Iz raznih novina

[Ćipur]

PAZARNI DAN


Osamnaest prema sedamnaest...


Kolašin, 17. juna - Prava je šteta što kolašinski lokalni mediji, gdje elektronski imaju apsolutnu dominaciju nad štampanim, nemaju onu standardnu rubriku "dogodilo se na današnji dan". Da je ta rubrika negdje "u životu" možda bi se neko od sastavljača prisjetio kolašinskog 17.juna decenijama i stoljećima unazad. Sva prisjećanja, sama po sebi, imaju taj kapacitet da budu poučna i korisna. Vrijeme nagomila iskustva, iskustvo provjeri razloge i argumente, a argumenti istorijskom olovkom budu podvučeni ili precrtani. Ili su opstali u vremenu, ili ih više nema...
Prije deset godina u Kolašinu je održana jedna sjednica, jednog opštinskog odbora, jedne jedinstvene partije. Ova rukometna groznica koja danas vlada u Bijelom Polju i okolini ne može se porediti sa političkom groznicom koja je toga dana vladala u Kolašinu. U toj po mnogo čemu specifičnoj "utakmici" takođe je igrala Crna Gora, ali joj se tada protivnik nije zvao Portugal. Imao je drugačije ime i drugačije dresove. Rezultat je bio neizvjestan, ali u krajnjem povoljan i bez imalo rezerve - istorijski za Crnu Goru. I danas bi bili zadovoljni sa tim rezultatom od prije 10 godina koji je ostvaren u "utakmici" odigranoj u prilično manjoj sali od ove u Nikoljcu. Bilo je 18:17. Za Crnu Goru, naravno.
Da je prije deset godina u toj kolašinskoj "utakmici" bio neki drugi rezultat, sigurno je da rukometne reprezentacije Crne Gore i Portugala ne bi 17.juna 2007. igrale kvalifikacionu utakmicu za plasman na prvenstvo Evrope u rukometu. Možda bi igrale neke druge reprezentacije. Možda ni sportske dvorane u Nikoljcu ne bi bilo...
“Bitka" za sedmi predlog koji bi statutarno omogućio održavanje vanrednog kongresa i sav pripremljeni scenario nakon toga, okončana je tako što je 18 Kolašinaca reklo "ne" kongresu i vanrednosti. Ostalo je istorija koju smo živjeli i za koju nam, za razliku od nekih drugih, ne treba ni čitanja, ni prepričavanja. Deset godina kasnije u Kolašinu sve izgleda relaksirano sa velikim trijumfom životnog i običnog. Čak i učesnici "utakmice" koja se "igrala" prije 10 godina u sali Spomen Doma i koji su "šutirali" na različite golove, danas će relaksirano popiti kafu i dogovoriti se sa čijim će se kolima otići do Bijelog Polja na utakmicu Crna Gora - Portugal. Baš zbog toga se još jednom treba prisjetiti - da prije deset godina u Kolašinu nije bilo toga rukometnog rezultata 18:17, danas u Bijelom Polju ne bi bilo rukometne utakmice Crna Gora - Portugal...
I, što je najvažije - danas će u Nikoljcu, oba ona "igrača " koja su prije 10 godina "šutirala" na različite golove u kolašinskom Spomen domu, vatreno navijati za Crnu Goru. Za svoje "crvene"...


Dr. Drašković

[Ćipur]

URUČENA NAGRADA "BRANKO ĆOPIĆ" U SANU


Bećković: Svijetle riječi čiste kao suze


~Davnašnja je istina da ljudi koji ne mogu vidjeti svijet u sebi još manje mogu vidjeti sebe u svijetu i da oni koji bi da zasužnje slobodoumne od rođenja nose rešetke u sebi - rekao je Jovanović

Književnicima Mirjani Mitrović i Borisu Jovanoviću, otpuštenom profesoru srpkog jezika iz Nikšića, u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti uručena je nagrada Zadužbine "Branko Ćopić". Književnici je nagrada pripala za roman "Emilija Leta", a Jovanoviću za poetske zapise "Kapi". Žiri - Svetozar Koljević, Milosav Tešić, Matija Bećković, Nada Milošević-Đorđević i Dušan Kovačević, je odluku o nagrađenima donio jednoglasno. Članovi žirija ujedno su i članovi Upravnog odbora zadužbine.
Kako je istakao akademik Koljević, spisateljka je nagrađena za "izuzetno živopisno prikazivanje potresnih i različitih ljudskih sudbina u prelomnim vremenima rimske i hrišćanske civilizacije na balkanskim prostorima u romanu `Emilija Leta`". Koljević je istakao i da je roman Đorđevićeve velika himna ljubavi koja se nikad ne mijenja, čak ni kada je suočena sa promjenama.
O Jovanovićevim poetskim zapisima govorio je akademik Bećković, koji se zapitao kako se desilo da "mala kap Borisa Jovanovića objavljena kod podgoričkog "Oktoiha", u 500 primjeraka, toliko znači u slapu onolikih zvučnih imena i naslova bogate prošlogodišnje književne produkcije na srpskom jeziku".
Po Bećkoviću, to se ne može objasniti bez uvećavanja čuda pisane riječi.
- Već se u udžbenicima tvrdi da niko ništa ne čita, a vrapci slavujima preko svojih megafona poručuju da su otpjevali svoje. Pa ipak, ko god pronađe i srećno spoji dvije dotad nespojene riječi to odmah primijeti svako kome duša nije uvela i prenosi dalje kao najradosniju vijest. Jedan grafit na Dorćolu ovih dana obznanjuje: `Vremena su teška, ali moderna!` Gdje god se nasumično otvori knjiga Borisa Jovanovića, na kojoj god stranici se zaustave oči zasvjetlucaju i riječi čiste kao suze. I počinju da se bore za svoja prava i prava svog autora. Svaki red se završava tačkom i liči na otkos na rubu svijeta. Evo jednog zapisa koji se našao pri kraju knjige kao epilog, a mogao je stajati na početku kao prolog: `Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću. Pod tim plamenom napisane su ove riječi. Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita. Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za trošak nego za trajanje. Dakle, priče su besmrtne kao i duše. Ili: i priče imaju dušu.` Svijeća i jeste svijeća zato što gori na granici svjetova. A svijeća je ovdje drugo ime za rečenicu - rekao je Bećković, dodajući da su o tim rečenicama- razmeđicama, graničnim motivima, graničnom žanru, graničnim zapisima upućeno i razgovjetno govorili recenzenti "Kapi", Želidrag Nikčević i Živorad Nedeljković.
- Jovanović dolazi do riječi kao do daha i hvata se za riječ u posljednjem trenutku. Pjesnik izvodi na brid svoje verze i zastaje na pola puta između života i smrti, jave i snoviđenja da se ććjedva opredjelit može, da mu biće u njima ne spada.ćć - naglasio je Bećković. Akademik je rekao i da se Ćopić osnivajući Zadužbinu sigurno nadao da će njena nagrada pripasti nekom mladom piscu kome bi mogla značiti onoliko koliko je njemu značila nagrada Srpske akademije nauka za njegovu prvu knjigu.
- Čini nam se da nagrada Borisu Jovanoviću predstavlja idealno ispunjenje i tih nada i tog zavještanja. I kap neće preliti čašu ako svemu dodamo i stari uzvik koji nismo čuli odavno: `Zapamtite ovo ime!` Podatke iz biografije nagrađenog pisca članovi Odbora su saznali tek pošto je nagrađen. A kad smo nešto saznali pošto je odluka donesena mogli smo razmišljati i o tome dokle nas i ka kome vodi izvedena i darovita riječ.
Zamišljajući da bi pisac Boris Jovanović, profesor srpskog jezika koji je ostao bez posla zato što je odbio da na svom jeziku predaje neki drugi - za nagradu Zadužbine Branka Ćopića u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti za svoje Kapi mogao čuti u nekom prašnjavom autobusu na liniji Nikšić- Vrnjačka Banja, pomislio sam da bi samo to bilo dovoljno da povjerujemo kako na ovom guravom svijetu još ima pravde, pa čak i one koju zovemo umjetničkom - rekao je Bećković čestitajući laureatu Jovanoviću.



