Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 34

Thread: CETINJSKE AFERE - Les affaires

  1. #1
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default CETINJSKE AFERE - Les affaires

    Iz neznanja i nevještine napravih brljotinje, koje sam pokušao ispraviti, ali nikako ne uspjeh. Ne da se ništa pobrisati, pa nanovo ispisati. Zato, evo probam ponovo postaviti neke od cetinjskih afera(Les affaires)

    GORGONZOLA

    Ono kad se konačno ‘’otvori’’ privatni sektor, kad je mogao da otvori privatnu ‘’radnju’’ ko je imao za to uslove koje zadovoljavaju inspekcijske i druge norme, nagrnuše Cetinjani kao i svi drugi po cijeloj Crnoj Gori. Otvoriše se prodavnice po Cetinju, tako da je u jednom trenutku skoro svako imao neku butigu. S pravom se postavljalo pitanje ko će kupovati, kad svi prodaju.Jeste dobro pitanje ako bi svi prodavali istu robu. Ovako, kad ideš kod nekoga, uđeš u butik, prođeš između izložene robe i na zadnja vrata ulježeš kod vlasnika u SALON.
    Dvojica rođenih Cetinjana smisliše genijalno rešenje. Otvoriće butik sireva sa svih meridijana. Takvog butika, pa ni sličnog, nema nigdje u svu Crnu Goru. Otvoriše butik u Ivanbegovoj ulici po svim najmodernijim standardima koje ima čuvena u cijelom svijetu prodavnica sireva u Parizu ‘’ TOUS LES FROMAGES’’.
    Opštinske krvopije ne daju nikakve benefite u vidu grejs perioda, ili umanjenje poreza i ostalih dažbina za vrijeme uhodavanja. Ništa. Plati i radi.
    Što da očekuješ od referenta kojega je uhlebio bliži ili daljni rođak iz zabiti, koji je bio u to vrijeme ‘’Bog i batina’’. Sjedi u kancelarijU i čuva stečeno. Od ranije je uhodana staza udomljavanja bliže i daljne rodbine. U tim zabitima odakle su dovedeni nije bili nikakve škole, pa shodno tome, svi su bili totalno nepismeni. Rođak, glavonja, dovede beljemeza, smjesti ga u stan i za prvinu će raditi kao kurir. Poslije dobije dodatak da bude redar na utakmicama i javnim priredbama sa sve crvenom trakom na desnici ruci. Desnu ruku je po vas dragi dan drža podignutu u rame i odmaknutu od tijela. Poslije toga u Opštinu kao referent. Pošto je bio neznanstven svakome bi odgovarao: ‘’NE MOŽE TO’’. Ako bi se neko slučajno usudio da pita zašto ne može, dobijao bi odgovor: ‘’NE DA TAJ I TAJ’’. Ovo taj i taj je bilo ime i prezime onoga od koga je strijepljelo cijelo Cetinje. E, ajde majčin sine kod toga i toga priupitaj ga. U najmanju ruku si mogao umjesto odgovora dobiti pitanje: ‘’OLI TI MALO NA GOLI A’’? Ovo ‘’GOLI’’ je značilo Goli otok – najsurovija robija.
    Dovitljivi ljudi nađu mogućnost da prijave radnju sa jednom trećinom radnog vremena. Sve dažbine su bile jedna trećina.
    Razumije se da su radnje radile po vas dan i noć.
    Drago Marinaja je radio na svim mogućim radnim mjestima, pa dospje da radi kao KOMUNALNI INSPEKTOR. Obilazi Drago radnje, a Vasko kontejnere i ostale lame za smet. INSPEKTORI.
    Vasko je po prirodi bio bolećiv, ali ne prema svakome. Poneko je mogao bačiti smet pored kontejnera. Kontejneri (kotanjere) su bili bez poklopca, jer su poklopce prisvojili, da ne kažem ukrali, stojseri, pošto su im bili zgodni da u njih onako ovalnim zamiješaju cimenat, pa ga s vremena na vrijeme ljuljnu da se ne stvrdne dok se ne potroši. Ništa ne može odit u štetu.
    Vasko je patentirao način kako da dozna ko je bačio smet nepropisno. Raščeprkao bi kesu sa smetom i našao na neki koverat ili nešto drugo đe piše ime i prezime. Odma bi zapuca na vrata počinioca i strogo mu priprijetio da to ne radi, e bi druga, kunući se u Zoricu.
    Dođe Drago Marinaja jednog dana u butk sireva. Ispregleda sve papire, frižidere, vitrine, magacin i pošto je sastavio obrve u ljutitu formu, kaže vlasniku: VIĐI DA TI REČEM. TO ŠTO TI JE MALA SIJALICA U MAGACIN I TO ŠTO U WC NEMA VODE I TO ŠTO STE PRIJAVILI JEDNU TREĆINU RADNOG VREMENA A RADITE PO VAS DRAGI DAN, BIH VAM PROGLEDA KROZ PRSTE. ALI ŠTO U HLADNE VITRINE DRŽITE BUĐAVI I SMRDELJAVI SIR, E TO NE MOŽE NIKAKO.
    Last edited by ivanbegovac; 17-09-14 at 13:42.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  2. #2
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    AFERA BOTAFOGO


    Ni sam ne znam kako i zašto sam se i ja domogao sjećanja iz prošlih vremena. Valjda zato što sam čitao neke tekstove (topike ili tako nekako), pa se priupitah da li sam i ja tamo živio.
    E, iz tih vremena sjetih se ''AFERA'' koje su potresale Cetinje od BUY&C(Baice) do Kampobasa(Donje polje).Taman, ali poslije dugo vremena, kad počne da blijedi afera ''CRNI MAČAK'', evo afere ''KURICA'' ili ''GALINA'' (zavisno od opredjeljenja). Eksplodira poslije afera ''ROKERO''. Svim ovim i sledećim aferama predhodila je afera ''BOTAFOGO’'
    Tri korne-penal turnir se zahuktao. Ekipe se prijavljuju i poslije duela sa ekipom
    ''Lanerosi''( po uzoru na Talijanski fudbalski klub) kojoj je trener i šef bio Momo Rutonić, ispadaju iz daljeg takmičenja, jer gube od dobro odabrane i uigrane Momove ekipe.
    Bogdanovci sastaviše ekipu koju je predvodio Ćiro Đurđin. Nazvaše je ''LACIjO''. Oni su eliminisali mnoge ekipe i domogli se četvrtfinala najviše na ''krljanje''. Parkaši su sastavili dobru ekipu koju su nazvali ''SAUTEMPTON'', i domogli se lako četvrtfinala jer su imali igrače ''LOVĆENA'' Doja, Iva, Rajka....
    Banski stanovi su imali, mislim, najbolju ekipu koja se zvala ''BOTAFOGO''
    Donjokrajci su imali mnogo dobar tim koji je birao Drago Mago(ili koza) tako što bi kandidata za tim udario kamenom po palcu od noge, pa onaj koji ne pušti glas, ulazio je u ekipu. Imao je Drago mago dobar kamen-oblutak, koji je uvijek nosio sa sobom. Ekipa se zvala PENJAROL
    Dalje od četvrtfinala se nije otišlo jer šefove-trenere, sve jednoga po jednoga privede u Miliciju milicajac Karašević koji je bio stojser iz sjevernih krajeva.
    Đe ste tice, dreknu Komandir Vejsil kad uđe u prostoriju u koju nas je strpao Karašević, koga je Gane ''krstio'' TULJAN, jer je baš neodoljivo podsjećao na tuljana.
    Komandir, mali (đeca bi rekla ićni) rastom sa duplim petama propinjaše se na prste. To mu je bila taktika da zavara procjenjivanje visine. Bolje reći da sakrije koliko je mali. Poslije neprijatne pauze opet dreknu: Đe ste vinovnici jedni? Mislite da NAS prevarite a? E, neće moći ove noći, ja vi velim!!! Da se ko nije mrdnuo tun, dok ne dođe drug Vojo. Izađe i kračunom sa one strane zapata vrata koja nijesu imala druge brave. Mi nervozni, šapatom pitamo jedan drugoga da li zna o čemu se radi. Odgovor je bio slezanje ramena. Kako vrijeme odmiče, nervoza sve veća. Ulaznice su bile sve rasprodate, a mi ovdje čekamo nešto i Voja. Vojo, udbaš koji nije nosio kožni mantil i čizme ka Petar, dođe u neko zlo doba. Tuljan otvori ona vrata, uperi pendrek u Ćira i dreknu: POLAZI!!! Za Ćirom se zatvoriše ona vrata, ali se sve čuje.
    - Oooo, viđi ti njega a? Misliš da mi ne znamo što vam je to LaciJo a?
    - To je ime od...
    - Ćuuuuut! Kakvo ime? Koga ti ođen lagaješ a? Govori za koga radiš?(pljus, pljus)...
    - Druže Perko...
    - Pljus, pljus odjeknuše šamarčine. Nijesam ti ja Perko!!! Ja sam Vojo! Pljus, pljus... Za koga radiš, lijepo da si sve ispričao, jer mi sve znamo, ali oću da nam sam ispričaš. Jednom riječju kao da se kaješ.
    - Mi samo igramo na male golove.
    - A, je li? A ono tri korne penal? Što vi to znači a ? Misliš da mi ne znamo? Nama oćete da zavarate tragove??? GO VO RIIII !!!! Tada je imao nastup Tuljan, jer se čulo nešto tupo, a saznao sam kad sam ja bio pred Vojom, da taj zvuk proizvodi pendrek po leđima, kad u djelić sekunde poslije udarca hrupi vazduh iz pluća pa naleti na stisnuta usta.
    Sve nas je redom ispitao Vojo, i napisali smo izjave oteklija obraza, da radimo za strane sile.
    E, sad mrš kući, i nemoj da je neko izašao i pičao o ovome sa nekim.
    Mršššš !!!
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  3. #3
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    AFERA ’’C R N I M A Č A K’’

    Tek što su prestale diskusije na sastancima partiNskih ćelija po Cetinju o aferi BOTAFOGO, ne lezi vraže.
    Dođoše na Cetinje odnekud sakupljači sekundarnih sirovina, i uzeše stan u Ivanbegovoj ulici sa velikom avlijom. Na samom izlazu iz hodnika (portika) u avliju, sa lijeve strane bješe postavljena velika vaga kakva je jedino bila na ’’silosu’’. Ta rijetka vaga davaše nekakvu ozbiljnost. Tu se mjerilo staro gvožđe, mesing, aluminijum, gus i BAKAR, i odlagalo se na gomile raspoređene po ogromnoj avliji. Čudio sam se što će na Cetinju još sakupljača, kad ni Čuka, jedini do tada sakupljač, nije imao neke fajde. Gomila starog gvožđa oko njegove kuće se slabo povećavala.
    Obod bješe organizovao za dan fabrike posjete građanima. Defilovali su Cetinjani po halama vas dugi dan. Vesko je ekskluzivno proveo Stevana da ga upozna sa cijelim procesom proizvodnje, jer je ''Obod'' bio osvojio kompletan proizvodni program. Sledeći dan taj defile(razgledanje proizvodnog procesa) prekide Milicija i izagna na veliku brzinu sve posjetioce. Što ovo bi, skoro svak je pitao svakoga. Već sjutradan varodne, cijelo Cetinje je znalo što ono bi juče.
    Pod ‘’TEZOM’’


    Click image for larger version. 

