nije bio prepreka da krenu u gradnju.
Građevinska inspekcija Ministarstva za ekonomski razvoj je uočila početak ilegalnih građevinskih radova i o tome 14. januara 2008. obavijestila predsjednika Opštine Budva Rajka Kuljaču, a dva dana kasnije i Komunalnu policiju opštine Budva, kojoj je, kako je navedeno u prijavi, upućen nalog “za preduzimanje mjera iz njihove nadležnosti”.

Inspekcija je ponovo 7. februara 2008. uputila urgenciju Komunalnoj policiji opštine Budva za preduzimanje mjera i opet o svemu obavijestila Kuljaču.
Nakon tri intervencije, Komunalna policija opštine Budva, je izvijestila Građevinsku inspekciju da su, poslije donošenja rješenja o zabrani, napisali i rješenje o pečaćenju objekata na lokaciji Zavala, kao i da su podnijeli prekršajnu prijavu.
I pored svega toga, rad na gradilištu je nastavljen pa je Komunalna policija 27. marta 2008. godine ponovo donijela rješenje o pečaćenju, ali nije naredila rušenje bespravno započetih i podignutih objekata.
Sve se zakomplikovalo kada je NVO MANS, 3. aprila 2008. godine, vrhovnom državnom tužiocu Ranki Čarapić, koja je tek bila izabrana na funkciju, dostavio krivičnu prijavu protiv Svetozara Marovića zbog osnovane sumnje da je počinio krivična djela protivzakonitog posredovanja i lažnog predstavljanja, a u namjeri da sebi i povezanim licima obezbijedi korist.
Drugi dio krivične prijave se odnosio na Svetozarovog brata Dragana Marovića, inače sekretara za investicije Opštine Budva. Njemu se spočitava da je kršenjem zakona, propisa i ignorisanjem urgencija resornog Ministarstva, odnosno propuštanjem dužnosti nadzora, omogućio nezakonitu izgradnju niza objekata uključujući i one koje gradi njegova građevinska kompanija Elmos, kao i objekte koji se grade na zemljištu njegovog brata Svetozara, “iako je bio svjestan da će usljed toga nastupiti imovinska šteta po budžet Opštine Budva u iznosu nenaplaćenih komunalija za započete i završene objekte”.

Treći dio krivične prijave ticao se osnovane sumnje da je ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor DOO Mirax Balkan, kćerke kompanije DOO Mirax Group iz Moskve, Vječeslav Lajbman naložio, odnosno izvršio povredu službenog pečata Komunalne policije SO Budva u namjeri da ostvari korist od nezakonite izgradnje i prodaje turističkog kompleksa Astra Montenegro na rtu Zavala.

MANS je, istovremeno, tužilaštvu dostavio i nepotističko-klijentelističku mrežu Marovića sa pojednim rukovodiocima i direktorima u toj opštini, koja bi mogla ukazivati na zloupotrebe u vezi sa tim, ali i nekim drugim unosnim poslovima u opštini Budva.

I dok je tužilaštvo još vagalo šta će sa prispjelim vrućim krompirom, od aktera ovog posla počele su da stižu javne potvrde – priznanja krivičnog djela na koja je ukazivao MANS.
Prvi se oglasio Dragan Marović, sekretar za investicije Opštine Budva. On je na sjednici SO, krajem marta 2008, faktički priznao da je tolerisao divlju gradnju. Mediji su prenijeli njegovu izjavu: “Dobiti rješenje o lokaciji, građevinsku dozvolu, je postupak koji može da traje od 473 dana do 734 dana. Ako u tome tražite krivicu, onda jedan od glavnih krivaca za to sam ja, jer su mnogi projekti krenuli bez građevinske dozvole... Oglušavao sam se na pozive Ministarstva da zaustavim gradnju... Ja mislim da neću zaustaviti ni fakultet, ni vrtić, ni bulevar, ni jedan od onih projekata koji ovom gradu nedostaju.”
Tužilaštvu ni to nije bilo dovoljno. Više od godina nakon Dragana Marovića, o slučaju Zavala oglasila se i Ranka Čarapić. Ona je “Vijestima” kazala: “Na kolegijumu smo donijeli odluku da idemo dalje, u pravcu provjera koje bi trebalo, po našem planu, da traju do septembra. Završena provjera do sada je uvijek pokazala da otvara neka nova pitanja na koja mi tražimo odgovore”.

