Results 1 to 2 of 2

Thread: O Crnogorskom Pitanju

  1. #1
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    6,830
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Wink O Crnogorskom Pitanju

    O CRNOGORSKOM PITANJU

    Danas se ponovo postavlja crnogorsko pitanje kao conditio sine qua non - zivotno pitanje Crne Gore i svih njenih gradjana, opstanka crnogorskog naroda, njegove kulture, drzave, identiteta... Naravno, ono se moze postaviti i kao aktuelno, dnevnopoliticko, kalkulantsko, manipulatorsko, narocito uoci izbora, popisa stanovnistva, referenduma... Ono u sebi sadrzi citavu lepezu socijalno-politicko-ekonomsko-kulturnih sadrzaja koji su odredjivali i odredjuju razvoj drustva. Crnogorsko pitanje je, takodje, i par exellence demokratsko pitanje. Njegovim demokratskim rjesenjem stvaraju se mogucnosti za prevazilazenje drasticnih podjela i iskljucivosti, iskorak iz izolacije i primitivizma u slobodu. Ono je, istovremeno podloga na kojoj je moguca realizacija pravde, slobode i jednakosti za sve gradjane, polazna tacka za veze s okruzenjem, pa i citavim svijetom.
    Crnogorsko pitanje je viseslojno, nedovoljno prouceno i nedefinisano. Za jedne je svojevrsna religija, a za druge iluzija. Ono i jeste i nije potvrda moralne odlucnosti izabranih pojedinaca; ono se ne iscrpljuje ni u konvencionalnom “narodnom i drzavnom jedinstvu”.
    Crnogorsko pitanje negiraju i nipodastavaju i nazivaju ga takozvanim i neki akademici SANU i CANU dajuci mu nacionalisticki karakter nadobudnih separatista iliti “dukljanskih zanesenjaka” koji rade na “pokatolicavanju srpstva”. Treba li uopste dokazivati da teznja za sopstvenom drzavom nije nikakav nacionalizam vec prirodno pravo ljudi.
    Medjutim, crnogorsko pitanje valja posmatrati u kontekstu vremena i zbivanja u njegovoj egzistencijalnoj sustini, kao drzavno, ekonomsko, kulturno, nacionalno, moralno, crkveno, jezicko – rijecju civilizavijsko. Moguce ga je rjesavati u sferi savremenih civilizacijskih tokova prolagodjavajuci se modernom svijetu i bez balkanske nadutosti i iskljucivosti cuvati vlastiti identitet, svoje kulturne i duhovne vrijednosti.
    Kroz istoriju crnogorskog opstanka ono se uvijek iznova postavljalo. Cijela crnogorska istorija je svojevrsni referendum za slobodu i opstanak, pravo na zivot male zemlje i malobrojnog naroda, pravo na izbor i sopstvenu sudbinu.
    Crnogorsko pitanje je staro evropsko pitanje. U XIX vijeku ono je internacionalizovano, tako da je preslo i granice starog kontinenta. Sada kada je uspostavljen evropski i svjetski poredak, kada su se raspale slozene, vjestacke drzavne tvorevine – koje nijesu izdrzale probu vremena – one koje su iz jednog istorijskog komada ne bi trebalo da brinu za svoju buducnost pod uslovom da izgradjuju i slijede racionalnu drzavnu politiku. Istina, hazarska sudbina malih naroda i drzava se nastavlja. Crnogorski slucaj je u tom pogledu jedinstven.
    Na crnogorsko pitanje treba, prije svega, da odgovore sami Crnogorci: kuda ce i kako ce, svi gradjani Crne Gore. Quo vadis Crna Goro?
    Medjutim, mnogo se toga cini da se Crnoj Gori i Crnogorcima, svim njenim gradjanima ne dozvoli da sami neposredno i slobodno, plebiscitom, odgovore na svoje – crnogorsko pitanje. Na to nastoje da odgovore drugi, posto poto. Srpski politicari i drzavnici u vecini smatraju da je crnogorsko pitanje srpsko, svesrpsko pitanje i da su oni najvise pozvani da na njega odgovore, jer je, navodno, crnogorsko pitanje samo segment nebesko-zemaljskog srpskog pitanja, koje je, uzgred budi receno, o velikom jadu zabavilo ne samo juznoslovenske zemlje i drzave nego i bezmalo citav svijet. Otjelovljenoj ideji, njenoj glavi, stoglavoj, velikodrzavnog pitanja sudi se u Hagu.