Name:	POD TEZOM.jpg 
Views:	174 
Size:	9.2 KB 
ID:	124453

    prva piljara je bila Boža Maksimovića(iz koje ćeš kace pitao bi Božo, čačkajući nosurdu pokazujući ONIM prstom na četiri kace raznog sira), pa Rista Darića(šurulu murulu freška riba kod Nagiba…) pa Milovana Ćićanovića, pa Tahira Orahovca(evo roba slatkoga droba),pa Bana Marićevića.. , a poslednje tri prodavnice su bile mesare. Poslednja u nizu mesara je bila Radovana Ivanovića. Žene su mu ’’ispjevale’’ pjesmu: Radovane oko moje, divno li je meso tvoje. Radovan, inače crven u licu, kad dođe meso, a pet šes žena mu zapjevaju ono Radovane oko mojeeee..., Radovanu i čelo pomodri. Nema dodavanja na vagu džonte ni kosti. Samo čisto meso.
    U grupama ispred piljarnica se prepričavaju novosti. Do devet ura se zna sve što se dogodilo od juče.
    Po pjaci kruže domaćice i domaćini koje su izagnale žene u potrazi za kvalitetnijim i jeftinijim namirnicama.

    Click image for larger version. 

Name:	pjaca.jpg 
Views:	134 
Size:	12.3 KB 
ID:	124454

    Tu, u mimogredu se razmijene informacije iz proteklog perioda.
    Ču li ti što ono bi...??? Ne ja. Na čem misliš... Ja na ’’Crni mačak’’. Uuuuu, ne znam ti ništa od tome. Jes jadna. Pojavila se grupa lupeža te se zovu crni mačak, dati zato što operišu po noći. E, kako se juče ulazilo u Obod na razgledanje, oftali su da ima dosta bakra i alata, pa su naćas mimo stražara koji je bio otišao da popije dvije tri u komšiluk, uljegli i opustošili bakar, aluminijum i nečesovi alat. Zamisli, molim te, ukrali su i bormašinu.

    BorMAŠINUUUU??? Aoooo. A nemoj molim te.
    Jes jadna. Ispostavilo se esu i sve gromobranske pletenice pokrali.
    Na Banske stanove???
    Eja, ada đe drugo ima gromobrana.
    Na Banske stanove su udarili. E, oni bi i na život udarili... Zna li se ko su?
    Ja znam esu im glavni oni Pero, oni Dida, oni Bulin...
    Ja sam živio u Ivanbegovoj, u samom komšiluku od sabirnog mjesta sekundarnih sirovina. Svima nama iz komšiluka, od kuće do kuće, milicajci Kojo i Tuljan narediše da odma trkom idemo u Miliciju. Tamo nas se skupi dvadesetak. Stojimo ćutke i čekamo što će bit, jer nijesmo ništa znali o krađi bakra, aluminijuma i BORMAŠINE . Iz komandirove kancelarije se čuje kako Vejsil(Komandir) galami preko telefona: Aloooou, alooou. Čuješ li me?
    Eee, jesi li obaviješten o SLUČAJU?
    Nije opet u pitanje BOTAFOGO i oni drugi strani saradnici, no je sad nešto manje značajno, pa ako bi moga časkom dolećet da se zdogovorimo.
    Ajde, čekam te. Zdrao!
    Poslije nekog vremena dođe Vojo i prozbori tamo nešto sa Vejsilom, pa obojica uđoše kod nas. Zamahnu Vojo pud Paja, a na fintu zalijepi šamarčinu Joji. Đe ste vinovnici jedni aaa? Sad ima da malo skupite kondicije. Svi idite dolje i ukrcajte se u kamione kod Vasa i Nika. Trkoooom!!! Trupnu dva tri put nogom po podu da nas podsrekne. Kamijoni nas vratiše u Ivanbegovu, i stadoše ispred sabirnog centra za sekundarne sirovine. Komandira i Voja dovede plavim milicijskim fićom, koga smo zvali PLAVA PTICA, Vuko koji je bio i saobraćajac. Naredi nam Vejsil da prenosimo onaj silni bakar i aluminijum iz avlije u kamione. Trkoooom, i vi dvojica, naredi Vejsil šoferima Vasu i Niku Bobiji.
    Zafališe nam oni otkupljivači sekundarnih sirovina što smo onako brzo prnijeli sav bakar i aluminijum, jer, dok smo mi prenosili materijal, Vuko je mastio pendrek po njima.
    Afera BOTAFOGO polako pade u zborav. Dugo je i prepričavana. Skoro godinu dana.
    Last edited by ivanbegovac; 17-09-14 at 14:30.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  4. #4
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Negdje poprije pročitah kod METUZALEMA jedan divan opis cetinjskoga ljekara Borislava, Borija Lekića. Kome nije ostao u najljepšoj uspomeni? Svako ga se rado sjeća.
    Trebalo mi je nekakvo ljekarsko uvjerenje, te odoh u Dom zdravlja(zašto zdravlja-ne znam) Star Grad i u velikoj čekaonici strpljivo čekah da se otvore neka vrata pa da čujem svoje prezime. Buljim u prazno isključen iz dešavanja po ogromnoj čekaonici, kad ugledah glavom i bradom Bora Lekića u bijelom mantilu. Moje ustajanje mu je skrenulo pažnju, pa se uputi ka meni, te se pozdravismo i izljubismo na sred one čekaonice. Kojim dobrom? ŠTO TI TREBA? Pita Boro odmah. Tu sam za uvjerenje, rekoh mu. A, dobro je onda. Kad završiš, dođi kod mene u ordinaciju 9. Vazde se obradujem kad te vidim.
    Dok sam śedio kod njega, svi pacijenti koji su ulazili su Cetinjani, koji sad ovdje u Beogradu žive.
    Evo što kaže Metuzalem: http://www.forum.cdm.me/showthread.p...etropola/page2
    E, takvog doktora su zamijenili doktori kojima je prva violina Milo Janković, sin Andrijin.

    DOKTOR NAD DOKTORIMA

    Strašno sam se ijedio na Direktora cetinjske bolnice kad ono zaposli neku ljekarku od ko zna kud, a tih dana je na Cetinju bilo SEDAMNAJES nezaposlenih ljekara. Još kad se pomoću prijave boravka zaposlene doktorke oformi čitavo naselje njenih sunarodnika na Zagrablju, ćah iz čapre iskočit. Povrh svega, rekoše mi, da se Direktor nije omrsio u čas zaposlenja. Što je mnogo mnogo je. Do prošle godine se zbog toga nijesam htio ni javit Direktoru, iako smo školski drugovi. Sjetio sam se i da jedino njegov otac nije išao kod roditelja druge đece da se žali na njih, no je išao PRAVAC u školu da se žali Direktoru škole Dušanu Lauševiću.
    E, prošle godine zakučih što je mogući razlog te je preskočio onih SEDAMNAJES ljekara koji su čekali zaposlenje. Dođoh na Cetinje zbog promocije trećeg izdanja knjige ''OVOGA NIĐE NEMA'' Veska Pejovića. Tokom noći poslije promocije mi je pozlilo. Jedva izađoh iz noći. Lola i Vesko me u dekicu(ćebe) ponesoše u HITNU POMOĆ. Vidim kao kroz maglu, jedva dišem i čujem. Legoše me na oni otoman, i poslije ne znam koliko vremena dođe DOKTOR. Gleda u plafon i pita: ''ŠTO MU JE?'' Lola mu kaže kako mi je pozlilo... DOKTOR mi meće kažiprst, srednji i domali prst sa strane đe su nokti na čelo, i poslije pet-šes sekundi sa podbočenom lijevom rukom PLAFONU saopštava: TRIJES SEDAM SA JEDAN! NIJE MU NIŠTA!!! Vesko mu snishodljivo do bola izrecitova:
    - Doktore, on ima tri bajpasa, tri stenta, pa još dva stenta, dijabetes gravis, hipertenziju, hiperglikemiju, pejsmejker, jedan lakši i jedan malo teži šlog i još nešto, no se ne mogu sad śetit...
    - Doooobro, onda može POLA INFUZIJE. Nije njemu ništa. Znam ja dati ponešto.
    Oca od tog doktora Gazivode znam. Izuzetno dobar čovjek. Na koga mu se ovaj mladunac umetnuo, ne znam.
    Iznesoše me Lola i Vasko i autom pravac u Titograd. Iz titogratske Hitne ambulantnim kolima pod rotacijom pravac u KORONARNU JEDINICU dvanajes dana. Poslije toga dvadeset jedan dan na odelenje poluintezivne. Poslije sedam dana strogog mirovanja na INTERNO, ambulantnim kolima na Aerodrom pa za Beograd.
    Prof. Dr. Seferović ođen u Beogradu me pita šta se to desilo(zna me, jer sam više puta bio njegov pacijent). NIŠTA PROFESORE! IMAM SAMO TRIDESET SEDAM SA JEDAN, mjereno ultra novom metodom. Nešto mu ne šćah otkrit novog stručnjaka, no neka se i dalje muči sa pacijentima iako je Profesor. Poslije cijele ove komeNdije bi mi jasno zašto Direktor Milo nije stiJo da primi nikoga od lokalnog kadra. I dalje sam dobro ijedak na njega, ali zbog drugih rabota.
    Last edited by ivanbegovac; 18-09-14 at 17:35.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  5. #5
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    PISMENI ZADATAK IZ SRPSKOG ЈЕЗИКА, JEDNOG CRNOGORSKOG DŽOGANJA:
    Taj Џогањ је био мало жешћег калибра. По повратку из Кумровеца гдје је са одликом завршио специјалну политичку школу, а како се у школи веома истицао у дјелатностима достављања тајни руководиоцима школе, то је сходно пропратном писму - карактеристикама, одмах упућен у Београд у САВЕЗНЕ функционере безбедоносних служби.
    Ево његовог састава на писменој вјежби из Српско-Хрватског језика из III разреда Гимназије;


    ------- ЈЕДАН ДАН РАСПУСТА--------
    Била у нас једна џора. Та џора кад се набривала пасала у конобу и ушушкала се у једну пљеву. Само јој је турин виријо из онија шужбина. Имали смо и једнга мачка срге боје те су му ноге биле бијеле. Баба вељаше есу му то чарапе ма је она тепала и зборила рапе. А звали смо га ћиго иако није био црн ка габељи но је био срге боје. Кад је припекла крушка небеска они се мачак ушума у конобу и кад је видио они турин од оне џоре те се била ушушкала он се сурдукне и ћапала ону јадну џору за ћушу мислећи дати еје хајдук. Она је џора била у највиши тврдосан и млого се престравила па је ђипалакнула и фрделе низ долине. Ципанцијели дан смо провали да је ужденемо у конобу. Не би је угнавали да је није угнала ноћ и глад те се полако прикрала и легла крај корита. Морали смо је заклат четврти дан иако није била претила јер је стално стрецала а нарочито ноћу. Нема друге но је снијевала онога мачка и у сан се гицала. Мачак се неколико дана крио по онија ломина и кад се прикучио ђед га је гађа једном палицом и умало га ћаше ђаолу дат но је мачак загреба у оне ломине повише куће. Није додио. Потље два мјесеца неки Лалевићи из Грможура пушташе глас на пазар на Ријеку Црнојевића е је нађен мачак под волат од млина испо Велета у Милатовиће вас престрављен и офуцан. Оставили су га код Спасоја Бушковића да га он дадне кад се појави власник. Ја сам паса за њега ма је опет загреба у ломине кад ме офта. Остали смо тако без џоре и без маџора.
    Соправитељ и сочинитељ В. Л
    .
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  6. #6
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    KRALJEV PODOFICIR

    Ono kad ‘’ULJEGOŠE’’ Talijani nije bilo baš tako jednostavno, kako se da zaključiti iz opskurnog opisa događaja. Talijanska vojska je došla sa čitavom ratnom tehnikom i zauzeli su ključne formacijske punktove. Administrativne i strateške. Odma im dođoše POSLUŽITELJI da se nađu tu. Talijani u nekoliko dana organizovaše svečanu paradu ulaska u Cetinje. Nijesu znali da je Cetinje grad Heroj, ali je bio rodni grad njihove Kraljice koju su neizmjerno voljeli. Zato su i paradni ulazak u Cetinje veoma dobro organizovali. Uljegoše, dakle, Talijani u Cetinje, ozdo od Donjega polja kroz špalir razdraganih Cetinjana. Na fotografiji koju mi Murta ne da da objavim(a preklinjao sam ga) ne vidi se nobo od kapa razdraganih Cetinjana

    bačenih u vis. Click image for larger version. 

