Zatim se vrati kući prazna želuca i zateče majku kako vari šljunak, pa uze svoj tanjir i sjede kraj nje da čeka. - Zekerija Tamir: Koraci jedinoga (Smejaćemo se)

Neprijatelj je podlo obasuo vatrom naš avion koji je mirno bacao bombe na njegovo stanovništvo. - Karel-Čapek



Najveći majstor arapskog proznog stila i vrhovni žrec među arapskim satiričarima. Svaka njegova rečenica blistavo je i resko sječivo, a iz tekstova se preliva gusta emotivna energija kakvu arapska književnost do njega nije poznavala. Čudesnom pjesničkom intuicijom on seže u nevidljiva područja rastrzane osjećajnosti da bi stvarao moderne priče što zanose na retoriku svetih spisa i jezik bajki.

Istina je za njega skrivena u katakombama i lavirintima bića koji prijete da se rasprsnu od strave, nasilja i zločina. A ipak, to je i svijet satkan od nevinosti, tananog sna i čežnje za nekim drukčijim svijetom, s više radosti, slobode, ljudskosti i sigurnosti. Tamir je vidoviti svjedok svoga doba i graditelj jednog svijeta uzbudljivog do bola i granica užasa.

Istovremeno, on nema premca kad demonstrira kako se, ozbiljna lica, grade humorni efekti; bravure prestižu jedna drugu, pa čitalac naprosto ne stiže da se smije, već samo može, i mora, da čita sve dalje i dalje. Smijeh nema granica - ne vidi se jasno gdje počinje, ni gdje mu je kraj. Sva ljudska nadmoć nad silom je u našoj spremnosti da se sili podsmijehnemo. Rugajući se i sopstvenoj smrti.

Tamir kaže: Ništa ne može uplašiti onoga ko je umro; jedino zbog čega drhtim jeste bijes što mi je grob bez grijalice.

http://www.knjizara.com/Zekerija-Tamir-o7902