    Posto crnogorsko drzavno rukovodstvo nije imalo snage da iskoristi sansu u vrijeme raspada SFR Jugoslavije, kada su medjunarodno priznate i neke jugoslovenske republike koje ranije nijesu imale drzavu, kao ni jos nekoliko kriznih momenata u odnosima Srbije i Crne Gore, medjunarodna zajednica je promijenila svoj stav prema novonastalim teznjama Crne Gore za osamostaljivanjem. Crnogorsko drzavno i partijsko rukovodstvo (sa izuzetkom tri politicke stranke) sve do raskola u najvecoj politickoj partiji (DPS) 1997. godine, nalazilo se pod Milosevicevim kisobranom, izraslo ispod njegovog sinjela, nije ni htjelo ni moglo da promijeni status quo u zemlji. Kada je doslo do otvorenog suprotstavljanja velikodrzavnoj politici personifikovanoj u Slobodanu Milosevicu, unionisticke snage u Srbiji i Crnoj Gori podrzane od Armije, otvoreno su se suprotstavljale svakom pokusaju mijenjanja postojeceg drustveno-pravnog stanja. U veoma zategnutoj i kriticnoj situaciji za gradjanski mir uslijedile su sankcije medjunarodne zajednice a zatim NATO agresija, bombardovanje Srbije i dijela Crne Gore. Sve je to negativno uticalo da se crnogorsko pitanje energicnije postavi u zemlji i inostranstvu. Poslije pada s vlasti Slobodana Milosevica, odnos medjunarodne zajednice prema teznjama Crne Gore za osamostaljenjem i medjunarodnim priznanjem se izmijenio. Hapsenje Milosevica i njegova predaja Haskom sudu bitno su uticali na stav Evrope i SAD prema Saveznoj Republici Jugoslaviji. Na taj nacin mocnici su jos jednom pokazali da “velike sile nijesu velike pravde”, koje se ne sluze moralnim nego interesnim postulatima.
    Istrajavajuci na svom konceptu o svrsishodnosti postojanja zajednicke drzave, Evropska zajednica je prije tri godine “kumovala” novoj drzavnoj konstrukciji Srbija-Crna Gora. Ovim aktom Evropa je pokazala da nije odlucna da ispravi staru nepravdu prema Crnoj Gori i da na crnogorsko pitanje odgovori autenticno evropski a ne po despotsko-otomansko-srpskom konceptu gusenja malih naroda i gazenja njihovih prava, cak i prava na drzavni i nacionalni opstanak.
    Na crnogorskom pitanju ne provjerava se samo mjera evropske savjesti i pravde nego i demokratski temelj Evrope, njena ne samo civilizacijska i kulturna sustina, politicki smjer nego i evropska buducnost. Zar time sto kroz prste gleda velikodrzavnom projektu koji i dalje ostaje aktuelan, svojatanju istorije i kulture drugog naciona, Evropa ne pokazuje da tolerisanje takvog koncepta ne potvrdjuje da su ispod kore ostale slicne evropske klice, kvasac koji lici na onaj srpski. Jer, ako nije tako, Evropa bi trebala da se zapita zasto ona ne razumije Crnu Goru, koja hoce da povrati svoju nezavisnost, a razumije Srbiju koja nastoji da Crnu Goru posto-poto zadrzi u bilo kom okviru, da je “ne pusta iz svog bratskog zagrljaja”. Kako to da je Srbiji vise stalo da zadrzi Crnu Goru nego da sama postane samostalna nezavisna drzava pod svojim imenom? Zaista tu mnogo sto nije u redu!
    Koji su to interesi medjunarodne zajednice da na crnogorsko pitanje jos uvijek gleda kroz srpske naocare? Pred sve uvjerljivijim argumentima Crne Gore, medjunarodna zajednica sporo popusta, drzeci se jos uvijek neuspjele drzavne konstrukcije Srbija-Crna Gora. Njeno posredovanje posljednjih mjeseci otvara demokratske perspektive slobodnog izjasnjavanja gradjana, a to je jedino sto vecinska Crna Gora trazi.
    Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!