Name:	bscap0000.jpg 
Views:	138 
Size:	13.1 KB 
ID:	124554

    Kraljev podoficir sa okačenom sabljom, koju je dobio kad je Kralju položio zakletvu, im razdragano pročita dobijeni tekst sa balkona Kraljeve rezidencije:
    ''КАРИ И НОСТРИ ЛИБЕРАТОРИ, БЕНВЕНУТИ ИН НОСТРО, АНКЕ И ВОСТРО ПАЕЗЕ, АСПЕТАТИ ТАНТО ТЕМПО ФА.....''
    Neki, a sve da bi zabašurili postupak Kraljevog podoficira, podmeću da je to rekao kotorski Don Niko Luković. Nije, a i da jeste, uradio bi to iz sasvim drugih pobuda. Sigurno ne da se dodvori okupatoru.
    Useli se Komandir Talijanski za svu Crnu Goru Pircio Biroli sa svoijem štabom u Rezidenciju Kraljevu(danas MUZEJ), i živjeli su i radili tu do kapitulacije Italije. Dođoše grdne Švabe i po primopredaji vlasti i ostalog, zapisnički, pedantno(a što im je to trebalo?) u knjige konstatovaše da u Rezidenciji od sveg iventara nedostaju ČETIRI stakla za fenjere koji su polupani prilikom upotrebe.
    Na drugoj fotografiji, koju mi Murta ne da da objavim, vidi se kako kroz centralni centar Cetinja, Njegoševom ulicom, korača zloglasni Kajper, komandant Njemački za svu Crnu Goru. Nije naoružan, niti ima bilo kakvu pratnju. Što mu treba u Cetinje - grad HEROJ.
    Kad su glupi i neobrazovani Njemci odstupali, načinješe detaljne zapisnike(a ne znam što im je to šćelo) o svemu i svačemu. Iz popisa se vidi da ne nedostaju ni onih četiri stakla na fenjerima(svih 55 fenjera su kompletni).
    Uljegoše(oslobodiše) u Cetinje Partizani. Postrojenim borcima ispred Rezidencije na čelu sa komandijerom Peśom, onaj Kraljev podoficir sa okačenom sabljom poruči sa balkona:
    ''ДРАГИ НАШИ ОСЛОБОДИОЦИ, ДОБРОДОШЛИ У НАШЕ И ВАШЕ МЈЕСТО, ТОЛИКО ДУГО ОЧЕКИВАНИ....''
    Taj podoficir Kraljeve i partizanske vojske je sa još dvojicom dobrih DRUGOVA sastavljao spiskove za STRIJELJANJE Cetinjana zbog kolaboracije sa neprijateljem(pretežno su na spiskovima bile najljepše Cetinjanke).Svi prisutni svatovi su čuli kad je snahi za BRATOM na svadbi rekao: JEB@ĆU TE KAD TAD.
    Taj podoficir i Kraljeve i partizanske vojske je 1948 sa još dvojicom dobrih mu drugova sastavljao spiskove za deportaciju na Goli Otok(to je ono mjesto-taj otok, za koje DRUG Tempo veljaše da prvi put čuje. Kakvi, veljaše, Goli Otok??? To su izmišljotine narodnih neprijatelja). Sjećam se, kao dijete, da je bila organizovana velika hajka da se uhvati narodni neprijatelj Niko, Baba Vučković – INFORMBIROVAC. Baba mu nije bio nadimak, već konspirativno ime kao važnom I prekaljenom partizanskom i komunističkom borcu. Uhapšen je u potkrovlju Vladinog Doma gdje se krio i imao je pištolj Parabelum sa metkom u cijevi u trenutku hapšenja. Toga se pomno sjećam, jer sam kao dijete zamišljao da je metak krenuo i stojao u cijevi.
    Sad trenutno(23. avgusta 2010. godine) nedostaje, fali 2213(dvije hiljade dvjesta trinajes) komada pokućstva i ostalog inventara iz Kraljeve Rezidencije. Za svaki '' PREDMET'' postoji uredan revers koji su potpisali DRUGOVI oduzimači (što? je li im ko možda branio). Onomadne javno priupita Jovan Markuš o tim reversima, i učinje mu auto buhaaaa. Za dlaku je preteka, jer je bomba bumbnula dvije tri sekunde ranije.
    Last edited by ivanbegovac; 20-09-14 at 14:21.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  7. #7
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Đe se đedoše ćemeri???

    Bio sam član orkestra ’’KUDa NjEGOŠ’’ sa Cetinja. Uoči nekog nastupa bile su neđeljne, pa dnevne, pa dva puta dnevno probe. Posebno se uvježbavalo ’’kolo na kolo’’, zato što je to CIRKUSKA numera koja zahtijeva i umijeće i snagu. Prosipalo se kolo na kolo ihaaaa puta ka krtola iz vreće, pa se penjanje ’’gornjrg kola’’ uvježbavalo do besvijesti. Zašto kažem da je to cirkuska tačka? Pa prosto zato što Nikad nijesam vidio kad se kolo ’’zametne’’ pod Manastirom ili na Pazar o nekom prazniku ništa osim na ’’rukovanje’’ ili na ’’celiv’’.
    Drugo. Ne vjerujem da ima Crnogorca, a i ne mora biti Crnogorac , ko će puštiti – dozvoliti da mu se neko penje za vrat. Koreografima nije bio dovoljan uzdah publike kad izađu delije u ORIGINALNIM nošnjama. Nije im bio dovoljan uzdah i aplauz kad izađu đevojke u ORIGINALNIM nošnjama onako lijepe i zgodne(Nina MilanovićName:  i.jpg
Views: 983
Size:  2.8 KB
    , Koke Delja...njih dvanajest) sa ĆEMERIMA koji su svaki od reda vrijeđeli čitavo bogatstvo.Click image for larger version. 

Name:	?emer.jpg 
Views:	116 
Size:	4.9 KB 
ID:	124595
    Click image for larger version. 

Name:	?emeri nekad.jpg 
Views:	123 
Size:	11.3 KB 
ID:	124591Oće koreograf i gromki aplauz kad se popne kolo na kolo.
    Sad je ista koreografija koju ja pamtim, ali(vazda ima ali) NEMA ćemera. Đevojke oko pasa imaju nekakve pojaseve sa vezom na Bagat šivaćoj mašini, prvobitno okićenim nekakvim đinđuvama od kojih su mnoge otpale.Click image for larger version. 

Name:	danas sa ?emerima.jpg 
Views:	145 
Size:	10.3 KB 
ID:	124592
    Evo ''ČEMERA'' na prelijepoj Hajriji Bećković u nošnji ovih dana.Click image for larger version. 

Name:	?emer na prelijepoj Hajriji Be?kovi?.jpg 
Views:	192 
Size:	10.7 KB 
ID:	124594
    Pitao sam one za koje sam mislio da znaju i odgovor je bio samo slezanje ramena. Niko ni mukaet. Pitao sam na zidu fejsbuk strane KUDa Njegoš i niko živi ne šušnu.
    Pitao sam i na sajtu: CETINJE MOJ GRAD, đe su ćemeri, ali mi administrator ’’uškopi’’ pitanje i niko ni slova ne napisa.
    Probao sam da priupitam šaljivim tonom da li ih(ćemere) neko nije UTOPIO kad je probao da se uvjeri znaju li plivat. Nasta tajac i tišina grobna, a mogu se kladiti da SVI znaju đe su se đeli ćemeri.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  8. #8
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Isječci iz knjige ''KO DRMA CETINJE SA TRI MET(r)A FORE''

    ARHIVSKI MATERIJAL - OPŠTINSKI KOMITET SAVEZA KOMUNISTA CETINJE

    Бр: 724/62 Строго поверљиво

    УПУТСТВО СА НАЈВИШЕГ ВРХА

    СЕКРЕТАРУ ОПШТИНСКОГ КОМИТЕТА

    Налаже се Секретарима и најпозванијим активистима да по већ утврђеним методама изврше агитацију међу становништвом да се избегава у свакодневном говору употреба речи прасад, већ се препоручује употреба речи ГУРАД за Црну Гору и ПРАЦИ за Србију, то из разлога што наш највећи ДРУГ има друга који се зове Реџендра ПРАСАД, блиски сарадник и борац за слободу Гандија, па постоји реална могућност да се друг ПРАСАД увреди.
    Даља употреба поменутих речи бит ће санкционисана најтежим прогонима. Очекују се најхитније дојаве о ненамерним, а поготову намерним употребама горе наведених речи, како би се најхитније и најефикасније избациле из употребе.
    Употребити утврђене путеве веза.

    ЦЕНТРАЛНИ КОМИТЕТ САВЕЗА КОМУНИСТА ЈУГОСЛАВИЈЕ
    ОДЕЉЕЊЕ АГИТ-ПРОПА
    Секретар: Савковић Милан ср.


    Па онда и овај примјер из АРХИВЕ:

    Бр:2265/48
    НАЈСТРОЖЕ ПОВЕРЉИВО
    СЕКРЕТАРУ КОМИТЕТА

    Н А Р Е Д Б А
    Каналима нулте сигурности (лично) контактирати кадрове нулте безбедоносне линије по ћелијама. Информисати их о ситуацији и инструисати по упутствима добијеним путем специјалне телефонске везе о потреби даноноћног надзора другова са списка број 2. Посебну пажњу обратити на њихове контакте и кретање. Поуздано утврдити шта говоре са најужим члановима породице и фамилије. За прибављања конкретних сазнања користити све допустиве и недопустиве методе и мере. По коришћењу недопустивих мера, уништити све евентуалне трагове о употреби истих. Сазнања са свим детаљима архивирати и ургентно доставити другу на позицији изнад.

    С. Ф. С. Н. ЦЕНТРАЛНИ КОМИТЕТ К. П. Ј.
    Биро за БЕЗБЕДНОСТ
    СЕКРЕТАР: Волић Никола ср.
    Last edited by ivanbegovac; 22-09-14 at 12:45.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  9. #9
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Инсерт из књиге ''КО ДРМА ЦЕТИЊЕ СА ТРИ МЕТ(р)А ФОРЕ

    Ја лијепо узмем картон и тапете. Баш оно те ме занимало.

    КРАЉИЧИН ОДАР.

    Бр.265/55
    Дјел.протокол.26
    Арх.бр.87356

    Арх.документ вјеран оригиналупреписан од стране повјерљивог лица са лијепим рукописом.

    Ја доље потписати на захтјев друга секлетара дајем слиједећу изјаву у писатом облику узповоду.......................................... ...............................
    .................................................. .................................................. .................................................. .......
    .................................................. .................................................. .............................................

    Ја доље потписати на захтјев друга секлетара дајем слиједећу изјаву у писатом облику узповоду преузимања ствари из народскога музеја приликом посјете музеима са другарицом супругом која је провјерени кадар из србије а са којом сам у дужој брачној заједници уз препоруку и сагласнос централнога комитета па кад је другарица супруга опримијетила краљичин одар у одају ђе је дотична краљица спроводила ноћ а који је бијо од злата иако нам је другарица беке упорно зборила да је то другарица киће добро изгланцала месинг али јој ми нијесмо вјеровали јер ме другарица супруга обавијестила да је дотична краљица била млого захтјевна а посебно кад је другарица супруга опровала одар и два три пут друснула, Click image for larger version. 