Ž. JANjUŠEVIĆ

[Ćipur]

IZ DIPLOMATSKOG UGLA

Drumovi će poželjet Turaka...


Piše: Dragan Mraović


Trećeinternacionalisti, globalisti, liber(al)isti, mondijalisti, sve rod isti. Ista stvar, različito pakovanje: kolonijalisti. Kud oni prođu, trava ne niče. Demokratija je njihov lilihip za djecu, jer u zemljama liberal demokratije ne vlada narod, već bogata manjina. Može li neka sirotinja da se kandiduje za predsjednika SAD? Ma ne može više ni u nas. Zato je mlađani globalista Čeda Jovanović spiskao siću od 18 miliona zelembaća, da napabirči parlament. Ali, to ne bi ništa spram love naroda koju je slupao crnogorski režim da bi opstao.
Za Bila Klintona je glasalo samo 17 odsto birača SAD, a on je 100 posto drmao svijetom! Iza Džordža Buša stoji teksaški naftni lobi, pa je kauboj podigao cijenu nafte u arapskim zemljama na nivo teksaške. Umjesto da snizi svoj profit na dobrobit čovječanstva, oštetio je cijelu planetu da bi Ameri i dalje živjeli na tuđoj grbači. Tu je glavni ceh platio Sadam, američki Nobel-kandidat. Na "demokratskim" vješalima kažnjen za odluku da cijenu nafte obračuna u eurima, a ne u dolarima, što bi potpuno izbacilo američki dolar iz igre, pa bi on, nemajući više zlatnu podlogu, došao na vrata bankrota. Zato je sada zemlja Sumera, tla iz koga je nikla svjetska civilizacija i Biblija, pretvorena u ratni pakao kome se kraj ni ne nazire.
Global-neokon liber(al)izmu smijeta sve što ima koren, jer je istorija naroda smijetnja pljačkaškom širenju kapitala. Zato su i naše liberal-rospije navalile na SANU i CANU, na udruženja književnika, na Dušana, Miloša, na Jefimiju, da otmu hramove Srpskoj pravoslavnoj crkvi i predaju ih raspopu.
Ni Turci nijesu Srpskoj pravoslavnoj crkvi namjerili zlo kakvo joj čine crnogorski režim kome ne pade na um da vrati Visokim Dečanima privatno vlasništvo na koje manastir ima tapiju u Polimlju i oko rijeke Bojane.
Već se ljubi s onima koji odavno sprovode program albanizacije Montenegra duž Bojane i albanske granice, a dalje i od Ulcinja. Zato Georgijevski najavljuje budućnost: tek će Montenegro da se parča!
Manastiru Visoki Dečani dato je sultanovim fermanom da bude zaštićen i oslobođen svih poreza na imanje, a iguman je imao status spahije i carskog sokolara. Bilo je i da je manastir čuvala posada od dvadeset turskih vojnika, 1901-1902. Iguman nije bio kao Gospodar, pa neki Čeku nije mogao da dođe u manastir, kao u Montenegro, u doba kada ga je čuvao dečanski vojvoda Bilal Rusta, čestiti i ugledni Albanac, kakve su današnji šiptarski teroristi, milogorski prijatelji, istrijebili.
Dođe, pak, doba kada su Turci najureni, pa su Dečane, 1941, morali da čuvaju italijanski karabinjeri, baš kao i danas. Italijani se u tome časno ponašaju, pa im je bratstvo manastira zahvalno, jer bez njih bi Berišini i Tačijevi jurišnici, prijatelji milogorskog režima, odavno sravnili srpsku svetinju.
U drugoj polovini XVI vijeka "poislamljeni Srbi i doseljeni Albanci, bez poštovanja za hrišćanski srpski manastir, nemilosrdno su se okomili na nezaštićene manastirske posjede" - svjedoči dokument.
A danas mondijalizovani Srbi (opet ********, a Njegoša više nema!) i milogorci uništavaju istorijsko - kulturni identitet narodu koji je stvorio svetinju Hrista Svedržitelja, Vaznesenja Hristovog, Visoke Dečane.
Nijesu oni ni sjena đenerala Janka Vukotića, koji je razagnao na buljuke Rugovine šiptar-teror-pretke i svečano ušao, na čelu Crnogorske vojske, u manastir, 20. novembra 1912. da se pokloni moštima Svetog kralja Stefana Uroša III Dečanskog.
Nema više Serdar Janka.
Tu su samo ovi nalickani.
Narodu je dosta njih, ali njima nikada nije dosta.
Pa su drumovi poželjeli Turaka.


(Autor je bivši generalni konzul SRJ u Bariju)

[Ćipur]

MAHMUD BUŠATLIJA, ARHITEKTA I INVESTICIONI EKSPERT O NACRTU PROSTORNOG PLANA CRNE GORE I...


Krug nesuđenog kraljevića


Šaljivo veli kako je, uz pariškog princa Petrovića, jedan od danas rijetkih koji mogu polagati pravo i na crnogorski prijesto, pošto je potomak znamenite vladarske loze Crnojevića!? Konkretno, Staniše (1457-1530) kasnije poznatog kao Skenderbega Stanka Bušatlije. Novo prezime najmlađi sin Ivanov, nakon što se poturčio, dobio je po selu Bušati, kako će se kasnije prezivati i svi njegovi nasljednici, pa u 18. vijeku i skadarski vezir Mahmudpaša Bušatlija.
Zahvaljujući čelnim ljudima Instituta Igalo, kao dobrim domaćinima, tako nesvakidašnju životnu i profesionalnu priču načinjem opet sa Mahmudom Bušatlijom, arhitektom, te kod nas i vani veoma uglednim stručnjakom za investicioni konsalting. Podsjeća kako su Bušatlije s ovdašnjeg staništa uglavnom vojne službe odvele put Livna. O njima i danas tamo svjedoči sačuvan harem u kome su se najviše pokapali žene i djeca, pošto su muške glave Bušatlija tada uobičajeno padale podalje od doma i zavičaja!? Tipična balkanska saga po recepturi krvi, tla i beskrajnih seoba koje u krug usudno tinjaju i sad! No, susretljivog sagovornika, koji je, da priča bude potpunija opet, ime dobio po stricu, revolucionaru i partizanskom narodnom heroju Mahmudu Bušatliji, poginulom 1941., zatičem nad aktuelnim Nacrtom prostornog plana Crne Gore.


EU po Titovom šnitu


- Istini za volju, prošao sam tek prvo čitanje Nacrta prostornog plana Crne Gore i čini mi se da je solidno snimljeno postojeće stanje, te da je on dobra osnova za dalji rad. Takođe, smatram i da je taj budući posao nužno internacionalizovati, jer treba jasnije istaći razvojne prioritete, a njih i nema mnogo. Na prvom mjestu, to je turizam i nešto što je već zaživjelo. Država potom mora da se postara i za odgovarajuću infrastrukturu, jer u turizmu, praktično, više ne možete izmisliti ništa novo. I tu treba ići i na visoku integraciju zaleđa sa priobaljem...
On se iskreno nada da Crna Gora neće praviti greške, koje su se desile Srbiji. Pogotovu što nam država ima jednu veliku prednost na Balkanu, koja se istina brzo topi, a to je da kreće - "od nule". Obnova državnosti, kako veli, praktično anulira sve ranije manjkavosti, i to on smatra za ogromnu prednost. No, boji se da je protekla godina promakla u nekom vakuumu, te iznosi utisak kako se, ipak, nije dovoljno iskristalisala i situacija za dalje razgovore sa Evropom. Ali, priznaje i da nije prevelik pobornik EU, uz logičnu opasku da smo Evropa bili i prije nje, pa i da ne vidi prevelike prednosti i u njenom članstvu!? Ilustruje to i iskustvom desetak novoprimljenih zemalja u EU, poput Češke recimo, gdje su očekivanja bila neuporedivo veća od sad, nerijetko, i bolne realnosti!? Stoga Crnoj Gori savjetuje da se ponajprije njen socijalni sektor privede dobroj namjeri i da se planirani razvoj države uskladi sa širim okruženjem. U tom kontekstu, čovjek koji inače tri decenije sarađuje sa Zapadom, smatra da uopšte nije toliko bitno biti privilegovani partner ili pak punopravni član EU...
- Možda bi za nas bilo povoljnije da radimo nešto što je i Tito nekad radio! A to su ugovori o asocijaciji, po kojima smo već tada bili uvaženi partneri Evrope. I jedini u nekim oblastima imali identične stavove kao i članovi tadašnje Evropske zajednice. Čini mi se da se oko toga sada napravila neka velika filozofija po kojoj ponovo moramo da tabanamo istim putem, kao pedesetih i šezdesetih!? Jer, ne zaboravite, mi smo još 1948. Rusima rekli ne, dok su to mnoge istočnoevropske zemlje kazale tek 1991.! I već narednih decenija imali smo veoma visok stepen integracije sa evropskom industrijom. Podsjećam: prva FIAT-ova fabrika van Italije bila je Zastava u Kragujevcu, a Mercedesova u Bosni, FAP-FAMOS. Uz to i milion naših radnika radilo je u najrazvijenijim zemljama Zapada. Nažalost, sve je to propalo 1991. i niko, pa čak ni Slovenci tu ništa nisu profitirali. I svima treba još decenija da dođu i na nivo 1989...