Septembar je došao i prošao. Umjesto tužilaštva, javio se Lajbman. Pošto su svijet obišle vijesti o bankrotu Miraxa, direktor crnogorske ekspoziture ove kompanije je pokušao da uvjeri javnost kako je sa projektom Zavala sve u najboljem redu. To se pokazalo kao netačno. Radovi, i pored protesta onih koji su kupili i platili neke od ponuđenih apartmana, od ljetos stoje. Očito zbog nedostatka novca. Bez naznaka da će uskoro biti nastavljeni. Lajbman je, ipak, potvrdio optužbe da je amiciozni projekat vrijedan stotine miliona započet kao divlja gradnja: “Smjelo smo počeli. Računali smo, a tako su nam rekli, da sporazum između naše dvije zemlje ima veću snagu od zakona, i zato smo počeli. Zbog toga što smo probili zid svojim glavama. Još me boli glava. Izvinjavam se svima što smo kršili zakone”, zaključio je Lajbman u razgovoru za “Vijesti” ne navodeći ko im je rekao da mogu nekažnjeno graditi, i koji bi to sporazum trebalo da bude jači od važećih zakona Crne Gore.

Nije valjda u pitanju navodni Kanski sporazum o saradnji koji su, prema tvrdnjama sa Miraxovog sajta, početkom 2008. na sajmu nekretnina u ekskluzivnom francuskom ljetovalištu dogovorili Sergej Polonski i “predstavnik Vlade Crne Gore” Svetozar Marović, koji u to vrijeme nije imao nikakvu državnu funkciju. Ili to, makar, nije bilo poznato crnogorskoj javnosti.

Napokon, prije nekoliko dana se o slučaju Zavala oglasio i prvoosumnjičeni - Svetozar Marović, lično. Prethodno je zvanično istupio iz kompromitujućeg partnerstva na Zavali i postao potpredsjednik Vlade. Tako je Marović stekao imunitet koji mu, s obzirom na politiku crnogorskog parlamenta da licima sa imunitetom ne uskraćuje tu vrstu pravne zaštite, garantuje nedodirljivost.
“Znam da nijesam ništa uradio suprotno zakonima Crne Gore”, kaže Marović u razgovoru za “Vijesti” 18. decembra, navodeći: “Moj pokušaj da, u periodu kada se nijesam bavio državnim poslovima, krenem u privatni posao… nije samo pokazao moje poslovno neiskustvo, nego je i meni i mojoj porodici donio toliko neugodnosti, pritisaka, sumnji, kleveta, koje ne želim nikome. Ali se ne žalim.”

[Mojsije]

...Marović je pozvao državno tužilaštvo da ga ne štedi, ali ga je i posavjetovao: “Sve neka ispitaju. I to da li je u tom periodu možda još neko gradio bez dozvole i da li je taj, takođe, bio u poslovnoj, prijateljskoj ili nekoj drugoj vezi sa nekim uticajnim. Da li ima još rođaka, prijatelja, kumova, koju su zaposleni, rade u preduzećima, državnim organima, bave se privatnim poslovima? I jesu li to mreže, i je li to opasnost za Crnu Goru i njene zakone? Ili je to važno samo provjeriti za mene i ljude koji su moji prijatelji u Budvi?”
Sad je na Ranki Čarapić da odluči – da li divlja gradnja hotela: Avala, Splendid, Astorija… oslobađa odgovornosti aktere projekta na Zavali, ili će odluka u ovom slučaju donijeti kolektivnu amnestiju svim znanim i neznanim divljim graditeljima u Budvi i Crnoj Gori.
Do tada, nije nezanimljivo primijetiti kako se čovjek koji u Vladi Crne Gore vodi projekat ukidanja poslovnih barijera hvali – vlastitim poslovnim neiskustvom. I prisjetiti se da to nije prvi put da se Svetozar Marović u javnosti predstavlja naivnijim nego što zaista jeste.
Kada je, u oktobru 2007. godine, Moninvest po povlašćenim uslovima kupila 2,2 odsto akcija Prve banke (platili su ih 127 eura po akciji, u vrijeme dok su na berzi vrijedjele 900) i u jednom danu zaradila oko tri miliona eura, Merović je objašnjavao kako je – neupućen - za novostvoreno bogatstvo saznao “iz novina”.
U jeku duvanske afere koju je na Balkanu pokrenuo “Nacional”, Marović je bio jedan od rijetkih državnih zvaničnika koji je odbio da komentariše pisanje hrvatskog nedjeljnika pravdajući se time što se on u tom feljtonu pominje “samo u jednoj rečenici”, te da bi podnio ostavku kad bi “sve to bilo tačno”. Na stranu tehnička nepreciznost – nije jedna nego tri rečenice. Suština je mnogo bitnija od forme.
Nacional je u maju 2001. objavio: “Na Subotićevu platnom spisku, prema tim izvorima, nalazi se i predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marović, koji je također ljubitelj skupih satova a mjesečna mu je apanaža 100.000 DEM. To mu je nagrada za nemiješanje i prestanak guranja u posao vlastitog pulena Brane Ćupića iz Herceg Novog. Doznajemo da je Marović od Subotića dobio i stan u najboljoj četvrti Pariza.” Slične optužbe iznio je u knjizi “Pravila ćutanja” i Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore i Marovićev kum.
Marović je negirao da posjeduje bilo kakve nekretnine u inostranstvu.
Predsjednik Savjeta ministara bivše SCG navodno je, prema raznim verzijama, u jednom pariškom privatnom stanu, hotelu ili “u luksuznim prostorijama u poslovnom dijelu” Pariza, prisustvovao potpisivanju ugovora kojim je tadašnja državna zajednica trebalo da za 45 miliona dolara od izraelske firme Imidžset zakupi dva špijunska satelita koja bi nadgledala Kosovo... U Beogradu se, zbog tog posla, sudi nekadašnjem ministru odbrane SCG Prvoslavu Daviniću. Suđenje je zatvoreno za javnost pa se ne zna da li bilo ko pominje nesnalažljivog Budvanina, tadašnjeg predsjednika Savjeta ministara.
Dok čekamo odluku tužilaštva u slučaju Zavala, iz Budve stiže sve više vijesti koje otvaraju mogućnost da se cijela afera okonča tako što će, umjesto odluke pravosudnih organa, tačku na nju staviti svjetska ekonomska kriza. Propast projekta Zavala dao bi čelnicima crnogorskog tužilaštva mogućnost da izvedu pravnu vratolomiju kojom bi zaključili slučaj ne izjašnjavajući se o njegovoj suštini. To bi bilo dobro i za statistiku.

