Eugenika je pogrešan pristup razmnožavanju.
Previše je antropocentičan metod da bi imao ikakakvih bioloških prednosti.
Poenta evolucije nije produkcija najboljih riješenja već samo riješenja koja funkcionišu. Riješenja koja funkcionišu ne moraju biti efikasna niti dobra, mogu čak biti i kobna po jedinku (poput starenja), ono što je bitno jeste da jedinka obružana tim prolaznim riješenjima preživi dovoljno dugo da se razmnoži.
Poenta eugenike je da se stvori jedinka koja ima sve najbolje osobine, čak i da eliminiramo antropocentričnost kao faktor pristranosti pojedinim osobinama koje mi ljudi vidimo kao korisne, sa evolutivne tačke gledišta je uvijek ćorsokak. Radi se o specijalizaciji koja nedvosmisleno uvijek vodi u izumiranje.
Zašto se to događa?
Eugeničari uvijek zanemaruju dinamički faktor promijene okoliša, njihova vizija perfektnog organizma je uvijek zaprljana statičkom percepcijom okoline, njihov naj naj je uvije najboli u okruženju koje sami eugeničari percepiraju kao optimalnim, a koje je uvijek ekvivalentno trenutnim uslovima za koje oni smatraju da su stabilni.
To naravno nije tačno. Jedinka optimalno prilagođena za jedne uslove je suočena sa propašću čim se ti uslovi promijene.
Najbolji primjer su psi, naš najveći eugenički uspijeh. Stvorili smo toliko verzija pasa koji popunjavaju skoro sve potrebne niše upotrebe koje možemo zamisliti. Njihovi setovi osobina, proizvedeni eugenikom su spomenik praktičnom uspijehu i omogućavaju im da kao vrsta preživljavaju u našem svijetu vrlo uspiješno.
Međutim čim se to okruženje promijeni i ljudi sa svojim potrebama kao faktorom u okolišu nestanu, najveći dio pasa jednostavno ugine, a prežive samo oni koji su koliko toliko slični generičkom fenotipu iz kojega su potekli. Ubrzo poslje jedva 3 ili 4 generacije pas postaje ponovo životinja jako slična vuku.
Slično bi se dogodilo i sa eugenikom ljudi, možda bi početno imalo se uspijeha ali čim bi se uslovi promijenili, čak i unutar ljudskog društva, na primjer neke nove tehnologije, ili nova politika ili bilo što, superiorni tip eugeničkog čivijeka bi se našao u problemima.
U evolutivnoj biologiji se to zove problem specijalizacije vrste, odnosno neka vrsta prirodne eugenike, vrsta se toliko dobro prilagodi postojećim uslovima preživljavanja da je stvarno superiorna od svih ostalih neko vrijeme. Međutim čim se uslovi promijene ta vrsta bez iznimki uvijek izumre.
Primjer povratne sprege na djelu ili tvz pozitivni ciklus preživljavanja na djelu.
Eugenika je recept za izumiranje čak i da zanemarimo svo zlo koje je ta ideja donijela u prošlom vijeku.
Bookmarks