Name:	Spavaca-soba-kralja-Nikole-300x261.jpg 
Views:	170 
Size:	10.6 KB 
ID:	124754

    зачајно ми је рекла да су федерстрамаци одлични и тада ми је рекла да би било добро да у њега ми спимо ере је дотична краљица у њега зачела онолику ђецу а ми још немамо ђеце јер ја оћу али ми се неда па дако ми се буде ћело у тај одар па и ми да имамо једнога лијепога ђетића а ја сам у магловење пошто сам и сам испрова шушту замислијо како бисмо ми лијепо васпитали тога ђетића ја са мојом партиском јакоћом а другарица супруга са њојзином сналажљивости па би то израса један млого добри ђетић који неби бијо ка ђетићи од некија те по будви буцау женама костиме и отимљу све и свашта а нико им ништа не чини ере се зна чији су а наш ђетић неби бијо такви и неби правијо тревевенке па сам зато даднуо истрункције упрамнику да се одар спакује и пошље у нашу вилу у Београд са свијама мјерама обезбијеђења и сигурности и управник је све то сагласијо и учинијо како смо рекли.
    Толико.

    Цетиње, 12 мај 1955.године
    ...........................
    Last edited by ivanbegovac; 25-09-14 at 16:00.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  10. #10
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Insert iz knjige ''KO DRMA CETINJE SA TRI MET(r)A FORE.



    (EKLETAR) - Ево и други картон по истоме питању од стране другога лица.

    П Р И Ј Е С Т О

    Бр.1175/56
    Дјел.протокол.104
    Арх.бр.120773
    Арх.документ вјеран оригиналу.
    Препис урађен од стране повјерљивог лица са лијепим рукописoм.

    Приликом мог обиласка Цетиња, ја сам дошао и у Биљарду да погледам са супругом музеј великана.......................................... .................................................. .................................................. .....
    .................................................. .................................................. .....................
    .................................................. .................................................. ..........

    Приликом мог обиласка Цетиња, ја сам дошао и у Биљарду да погледам са супругом музеј великана наше поезије. У моменат кад нам је показат пријесто Његошев ја нијесам мога одољет а да не сједнем на њега, што сам и учинио. У исти трен кад сам сјео сијевнула је муња и нестало је струје, а одма затим ударио је гром врло
    близу.
    Click image for larger version. 

Name:	Njegoševa fotelja.jpg 
Views:	110 
Size:	6.9 KB 
ID:	124786

    У они моменат нестанка свијетла послије јаког удара грома у гробној тишини која је настанула послије вриска моје другарице, ја сам се у они пријесто осјетио страшно пријатно и спокојно, и заборавио сам да сам се на њега тешко припео јер је био млого висок. Дужи период времена је потрајало у карамрак, а ја сам се некако заједно са мислима сродио са пријестолом. Врло ми је било чудновато то што је сијевнула муња у моменат кад сам се припео на пријесто. Посебно сам био узбуђен тијем што је одма послије тога уждио гром млого близо. Сватио сам да је то неки знак који ми је река да сам ја везан за тај пријесто и да он припада само мене. Пошто сам се констатовао са другарицом, наредио сам управнику да се пријесто лијепо умота у картоне и друге материјале, па да се упути специјалнијем камијоном који посједује геодезија у моју вилу у Београду. Дао сам и тачну адресу за шофера, а преко телефона сам наредио послужитељима у вилу да са највећом пажњом унесу пријесто у моју радну собу, и да га никако не распакивају.
    Кад сам се врнуо у Београд, прва ми је работа била да распакујем пријесто и да прешегам ноге од истога како бих се мога лакше пењат на њега. Кад сам прешега ноге, пријесто се колећао, па сам мало скратио једну ногу за коју сам сумавао да је дужа. Нијесам потрефио, па сам мало скратио једну другу, али ни та није била дужа, те се пријесто и даље колендрцао. Ја сам потом скратио и трећу ногу, али ни тада нијесам потрефио, и тако све у круг, докле нијесам доспио до попречнија кантињела. Тада се пријесто није више колендрцао. Био ми је таман да се не пењем но да ласно сједем ка на сваку другу каригу. Много сам се навика да у њега сједим, и много ми даје мирноће у моменте велике неврозе.
    Цетиње, 4.септембар 1956.

    (СекЛетар) - Послије неколико дана пошто се бјеше млого зауктало око ствари те су понесене из музеја, ја сам позва преко телефона друга те је узео кревет и питао га за стање и његове намјере у вези са креветом. Предочио сам му ситуацију која је настанула и замолио га да ако је могућно врати кревет. Он се изненађујуће оштро изграја на мене када сам ја обични члан а не секлетар. Река ми је да не долази у обзир да врће кревет, јер се његова другарица навикнула на њега, као да и још има наде за њини случај.

    Позвао сам и друга који је узео пријесто и од њега добио оштре прекоре у смислу ко сам ја и окле ми право да га узнемирајем кад лијепо знам на коју је он функцију, као и то да ми случајно не пане наум да га опет узнемирајем јер ће у тај случај потегнути све везе да ме смакне.
    Што ћу? Млого су велики џогањи. Не дркте они предамном. Сјетим се, па зивнем директора музеја Јадова Коматовића. Дође он крај мене да он дркти.
    - Што је ово око ствари из Музеја? Што се то они Јовица разграја по новина и по телевизија?
    - Ја, не знам ништа.
    - А, окле си ти кад си тако невјешт?
    - Не разумијем.
    - Нека де. Немо ти мене те марифетлуке. Дамно сам ја те школе паса.
    - Није стварно но ја не знам од чему се ради.
    - Ааа, је ли? Не знаш. Не знаш ти стварно ништа. Ни ја не знам како си и основну школу завршио. Зваћу сад наставника Лаушевића да га приупитам како те пропуштио из историје.
    - Ја сам завршио и факултет.
    - Јеси ли? А што маче главу Бушатлијину из оружаонице са камина?
    - Па треба је тија дана да нам дође у посјету друг Азем Власи.
    - А, јели? Нијесам знава. Е сад видим да ништа не знаш. Све те твоје школе си ти некако сумљиво завршијо. Ако нијеси знава, Бушатлија је столова у Скадар. Није био Албанац но Турчин, аветињо аветна. Што би се Шифтар иједио због Турчина?
    Кад се добро презноијо и сто пута премјестио са ноге на ногу, ја га изненадим.
    - Знам штоћемо…..
    - Ја сам наредан.
    - Јесили?
    - Јесам стопосто.
    - Овакон ћемо. Ти да хитно попишеш све што је узето из свија музеја и донесеш печат код мене да направимо за све ствари фалфициковане реверсе.
    - Али друже секлетаре има много еспоната који су отети, мислим отуђени.
    - Па што има везе? Имаш ли који фој карте – имаш, имаш ли печат – имаш. Ако је потребито три дана ћемо писат реверсе. Есмоли се здоговорили?
    - Јесмо, но то је огромни поса.
    - А није огромна брука за другове?
    - Јес, јес завршићемо.
    - Нећемо завршит, но ћеш ти сам завршит.
    - Добро, добро. Оћу ли кога аганжоват?
    - Ееее, ти си стварно недоказат. Ја тебе повјеравам посао коспирантивни , а ти оћеш да шириш мрежу. Сам има да ми ово одрадиш е ја умијем и друкче.
    Заврши поса директор музеја да се звекне. Сад може Јовица да таламбаса колко гођ оће. За сваки комад имам реверс. Имам их на стотине. Све је покривено. Имам и неколико бјанко овјеренија реверса ако будне потребито.
    Да неби картотеке, оста брука на другове само толика. Јопет фала картотеци до неба.
    Last edited by ivanbegovac; 01-10-14 at 20:19.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  11. #11
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Cetinjani svome gradu

    Eh što nijesam inženjer, pa da sve rečem u ciglo dvije rečenice, no, ovako moram da se raspisujem kako bih uspio da štogođ kažem. Što ću, kad nijesam odio u školu. Ono, nikad nije kasno.
    Pogodi Cetinje ’’Elementarna nepogoda’’ katastrofalnih posledica. Grunu voda iz ’’Ladnice’’ i potopi Cetinje. Čak je i

    Click image for larger version. 

Name:	cetinje7.jpg 
Views:	138 
Size:	11.5 KB 
ID:	124898Click image for larger version. 

Name:	cetinje11.jpg 
Views:	135 
Size:	11.6 KB 
ID:	124899Click image for larger version. 

Name:	cetinje10.jpg 
Views:	136 
Size:	12.1 KB 
ID:	124900Click image for larger version. 

Name:	cetinje1.jpg 
Views:	138 
Size:	11.0 KB 
ID:	124902Click image for larger version. 

Name:	cetinje6.jpg 
Views:	126 
Size:	12.4 KB 
ID:	124903

    Bogdanov kraj bio pod vodom.
    Click image for larger version. 

Name:	cetinje2.jpg 
Views:	140 
Size:	10.3 KB 
ID:	124901

    Jedne zime prije toga stojimo ispred Elektrodistribucije onamo ispred prodavnice Beko. Plasa snijeg kao što ima običaj na Cetinju. Odozgo, od NAME ide čojak. Ubula pantalone u vunene čarape, a na nogama vojničke bakandže sa velikim glavama od eksera zacukanih u đonove. $ekira preko ramena i stupa prema Lokandi. Kad nalježe mimo nas, pitam ga: Đes’ krenuo?.
    Ja u drva. Vidiš li kako je zaplasalo, a doma nemam ni spice, pa malo do parka da uberem drva.

    Viđao sam u ponoru na Donje polje stramace od morske trave ušivene u plavu bubažin sa cvjetovima, šušte od kreveta i svašta nečega. Okopirkaju se braća i rođaci onolikih Sekretara, pa staro bače u ’’onu rupu’’ dolje.
    Godinu dana prije poplave uždiše kiše i već ponor nije mogao progutati silnu vodu, pa se voda izli i poplavi najniži dio Donjega polja. Očistiše poslije toga onaj silni smet iz ponora i stručnoj službi komunalnoj pade na pamet da izbetonitaju grlo od ponora. Najmanje 20 santimetara u prečniku smanjiše grlo.
    Grunu LadnicaClick image for larger version. 

Name:	ladnica.jpg 
Views:	134 
Size:	11.7 KB 
ID:	124897 i bi što bi. Potop.
    Na ljeto došli Cetinjani iz dijaspore u svoj grad i na jednom $edniku u Sali Crvenog Krsta Mirko Bratičević predloži da napravimo ’’nešto’’ i da pare od ulaznica uplatimo na račun za pomoć postradalima za vrijeme poplave. Nekoliko dana smo ’’brusili’’program. Gane, ka vazde, ubači spicu kako bi valjalo da Milicija kao svoje učešće dovuče nekoga na scenu i da ga dobro ispendreče dobro obasjani reflektorima. Objasni Gane da bi to imalo poučnog efekta, da građani dobro vide što će ih snaći ako ih Milicija ufati za nešto.
    Poslije alaka, komandir predloži da bude polumrak i da biju vreću napunjenu slamom. Ostade da on, komandir, smisli režiju za taj detalj. Kolicina će da ga tuku i što će on za to vrijeme da radi.
    Mirko Bratičević, Cetinjanin, vrhunski muzičar, dirigent Švedske Kraljevske Opere je pozvao da gostuju mnogi poznati stvaraoci. Leda Ligutić Bratičević, Cetinjanka iz Ivanbegove ulice, muzički urednik redakcije Radio Zagreba, a zatim i RTV Zagreb, muzički ’’otac’’ svih Zagrebačkih zvijezda, pozva i odazvaše joj se svi. Čak i Tereza Kesovija. Eto, recimo Sekretar komiteta je zabranio učešće Matiji Bećkoviću i Stevanu Raičkoviću(E neće mi ga ođen pepelit ti narodni neprijatelji)
    Sve zvijezde Jugoslavije umjetničke i sportske su učestvovale te večeri za pamćenje. Cetinjanima je UŽIVO govorio jedan svoj teks Danilo Kiš, đak cetinjske Gimnazije. Kad je Gane završio svoju numeru, mislio sam da će nebo eksplodirati od aplauza.Click image for larger version. 