  2. #2
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    6,830
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Wink Part Ii

    Velikodrzavna koncepcija srpskog rukovodstva oslanja se na znacajne snage unutar Crne Gore – unionista. Najgrlatiji su tzv. borci rata za mir, koji su se dokazali na Dubrovniku, Vukovaru, Gorazdu, Foci, Sarajevu, Srebrenici, Zvorniku, podanici i glasnogovornici tudje drzave i naroda iz samo njima znanih razloga i interesa. Treba li podsjecati na dalju proslost Srbije, velike srpske ustanke na pocetku XIX vijeka koje je znatnim dijelom podigla crnogorska emigracija u Srbiji. Danasnji crnogorski emigranti, crnogorska dijaspora, njen dio, dizu ustanak protiv svoje matice Crne Gore. Oni koji su u Crnoj Gori a nijesu za crnogorsku samostalnost prikljucuju svoj “roj” tudjoj matici i zatim prije nego sto “roj” konacno ne “puste” (a pusteni su evo vijek i po) opustosice sopstvenu kosnicu. Zato se bojati da se u Crnoj Gori ne desi da taj ‘roj” ispod tudje matice ne uprilici neku zlu kob, ili kako bi neki zeljeli – istragu Crnogoraca. No, vrijeme, ipak, cini svoje. Svijest o samobitnosti i samostalnoj drzavi postepeno sazrijeva, broj pristalica se povecava i “nevjerne Tome” najzad prihvataju dijalog o onome sto ne bi trebalo da bude sporno – slobodno izjasnjavanje gradjana. Zavedeni i neuki pocinju da shvataju da je drzava neophodan i nezamjenjiv okvir u kome mogu da se brane i cuvaju opsti interesi naroda i njegovog duhovnog prostora.
    Demokratsko izjasnjavanje gradjana treba da omoguci prevazilazenje netolerancije i iskljucivosti, pravo na drugo i drugacije, iskorak iz primitivizma u slobodu i jednaka prava svih ucesnika u procesu. Drustvo nepomirljivih i iskljucivih protagonista koji vode i zavode svoje birace nije spremno i sposobno da ucestvuje u gradjenju i ocuvanju Crne Gore. Zato je tezak put do cilja zbog destrukcije, spoljnih uticaja, bolesnih ambicija, zabluda, neznanja, namjera, interesa.
    Suverena medjunarodno priznata Crna Gora treba da bude krov za sve njene stanovnike bez obzira na razlike imanentne ljudskoj zajednici; podloga na kojoj je moguca realizacija pravde, slobode, jednakosti za sve, polazna tacka za prikljucenje civilizovanom svijetu, covjecnosti. Crnogorstvo shvaceno kao sinonim za demokratiju treba da znacajno odredjuje drustveno-ekonomski i politicki program drzava. Taj program treba da obuhvati drustvenu solidarnost i socijalnu sigurnost, pravo svih gradjana na zajednicki zivot u skladu sa zahtjevima koji nalazu humanizam, socijalna pravda, jednakost, licna i materijalna sigurnost, individualne slobode i prava, kao i punu odgovornost.
    Samostalnoj Crnoj Gori neophodan je drustveni preobrazaj u mnogo cemu. Prije svega, potrebna je reafirmacija rada kao temelja morala i kulture. Demokraticnost, rad u okviru zakona, promjenjivost vlasti demokratskom procedurom, postupne reforme za povecanje individualne i kolektivne suverenosti, moralna obnova pojedinca i drustva. Modernizacija zemlje uz izgradjivanje spoznaje da se nista ne moze preko noci promijeniti, narocito u svijesti ljudi. Koriscenje stranih iskustava primjerenih sopstvenim mogucnostima, bez improvizacija i pomodarstva. Cuvanje i njegovanje autenticnosti i samobitnosti kulturnog nasljedja i na njemu izgradnja novih stremljenja.
    Priblizavajuci se plebiscitu, ocekivati je da ce se spoznaja o komplementarnosti nacionalne i drzavne svijesti prevladati u glavama vecine gradjana Crne Gore, jer su drzavnost i slobodarstvo demokratsko pravo svih civilizovanih ljudi. Crnogorska drzava kao multietnicka i multikonfesionalna je daleko od svake iskljucivosti. Ona je obrazac povijesnog postovanja svih naroda i vjera koji zive u njoj.
    Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. TITO i njegove zene...
    By Jim Morrison in forum Istorija
    Replies: 21
    Last Post: 04-05-10, 18:23
  2. Replies: 3
    Last Post: 20-04-10, 21:35
  3. 1918 i svijet
    By Hari Krisna in forum Istorija
    Replies: 16
    Last Post: 18-03-08, 12:20
  4. Kako je prosha miting u BEOGRADU
    By milovan in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 61
    Last Post: 15-10-05, 00:07
  5. Sta mislite o neckanju djevojaka po pitanju seksa?
    By COUGAR in forum Sex i erotika
    Replies: 112
    Last Post: 25-11-04, 17:55

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •