Branimir Pajković
Fale institucije
/../
EM: Euromarket banka je i osnovana pre svega sa zadatkom da kreditira ovaj sektor. Kako ocenjujete taj deo svog posla?
B. Pajković: Kad je Euromarket banka formirana karte su bile, tako da kažem, već podijeljene. Ovdje su već postojale neke banke sa sasvim dobrom reputacijom, a bilo je očigledno da tokove novca, tj. kapitala, dominantno ne određuje tržište, već neki centri političkog i svakog drugog uticaja. Dakle, i po sili osnivačkog akta, tj. činjenice da smo formirani za mali i srednji biznis, a i po diktatu okolnosti, mi smo tražili i našli tu nišu na tržištu koja je bila potpuno odvojena od uticaja države i politike, pa i crnogorske tradicije u kojoj su prijateljstva, kumstva i slično vodili čak i poslovne interese.
Radimo isključivo sa malim privatnim preduzećima, osim kada su u pitanju deponenti, jer nekoliko velikih državnih firmi ili institucija kod nas drži dio svog novca. Međutim, mi njima ne odobravamo kredite. Tu postoji samo jedan izuzetak, gdje smo velikoj firmi dali garanciju i sad zbog toga imamo povremene glavobolje.
Našu kreditnu politiku generalno karakteriše veliki oprez i vrlo strogi kriterijumi. Mogli smo da emitujemo dva ili tri puta više kredita nego što smo učinili. Dakle, kredit dajemo tek nakon vrlo pažljive procjene zajmoprimca. Naš kreditni portfelj je relativno mali i po obimu i po broju kredita. Ali, stepen naplate nam je 99 odsto, a i taj jedan preostali procenat do 100 odsto obuhvata, u stvari, kredite čija je naplata u malom zaostatku, ali teče. Na našem upravnom odboru se uvijek postavlja ta dilema: da li povećati zaradu po osnovu kamate, uz znatno povećanje rizika, ili sačuvati sigurnost.
EM: Kamata i rok?
B. Pajković: Kredite po pravilu dajemo na rok do godinu dana. Kako su rasli depoziti i kako smo ulazili u međunarodnu aktivnost, tj. otkad nam je odobrena evropska kreditna linija koju sprovodi KfW (Njemačka razvojna banka), taj rok se produžio. Riječ je o kreditnoj liniji koju je ka nama usmjerila Evropska agencija za rekonstrukciju, a dala je na brigu KfW-u. Dakle, sad pored kratkoročnih kredita možemo da ponudimo i kredite za investicione projekte na rok do pet godina.
Naša prosječna kamatna stopa na kratkoročne kredite bila je prošle godine oko 13 odsto. Ona je sada povećana, što je posljedica zbivanja na crnogorskom monetarnom tržištu. Ali, moram da kažem da smo mi i ranije govorili da su kamatne stope na kratkoročne kredite niske, realno negativne, jer je Crna Gora prošle godine imala inflaciju od oko 25 odsto.
EM: Govorite o novim kreditnim linijama, a niste plasirali ni sredstva koja ste dosad objektivno mogli.
B. Pajković: Odvojte naš kratkoročni portfelj od ovoga o čemu sad pričamo. Mi sad pričamo o nečemu što ima ročnost i što se plasira na bazi razvojnih projekata. Kratkoročne poslove smo mogli da kreditiramo u znatno većem obimu da smo oborili kriterijume. Međutim, mi želimo dobre klijente. Njih ćemo sada pridobijati ne samo generalno konkurentnom ponudom i efikasnom uslugom, već i kreditima za razvojne projekte kojih je u Crnoj Gori malo. Te stvari su u korelaciji. No, ja ne mislim da će biti lako plasirati sredstva EBRD, pogotovo ako se stvari ne stabilizuju.
Pitanje investicija je pitanje stabilnosti, povjerenja, štednje. Tek jedan odsto novca konvertovanog iz marke u evro se nalazi u bankama. Ukupna štednja u crnogorskim bankama iznosi 4-5 miliona evra, a zamijenjeno je oko 500 miliona. Svima su puna usta štednje, a banke su čak i pod udarom javne kritike zato što je "ne pospješuju" u dovoljnoj mjeri. Istovremeno, država prihod od kamate oporezuje sa 15 odsto, a taj namet naziva porezom na kapitalnu dobit. To je pojmovno elementarno netačno, dok je oporezivanje prihoda od kamate u ovom trenutku potpuno nerazumno.
EM: Koliko ste do sada plasirali novca
B. Pajković: Od početka 2001. do sada odobrili smo oko 200 kredita u ukupnoj vrijednosti od blizu 15 miliona evra. Kad je riječ o kreditnoj liniji KfW-a od milion evra, sa današnjim danom smo plasirali 50 odsto sredstava, a ugovor smo potpisali u martu. Do kraja godine iskoristićemo ostatak raspoloživih sredstava. Budući da iz ovog izvora možemo i dalje pozajmljivati, procjenjujemo da ćemo u naredne tri godine moći da odobrimo još 4-5 miliona ovih kredita.