Name:	predrag.jpg 
Views:	134 
Size:	10.6 KB 
ID:	124906Click image for larger version. 

Name:	CETINJSKI LIST.jpg 
Views:	127 
Size:	10.0 KB 
ID:	124905Click image for larger version. 

Name:	plaketa.jpg 
Views:	133 
Size:	10.3 KB 
ID:	124907Click image for larger version. 

Name:	gane i dimitrije.jpg 
Views:	160 
Size:	12.3 KB 
ID:	124904
    Nije bilo slobodne grane na drveću oko Ljetnje, ni kamena na koji se mogle sjesti. Sakupljeno je lijepih para da se razdijeli narodu.
    Last edited by ivanbegovac; 01-10-14 at 09:32.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  12. #12
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Razvojni put do nastavnika i profesora.

    Eh što nijesam inženjer, pa da sve rečem u ciglo dvije rečenice, no, ovako moram da se raspisujem kako bih uspio da štogođ kažem. Što ću, kad nijesam odio u školu. Ono, nikad nije kasno.

    SekLetar Komiteta, glavni lik – pripovijedač u knjizi ‘’KO DRMA CETINJE SA TRI MET®A FORE’’ je jedini koji je preskočio veliki broj stepenica u karijeri. Iz trećeg razreda Gimnazije pravo na mjesto Sekretara(On i dan danas kaže sekLetar), pa na mjesto Profesora u Obrazovnom centru, pa na mjesto Direktora Granda, pa na mjesto Pesjednika Opštine… jedino nije bio Vladika Crnogorsko-Primorski i Skenderijski, jer je znao tada da je to Mitropolit. Kako sam kaže da je znao e je to Vladika, bio bi i Vladika. Je li drmao Cetinje ka šljivu – jeste.
    Drugi su imali malo teži put.
    Sekretari su postavljani po ključu. Iz radničke, seoske i srednjoškolske strukture. Kad je postavljen Sekretar iz seoske strukture odluči i naredi da se na Cetinju oformi Zemljoradnička zadruga. Rečeno – učinjeno. Odmah je i traktor Ferguson kupljen, koji je dat na upravljanje rođaku sa Bokova Savu. Cetinjani odmah rekoše da je Savo najljepši i najbolji traktorista na Cetinju. To je onaj koji je vozio docnije autobus sa poluautomatskim mjenjačem, pa kad ga je neki radoznalko pitao sa kojom sad ide, misleći na stepen brzine, Savo odmahnu malo galavom i ne zatvarenih usta kao da se gadi reče: A, tun s jednom malom iz Medicinske(Škole).
    Kako Zadruga nije imala stručnog kadra, Sekretar odma posla tri partijski viđenija momka u Bar na tromjesečni poljoprivredni kurs. Samo jedan od nih poče raditi u ZadruGU. Kad je otišao u nabavku rasnih krava, zapade u Ustipraču voz u smetove snijega. Neđo ostade neplanirano, pa posla Direktoru Zadruge telegram: Srećnu Novu godinu želi Vam Neđo i kolektiv.
    Onaj drugi sa završenim tromjesečnim poljoprivrednim kursom bi postavljen kao nastavnik. Docnije je prebačen u Gimnaziju kao Profesor.
    Kad je red došao na radničkog Sekretara, bi izabran kv majstor iz Oboda sa internom stručnom kvalifikacijom. Odmah je otvorena srednja industrijska škola bez obzira što je na Cetinju odavno postojala Škola učenika u privredi (Škola Gauča I Gaučerosa). U Industrijsku školu bi postavljen Profesor tehničkog crtanja i mašinskih elemenata POMOĆNI RADNIK iz obodove alatnice. I on docnije bi postavljen na mjesto Profesora u Gimnaziji.
    Ako bi neko pomislio da su oni pored posla pohađali nekakve škole, odmah da kažem da nema o tome ni govora. Nijesu se micali sa Cetinja osim do Rijeke Crnojevića, Lovćena i Buljraice.
    Sekretari su završavali Fakultet u Ohridu. Čuš u Ohridu? Neki su i doktorirali, a ne vjerujem da su Ohrid ikad viđeli osim na geografskoj karti ili razglednici. Jednom riječju, nemaju pojma đe je Ohrid. Sve je to išlo pismima iz Komiteta.
    Čudi li se još neko kako su Profesori podučavali učenice Gimnazije i Medicinske škole?
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  13. #13
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    (sekletar) - Ево један примјер како је лијепо, а леба ми, и тешко бит онођен ђе се све одлучује. Један дан дође озго директива да упутим делегата на Конгрес у Београд. Послије косултанција осташе два кандидата некако подједнаке тежине. Ајде сад одлучи брајко кога послат на Конгрес. Мора се водит рачуна ко ће одит, да не биде ка онај те дође пред Савезну с камијоном и све приколицом. Није било секлетара из ципанцијеле Југославије који ме није зва да ме због тога задрагаје, а он се још и прео телевизије фали. Ками му у главу. По хиљадити пут притече у помоћ картотека. Узмем по један лис од оба кандидата да пресудим. Поможе ми да се звекне:

    Архив. број 52772.
    Име: ........... Презиме .........
    Период: 11.јуни 1943.год.
    Ситуација: Битка на Сутјеску.
    Предмет: Лична изјава. Препис вјеран оригиналној писаној изјави урађен од стране повјерљивог лица са лијепим рукописом.Click image for larger version. 

Name:	Vojvodina izjava.jpg 
Views:	128 
Size:	10.9 KB 
ID:	124957

    Ја доље потписати ...... ..... под коспирантивнијем именом Војвода дајем ову изјаву командијеру баталеона ере е тако наредијо друг Комесар...... под коспирантивнијем именом Свезнаући. У ноћ уочи битке мене ме је позвала другарица Стане да видим што се чини под шатор ере је унутра горијо фењер па се на платно од шатора могли виђет што се унутра ради. Другарица Даворјанка је била прегласна и млого је кликтала и скичала а ми смо нетремично пратили што се догађе под шатор. Сјутри дан одма по постројавању поче пушчана а одма затим и митролеска пајба са околније чука тако дасмо ми били ка у кавез па кад је пајба мало патисала ересмо ми били полијегали да непријатељ није знава ко је а ко није погођет па је мене другарица Стане повукла према једнијама ломинама. Ја сам мислијо у првину еје она била надражена од синоћ па пођок за њоме. Шумали смо се проз оне ломине кад другарица Стане стаде ка укопата и дадну ми знак прео усти да ћутим. Ја сам тадијер чујо да неко какти. Другарица Стане и ја се пришумасмо у они правац окле се чуло да неко какти да поможемо ако је неки рањеник теке иза једнога вељега грма ачках једну ћолаву главу савијену наприђе а у зубе држаше официјерску шапку са задње стране а на рамена бјеху му палете од сувога жеженога злата. Кад сам видијо еје метнујо руке испод кољена одма сам знава што чини. Очима и обрвама сам пита другаруцу Стану што да чинимо али од онија њоизинија цвикера нијесам мога ништа закучит. Кад они официјер поче да понавље прозазубе преко оне шапке генухт генухт ја сам знава еје готов а и забажђелоје па закључим да му позиција више није слаба те ја искоса полетим на њега да се неби оговнавијо. Обалим га настрану а он бјеше разрогачијо очи па му ја сједох на дроб а обје руке уватим иза шака и положим га савладатога на траву. На лијеве прси нијеси мога бочку убос од силнога ордења а на десне прси сјакташе плочица а на коју је писало оберштумпфирерлајтнант КРУГЕР.
    Click image for larger version. 

Name:	kriger.jpg 
Views:	110 
Size:	5.8 KB 
ID:	124958Кад то виђек ја се вас оледених а он осјети мое стање те поче да се пропиње карлицом небили ме збачијо. Да се спуштам мало ниже небили му отежа несмијем есе боим да се не набулам еје бијо с гаћама испод кољена тојес гологуз а он се све жешће и жешће пропиња. Ја тадијер лежем мојијама прсима на његове небили га уморијо ама он се бача све жешће ижешће и сваки пут ме помало бача надоље а јасе пазијо да се не набулам те је он мало помало осваја позицију. Помислијо сам у трен како би било добро да је мјесто мене другарица Стане па да га она обезнани а ја сколоврчим. Вељи Кригер неби бијо то штоје да није бијо прави официјер има је кондиције комат више но ја а ја сам бијо изморен глађом и дужачкијем маршом те ми се он измигољи из наручја ка брцак а мене остадоше само његове гете које сам задуго држа у наручје. Тако је све било.
    Смрт фашизму слобода народу ......................
    – Војвода

    Арх. бр. 51169
    Име: ............. Презиме: .............
    Конспиративно име: – Нема
    Период: 11. јуни 1943.год.
    Предмет: Лична изјава.

    Препис вјеран оригиналној изјави урађен од стране повјерљивог лица са лијепим рукописом.
    Click image for larger version. 

Name:	Stanina izjava.jpg 
Views:	132 
Size:	10.5 KB 
ID:	124959
    По здоговору са командиром батаљона и са другом Комесаром дајем сљедећу изјаву. Одма послије збора ујутро 11 јуна 1943. године кад је требало да се саопшти заповијес почела је јака паљба са свија страна нашега логора са оклније брда. Била је и пушчана и митраљеска паљба јака и жестока. Командир Пешо је повика да залегнемо и да не копоремо па је паљба мало усахнула јер непријатељ није више мога знават које жив а ко мртав. Ја сам била легнула близо једнога грмена па сам повукла друга Војводу да одпузимо мало дубље у ломине због сигурности. Пузили смо комат кад зачух неке шумове. Договорих се са другом Војводом на прсте да скренемо на ту страну окле се чуло нешто. Кад смо допузили до једнога великога грмена полако смо се придигли тада смо угледали једнога њемачкога официјера ђе врши велику нужду. Друг Војвода у један трен искорачи у банду па скочи на официјера и обали га. Ја сам претрнула од разнијех осјећања и соколила сам друга Војводу исве мозга. Била сам заборавила есу ратна дејства. Облијетала сам их и гледаућ у небо замишљала како ће то да изгледа кад друг Пешо и друг Комесар биду пофаљивали друга Војводу и мене испред цијелога батаљона и како ћесе све ратне прилике обрнут на нашу банду а тун ће бити и моијех заслуга. Пасала сам била у небо а кад се врнух пошто је било све затишало имах што виђет. Ками дамије друг Војвода сједи сам самцит и држи стиснуте уз прси празне гете. Небеса се обурдаше на мене. Виђох а и друг Војвода ми рече есе страшни Кригер измигољио и утека. Задуго нијесам могла копорнут јер оде историја кудије је наумила. Недаде да сњом ми зауправљамо.
    Овакосе све догодило.
    Смрт фашизму слобода народу.
    Стане, ...............

