CETINJSKE AFERE - Les affaires

[ivanbegovac]

Iz neznanja i nevještine napravih brljotinje, koje sam pokušao ispraviti, ali nikako ne uspjeh. Ne da se ništa pobrisati, pa nanovo ispisati. Zato, evo probam ponovo postaviti neke od cetinjskih afera(Les affaires)

GORGONZOLA

Ono kad se konačno ‘’otvori’’ privatni sektor, kad je mogao da otvori privatnu ‘’radnju’’ ko je imao za to uslove koje zadovoljavaju inspekcijske i druge norme, nagrnuše Cetinjani kao i svi drugi po cijeloj Crnoj Gori. Otvoriše se prodavnice po Cetinju, tako da je u jednom trenutku skoro svako imao neku butigu. S pravom se postavljalo pitanje ko će kupovati, kad svi prodaju.Jeste dobro pitanje ako bi svi prodavali istu robu. Ovako, kad ideš kod nekoga, uđeš u butik, prođeš između izložene robe i na zadnja vrata ulježeš kod vlasnika u SALON.
Dvojica rođenih Cetinjana smisliše genijalno rešenje. Otvoriće butik sireva sa svih meridijana. Takvog butika, pa ni sličnog, nema nigdje u svu Crnu Goru. Otvoriše butik u Ivanbegovoj ulici po svim najmodernijim standardima koje ima čuvena u cijelom svijetu prodavnica sireva u Parizu ‘’ TOUS LES FROMAGES’’.
Opštinske krvopije ne daju nikakve benefite u vidu grejs perioda, ili umanjenje poreza i ostalih dažbina za vrijeme uhodavanja. Ništa. Plati i radi.
Što da očekuješ od referenta kojega je uhlebio bliži ili daljni rođak iz zabiti, koji je bio u to vrijeme ‘’Bog i batina’’. Sjedi u kancelarijU i čuva stečeno. Od ranije je uhodana staza udomljavanja bliže i daljne rodbine. U tim zabitima odakle su dovedeni nije bili nikakve škole, pa shodno tome, svi su bili totalno nepismeni. Rođak, glavonja, dovede beljemeza, smjesti ga u stan i za prvinu će raditi kao kurir. Poslije dobije dodatak da bude redar na utakmicama i javnim priredbama sa sve crvenom trakom na desnici ruci. Desnu ruku je po vas dragi dan drža podignutu u rame i odmaknutu od tijela. Poslije toga u Opštinu kao referent. Pošto je bio neznanstven svakome bi odgovarao: ‘’NE MOŽE TO’’. Ako bi se neko slučajno usudio da pita zašto ne može, dobijao bi odgovor: ‘’NE DA TAJ I TAJ’’. Ovo taj i taj je bilo ime i prezime onoga od koga je strijepljelo cijelo Cetinje. E, ajde majčin sine kod toga i toga priupitaj ga. U najmanju ruku si mogao umjesto odgovora dobiti pitanje: ‘’OLI TI MALO NA GOLI A’’? Ovo ‘’GOLI’’ je značilo Goli otok – najsurovija robija.
Dovitljivi ljudi nađu mogućnost da prijave radnju sa jednom trećinom radnog vremena. Sve dažbine su bile jedna trećina.
Razumije se da su radnje radile po vas dan i noć.
Drago Marinaja je radio na svim mogućim radnim mjestima, pa dospje da radi kao KOMUNALNI INSPEKTOR. Obilazi Drago radnje, a Vasko kontejnere i ostale lame za smet. INSPEKTORI.
Vasko je po prirodi bio bolećiv, ali ne prema svakome. Poneko je mogao bačiti smet pored kontejnera. Kontejneri (kotanjere) su bili bez poklopca, jer su poklopce prisvojili, da ne kažem ukrali, stojseri, pošto su im bili zgodni da u njih onako ovalnim zamiješaju cimenat, pa ga s vremena na vrijeme ljuljnu da se ne stvrdne dok se ne potroši. Ništa ne može odit u štetu.
Vasko je patentirao način kako da dozna ko je bačio smet nepropisno. Raščeprkao bi kesu sa smetom i našao na neki koverat ili nešto drugo đe piše ime i prezime. Odma bi zapuca na vrata počinioca i strogo mu priprijetio da to ne radi, e bi druga, kunući se u Zoricu.
Dođe Drago Marinaja jednog dana u butk sireva. Ispregleda sve papire, frižidere, vitrine, magacin i pošto je sastavio obrve u ljutitu formu, kaže vlasniku: VIĐI DA TI REČEM. TO ŠTO TI JE MALA SIJALICA U MAGACIN I TO ŠTO U WC NEMA VODE I TO ŠTO STE PRIJAVILI JEDNU TREĆINU RADNOG VREMENA A RADITE PO VAS DRAGI DAN, BIH VAM PROGLEDA KROZ PRSTE. ALI ŠTO U HLADNE VITRINE DRŽITE BUĐAVI I SMRDELJAVI SIR, E TO NE MOŽE NIKAKO.