Portal www.podlupom.info objavljuje priče koje se odnose na problem korupcije i organizovanog kriminala. Nastao je u saradnji NVO MANS sa novinarima \\\"Vijesti\\\", \\\"Dana\\\", \\\"Monitora\\\". Ovaj projekat je podržan od strane USAID/ORT-a.

http://www.vijesti.me/index.php?id=327049

[minjo]

Malouman čin senilnog predsjednika na odlasku. Jednako malouman kao i dosadašnja pomilovanja desetak ratnih zločinaca Srba, među ostalim i zapovjednika logora u Bileći, koja nitko nije našao za shodno komentirati.

malo ljudi zna da je takodje na godinu dana smanjio kaznu glavnom batinasu i upravniku bileckog logora,koji btw srbin,uglavnom,to pomilovanje se svodi na smanjenje kazne za 1 godinu

[Stradivari]

Jedan sraman potez se ne može obrisati drugim, takođe sramnim.

[bracodubrovnik]

Jedan sraman potez se ne može obrisati drugim, takođe sramnim.

Apsolutno se slažem, ali konstatiram kako je jedan sraman potez u srpskim medijima vrlo komentiran, dočekan na nož i popljuvan, a o ostalim se šuti jer u nečijim je glavama valjda ok ako se srpskim ratnim zločincima također umanjuju kazne.

[Ćipur]

Slavko Perović se probudio iz kome

12. januar 2010.



Zdravstveno stanje bivšeg lidera Liberalnog saveza Crne Gore Slavka Perovića je bolje nakon što je prošla kritična faza, sedam dana nakon što je pretrpio srčani udar pa potom fakturu lobanje usljed udarca glavom u beton, pišu Vijesti.
Prema nezvaničnim informacijama, Perović je počeo da se budi iz kome i više nije u životnoj opasnosti. Predviđa se da će oporavak vođe crnogorskih liberala duže trajati.

http://www.portalanalitika.me/politi...o-iz-kome.html

[Mojsije]

Podgorica - Crna radnička torba puna alata, koja se juče vjerovatno slučajno našla na parkingu pored automobila predsjednika Odbora direktora Željezničke infrastrukture Zarije Franovića napravila je pravu pometnju na podgoričkoj Željezničkoj stanici.
Odmah nakon što je primijećena sumnjiva torba, posumnjalo se da se u njoj nalazi eksplozivna naprava, zbog čega je alarmirana policija. Među pojedinim zaposlenima zavladala je panika, pa su usljed straha od ekspolozije napustili svoje kancelarije i udaljili se iz upravne zgrade.
Međutim, nekoliko minuta kasnije, policija je otvorila i pretresla torbu, kada se ispostavilo je da uzbuna bila bezrazložna, te da se u njoj nalazi samo građevinski alat, koji je po svemu sudeći, zaboravio neki sezonski radnik.

http://www.vijesti.me/index.php?id=327128


Onaj ko je ciste savjesti ne boji se loseg.

[Kinder Jaje]

Tacno tako... cus njega da dignu u vazduh... svako normalni bi pomislio vidji torbu neko zaboravio a bogami kad ti savjest nije mirna na svasta pomisljas sem na to.