    Ето, кад се проуче ова два исказа, било је млого лакше одлучит да на конгрес иде другарица Стане, а не они те са камијоном и приколицом дође пред скупштину. Изјаве су преписивате да би се могле читат, јер су рукописи врло различити.
    По извјештајима а и по самом подношењу рапорта другарице Стане, све је протекло у најбољи ред. Ниђе ништа није забрљала. Нико је живи није ниђе опримијетио. Исто ка да није ни била.
    Ето примјера како се може лијепо употријебит сазнање уз помоћ моћне картотеке.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  14. #14
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    MOJ MOBILNI TELEFON

    Kad su se pojavili mobilni telefoni, pored iščuđavanja, bili su i pokazatelj bogatstva i moći. Teško se nabavljao kao aparat, a još teže se dolazilo do broja. Bili su to aparati koji nijesu bez razloga zvani ’’cigla’’ zbog svoje veličine.
    Imao sam Specijalno vozilo za stanovanje. To je moderniji oblik kamp prikolice. Garsonjerica na točkovima sa sopstvenim motorom. U kabini su sjedište za vozača i suvozača, a u zadnjem dijelu: Dnevni boravak – trosjed, koji se potezanjem jedne ručice pretvara u krevet 2X2. Kuhinja sa plinskom i električnom ringlom, frižider na butan, 220 v, i 12 v. Kupatilce sa lavaboom. Garderobni ormar i otvoreni niz od 6 polica. Ispod metalnog krova je bio plastični rezervoar cijelom dužinom od 800 litara. Taj rezervoar je ljeti bio izvanredna termička izolacija. Iznad kabine je bio ležaj 2X2. Ispod zadnjeg dijela vozila je bio rezervoar za prljavu vodu, a u wc je bio wc sa hemijskim dodatkom u rezervoaru za ispiranje. Kako je to bilo registrovano vozilo, mogao sam se parkirati na svakom mjestu gdje parkiranje saobraćajnim znakom nije zabranjeno.
    Tim vozilom sam putovao po desetak dana od Beograda do Budve. U Budvi se parkiram na staru autobusku stanicu ispod onog ogromnog platana. Pred sam zalazak sunca odemo nas dvoje da sjedimo na ona sjedišta duž zidina. Sjedište toplo, a zidine zrače toplotom. Banja.
    Kad se raziđu gosti sa terase ’’Mogrena’’ dođe grupa budžovana sa Cetinja. Sastave tri stola i posijedaju, a konobar primakne još dva stola pored njih i počne iznositi jela i pića dok ne popuni stolove za kojima sjede zunzalji. Odma donosi i rezervu koju ostavlja na ona dva primaknuta stola. Vidi se da je to stalna i uhodana praksa. Kad zahlade zidine, pređemo ja i žena na terasu da se nasladimo čuvenom mogrenskom kafom.
    Jednog dana dođe grupa na čelu sa Predsjednikom Opštine, Direktorom Oboda i ostalim glavonjama. Iju, piju i ćaskaju. Jedan od njih svaki čas ustaje. Odmakne se od njih da ih ne ometa i razgovara preko mobilnog. Nijesam viđao da tih dana u Budvi iko ima mobilni telefon. Doduše, septembar je mjesec, pa i nema mnogo naroda.
    Dosadio mi onaj što svaki čas đipa da razgovara mobilnim. Ja sam stari radio-amater i imam radiostanicu širokopojasnu YEASU FT 350, koja je čak manja od telefona onoga koji stalno telefonira i kad pritisneš dugme PTT stanica emituje svoj pozivni znak – tilt, koji je sličan zvonu onog telefona. Iju i piju glavonje, a ja učestao sa pritiskanjem PTT. To sam ponavljao dok svi ne prestadoše da jedu i okrenuše se prema meni. Onaj što je telefonirao ustade i oštro mi reće: A, javi se đa’le jednom.
    A, oću. Evo.
    - Alo, ko zove? A ti si Baki sine. Što se ne javljaš? Pravim pauzu kao da slušam, pa nastavljam. U redu je. Šalji sva tri šlepera sad odma na Cetinje u Bajovu ulicu. U kuću Kazamanovića će čekati radnici da istovare robu i unesu u avliju Kazamanovića.
    Svi zunzalji gledaju u mene. Ne jedu niti piju. Ja nastavljam:
    - Slušaj me dobro. Radnici neće početi sa istovarom dok ne daš šoferu Mirku TRI MILIONA MARAKA. Pauza. Ne interesuje me. Pauza. Kako da nemam povjerenje u moje šofere? Oni vazda raspolažu sa po NEKOLIKO MILIONA MARAKA mojih para, inače ne bi radili kod mene. Dogovoreno? Ajde zdravo. Vidimo se.
    Ustajemo ja i anuma i odlazimo.
    Sjutra dan idem na Cetinje po pozivu urednice Radio Cetinja da se dogovorimo oko mog gostovanja na radiju. Urednica nije bila došla i one službenice Redakcije mi skuvaše kafu, dok čekam urednicu. Ona je Kotoranka, pa dok dođe. Brzo će. Uz kafu pričam onim ženama, njih sedam osam, što sam sinoć činio zunzaljima. Imam utisak da mi ne vjeruju, kad uđe onaj što je telefonirao. Žene sve ustadoše i horski odcvrkutaše: Dobar dan DIREKTORE. On im otpozdravi, pa će meni: Je li bilo sve u redu sa onijama šlerima? Jest, kažem, kako nije. Ode Direktor a one me žene gledaju razrogačenih očiju. Vide da je sve tačno što sam im ispričao. Pitam ko je ovaj? To je naš DIREKTOR Šofranac. Je li jes? Jeste, jeste.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  15. #15
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ŠINJEL ZA F U N K C I J U

    Mihaile, poratna budža, bješe jedan od najvećih brižnika i čuvara Partije. On nije htio ni jedan jedini dinar potrošit, no je partijske dotacije koje su bile namijenjene Gradu, vraćao do posljednje pare nazad u Titograd, sa propratnim pismom da se pare nijesu imale đe utrošiti. On se i na taj način još dublje uvukova drugu Blažu i drugu Veselinu, jer se pobojavao da će ispanut, ako bude plitko uvučen. Moga bi ga česovi vjetrić ispuvat, pa se zavlačio što je dublje moga, sve do govana.
    Za njih ako se ćapala, ona-***** će ga sačuvat kao ono svog bratstvenika. Teško da bi ispa ako se drži sa svojima.
    U svakom mogućem pogledu se trudio da se što dublje uvuče, pa je sve bilo podređeno tome. Pare, dotacije, koje su bile namijenjene svim mjestima on ne šćaše potrošit.
    Znao je dobro kakva osjećanja imaju drug Blažo i drug Veselin prema Cetinju, i svi ostali drugovi. Srce bi im bilo na mjestu ako bi se kojim slučajem, recimo, Cetinje ambisalo, da više ne postoji. To što je bilo glupo vratiti pare, nije bilo toliko bitno kao njihov srdačan pogled prilikom susreta, kad bi ga milo pogledali.
    Iz rata mu bješe zaostao jedan šinjel koji je skinuo sa nekog mrca.
    Imao je nekoliko rupa od kuršuma koji su usmrtili vlasnika. Bjehu i krvave fleke oko tih rupa, ma na taj krvavi i glibavi šinjel Mihaile zakuči nekoliko ordena. Ponosito ga je pokazivao nama đeci palih boraca na sastancima u vrijeme dana oslobođenja Cetinja. Mi bi netremice gledali u šinjel i slušali priču o tome kako je uspio da pretekne.
    Nagib, tvorac Oboda, bješe kupio jedan plac u Kamenovu, i tu je napravio odmaralište za svoje radnike. Taj plac je kasnije Presjednik Opštine Pe$o poklonio Šiptarima, koji ga potpuno zauzeše i ogradiše.
    Jednom prilikom kad smo, kao đeca palih boraca bili na more u Kamenovo, u Nagibovo odmaralište, ja sam stalno zurio u druga Mihaila koji se bješe prišljamčio nama ratnim siročadima za koje je Nagub - duša mu carovala, naredio da nam se sve najbolje i najljepše daje.
    Po prsima nije ima niti jednu jedinu dlaku, no bješe glačiji od drugarice Bose koja nam je bila vaspitačica.
    Beča sam dako ugledam rane po prsima. Ja sam znao kako izgledaju zarasle rane od kuršuma jer mi je brat bio ranjavan, ali prsi Mihailove bjehu kao u đevojke. Primijeti on da ja stalno gledam, pa me pozva kažiprstom da mu se primaknem. Zlo mi podne ogrijalo. Đe ću ja sad pri njemu? On je Preśednik, borac, ne no prvoborac, ranjavat nekoliko puta, sa nekoliko odlikovanja. Rane mu se po prsima nijesu poznavale. Može bit da je ranjavat u guzicu, ali rupe od metaka na onom šinjelu te nam ga je pokaživao bjehu po sred sredine grudi. Primakoh se blizu, a on me pita:


