Postoji nešto izmedju dvoje što ih povezuje,neki duševni magnet kad se nadju dvije slične energije koje se savršeno (da upotrijebim riječ) grle,i kad jesu i kad nisu blizu jedno drugom.To nešto je teško objasniti,može se samo osjećati i doživljavati,a nema posebnog djela koji bi smo tražili ili zahtijevali predhodno da taj neko ima kod sebe da bi se ta veza dogodila.Jednostavno se desi i znaš da si to osjetio sa tim nekim.Znaš da je na izvjestan način taj neko tvoje ogledalo.Kad vidiš njegovu bol vidiš i svoj bol,kad vidiš njegovu čežnju,sreću jednako čezneš,raduješ se.I ne postoje neke odjednom mane propusti ili greške koje odjednom odbacuješ već se sve to provlači kroz tvoju kožu i nailaziš na načine prevazilaženja,boljeg razumijevanja.Tu je uzajamno povjerenje i sigurnost koja struji kroz tu nit koja ih povezuje.Tu je prijateljstvo.Kao što rekoh ogledalo su jedno drugom i ne postoji stvar koju bilo ko može da sakrije ili se pravi jak ako je plašljiv i slab jer ono drugo to uvjek osjeti.Tako i kad su i daleko oni su jednako blizu,spojeni tim nečim neobjašnjivim i naravno neraskidivim.
Bookmarks