Bauk budvanizacije


Dakle, da ponovimo, Bušatlija se po svijetu bavi isključivo i kod nas nekad zvanom "investicionom izgradnjom". Radi projekte dugoročnog i kratkoročnog plasmana sredstava, pa pojašnjava:
- Otprilike, u razgovoru sa investitorom treba da dokučim njegove ideje, ne o tome što treba da gradi, nego koliko da zaradi i za koje vrijeme može da mu se vrati novac. Na osnovu toga sačinim plan i projekte koji bi bili adekvatni. Zato smatram da i ovaj plan razvoja Crne Gore ne bi trebalo da bude obiman. Nego da ova, ujedno i ekološka država, stvara tek povoljne okvire za dalji razvoj, i to turizma na prvom mjestu. U kome je prvenstveno nužno obogatiti ponudu, te stvoriti uslove za duže trajanje sezone. I tu vidim veliku šansu za zdravstveni turizam ovdje, pa i uvođenje božićne sezone, kao i aktiviranje veoma zavidnih vjerskih resursa Crne Gore u turističke svrhe...
Naravno, uz sve, biće nužna i ozbiljna reforma javnog sektora, tvrdi, tako da javna preduzeća, recimo, donose sredstva u budžet, a ne da zavise isključivo od njega. Na kraju, i o pošasti apartmanizacije, pa i u stručnoj javnosti već odomaćenog i neveselog termina "budvanizacija" naš sagovornik veli:


Vozom od Igala do Ade!


- To je pravljenje spavaonica koje su zaključane tokom većeg dijela godine, a opterećuju infrastrukturu i život stanovnika ovdje čine složenijim. I sve ono što država od njih može da dobije jesu taksa na kupovinu i nešto poreza. I to su opet problemi planiranja i uravnoteženog razvoja. Taj proces bi bilo nužno zaustaviti, pa čak i da razvoj priobalja bude restriktivan u nekim formama... Već imate i ogroman problem saobraćaja, a u planu predviđenu i neku brzu saobraćajnicu, koja ide paralelno sa magistralom, sad praktično gradskom ulicom. Smatram da se ovo nije dobro izanaliziralo, jer se ništa ne rješava povećanjem kapaciteta dolaznog saobraćaja. Ogroman saobraćajni problem, po mom ubjeđenju, moguće je adekvatno riješiti jedino brzom međugradskom željeznicom, od Igala do Ade, kao novim medijumom koje će rasteretiti postojeće puteve. Takvim priobalnim željeznicama pokriven je odavno jug Francuske, pa sjever Španije i Italije. Ta iskustva su već dovoljna da se i ovdje o tome ozbiljno razmišlja. Time bi se bitno smanjio privatni saobraćaj, sa željezničkim stanicama unutar velikih garaža, a za pola sata bi se moglo stizati s kraja na kraj! Naravno, nije to klasična željeznica, nego nešto slično što je već u Montrealu izgrađeno, još prije tri decenije, za izložbu Ekspo. To su kompjuterizovano vođeni, veoma komforni i brzi vozovi, tek na jednoj šini. I, praktično, takva željeznica bi bila veliki izazov i stranim investitorima, a donosila bi i solidnu zaradu i na najbolji način bi integrisala ovaj kraj. Ne vidim drugog rješenja da se ovdje riješi taj, zbilja, gorući saobraćajni kolaps!?


Glava uz glavu


Za vrijeme kraćeg susreta s prvim čovjekom Instituta dr Branom Radojičićem, Bušatlija mu je iznio još jednu porodičnu inicijativu:
- Kao što se zna, Ivanbeg Crnojević počiva u Skadru, dok je glava Mahmudpaše Bušatlije i danas na Cetinju. Što misliš, da zamolim SPC da mi vrati glavu prađeda da je konačno sahranimo tamo, pa neka počiva uz Ivanbega, opet njegovog prađeda?! U znak istorijskog pomirenja!?
- Ima tu samo jedan uslov, dajemo glavu, ali da na konju, pored Skenderbega bude postavljen i Ivanbeg, uzvraća dr Radojičić.
- Može, a da zauzvrat recimo, Crkvi ponudimo i pravo korištenja imena Ivanbega, moguće i kao brenda za neko čuveno crnogorsko vino!?


Rusi još dolaze


- To što se trenutno s nekretninama dešava na crnogorskom primorju, ne može se svrstati u bilo kakvu tržišnu kategoriju!? Po svemu sudeći, ogromni su ovdje transferi u pitanju, a da ništa nije jasno definisano. Vidite, za potrebe italijanske Vlade radio sam prije koju godinu procjenu vrijednosti jednog parčeta zemlje na Sardiniji, koje je trebalo da se otvori kao turistička destinacija. Riječ je o 220 hektara zemlje, šezdesetak kilometara sjeverno do Kaljarija. Kada sam sve izračunao, po svim parametrima, tih 220 hektara sam procijenio na 15-16 miliona eura i ono je otkupljeno čak nešto ispod ove cifre. A vi, ovdje, za taj novac ne možete danas kupiti ni hektar!? Naravno, ja poznajem samo regularno tržište, u kome cijena zemljišta ne smije preći 10 odsto od ukupne investicije!... A te priče kako Rusi ovdje masovno kupuju, moguće je svrstati i pod pretpostavku da oni lako dolaze do kapitala, jer to je zemlja neslućenih resursa gdje brojni pojedinci i sad zgrću ogoroman novac. Na takve poprilično ružno gledaju na Zapadu, pa Rusi, ne pitajući pošto, instinktivno i radije dolaze ovdje, među svijet koji im je, valjda, naklonjeniji i bliži po mentalitetu... Moguće da je dio odgovora i tu, ali i u njihovoj nejasnoj slici pravog tržišta i uslova koji u njemu vladaju. Jer, vi danas i na svega pedesetak kilometara od Kana, na primjer, možete kupiti kuću od stotinjak kvadrata za svega 150 hiljada eura!? No, i to ovdje može da traje jedno vrijeme, poput ljetnjeg pljuska. Ali, za posljedicu će imati jedan veliki debalans... Bojim se i da je to proces sličan onom na Kosovu, gdje je minulih decenija vladao čak i organizovan otkup srpskih nekretnina, uz ogromne cifre, e da bi se danas, evo, nad tim činom masovno kukalo!?


Pola vijeka prakse


Na opasku kako je, izvjesno, pokasno postao otac simpatičnih kćerki Hane i Lee, Bušatlija u svom šeretskom stilu uzvraća:
- Da, jer prvih pedeset godina života sticao sam iskustva i tek potom sam pravo krenuo!

Minja Bojanić

[Old Bone]

[quote=Ćipur;675560]MAHMUD BUŠATLIJA, ARHITEKTA I INVESTICIONI EKSPERT O NACRTU PROSTORNOG PLANA CRNE GORE I...