    - Što stalno gledaš u mene ?
    - Ja... ovaj... mislim...
    - Što to misliš ?!?!
    - Pa... onaj šinjel...
    - Što ti sad pada na pamet onaj šinjel???
    - Kako da vi rečem..... ?
    - Kako ? Lako!
    Pade mi na pamet, u oni strah, ideja kako da se izvučem iz opasne situacije a da mu ne moram reći da su mome bratu rupe od kuršuma po prsima duboke kao pupak, i da on ima muke da iščačka dlake i glib iz njih, pa mu rekoh:
    - Ima oni Dragutin sa Grude….
    - Koji Dragutin? Je li onaj te je od reume sastavio bradu i koljena???
    - E, e, taj. On pomoću benzina i još nečega što krije, za Muzeje opravlja oštećene aljine, pa sam mislio dako bi i onaj Vaš šinjel napravo da bude kao nov.
    - Okle ti to znaš? Ja o tome nijesam ništa čuja dosle.
    - Mene je ona Živana te je kao ja ratno siroče, a on je usvojio, školska drugarica, pa sam po vas dan u njihovu kuću da učimo zajedno, e nas nastavnik Mijo Kusovac progoni. Stalno smo odili iza kuće kad bi čiko Dragutin pravio neke plamenove. Izmislih priču za ostupnicu, i odmah se ponudih za pregovarača.
    - A bi li ti to učinio za mene?
    - Bih, kako ne bih, i to drage volje. Odma kad se vrnemo, ja ću ga pitat. Ne mogu vjerovat da će odbit kad ste Vi u pitanju, iako se taj njegov zanat strogo krije.
    - Pa ti ga sad prosoči!
    - Pred Vama? Ada nema toga što bih ja i bilo ko drugi pred Vama prećuta.
    - Dobro. Pitaj ga kad će da mi to nakonča. Veliš da dobro prepravlja??
    - Gledao sam aljine kad ih donesu. To su obične prnje, a kad dođu za njih iz muzeja, budu ka nove novcijate. Gledao sam kad za nekakvi film od nove robe napravi izdrto. Nema što ne može učinjet.
    - Dogovorit ćemo se. Ti znaš đe ja živim. Od danas su ti vrata od avlije vazde otvorena. Idi sad sa drugovima. Odmakoh se i u isti momenat skočanjih od straha.
    Što ću da činim? Onaj Dragutin je jedan mirni bolesni čovjek koji jedva ide ulicom od bolesti. Đe mi on pade na pamet? Sinu mi ideja. Otac od mojega najboljega druga je šnajder. Nabavićemo sve što nam bude rekao da treba, kako bi sašio isti onakav šinjel. Benzin??? Kako nabaviti benzin, kad se on prodavao u Skadarsku kod Đoka na pumpu. Mogli su kupovat Vatrogasci, Bolnica i šegači. Đe je oni Doktor kupovao, ne znam? Čuš ne znam.
    A, meni ustvari nije ni trebao benzin. Po povratku kući ispričah mome drugu Miju događaj iz Kamenova. Prokomentarisasmo ideju da nam Dušan sašije drugi šinjel, ali što će mi benzin, upitah se tada. Kako što, veli Mijo. Vozićemo se Karavanom Releza po svu noć kad imamo benzina, no ti lijepo rekni Predsjedniku da naredi Đoku sa pumpe da ti daje benzina kad gođ tražiš. Dobro veliš, ma me nešto strah. Ne boj se ništa, veli mi Mijo. Đoko će sigurno upisivat da je nasuo više no što je, i ćutat će.
    Poslije nekog vremena zalupa na moja vrata u devet zora stisnutom pešću oni pandur te su ga zvali Bolf.Cetinje je tih dana imalo četiri pandura. Kad je uljega u sobu, zauze stav i strogo mi reče: ’’Prijeśednik je naredijo da na podne bidneš kraj njega, jesi čujo’’? Jesam kako nijesam.
    Komat prije podneva sam bio u Ministarstvo ispred vrata đe je sjeđela sekretarica.
    Kad sam uljega kod Prijeśednika, obradova mi se samo tako.
    - Đe si čoče, nikako da nalježeš?
    - Evo me. Vazde u neku trku i tako...
    - Neka si neka. A, činje li što za onu stvar?
    - Jesam. Pita sam čiko Dragutina, i on mi reče da će za Vas učinjet sve što je u mogućnosti, ali mora najprvo da vidi predmet.
    - Znava sam ja da će prifatit. Ja se neću činjet vješt kad ga sretnem, no ti to sve završi s njim.
    - Oću, no kako ću mu nabavit benzina koliko bude potrebito?
    - Zvat ću ja Đoka na pumpu da mu rečem da ti dadne koliko mu budeš tražio.
    - Mene ne treba benzin nizašto..
    - Ada znam čoče. Ni Dragutin nema auto, no mu je potrebit za te njegove majstorije. Oli popit jedansok?
    - Nemojte radi mene...
    - Neka de. Slavkaaaaa, danu napravi ovome momku jedan sok, ma metni malo više šurupa. Evo sam ti zapakova ono, pa ponesi Dragutinu. Ajd’ sad, i javi se kad bude što novo.
    Uh, kad izađoh iz Ministarstva, laknu mi ka da sam rastovario s pleći vreću kamenja. Sad je valjalonastavit započeto. Pravac kod Dušana da ga pitamšto mi je sve potrebno da bi sašio novi šinjel. Nijesam ga ništa moga pitat jer je tog dana bio ijedak. Pričekat ću neku drugu priliku. Kad mi se ukazala prilika, pitah Dušana što treba da nabavim za šinjel. Nijesam smio da mu pokažem Prijeśednikov, jer sam znao da će ga odma prepoznati. Oooo, za šinjel ti treba mnogo toga, a i nemaš to đe kupit. A što će tebe šinjel? Ne bi ti smio nosit šinjel. Znaš li ti što je to? Ti da nosiš šinjel? Svašta ću da čujem. Nema govora da ti ja to šijem, pa da ćeš nać materijal.
    Ispričah Miju sve. Aaaa, ne brini. Za neki dan idem u Beograd za neki materijal za radionicu, pa ću čim svratim kod oca, ponijet šinjel na hemijsko čišćenje, odma pored tatine brijačnice.
    Dobro, ali što da radimo sa rupama??? Sjetih se. Pitat ću Prijeśednika da prlikom prepravke ostanu rupe od metaka kao dokaz o istorijskom ranjavanju. Ne bi valjalo baš toliko mijenjat istoriju. Malo je ćuta, pa odjednom ustade iz fotelje i reče mi da baš imam pravo. Kad se Mijo vratio iz Beograda, pokaza mi šinjel.
    Click image for larger version. 

Name:	šinjel.jpg 
Views:	106 
Size:	9.0 KB 
ID:	125221

    Bješe skoro kao nov. Ne bijaše oko onih rupa krvavih fleka, a nije bilo ni drugih tragova od gliba, no šinjel bješe sinuo u nekakvu zelenkastu boju. Da ga ne prepoznam, da nije onih rupa. Daj, velim Miju da ga ponesem Predsjedniku. Jesi li ti lud??? Što bi ga odma nosio? Misliš da će ti Prijeśednik nešto dat?
    Njemu bi sveti Špiridon na kućni prag lipsa. Malo da se mi vozamo po Crnoj Gori, kad već imamo benzina. Dobro kažeš, rekoh i isplanirasmo kad i kako i đe da putujemo. Putovali smo ponoći radioničkim Karavanom, a kad je bio parkiran u avliju, zvali bi Đura Rakunova da tajno izveze očevog Opela. To je trajalo cijelo ljeto i dio jeseni dok ne zalupa Bolf na vrata da mi kaže kako me Prijeśednik zove. Odoh na podne sa lijepo upakovanim šinjelom u plavi pak-papir.
    Kad Prijeśednik raspakova oni šinjel, dugo ga je gledao raširenoga na ogromni tavulin, pa pozva sekretaricu Slavku.
    - Daj ovome momku još jedan sok.
    Nije joj reka da metne malo više šurupa, a bio je baš zadovoljan.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  16. #16
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    PLAVUŠA NA CETINJU
    Došla na Cetinje plavuša. Sunce ti žarko, koji događaj. Sve same gare Cetinjanke. Evo sad dođe Eva. Plavuša, ug ug. Vozi autoooo. Aj lebac ti se ogadio. Poluđelo Cetinje kompletno za Evom. Kod Đine u frizeraj za žene se zakazuju termini za farbanje kose u plavo. Stanko, muški frizer istakao objavu u izlogu na kartonu od kutije ’’UNRA’’: FARBAMO KOSU I ŽENSKINJAMA. Dvanaestogodišnja Lidija, garavušica ofarbala kosu. Zvek živi. Ono, Eva je i ’’izgledala’’ pored toga što je bila plavuša. Šćaše redovno ostaviti jedno krilo prozora od kupatila dok bi se kupala. Komšija joj Boko to vidio i razglasio. Masovno smo išli iza ograde preko puta da čekamo golu Evu u kupatilu. Svi smo znali pjesmu koju je uvijek pjevala dok se kupala. A POTOM OTOMŠĆI SENJUTA SENAS GONJI. ĆU ESE NE VRTI SENAS JE ĆASU MOM. JED KONIČKU JED, RAZ DVA TRI. Kupa se Eva, a zna lijepo da nas ima bar desetorica sa užagrenim netremičnim pogledom zaokupljeni svojom ’’mukom’’.
    Bila je ’’odabrala’’ Sloba Darića i upućivala mu poglede, samo što mu nije poljubce slala. Ili je nešto čula o Slobovom oružju, ili je ubijala dosadu, tek Slobo osokoljen, napisa joj ljubavnu izjavu i u mimogred jednog dana tutnu joj pismo u torbu kad se vraćala sa pijace. Pročitala je pismo i ponijela ga Voju Perkovome udbašu. Zamišljam kako je trepćala pred Vojom zabezeknutim pojavom u svojoj udbaškoj kancelariji. Eva nije stigla do kuće u avliji ruskog Poslanstva, a Vojo je već mastio pendrek po plećima Slobovim.
    Svaka sledeća plavuša koja bi došla na Cetinje, nije bila baš onoliko atraktivna kao Eva, doktorova žena.
    E, dođe privatizacija i ostale tantare. Eva, penzioner, dobi pismo od ’’RIBARSTVO-RIJEKA CRNOJEVIĆA’’ da dođe kako bi preuzela akcije koje joj pripadaju po osnovu rada u ’’Ribarstvu’’.
    Ode Eva autom na Rijeku Crnojevića i onamo pored pekare i prodavnice zateče grupu ljudi koji sjede, puše, slušaju žabe i zure u vodu. Izađe iz auta, a oni nesrećni ljudi, koji su viđali samo autobus Tarin oko podne kad dođe iz Titograda ugledaše limuzinu iz koje izađe PLAVUŠA. Zabezeknuti, na ivici srčanog udara. Eva prekide smrtne ure na pomolu i procvrkuta: Izvinite, gde je Ribarstvo-Rijeka Crnojevića. Treba da odem tamo da podignem akcije. Božo Šofranac se prvi pribra i pita Evu za koga treba da podigne akcije. Ja, kaže joj Božo, znam SVE radnike Ribarstva. Pa za mene, trepće Eva. Ja sam penziju zaradila i primam kao radnik Ribarstva. Na koje radno mjesto ste radili, pita Šofranac? Ne znam kako se to radno mjesto zove. Nije ni važno, samo mi pokažite gdje je Ribarstvo, kaže Eva. Eno, pravo. Kad se prikučiš kapiji, znaćeš po bazdu. Ne možeš omašiti. Ode Eva, a Riječani ostadoše bez riječi.
    Last edited by ivanbegovac; 23-10-14 at 12:50.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  17. #17
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Idemo dalje:
    Attached Thumbnails Attached Thumbnails Click image for larger version. 

Name:	jeza.jpg 
Views:	117 
Size:	11.5 KB 
ID:	125628  
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  18. #18
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ivanbegovac View Post
    MOJ MOBILNI TELEFON

    Kad su se pojavili mobilni telefoni, pored iščuđavanja, bili su i pokazatelj bogatstva i moći. Teško se nabavljao kao aparat, a još teže se dolazilo do broja. Bili su to aparati koji nijesu bez razloga zvani ’’cigla’’ zbog svoje veličine.
    Imao sam Specijalno vozilo za stanovanje. To je moderniji oblik kamp prikolice. Garsonjerica na točkovima sa sopstvenim motorom. U kabini su sjedište za vozača i suvozača, a u zadnjem dijelu: Dnevni boravak – trosjed, koji se potezanjem jedne ručice pretvara u krevet 2X2. Kuhinja sa plinskom i električnom ringlom, frižider na butan, 220 v, i 12 v. Kupatilce sa lavaboom. Garderobni ormar i otvoreni niz od 6 polica. Ispod metalnog krova je bio plastični rezervoar cijelom dužinom od 800 litara. Taj rezervoar je ljeti bio izvanredna termička izolacija. Iznad kabine je bio ležaj 2X2. Ispod zadnjeg dijela vozila je bio rezervoar za prljavu vodu, a u wc je bio wc sa hemijskim dodatkom u rezervoaru za ispiranje. Kako je to bilo registrovano vozilo, mogao sam se parkirati na svakom mjestu gdje parkiranje saobraćajnim znakom nije zabranjeno.
    Tim vozilom sam putovao po desetak dana od Beograda do Budve. U Budvi se parkiram na staru autobusku stanicu ispod onog ogromnog platana. Pred sam zalazak sunca odemo nas dvoje da sjedimo na ona sjedišta duž zidina. Sjedište toplo, a zidine zrače toplotom. Banja.
    Kad se raziđu gosti sa terase ’’Mogrena’’ dođe grupa budžovana sa Cetinja. Sastave tri stola i posijedaju, a konobar primakne još dva stola pored njih i počne iznositi jela i pića dok ne popuni stolove za kojima sjede zunzalji. Odma donosi i rezervu koju ostavlja na ona dva primaknuta stola. Vidi se da je to stalna i uhodana praksa. Kad zahlade zidine, pređemo ja i žena na terasu da se nasladimo čuvenom mogrenskom kafom.
    Jednog dana dođe grupa na čelu sa Predsjednikom Opštine, Direktorom Oboda i ostalim glavonjama. Iju, piju i ćaskaju. Jedan od njih svaki čas ustaje. Odmakne se od njih da ih ne ometa i razgovara preko mobilnog. Nijesam viđao da tih dana u Budvi iko ima mobilni telefon. Doduše, septembar je mjesec, pa i nema mnogo naroda.
    Dosadio mi onaj što svaki čas đipa da razgovara mobilnim. Ja sam stari radio-amater i imam radiostanicu širokopojasnu YEASU FT 350, koja je čak manja od telefona onoga koji stalno telefonira i kad pritisneš dugme PTT stanica emituje svoj pozivni znak – tilt, koji je sličan zvonu onog telefona. Iju i piju glavonje, a ja učestao sa pritiskanjem PTT. To sam ponavljao dok svi ne prestadoše da jedu i okrenuše se prema meni. Onaj što je telefonirao ustade i oštro mi reće: A, javi se đa’le jednom.
    A, oću. Evo.
    - Alo, ko zove? A ti si Baki sine. Što se ne javljaš? Pravim pauzu kao da slušam, pa nastavljam. U redu je. Šalji sva tri šlepera sad odma na Cetinje u Bajovu ulicu. U kuću Kazamanovića će čekati radnici da istovare robu i unesu u avliju Kazamanovića.
    Svi zunzalji gledaju u mene. Ne jedu niti piju. Ja nastavljam:
    - Slušaj me dobro. Radnici neće početi sa istovarom dok ne daš šoferu Mirku TRI MILIONA MARAKA. Pauza. Ne interesuje me. Pauza. Kako da nemam povjerenje u moje šofere? Oni vazda raspolažu sa po NEKOLIKO MILIONA MARAKA mojih para, inače ne bi radili kod mene. Dogovoreno? Ajde zdravo. Vidimo se.
    Ustajemo ja i anuma i odlazimo.
    Sjutra dan idem na Cetinje po pozivu urednice Radio Cetinja da se dogovorimo oko mog gostovanja na radiju. Urednica nije bila došla i one službenice Redakcije mi skuvaše kafu, dok čekam urednicu. Ona je Kotoranka, pa dok dođe. Brzo će. Uz kafu pričam onim ženama, njih sedam osam, što sam sinoć činio zunzaljima. Imam utisak da mi ne vjeruju, kad uđe onaj što je telefonirao. Žene sve ustadoše i horski odcvrkutaše: Dobar dan DIREKTORE. On im otpozdravi, pa će meni: Je li bilo sve u redu sa onijama šlerima? Jest, kažem, kako nije. Ode Direktor a one me žene gledaju razrogačenih očiju. Vide da je sve tačno što sam im ispričao. Pitam ko je ovaj? To je naš DIREKTOR Šofranac. Je li jes? Jeste, jeste.
    Evo kako izgleda moja radiostanica:
    Attachment 125629
    Last edited by ivanbegovac; 23-10-14 at 20:08.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  19. #19
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    KAKO JE NAJVEĆI TRENUTNO I NAJVAŽNIJI DOGAĐAJ NA CETINJU ASVALTIRANJE DJELIĆA GRAHOVSKE ULICE, EVO PODSJEĆANJA KAKO JE NEKAD BILO NA CETINJU.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  20. #20
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [QUOTE=ivanbegovac;3907011] Klip je NEKO uklonio
    Last edited by ivanbegovac; 07-12-14 at 14:04.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  21. #21
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ODLOMAK IZ KNJIGE ''OVOGA NIĐE NEMA''

    JOŠANA ŠPIROVA

    Bilo je to neđe pri kraju ljeta 1966.godine. Živio sam u kući, koja se nalazila pri samom kraju Ivanbegove ulice u blizini Vatrogasne stanice - praktično na samom ulazu u Cetinje. Kuća je imala prizemlje i potkrovlje, a ispred nje se nalazila jedna lipa sa velikom krošnjom, ispod koje su se mnoge žene iz Bokova, Kosijera, Dobrskoga Sela, Rvaša, Ulića i ostalih sela Lješanske i Riječke nahije pri dolasku na cetinjski pazar odmarale, prezuvale i prepakivale robu za prodaju. Magarad bi vezale za ogradu koja se nalazila preko puta moje kuće, jer su bile sigurne da ih niko neće ukrasti zbog dežurnih vatrogasaca Kike, Veljka, Šoga, Andrije, Piga, Daja i drugih koji su tu danonoćno dežurali, najčeđće igrajući karte: baba, 66 ili fircika u po ožicu masti ili bokal vode...
    Ja sam baš u to vrijeme došao do odličnih instrumenata, električne gitare ''Paollo Sopprani'' sa šest registara Attachment 127428

    i pojačala od 1500 wati, sa puno raznih efekata, koje sam postepeno otkrivao jer nijesam imao prospekte.
    Tako, jednoga dana otkrijem jedan od efekata, koji su neki zvali ''hall''. to je ono kad pojačalo reprodukuje ton sa vibracijama koje se postepeno utišavaju i gube.
    Jednoga jutra dignem se rano, iznesem pojačalo napolje, popnem se na lipu i ''uđenem'' ga u krošnju, a kroz gusto lišće provučem tanki mikrofonski kabl do prozora od sobe u potkrovlju, odakle sam, iza pristaklica, imao dobar pregled ''terena'' i vrebao koga ću prepanuti.
    Nijesam dugo čekao. Naiđe Jošana, noseći u obje ruke po bilik varevine, a na glavi, na kolut od krpe, pletenu korpu punu raznih domaćih namirnica. Po navici stade ispod lipe, počinu bilike, skide korpu sa glave i taman kad je uložila da se prezuje, ja je ''prozvah'':
    - Jošana. Iz zvučnika se čulo Jooooošššaaaannnaaaaaaa.
    Ona se uspravi, stade kao ukopana i poče da gleda okolo, pa gore u krošnju lipe, a ja pridodah:
    - Ja sam Gospod tvoj. Reci mi što to nosiš na pazar?
    Ona se prekrsti i sva preplašena odgovori:
    - Malo mnijeka, malo sira, malo rakije i nekoliko jaji.
    - Ako si sipala vodu u mlijeko, prospi ga u tu kunetu!
    - Nijesam, nako malačko dragi Bože - oprosti mi.
    - Ako si stavljala šećer u rakiju, prospi i nju i zapamti da to ne smiješ raditi, jer ja sve vidim i sve znam!
    - Nijesam nako trunju. Reću Špiru da više ne meće cukra u trop, oprosti mi. Neću nikad više.
    - Jesu li ti jaja stara?
    - E, ona, onako. Neka nijesu baš najfreškija. Evo, njih ću bačit.
    Izvadi iz one korpe nekoliko jaja i bači ih u kunetu.

    Attachment 127433
    - Eeee, Jošana. Milo mi je što si se pokajala. Idi sad kuđ si krenula i ne zaboravi na moje riječi !!!
    Ona se prekrsti i reče: Fala ti Bože što si mi oprostio.

    Slijedi link klipa na kome se vidi i čuje kako je ovaj tekst omunjio džeferdar crnogorskog glumišta Slavko Kalezić na promociji knjige OVOGA NIĐE NEMA.
    Last edited by ivanbegovac; 07-12-14 at 20:23.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  22. #22
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  23. #23
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo ''kačim'' ovu fotografiju koja će nekoga oradovati što je ima, a nekoga rastužiti što prve kuće Cetinja nema.Click image for larger version. 

Name:	medovina.jpg 
Views:	137 
Size:	10.5 KB 
ID:	128220
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  24. #24
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    TRG CETINJSKI DANAS 6.o1.2015.GODINE U 12 URA. LOŽENJE BADNJAKA JE U 15 URA. POSLIJE TOGA SVAKO KOD SVAKOGA NA PRIGANICE. RADMILA JE I OVE GODINE METNULA DOSTA SUVICA U TIJESTO. NAZDRAVLJE VAM BADNJI DAN.

    Click image for larger version. 

Name:	badnjak.jpg 
Views:	109 
Size:	10.9 KB 
ID:	128607
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  25. #25
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    U i NA GUME.
    Drugovi su poslije rata-revolucije raznim metodama uklonili unutrašnjeg neprijetelja(ugledne ljude, bogatije uz najgrublje prisvajanje imovine...) upotrebom, najčešće, likvidacija. Kad su se ''stabilizovali'' crv sumnje i strah ih je vječito nagrizao. Preuzeli su od popova parohije i kontrolisli stado. Svaki zunzalj je s vremena na vrijeme obilazio svoju parohiju i držao govore okupljenom narodu(stadu). U svakom selu glavonja bi imao UGUZ EFENDIJU.
    Uguz Efendija je bio veoma dobro plaćen posao kod Sultana. Zadatak(radni) mu je bio da za vrijeme govora Sultana zaviče nešto poput: Ha, usta ti se zlatila, kroz koja su prošle tako umne i značajne riječi Alahov poslaniče....
    Tom praksom su se obilato služili zunzalji na svim nivoima.
    Na Batu Cucku Uguz Efendija je bio Milovan Perišin. Parohija je bila Vojova i kako nekakvi trijes nije davao Voju mira(dati je često noću strecao), često je obilazio parohiju, ne samo kad su bile AGITACIJE, nego i mimo toga.
    Vojo, kospinrativnijema kanalima dojavi Milovanu Perišinome kad će doći, pa Milovan reče učitelju da preko đaka upozna roditelje o zboru, a da đeca povjerljivih drugova obavijeste o zboru one seljane koji nijesu imali đake. Uigrana procedura je besprekorno funkcionisala.
    Vojo govori, a Uguz Efendija usklikne: TAKO JE... Živjela Komunistička partija na čelu sa drugom Titom i Blažom....
    a oni povjerljivi drugovi prifate i uz aplauz ponavljaju ono što bi Milovan uskliknuo sve dotle dok bi svi prifatili.
    Prolaze godine sa ustaljenom praksom, kad na jednom zboru građana Uguz Efendija ne izbači nijednu parolu. Vojo ga diskretno(čuš diskretno? seljaci i buve u kosi primećuju) obrvama zadragaje, ali Uguz Efendija ne kopore, niti pušta glasa. Kad se nekako zbor jalovo završio, seljani odma odu, samo ostane Uguz Efendija i nekoliko povjerljivih drugova da prime direktive. Kad su i oni otišli Vojo će:
    - Aaaa, druže Milovane, što ovo bi danas? Ne oglasi se nijednom.
    - Da ti rečem. Jesmo li ja i ti od najprvija dana pristupili pokretu?
    - Jesmo.
    - Jesmo li cijeli rat zajedno obigravali, ne samo Katunsku nahiju, nego i svu Crnu Goru i velji dio Srbije?
    - Jesmo.
    - Gladovasmo li sa glavama u torbU cijelija pet godina?
    - Gladovasmo i izborismo se za promjene, ne li de?
    - Kako ko, kako ko moj dobri Vojo.
    - Ne razumijem ti to kako ko.
    - Evo saću ti ja reĆ. SvuđkudijeR stizasmo za vrijeme rata i jedan dio potlje rata, sve u gume(gumene opanke)
    - Stizasmo.
    - E, sad druže Vojo, ja ostah u gume, a ti na gume(od auta). Džadu ne dotičeš nogama.
    Ja zaključujem da je riječ GUZICA turskog porijekla. Ona funkcija Efendijina mi mnogo liči na dvije riječi U GUZICU.
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Cetinjske afere
    By ivanbegovac in forum Centralni
    Replies: 21
    Last Post: 06-04-17, 13:24
  2. Cerinjske afere
    By ivanbegovac in forum Centralni
    Replies: 1
    Last Post: 10-01-16, 14:14
  3. Cetinjske afere roke ro
    By ivanbegovac in forum Centralni
    Replies: 5
    Last Post: 13-06-12, 17:13
  4. Reperkusije „Duvanske afere“ - Nacionala
    By johnny bravo in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 26
    Last Post: 30-03-12, 15:24

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •