Originally Posted by
robespierre
Da objasnim nešto. Radi se o stepenu traume koji je žrtva doživjela. Sud je uvažio okolnost koja je uticala na smanjenje (a ne ukidanje) kazne.
Osnov prvobitne presude je trauma koja bitno utiče na ličnost žrtve.Naime, zbog takvih traume žrtva ima razne psihoze koje će je pratiti kroz cijeli život,odbojnost prema muškom polu,nepostojanje želje za osnivanje porodice itd. Ono što razlikuje silovanu djevojčicu od 14god. kojoj je ovo prvo seksualno iskustvo(negativno) i djevojčicu kojoj je ličnost formirana u seksualnom smislu je upravo u stepenu traume,odnosno postoji velika vjerovatnoća da seksualno formirana žrtva neće imati gore navedene psihoze i da će se možda u potpunosti oporaviti od ovakvkog događaja.
Kako je onaj teži stepen traume uzet u obzir prilikom odmjeravanja kazne(npr. osuđen je na 13god.), a odbrana je uspjela dokazati okolnosti koje olakšavaju poziciju osuđenog,tako je Sud prihvatio sugestiju odbrane i umanjio(a ne ukinuo
)kaznu osudjenom (npr. sa 13 na 8 god.), jer prvobitni osnov presude ne odgovara novom činjeničnom stanju.
Složićete se da bi bilo nepravedno da neko odgovara za djelo koje neće ostaviti teške posledice na žrtvu u budućnosti isto kao za djelo koje je uništilo nečiji život.
Osnov presude ne moze da bude trauma vec dokazi za pocinjeno krivicno djelo.
Trauma kao osnov presude bi mogla da stoji ukoliko se radi o tuzbenom zahtjevu ostecene za materijalnu nadoknadu.
I sto je vec neko rekao olaksavajuce okolnosti se ne traze u zrtvi vec u ponasanju samog ucinioca.
Za mene je ova presuda prava glupost i sramota.
“Ambition is a poor excuse for not having sense enough to be lazy. “-M. Kundera
"Those who do not want to imitate anything, produce nothing."
— Salvador Felipe Jacinto Dalí
«I've loved, I've laughed and cried.
I've had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing...»
Bookmarks