Glava uz glavu


Za vrijeme kraćeg susreta s prvim čovjekom Instituta dr Branom Radojičićem, Bušatlija mu je iznio još jednu porodičnu inicijativu:
- Kao što se zna, Ivanbeg Crnojević počiva u Skadru, dok je glava Mahmudpaše Bušatlije i danas na Cetinju. Što misliš, da zamolim SPC da mi vrati glavu prađeda da je konačno sahranimo tamo, pa neka počiva uz Ivanbega, opet njegovog prađeda?! U znak istorijskog pomirenja!?
- Ima tu samo jedan uslov, dajemo glavu, ali da na konju, pored Skenderbega bude postavljen i Ivanbeg, uzvraća dr Radojičić.
- Može, a da zauzvrat recimo, Crkvi ponudimo i pravo korištenja imena Ivanbega, moguće i kao brenda za neko čuveno crnogorsko vino!?


Na ovaj divni intervju kucicu i odzakovicu-HVALA!

A Bone se stidi sto je glava JOS u Manastiru i predlagao je i u Manastiru i preko foruma da se uradi BAS TO STO JE PREDLOZENO-DA SE VRATI POTMSTVU I SAHRANI UZ NAJVISE POCASTI, KAO VELIKI PROTIVNIK!

[Matadorr]

UBIJA ZA OCENU

Jelena Bekić, studentkinja Fakulteta likovnih umetnosti, zbog osmice na ispitu šrafcigerom nasrnula na profesorku Anđelku Bojović

BEOGRAD - Poslednji dan školske godine na Fakultetu likovnih umetnosti, umalo se nije završio tragično, kada je Jelena Bekić, studentkinja treće godine šrafcigerom nasrnula na Anđelku Bojović, profesorku slikarstva. Da stvar bude još čudnija, do obračuna između studentkinje i profesorke, u kome je Bojovićeva, zahvaljujući prisebnosti studenata sa klase, prošla samo sa ranom na levom ramenu, došlo je zbog ocene, tačnije, osmice koju je Bekićeva dobila iz slikarstva!
Fakultet likovnih umetnosti
Prema rečima očevidaca, Bekićeva se iznervirala kada joj je profesorka pred klasom rekla da je dobila osmicu, što je prema njenom mišljenju bila nepravedna ocena.
- Počela je da vređa i profesorku, ali i nas studente, nazivajući naše radove ******m. Profesorka je pokušala da joj objasni zbog čega je dobila osmicu, međutim, Jelena nije ni želela da je sasluša.
- Kada je profesorka shvatila da ne može da izađe na kraj sa Jelenom, zamolila je da izađe sa časa i rekla joj da ukoliko nije zadovoljna ocenom može da zatraži komisiju. Jelena je uz reči "osvetiću ti se" izašla iz prostorije i otišla do dekana - kaže A. C., jedan od kolega iz klase. On dodaje da se Jelena uskoro vratila i da je počela ponovo da viče.
- Nismo mogli da je smirimo. Počela je da se koška sa jednom od koleginica sa klase i da joj skida slike sa zida. Profesorka je pokušala da je smiri, međutim, Jelena je izvukla šrafciger iz torbe i nasrnula na nju - kaže M. G., studentkinja četvrte godine u klasi Anđelke Bojović.
Sagovornici Kurira ističu da su u tom momentu svi skočili u odbranu profesorke, međutim Bekićeva je toliko divljala da niko nije mogao da je odvoji od Bojovićeve.
- Saterala ju je u ćošak i zamahnula šrafcigerom. Pre nego što je uspela da ponovo zamahne, bacio sam stolicu na nju. To kao da ju je otreznilo, jer se zaustavila. Stavila je šrafciger u torbu i otišla, preteći da ćemo svi mi dobiti ono što nam sleduje - kaže A. C., dodajući da ne želi da daje izjavu pod punim imenom, jer se plaši da Bekićeva ne ispuni svoje obećanje.
Anđelka Bojović, u izjavi za Kurir ističe da smatra da je dobro prošla, jer je zaradila samo površinsku ranu, zbog koje će u narednom periodu morati da prima terapiju tetanusom.
- S obzirom na to da je Jelena mahala šrafcigerom na sve strane, mislim da sam dobro prošla. Međutim, smatram da je ta situacija pokazala da bi Univerzitet ubuduće morao da uz dokumente neophodne za upis na fakultete zatraži i lekarsko uverenje.
- To govorim jer je više nego očigledno da Jelena psihički nije dobro, a to je na kraju i pokazala nasrnuvši ne samo na mene već i na njene kolege - kaže Bojovićeva, dodajući da se nada da će disciplinski postupak protiv Jelene Bekić utvrditi da joj nije mesto na fakultetu.
Dekan: Ovo nije izolovan slučaj
Slobodan Roksandić, dekan Fakulteta likovnih umetnosti ističe da je Jelena Bekić došla juče kod njega žaleći se na ocenu iz slikarstva.
- Objasnio sam joj da, ukoliko nije zadovoljna osmicom, za koju inače smatram da je jako ozbiljna ocena, može da zatraži komisiju. Ona je otišla, međutim, tek kasnije sam saznao da se vratila u slušaonicu i da je napala koleginicu - kaže dekan. On dodaje da će Nastavno veće u utorak na sednici, kao jednu od tačaka na dnevnom redu imati i napad na profesorku Anđelku Bojović, jer kako tvrdi, to nije izolovan slučaj nasrtaja studenata na profesore.
izvor:Kurir

[ssin]

Imam prijateljicu slikarku koja je na moje oči zafrljačila pikslu od pola kile na svog tadašnjeg dečka, išla pravo u glavu, srećom čučnuo je i piksla pukla u zid, inače bi u najmanju ruku išao na zašivanje. I inače nije baš sasvim svoja, a slike su joj fenomenalne. Izgleda da iz te ludosti, nervoza, frustracija može da ispadne i nešto dobro.

[Old Bone]

Umjetnici MORAJU bit samouvjereni do prepotencije da bi bili intuitivno iznad nas obicnih ljudi....a to znaci da su i puni sebe mimo svijet....ali ako imaju taj natprosjecni talenat-onda se prasta! Ali ako su umisljeni, a prepotentni i namjetljivi-PROPAST!!!

MORAMO POSTOVAT BOGOM DANE DAROVE I LJUDE KOJI IH IMAJU!!!

[simm]

Izgleda da iz te ludosti, nervoza, frustracija može da ispadne i nešto dobro.

Samo sto je sve vise i vise ludih i frustriranih umjetnika, a za razumijevanje njine umjetnosti ti trebaju tri glave i imaginacije.

Pitam se samo koliko je od njih postalo ludim i frustriranim samo zato sto "tako treba" ako si umjetnik. Zive i stvaraju... kao da onaj Cigo iza Doma Kulture nije umjetnik... i on stvara - kuje kosijere, capice, ...

[OutLook]

Samo sto je sve vise i vise ludih i frustriranih umjetnika, a za razumijevanje njine umjetnosti ti trebaju tri glave i imaginacije.

Pitam se samo koliko je od njih postalo ludim i frustriranim samo zato sto "tako treba" ako si umjetnik. Zive i stvaraju... kao da onaj Cigo iza Doma Kulture nije umjetnik... i on stvara - kuje kosijere, capice, ...

Ufff ukucah kilometraski post dje na osnovu nekih emisja prenosim kako su 'sabloni' postmoderne umjetnosti i postmodernih umjetnika klisei i restartova mi se racunar... Ojde post u persune.

Uglavnom, 6 po meni najvecih crnogorskih umjetnika, Miladin Sobic, Vito Nikolic, Zivko Nikolic, Risto Stijovic, Petar Lubarda i Tiho ludak, imaju vrlo malo toga zajednickog. Visoka inteligencija, zasigurno, ali neki sablon oblacenja i (o)ponasanja sigurno ne - Od depresije Zivka i Miladina do zivahnosti Stijovica i Tiha...

[Ćipur]

SLAVEN MEDENICA, IZ DANILOVGRADA, PRIJE NEKOLIKO DANA BRUTALNO PREBIJEN U ZAGORIČU


Batine jer nije iz Podgorice


Tridesetogodišnjeg Slavena Medenicu, iz Danilovgrada, prije nekoliko noći brutalno je napala i prebila grupa mladića u podgoričkom naselju Zagorič. Slavenu je slomljena desna noga, po leđima ima puno modrica nanesenih metalnom šipkom, a od zadobijenih povreda još uvijek pljuje krv i koristi pilule za smirenje. Slaven kaže da ničim nije izazvao takvu reakciju mladića iz Zagoriča i da ga je napala grupa koja je i od ranije u ovom naselju poznata po nasilju. On kaže da od straha od te grupe mladića, zapravo „zagoričke bande" već duže strepe stanovnici ovoga naselja, ali niko ne reaguje, pa je čak i policija blagonaklona prema njima.
- U noći između prošlog ponedjeljka i utorka u Zagoriču, u Ulici Nikole Tesle, negdje poslije ponoći iz čistog mira napala me je grupa od dvadesetak zagoričkih momaka. Vraćao sam se kući nakon male proslave zbog mog odlaska na liječenje u Igalo radi slomljene ruke, ali nijesam ni sanjao da će mi neko pored ruke slomiti i nogu. Tukli su me većinom mladići do dvadeset godina, ali bilo je i maloljetnika i svi su bili naoružani. Iz čistog mira su me napali i bezdušno tukli nekoliko minuta. Istina, nijesam jedini koga su oni pretukli, bilo je i drugih. Iako su mi i ranije prijetili, dolazili do kuće u kojoj sam bio podstanar i vikali da u Zagoriču „nema mjesta za došljake" nijesam očekivao da ću ovako brutalno biti prebijen – ogorčeno priča Slaven. On objašnjava da iako je policija odmah došla nakon nemilog događaja malo šta su policajci uradili da bi kaznili razbjesnele mladiće. On navodi da je dio grupe vandala priveden, ali nakon dva dana su pušteni, a da nijesu odležali ni minut u istražnom zatvoru što bi po zakonu trebalo da se desi. Nakon ovog događaja Slaven je dobio otkaz od gazdarice, jer se ona boji da se nekome ne zamjeri što će i dalje kod nje živjeti.
- Moje rane će zarasti, ali strahujem da neće sve na tome stati. Grupa koja me je napala ne samo da nema porodično vaspitanje, već i pogrešne životne principe, a ko zna iz kojih razloga i policija blagonaklono gleda na sve ono što oni rade. Iz mog iskustva dok sam stanovao u Zagoriču shvatio sam da su njihovi uzori razne Legije, Arkani i ostali „žestoki" momci, koji su sve svoje probleme rješavali pištoljima – primjećuje Slaven.
Nesrećni Danilovgrađanin nastavlja da je žalosno što mladići iz Zagoriča nemaju drugi način da se dokažu nego da nekog pretuku, a da ih crnogorski režim zloupotrebljava i tako sprovodi strahovladu u Crnoj Gori.
- Žao mi je što sam mojim najbližim posljednjih dana priredio toliko nesreće i neka mi oproste. A ja preklinjem nesrećne momke koji su me napali da to više ne čine. Ni oni ne smiju nasijedati na razne manipulacije i moraju prestati da se ugledaju na pogrešne uzore. Život ima mnogo ljepšu stranu i treba se tome okrenuti i to i oni moraju shvatiti dok ne bude kasno – zaključuje Slaven.
On kaže da će se uskoro vratiti u Podgoricu da živi i radi, ali da će ubuduće zaobilaziti Zagorič, jer neprijatnosti i ožiljci na duši koje je tamo zadobio pratiće ga čitavog života.

I.M.

[Old Bone]

Sramota!!!

[Matadorr]

Avioni Montenegroerlajnza i helikopteri crnogorske policije lete pod srpskom zastavom. Iako je Crna Gora prije 15 dana dobila međunarodnu vazduholpovnu oznaku 4 O i, kako je "Danu" potvrđeno u Ministarstvu saobraćaja, formirala registar vazduhoplova, još nije uspostavila punu civilnu vazduhoplovnu vlast, jer nema letačko odjeljenje, inspektorat i ostale prateće službe, koje moraju ispunjavati vrlo zahtjevne međunarodne standarde.
Ministar policije Jusuf Kalamperović, koji je "Danu" početkom juna izjavio da će MUP-ovi helikopteri letjeti pod crnogorskom zastavom, sada je objasnio da lete pod srpskom "zato što naš registar još nije formiran".
- Letjeće pod tom zastavom sve dok nadležne međunarodne institucije ne verifikuju crnogorski registar. Da ne letimo pod srpskom, letjeli bi pod zastavom neke druge zemlje, na primjer Hrvatske. Pošto smo uvijek imali dobru saradnju sa kolegama iz Srbije, ušli smo u njihov registar - rekao je Kalamperović.
Direktor Montenegroerlajnza Zoran Đurišić kaže da su avioni te kompanije registrovani u Direktoratu civilnog vazduhoplovstva Srbije, a čim se steknu uslovi upisaće ih u nacionalni registar.
- Registar nije samo da upišeš avion. Za potpuno formiranje potrebna je duga procedura. Iza zastave i registracije mora da stoji neko ko kontroliše avione. To je čitava organizacija, na kojoj Uprava za civilno vazduhoplovstvo radi i čim ispune sve međunarodne procedure, avioni Montenegroerlajnza će letjeti pod crnogorskom zastavom. Nadamo se da će to biti do kraja godine - rekao je Đurišić.
Ministar saobraćaja Andrija Lompar kaže da aviokompanije vazduhoplove mogu registrovati gdje hoće i da im se on neće miješati u komercijalnu politiku.
- Crna Gora ima direktorat i registar vazduhoplova i letačkog osoblja, a oni neka izaberu pod čijom će zastavom letjeti - poručio je Lompar.
On priznaje da crnogorska vazduhoplovna vlast nije kadrovski osposobljena. - Za početak ćemo pozajmiti inspektore iz okruženja i uskoro treba da potpišemo ugovor sa Srbijom. Sa Slovencima pregovaramo o obuci našeg kadra - rekao je Lompar.
Građani Crne Gore će, prema najavi Kalamperovića, crnogorske lične dokumente dobiti dvije godine nakon proglašenja nezavisnosti. Toliko će, po svoj prilici, i avioni letjeti pod srpskom zastavom. Zbog ovoga Evropnjani tvrde da Crna Gora boluje od "slabog administrativnog kapaciteta". Jedina institucija koja je na vrijeme reagovala bila je Agencija za telekomunikacije, koja je već obezbijedila internet domen i međunarodni telefonski kod za Crnu Goru.

Iv.G. - M.V.

Sporna plovidbenost

Direktor Uprave za civilno vazduhoplovstvo Budo Šaranović izjavio je da su sprovedene normativne aktivnosti za upis u crnogorski registar vazduhoplova. Na snagu je 23. juna stupio Pravilnik o znacima državne pripadnosti, oznakama registracije i drugim oznakama vazduhoplova u Crnoj Gori, koje je donijelo Ministarstvo saobraćaja.
- Znaci državne pripadnosti su crnogorska zastava o i oznaka "4O", a precizno je utvrđena veličina, boja, mjesto i način nanošenja, a stiče se upisom u Crnogorski registar ili Evidenciju letilica - rekao je Šaranović.
On je objasnio da uvjerenje o plovidbenosti, neophodno za obavljanje vazdušnog saobraćaja, iziskuju angažovanje specijalizovanih stručnjaka ili institucija, tako da će dio ovih poslova, koje Uprava ne bude mogla da obavlja zbog kadrovske nepopunjenosti, privremeno obavljati vazduhoplovna administracija sa kojom budu zaključili ugovor. Pregovori su u toku.

"Vektra" na muci

Avioni kompanije Vektra avijejšn još nemaju oznake, jer njeni predstavnici razmatraju mogućnost registracije vazduhoplova u Crnoj Gori.
- Rok za označavanje aviona nije istekao, pa provjeravamo mogućnosti i sposobnosti crnogorskog registra da u najkraćem roku naši avioni dobiju crnogorske oznake - kaže Milić Popović, portparol Vektre.
izvor DAN
[/FONT]

[Ćipur]

INVAZIJA SRPSKIH KLOŠARA

Ova sezona na Crnogorskom primorju ostaće upamćena po dosad neviđenom broju prosjaka koji na more stižu iz svih krajeva Srbije!

BUDVA - Ova sezona na Crnogorskom primorju ostaće upamćena po dosad neviđenom broju lažnih prosjaka iz Srbije! Naime, više od stotinu prosjaka svih vrsta i fela, i profesionalaca i amatera, već danima hara vrelom Budvom, u kojoj se odmara oko 32.000 turista, i to uglavnom iz Srbije.

Reč je osobama ženskog pola, profesionalnim "dobrotvorkama" koje, lažno se predstavljajući se kao humanitarke i aktivistkinje raznih humanitarnih organizacija, bez prestanka i uporno obilaze plaže i elitne budvanske restorane tražeći novčani prilog kao milost i pomoć za navodno obolelu devojčicu.
- Reč je o profesionalnim prosjacima koji su u Budvu stigli iz uglavnom iz Srbije, Bosne i iz zemalja zapadne Evrope - kaže sagovornik Kurira.

Policija protiv njih ništa ne može da preduzme, niti da ih protera iz zemlje. Niko nije još policiji podneo nijednu prijavu zbog perfidne prevare ove vrste. Neko do gostiju trebalo bi da napiše izjavu da je novčano prevaren od konkretne osobe. Takvih primera zasada nema. Davanje novca prosjacima i "humanitarkama" tumači se kao dobrovoljni prilog i stvar dobre volje pojedinca.

Čovek iz svog džepa može da da bilo kome koliko god hoće para i onaj koji uzima novac prosjačenjem ne može zbog toga da bude odgovoran pred državom i zakonom jer u Crnoj Gori još nema zakona koji bi sankcionisao prosjačenje. Ovi prevaranti rade tako što turistima za koje procene da su platežni i spremni da izvade pare iz džepa nude fascikle sa slikom obolele osobe!

Duž Slovenske plaže haraju "moderne" prosjakinje, mlade žene neuglednog izgleda. Ispruže ruku, nude fasciklu o navodnoj lekarskoj dijagnozi i dokumentaciji kojom potkrepljuju priču o potrebi da se prikupi novac za obolelu decu. Kad im zatražite fasciklu i poželite da je detaljnije razgledate, one će početi da vas ubeđuju da je sve živa istina. Ima prosjakinja koje svakog dana na ovaj način u Budvi zarade i blizu pet stotina evra.

Deca prosjaci iz Novog Sada!

Duž budvanskih ulica tokom celog dana i noći "makroi prosjaka" postavljaju decu da prose. Kraj njih obično radi "autentičnosti" leži beba ili majka koja je drži u ruci. Izvor Kurira kaže da je reč o profesionalnoj, razgranatoj mreži prosjaka Roma iz Novog Sada koji svakog leta u Budvi zarade više desetina hiljada evra. Pod njihovom kontrolom nalazi se oko pedeset maloletnika.

(E. K. - DST)

http://www.kurir-info.co.yu/arhiva/2007/jul/06/SR-02-06072007.shtml

[Berankrsh69]

An Immigrant's Dream Still Means Something
Posted July 15, 2007 | 06:58 AM (EST)


--------------------------------------------------------------------------------

Read More: Breaking Politics News, U.S. Congress



The daughter of the shoemaker to King Nicholas Petrovich of Montenegro is on her deathbed. She is 101 years old. She is my grandmother.


Word of Victoria Grovich's (nee Ivanisevich) imminent passing came to me last week on the same day I reviewed the latest Pew Global Attitudes Project Survey. The study noted the continued decline of the United States' image throughout the world. The same day, the president's approval rating in one poll plummeted to 29 percent, while Congress' rating is lower still.

Maybe the silver lining to the passing of the shoemaker's daughter is the antidote her story offers to increasingly negative perceptions of the United States. Let me explain.

Nikola Grujicich was my maternal grandfather. He left the Balkans in 1906, at age 14, for America. He was accompanying his father to seek jobs in the coal mines of West Virginia. Grujicich quickly became Grovich. After World War I, Nikola returned to the Balkans, and not long thereafter, wed my grandmother in an arranged marriage. Her father, Milo Ivanisevich, was the town cobbler in Cetinje, Montenegro. He made boots for the king, a fact proudly trumpeted in the window of his shop on a dirt road.

After the marriage, Nikola returned to work in America, leaving behind my grandmother and their newborn until he could afford to send for them. That happened in 1927.

My grandmother made the 12-day journey with their firstborn and arrived at Ellis Island. She left behind her roots and parents she would never see again. Awaiting her was a limited network of fellow Slavs. She did not speak English. She once told me that while sailing for America, she was homesick and frightened, and wished the ship would turn back. Lucky for me, it didn't.

My grandparents briefly operated a boarding home for miners in West Virginia, and then relocated to Hazleton, in Pennsylvania's coal region. There, they raised 11 children (eight girls, three boys) before my grandfather succumbed to black lung.

Those 11 children are still alive, which is itself an extraordinary testament to American health care. The 11 have led comfortable lives. Each has been formally educated and consistently employed. Each owns a home and a car. They have traveled extensively. Their children have had it even better. My cousins' educations extend well beyond those of their parents. Their homes today are larger than the ones in which they were raised. None wants for any basic necessity.

They are leading typical American lives. This is not only a story about my grandmother, but also about many of our forefathers.

What a land of opportunity! This takes me back to the way we are regarded.

In the last Pew Global Attitudes Project survey, the United States' favorable ratings declined in 26 of 33 countries. Anti-Americanism is extensive and has been for the last five years. There are a few surprises as to where we are well-received - more favorably in some of the Third World than with former WWII allies, for example. Another tidbit: Americans are more popular than America. (See the report at http://pewglobal.org/reports.)

No one should be shocked to learn of rising hostility toward the United States, given the situation in Iraq. Nor the corresponding decline in the president's popularity.

I'm concerned about the way we are perceived around the globe. And I am worried about the way we regard our own nation. My hunch is that the negativity from abroad and the vitriol directed toward our president here at home are causing an American loss of self-respect. I sense a collective tail being placed between our legs in response to a constant barrage of all that is wrong with America. I may be mistaken.

My evidence about how we view our own country is visceral and anecdotal, not quantitative. (I did, however, see a recent CBS survey that found that 72 percent of Americans believed that if the Founding Fathers came back, they would be "disappointed" rather than "pleased.")

Don't get me wrong: We've certainly got our share of problems, Iraq chief among them. Fixing them and our standing in the world should be a never-ending goal.

But it's healthy to take stock of all that we are afforded in this country, namely, an environment in which we can still live free and pursue dreams. Frankly, that is why we have an illegal immigration problem.

Despite what Paris Match and the Manchester Guardian say about us, millions are still breaking barriers to go where the streets are figuratively paved with gold.

They want what the shoemaker's daughter experienced

[Ćipur]

"SRPSKA LISTA" OSUDILA PONAŠANjE POLICIJE


Navijači hapšeni po nacionalnom principu


"Srpska lista" juče je najoštrije osudila odnos Ministarstva unutrašnjih poslova prema crnogorskim i srpskim građanima koji su pritvoreni zbog incidenata koji su se dogodili uoči, tokom i nakon fudbalske utakmice između podgoričke Budućnosti i splitskog Hajduka.
"Nepošteno je i nenormalno da nijesu uhapšeni hrvatski navijači koji su od Debelog brijega do Podgorice širili rasnu, nacionalnu i vjersku mržnju, uz iskazivanje nedvosmislenih aspiracija za djelovima Crne Gore prilikom skandiranja kojima je teritorija države nazivana Hrvatskom", ocijenio je portparol SL Dobrilo Dedeić.
On je u izjavi dostavljenoj agenciji Mina kazao da su građani Srbije, koji su uhapšeni 19. jula, obavijestili SL da su "pripadnici MUP-a prema njima nekorektno postupali i da su ljudi na budvanskim plažama lišavani slobode isključivo po nacionalnom principu".

"I dok su navijači iz Hrvatske pravili teške izgrede, udarali i vrijeđali policiju, više od deset puta se fizički obračunali sa narodom od Herceg Novog do Budve, izazvali nekoliko požara na području Lješanske nahije, organi državolike tvorevine nijesu reagovali, odnosno nijesu pohapsili te ekstremiste", kazao je Dedeić.
Prema njegovim riječima, SL je "informisana da postoje uvjerljive indicije da se iz republičkog tužilaštva vrše pritisci da se dodatno oteža položaj osoba srpske nacionalosti, koji su se suprotstavili divljanju ustaških provokatora koji su namjeravali da ugroze građanski mir i turističku sezonu u Crnoj Gori".
"Naši sunarodnici koji su bili u pritvoru informisali su nas i da je na Jazu 500 Hrvata krenulo da se fizički obračuna sa 50 mještana i turista iz Srbije, i da su policajci tokom sukoba nasrnuli na Srbe i pucali u vazduh u pravcu turista iz Srbije i mještana", rekao je Dedeić.
SL traži da se "hitno i bez odlaganja sa licima srpske nacionalnosti postupi identično kao i sa Hrvatima kojima je omogućena potpuna sloboda, bez obzira na teške prekršaje građanskog reda i mira i ugrožavanja života crnogorskih građana".
"Ti velikohrvatski ekstremisti su nas, nakon divljanja u privatnoj državi, ostavili da se međusobno svađamo i o jadu zabavljamo oko toga da li se treba oduprijeti nečijem ekstremizmu i, ko zna kojem po redu, pozivu `Srbe na vrbe`", zaključio je Dedeić.


(MINA)

[Space Cowboy]

ponasanje crnogorske policije je sramno....

[simm]

Podgorica - Grupa "Rollingstonsi" su bezbožnici koji pjevaju demonske pjesme - izjavio je juče mitropolit crnogorsko- primorski Amfilohije.
Amfilohije je, kako je prenio PC NET, to rekao na skupu u Martinićima, gdje je povodom 211 godina bitke na Martinićima služio svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svetog Đorđa.
"Moćan je čovjek koji živi u strahu od Boga, i to bi trebali znati oni koji su u Crnu Goru i Srbiju doveli bezbožnu grupu da pjeva demonske pjesme i tjerali omladinu da svemu tome aplaudira", ocijenio je Amfilohije.
"Rolingstonsi" su devetog jula nastupili u Budvi, na jazu, a glavni inicijator i organizator njihovog dolaska bio je potpredsjednik Demokratske partije socijalista Svetozar Marović.
Kako su ranije objašnjavali iz njegovog okruženja, Marović je, preko svojih uticajnih poznanika iz inostranstva, uspio da ubijedi menadžere popularne grupe da "Stounsi" nastupe u Crnoj Gori.
Nekoliko dana nakon nastupa u Crnoj Gori,vremešni rokeri nastupili su i u Beogradu.

(Vijesti 23-07-07)

:mrgreen:

[Brajo]

[FONT='Arial','sans-serif']Miodrag Vuković,šef poslaničkog kluba DPS[/FONT]
[FONT='Arial','sans-serif']Hrvatima ćemo oduzeti crnogorsko državljanstvo[/FONT]
[FONT='Arial','sans-serif']Vuković pravi grubi previd, zato što u važećem crnogorskom ustavu stoji odrednica da crnogorski državljanin ne može biti lišen državljanstva Crne Gore-objasnio je profesor podgoričkog Pravnog fakulteta Blagota Mitrić

Šef poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Crne Gore Miodrag Vuković izjavio je da je "tačno da Hrvati koji žive u procentu od 1, 5 odsto u Crnoj Gori imaju dvojno državljanstvo, ali to je greška naše administracije koja je to svojevremeno dozvolila i to će biti ispravljeno".
- To je onaj period nacionalne euforije kada je Hrvatska dozvolila svim Hrvatima koji žive bilo gdje na kugli zemaljskoj da imaju dvojno državljanstvo. Sve će se to ispraviti novim zakonom o državljanstvu Crne Gore kojim će se definitivno naše državljanstvo ustanoviti kao međunarodno. Po tom zakonu svako ko bude uzeo državljanstvo neke druge države imaće obavezu da se ispiše iz državljanstva Crne Gore- rekao je Vuković u intervjuu za beogradski dnevni list "Pravda".
Vuković je ovo izjavio tvrdeći da se "Srpska lista", koja se inače zalaže da Srbi iz Crne Gore dobiju dvojno državljanstvo, poziva na Hrvate koji žive u Crnoj Gori.
Poslanik Hrvatske građanske incijative (HGI) Božo Nikolić je objasnio da nije greška crnogorske administracije što Hrvati iz Crne Gore imaju mogućnnost dobijanja dvojnog državljanstva.
- Hrvatska je svojim prvim Ustavom nakon sticanja nezavisnosti, a tu se ništa nije promjenilo ni njegovim izmjenama i dopunama od 2001. godine (članovi 8. 9. i 10. ) i Zakonom o hrvatskom državljanstvu, jasno propisala način i uslove za sticanje hrvatskog državljanstva. Ono što je jasno to je da svi Hrvati iz dijaspore koji to žele mogu pod uslovom predviđenim hrvatskim ustavom i Zakonom koristiti pravo da dobiju hrvatsku putovnicu i da koriste sve pogodnosti koje iz toga proističu, prije svega nesmetano putovati u zemlje EU i svijeta, osim SAD- rekao je Nikolić za "Dan" i dodao da to mogu jednako koristiti Hrvati iz Srbije, Crne Gore, Bosne ili oni iz Australije ili južne Amerike.
- Dakle, ja ne vidim da je tu problem Hrvatske. Ona je to uradila kako je htjela. Crna Gora treba da što prije stvori uslove svojim državljanima, ma gdje bili pa i svojim državljanima u Srbiji da sa crnogorskim pasošima mogu to isto. Srbija da stvori takođe te uslove svojim državljanima iz Crne Gore. Ali je problem što one te uslove ne mogu brzo ispuniti iz bezbroj razloga. Dakle, ne zavisi od njih nego od međunarone zajednice i uslova koje ona traži - naveo je Nikolić.
On je naglasio da se problem između Srbije i Crne Gore najviše vezuje za biračko pravo, a to je nešto sasvim drugo.
- Vjerovatno će se o tome još dosta pričati i u Srbiji i u Crnoj Gori- naglasio je Nikolić.
Profesor podgoričkog Pravnog fakulteta Blagota Mitrić je objasnio da kada je riječ o dvojnom državljanstvu, sa aspekta pravila i principa međunarodnog prava, a polazeći od statusa crnogorskih državljana hrvatske nacionalnosti i statusa crnogorskih državljana srpske nacionalnosti Miško Vuković pravi košarkaškim žargonom rečeno, grešku u koracima.
- Šahovskim žargonom rečeno Vuković pravi grub previd. Dvojno državljanstvo, prema međunarodnom pravu, se tretira kao stečeno pravo i ne može se oduzeti, osim u slučajevima ako to nije propisano nacionalnim zakonodavstvom određene države. Međutim, Miško Vuković zaboravlja da su crnogorski državljani koji su po nacionalnosti Hrvati dobili hrvatsko državljanstvo na osnovu međunarodnog pravnog principa "jus sangvinis". To znači sticanje državljanstva na osnovu porijekla roditelja ili predaka. Vuković pravi grub previd zato što u važećem crnogorskom ustavu stoji odrednica da crnogorski državljanin ne može biti lišen državljanstva Crne Gore - objasnio je Mitrić. [/FONT]
[FONT='Arial','sans-serif'][/FONT]
[FONT='Arial','sans-serif']http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=110568



[/FONT]

[punisher]

"DAN" 29.07.2007
Prilikom plaćanja karte, vozači koji prolaze kroz tunel Sozinu dobijaju uputstvo na kojem je ispisano kako se treba ponašati u slučaju opasnosti.
Na flajeru je jasno definisano ponašanje vozača u tunelu u normalnim i incidentnim situacijama, a nabrojane su i sve zabranjene radnje. Svoje mjesto na flajeru našli su i važni telefoni, a jasno su ucrtani i izlazi za slučaj opasnosti, kao i SOS kabine u tunelu.
************************************************** ****
Sta ako se desi zastoj u tunelu Sozina? Ja mislim da bi se ljudi pogušili, toliko je ugljenmonoksida, ventilacioni sistemi kao da ne postoje - horror. Sozina je, po meni samo rupa kroz brdo, daleko od ultra-mega-super-modernog tunela po medjunarodnim standardima.