EM: Pomenuli ste značaj stabilnosti. Toga u Crnoj Gori nema. Bojite li se uticaja loše političke situacije na dugoročne plasmane?
B. Pajković: Naravno, ali bojimo se u mjeri u kojoj ocjenjujemo da će naši klijenti biti u tom negativnom talasu koji će zahvatiti privredu, ako do njega dođe. On će sve po malo zapljusnuti, ali će prvo zapljusnuti one koji su bliže državi, one koji finansiraju deficit budžeta i banke koje pretežno rade sa preduzećima u državnom vlasništvu. U tom smislu, mi smo najdalje od tih struktura i poslova. Mi ne kupujemo zapise, ne kreditiramo budžet, i imamo veoma malo dodira sa državnom privredom.
Veliki problem Crne Gore u ovom trenutku su institucije. Parlament je u stanju u kakvom jeste, Vlada je već dugo u ostavci, Ustavni sud ne postoji... nije čudo što se to proteže i na niže nivoe. Na primjer, Komisija za hartije od vrijednosti. Ja se pitam kako ćemo mi da emitujemo blizu milion i po evra akcija i kako će kupac, i to poznati kupac, da ih kupi, kad ova komisija ne radi. A ne radi, koliko ja znam, iz čisto političkih razloga. To je, pogotovo za par ekselans tržišnu instituciju, nedopustivo. Ili, drugi primjer, ako imam kupca za svoje akcije i ako hoću da mu ih prodam, zašto moram da idem preko brokera i da dajem utvrđenu proviziju od 0,4 odsto nekoj brokerskoj kući, kad ona nema nikakvu ulogu u tom poslu? U ovom sistemu i dalje dominira politika, svaki dio društvenog života je ispolitizovan; u ovom sistemu može da se naredi da se neka banka licencira bez obzira što za to nema uslove. Donose se dobri zakoni koji se ne poštuju. Postoje države u kojima nije važno da li je ove godine vlada pala pet ili deset puta, jer sve drugo funkcioniše, jer postoje institucije i profesionalna administracija. Mi smo sa nadležnom službom Centralne banke mjesec dana pregovarali koncept poslovnih jedinica, dijelom i zbog naše nepreciznosti, dok problem nije stigao do zamjenika generalnog direktora koji je, čim je otvorio papire, rekao da je sve u redu... Znate, i najveći planovi padaju na malim stvarima; u Crnoj Gori postoji mnogo detalja koji dovode u pitanje i reforme i projekat samostalne Crne Gore.
EM: Izneli ste nekoliko primedbi na račun bankarskog sektora. Kako po Vašem mišljenju izgleda uopšte taj sistem u Crnoj Gori?
B. Pajković: Bankarstvo je najuređeniji dio sistema u Crnoj Gori. Tu postoji konkurencija, banke se bore za prostor. Ali to ne znači da nema slabosti i da ne može biti još bolje. Kad su prve četiri banke licencirane, sve je uglavnom bilo u redu. Kasnije se, međutim, situacija pogoršavala. Možda nije lijepo reći, ali ja pouzdano znam da neke licencirane banke nemaju uslova za rad. To znaju i u Centralnoj banci, koja im izdaje dozvole za rad. Zatim, ovdje ima organizacionih djelova banaka iz Srbije koji najnormalnije rade iako su istekli rokovi u kojima su bili dužni da usaglase poslovanje sa crnogorskim Zakonom o bankama. Ne želim da pominjem imena, nama te banke ne smetaju, samo hoću da ilustrujem kako neke važne institucije ne funkcionišu najbolje.
Ima i drugih anomalija. Recimo, zakonom je propisano da je jedino sredstvo plaćanja u Crnoj Gori evro. Uprkos tome, neke prodavnice na Primorju, uz pomoć veoma ugledne banke sa sjedištem u Beogradu, javno primaju dinare. Šta više, to čak vrlo upadljivo reklamiraju. Da se razumijemo, lično nemam ništa protiv dinara, ali je u uređenoj zemlji poštovanje zakona elementarna stvar.
EM: Kako vidite poslovnu klimu u Crnoj Gori do kraja godine?
B. Pajković:
Meni se čini da se stvari usporavaju, čak i na ovom segmentu malih i srednjih preduzeća koje mi najbolje poznajemo. Ima nekih indikacija u tom smislu: nivo depozita je za nijansu pao, čujem da je slično i kod nekih drugih banaka. Za septembar se najavljuje kolaps likvidnosti, budžet je već u teškoj situaciji, političke napetosti sigurno neće biti manje, jer dolaze izbori, što će sve imati, bojim se, vrlo negativne posljedice na stanje u crnogorskoj ekonomiji.
Dragica Lalatović, Mijat Lakićević
http://www.ekonomist.co.yu/magazin/em117/srcg/baja.htm
Bookmarks