[NSX]

A nece se za po sata pogusit za kolko svako pjeske moze iz tunela izac I nabavite motore a ne da se gospodite po kolima

[Roy Fokker]

Daleko bilo, da ima ugljen monoksida umirali bi ljudi svaki dan... kako ne postoje ventilacioni sistemi? Što je ono gore na svakih 100m, za ukras?! Čujem često od ljudi trip da se ne uključuju i ne rade, a u stvari je u pitanju automatizovani sistem koji se uključuje po potrebi. A što se tiče eventualne nesreće - kreneš put mora, pogled desno - na jednakim razmacima ulazi u servisni tunel, koji je napokon gotov i spreman za evakuaciju putnika.

Mislim - čemu ova priča? Ja se samo nadam da neće niko nikad imati prilike d testira sisteme za spašavanje iz tunela Sozina, prosto jer se i u najmodernijim tunelima u svijetu može desiti katastrofa... pogledajte samo požare u tunelu ispod Lamanša i masakr u tunelu ispod Alpa... nekad je džaba i najbolja zaštita.

Živi bili pa NE viđeli.

[Bad Boy]

"DAN" 29.07.2007
Prilikom plaćanja karte, vozači koji prolaze kroz tunel Sozinu dobijaju uputstvo na kojem je ispisano kako se treba ponašati u slučaju opasnosti.
Na flajeru je jasno definisano ponašanje vozača u tunelu u normalnim i incidentnim situacijama, a nabrojane su i sve zabranjene radnje. Svoje mjesto na flajeru našli su i važni telefoni, a jasno su ucrtani i izlazi za slučaj opasnosti, kao i SOS kabine u tunelu.
************************************************** ****
Sta ako se desi zastoj u tunelu Sozina? Ja mislim da bi se ljudi pogušili, toliko je ugljenmonoksida, ventilacioni sistemi kao da ne postoje - horror. Sozina je, po meni samo rupa kroz brdo, daleko od ultra-mega-super-modernog tunela po medjunarodnim standardima.

ti si hater. i uz to imas "dan" kao pouzdan izvor informacija. divno... da obrazlozim: imas li neki, da kazem, dokaz da ventilacija ne valja i da sozina ne ispunjava standarde?

[nihil]

Na Balkanu završilo 130.000 ukradenih vozila
Subota, 4. avgust 2007. 15:14

Na osnovu zahteva zapadnoevropskih osiguravajućih društava Interpol i Evropol sa prostora Balkana potražuju više od 130.000 ukradenih vozila. Skoro polovina ili oko 60.000 ukradenih vozila nalazi se na prostoru Crne Gore, piše "Blic".

Izvor "Blica" iz crnogorskog pravosudja smatra da je taj broj znatno veći i dodaje da se trenutno u Podgorici vodi postupak protiv nekoliko osoba iz Crne Gore, optuženih za organizovani kriminal zbog kradje tridesetak luksuznih džipova BMW H5 u Hrvatskoj.

Ovaj sagovornik kaže da je prema njegovim informacijama od tih 130.000 vozila ukradenih u zapadnoj Evropi, mimo Crne Gore, 30.000 automobila završilo u BiH, a oko 25.000 na teritoriji Kosova i Metohije, a najmanje 15.000 ukradenih automobila nove vlasnike našlo je u Hrvatskoj, Makedoniji i užoj teritoriji Srbije.

U srpskoj policiji ne žele da spekulišu o tome koliko je ukradenih vozila u zapadnoj Evropi nove vlasnike našlo medju našim gradjanima.

"Činjenica je da je od 1995. godine oko 18.000 vozila nestalo na teritoriji Srbije. U tom broju su automobili naših državljana i stranaca čija su vozila nestala u Srbiji. Ali tu su i vozila koja su našim vlasnicima ukradena u nekoj drugoj zemlji", kaže Božidar Stojiljković, glavni policijski inspektor u Upravi kriminalističke policije MUP Srbije, dodajući da su u toj grupi ne samo ukradena vozila već i ona koja su "skinuta sa osiguranja".

On objašnjava da se u Srbiji najčešće kradu vozila iz programa "Folksvagena" i "Zastave" i skoro svaki drugi automobil spada u jednu od ove dve grupe. Na meti kradljivaca najčešće su "golfovi" i "pasati", kao i "jugići" i "kečevi". Posle njih slede "audiji" i "mercedesi", a svaki sedmi ukradeni automobil je jedan od ova dva modela.
Ovi modeli se najčešće kradu i u Crnoj Gori, kaže sagovornik "Blica" iz crnogorskog pravosudja.

Oba sagovornika saglasna su da balkanske organizovane kriminalne grupe saradjuju u ovom poslu. Stojiljković kaže da vozila ukradena u Srbiji završavaju na teritoriji Hrvatske i BiH, jer izmedju naših i njihovih organizovanih grupa kradljivaca automobila postoji dobra saradnja, po sistemu razmene.

Sa Hrvatima je saradnja najaktivnija i najčešće razmenjuju "audije", BMW X5 i džipove. Vozila ukradena u centralnoj Srbiji najčešće završavaju na Kosmetu, u Makedoniji i sve manje u Crnoj Gori.

"Jedan kanal vodi ka Moldaviji, Ukrajini, Belorusiji i Rusiji, dok drugi preko Bugarske ide ka Turskoj i dalje ka Iraku i Siriji", kaže Stojiljković i dodaje da je bilo slučajeva da su vozila ukradena u Srbiji završila kod kupaca u Sibiru ili na auto-pijaci u Damasku, koja je deset puta veća od one naše u Bubanj potoku i gde niko ne proverava dokumentaciju. I to nisu bili automobili ekstra već srednje klase.

Sagovornici "Blica" napominju da se i u Srbiji i u Crnoj Gori pojavilo "skidanje sa osiguranja".

"Gradjanin kupi kola preko lizinga, kredita, osigura ih, a zatim proda, čak i u delovima. Onda prijavi kradju i naplati osiguranje, a uz to je zaradio i od prodaje", objašnjava Stojiljković.

U MUP Crne Gore objašnjavaju kako inače funkcioniše organizovana kriminalna grupa kradljivaca automobila.

"Poslovi su strogo podeljeni i tačno se zna šta ko radi. Zna se ko krade, a to je neko ko dobro poznaje elektroniku i u stanju je da probije fabričke elektronske kodove i čak da isključi satelitsko praćenje.

Naravno, u stanju su i da dekodiraju ključeve skupih vozila. Druge osobe su zadužene za falsifikovanje dokumentacije, treće za prekucavanje broja šasije i motora, četvrti za prevoz... "kaže ovaj sagovornik i dodaje da su profiti od ovog posla veliki.

U MUP-u Srbije navode da se neretko dogadja da gradjanin na auto-pijaci u Bubanj potoku kupi automobil "blizanac".

"Taj automobil kupi od nekog ko ima ovlašćenje i saobraćajnu dozvolu. Kada kod policije proveri preko saobraćajne da li je taj i taj vlasnik tog i tog vozila, dobije potvrdu.

Medjutim, kada posle nekoliko dana reši da automobil prevede na sebe i preko 988 sazna broj telefona vlasnika i pozove ga, bude šokiran. Jer taj čovek zaista jeste vlasnik takvog automobila, ali on svoja kola nije prodao. Neko je, naime, uradio duplikat saobraćajne i prodao automobil", objašnjava
Stojiljković.

On savetuje gradjane da još na pijaci, pre kupovine, preko 988 nadju broj telefona pravog vlasnika, pozovu ga i informišu se da li on zaista prodaje svoj automobil preko posrednika ili je u pitanju prevara.

[Johnny]

I vi verujete sve sto pise u novinama :mrgreen: