A neke su zbog tih kriterijuma ipak posle te 30e nasle ono sta su trazile, ne spustajuci kriterijume.
Moderno doba sa svim onim sto donosi a sa cime se kosi stara tradicija (koja nije tako losa i koja je daleko od toga kao sto je zene predstavljaju pominjuci macole u glavu i slicne izgovore jer je to bilo davno davno, sad je polozaj zena u drustvu mnogo bolji) i za koje se vi zene toliko zalazete, nije opravdanje sto su uveliko-udavace ostale same posle 30te godine jer su trazile dlaku u jajetu i hodale po oblacima sa kriterijumima kilometar u vis.
A neke su zbog tih kriterijuma ipak posle te 30e nasle ono sta su trazile, ne spustajuci kriterijume.
Bolji ako poredimo sa, recimo, Turskom.
Od kontinenta kom samo geografski pripadamo smo eonima udaljeni.
I ti kao i dragi mi no-mercy u startu krećeš od stanovišta da je smisao svake žene da se uda i produži vrstu, i ako izgubi tu trku u foto finišu zvanom "mračne 30-e" načisto je propala.
Za svakoga sreća znači nešto drugo. Ono što mene čini srećnom tebe možda ne čini. Često ljudi misle da će im nešto donijeti sreću, pa kad ostvare taj cilj uvide da nije tako. Dok drugima zaista donese.
Ja sam ovo govorila jednom mom bivšem kolegi koji me je ubjeđivao da je jedina sreća ako se uđe u brak.
I ovaj stav kao da je jedini pravilni ima mnogo ljudi.
Interesantno je da je njega uhvatila panika jer po njegovom razmišljanju on je stasao za ženidbu i treba sad nađe adekvatnu, što nije nelogično uzimajući u obzir njegovo razmišljanje. Namjerno sam izdvojila ovaj primjer da vidite da nisu samo žene u panici.
I neka radi kako najbolje umije, njemu se tu krije sreća, neka krči put ka njoj. Ja poštujem tuđe stavove i postupke, pri tome mogu se slagati sa njima, djelimično ili uopšte ne slagati. A mogu i promjeniti mišljenje za par godina, što ? kao da je to zločin.
Zato:
Zašto neko mora biti u pravu? Zašto svi ne možemo biti u pravu za svoj segment života, bar toliko?
Nikad mi nije bilo jasno kako ljudi mjere tudju sreću, kako je porede sa svojom? Kako to oni najbolje znaju šta je za drugoga dobro?
Ali nekim ljudima nemoguće to objasniti. Neki ljudi ne vole da gledaju svoja posla.
Nije stvar samo u gledanju tuđeg posla već pre svega u onome što sam spomenula u svom prvom postu na ovoj temi - nametnutom obrazcu života.
Toliko mladih ljudi koji su odabrali neki drugi život koji ne prati uobičajen posao-beba-brak-kredit put imaju sumnje, manje ili veće, jesu li promašili koncept.
Toliko obrazovanih mladih žena, koje su se ostvarile u drugim segmentima života sumnjaju u svrsishodnost svog celog bića zato što se nisu ostvarile kao supruge i/ili majke.
A zašto je to tako?
Zamislite kakva bi situacija bila da nismo od maltene malih nogu bili podložni lobotomiji da su brak i dete poenta našeg postojanja.
Zamislite da nam je od starta data ta sloboda da biramo u čemu ćemo se ostvariti, i da ne moramo da brinemo hoćemo li biti meta osude društva, ili još gore sopstvenih sumnji i preispitivanja.
Ja kapiram da će trebati dosta vremena dok se neke korenite promene ne naprave i da će možda tek praunuci mojih praunuka slobodno uživati u svojim životnim izborima, ma koji oni bili.
Last edited by Miss_Lucifer; 06-07-14 at 18:02.
Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?
Miss kako možemo ja i ti da tvrdimo da je nečije mišljenje nametnut obrazac. Pa i da jeste najvjerovatnije nije svjestan toga, u suprotnom bi se trgao, ali opet tome nekome će teže pasti život onda ako ne ostvari svoj nametnut obrazac ili ga ostvari ali ispadne da nije to što je mislio. Za razliku od ovih drugih.
Mislim ako je neko stvarno srećan neće sumnjati u svrsishodnost svoga postojanja, koliko kod ga društvo ubijalo u pojam. To dođe kao da te neko za crvenu hemijsku ubjeđuje da je plava, ti znaš da je crvena, pa nek priča drugi šta god hoće.
Druga je stvar što neki nemaju volje i hrabrosti da se izbore sa svojim okruženjem , strahovima i tim ljudi će pričati.
Ja sam to kod sebe primjetila u par okolosnosti, ići lakšim otporom ali zato smatram sebe odgovornom, ne druge, odlučila sam, snosim posljedice toga.
Ljudi nisu svesni motiva koji su programirani a koji su izraz slobodne želje
Sad, ja nisam ni sociolog ni psoholog da ovu temu mogu dalje stručno da elaboriram
Poenta je da sami u sebi moramo razlučiti sopstvene želje od nametnutih. Valjda smo svi toliko svesni sebe
Last edited by Miss_Lucifer; 06-07-14 at 19:37.
Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?
Ovo si jako dobro rekla. Sad za ovo drugo nisam sigurna, ne bih da tvrdim, rekla bih da zavisi od osobe do osobe. Nisam ni ja psiholog.
E da, ovaj moj prethodni post se oslanjao na naše društvo, jer u nekim zemljama je jako teško borit se za svoje želje kad si mrtav.
A koji je onda smisao postojanja? Recimo, dodjes do 50te, guras sama, stvaras vile, kompanije, interkontinentalni biznis (posto vidim da sve zene su pocele da teze tome a nijedna da se osvrne malo kuci, kuhinji... ili recimo da zna da spremi rucak, ali ajde da se ne fokusiramo samo na to da ne bude da kazem da treba zenu zatvorit u kucu), na polju posla i biznisa si uspjesna... i onda, dodju te pozne godine, sta onda? Za koga se stvaralo sve to? Za sebe? Naravno da si se napunila kesa za dva zivota i onda... u staracki dom sa svim tim parama, bez dragog lica, porodice, onih najmilijih, jer nema ko da brine o tebi.
Sad ako dodas tome da se moze roditi i u 40-im i u 50-im, da... ali cemu prodje vrijeme, tesko je...
Last edited by Dusan.; 06-07-14 at 19:06.
Moja baba je imala jednu komsinicu, Rosu, i onda smo mi unucad isli kod te Rose da malo sjedimo kod nje, da se igramo, da joj ocistimo po nesto. zena nije imala djece, neudata, sama, niko da joj pomogne, donese leba, opere, opegla. E mene jedino fata muka od toga da cu da budem kao Rosa, a ovo, promasen obrazac ili ne promasen obrazac, boli me ovo moje lijepo dupe mozda zvuci cak i malo sebicno, ali kad pogledam, sve se svodi na to. Kakva ljubav, produzetak loze, ovo ono :P
ajmo psiholozi, koja mi je dijagnoza
dva i dva su tri
Simpaticno mi je da citam to sto pisete i Vi g. no-mercy, i smijesno mi je, jer ne znam licno iz drustva i okruzenja ni jednu curu da se prvi put udala prije 29-32, a mnoge i dosta kasnije..( Licno- isustveno preskacem da spominjem). Doduse, tako je jer nisam nesto bila puno u CG.. Zato i citam pa pokusavam da shvatim toliki fatalizam kod muskica.. a cure kako-tako nisu bas toliko opterecene. Zato i zastadoh kad vidjeh da pisete iz iskustva i to bas bas dramaticno.
Hvala Lepo
Last edited by Maja; 06-07-14 at 19:15.
Bilo da je u pitanju muško ili žensko, ako se na vrijeme shvati da ostati sam nije najveća tragedija na svijetu, onda i izbor eventualnog partnera ima više šansi da bude ispravan. Ne mora svako da završi u braku, ne mora svako da ima potomstvo.
Oko svega se u životu prave kompromisi: rade se poslovi koji se ne vole, trpe se ljudi koji nam trebaju, živi se u okruženju koje nam ne odgovara, sa životnim standardom koji nam je nedovoljan. Ne mogu da tvrdim da ću takav stav imat za odsad za deset godina, ali što se đevojke/žene tiče - tu nema kompromisa. Ili ću bit sa nekim koga stvarno želim ili neću bit ni sa kim. Sve i da imam želju za brakom i đecom, to ne bi bila želja za samim brakom i đecom, nego želja za brakom i đecom sa tim nekim. Samo zbog tog nekog, a ne zbog samog braka i đece.
Iako se vremenom smanjuje vjerovatnoća da se pronađe neko po našim kriterijumima, to ne znači da treba smanjivat kriterijume.
Naravno, ne mogu bit siguran da ću bit od riječi.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Nije Luciferka uvek u pravu, daleko od toga, nego ona zna da vodi smislenu diskusiju a da ne upliće lični momenat niti svoje sagovornike proziva za stvari koje su duboko intimne
A to je nešto što ti očigledno ne umeš
Probaj da razumeš da je na svetu 7 milijardi ljudi, i da je prostom logikom nemoguće da svi razmišljaju kao ti
Možeš li da dobaciš do varijante da recimo, neki ljudi ne mare za potomstvo?
Eto, tako, prosto ne mare.
Niti to žele niti trebaju.
Zašto bi se oni silom gurali u tvoj kalup?
Nije tvoja verzija stvarnosti jedina ispravna, Dušane.
Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?
Uvijek sam bila za brak kao krunu prave, istinske i ne-mogu-bez-tebe-ni-dan ljubavi. I dijelim tradicionalno misljenje da je zena neostvarena ili u potpunosti neispunjena ukoliko nije voljena i ne voli i ukoliko ne osnuje svoju malu ili veliku porodicu. Naravno, ima izuzetaka. Ali sebe bez razmisljanja svrstavam u taj tip zena, kojima je ljubav i porodica na prvom mjestu, pa sve ostalo. Iako radim na ostvarenju svoje karijere godinama, nista mi to ne bi znacilo da ne volim i nisam voljena, i to svom silinom, obostrano...
Interesantno, ali nikad me nije hvatala panika hocu li ostati neudata ili mi uopste prolazilo kroz glavu da bih zavrsila sa nekim ko ne ispunjava ono sto ocekujem od muskarca. Nekako sam uvijek znala da me to sljeduje samo je bilo pitanje vremena.
Panika me ranije jedino hvatala kada pomislim kako je to u braku i kad zamislim sebe u brakovima kakvim vidim oko sebe... Bas je rijetkost vidjeti normalan brak u kojem vlada jedan zdrav odnos pun postovanja i ljubavi... Ali vec neko vrijeme ne panicarim jer vidim da nema razloga.
Tacno tako. :encouragement:
Last edited by puppy; 06-07-14 at 19:36.
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Naravno da nije. Samo kazem da one zene, koje su (bile ili i sada jesu) izbirljive i po ko zna kakvim standardima i kriterijumima zele nekog, pa samim tim i ne mogu da pronadju muskarca koji im treba zbog kojekakvih sitnica to opravdavaju tim "modernim vremenom" da nije cilj zene da ostvari potomstvo i ne ostane sama.
Koliko vidim vas muskice najvise brine ako su zenske izbirljive... hahahahahhaaaaaaaa
Znaci strah od ocekivanja kojih niste dostojni ili sposobni da ispunite pa frka, nek uzimaju sta god samo da ne biraju?
Ovo je sprdnja.
Hvala Lepo
Izbirljiva sam bila i drago mi je zbog toga. I nisam udata a skoro ce i trideseta. Joj.
Porodica postoji i bez braka, ljubav postoji i bez braka, tako da kad spominjem brak mislim na jedno potpisivanje. Bicu do kraja ljubavi, ako to podrazumeva zivot- jos bolje.
Da li cu se udati? Da, jer ce osoba sa kojom sam to zeleti, jer ona smatra da je to ono sto je ispravno i logicno a iz trazloga koje spominje NHM. Sa NHM-om se slazem 100 procentno. Moji su se kriterijumi povecavali vremenom, iskreno, jer sam izgradila sebe. Naravno, uvek ce faliti nesto od idealno zamljenog ali on ce kompenzovati to iznenajdenjem na drugoj strani koja ce to uciniti beznacajnim.
I nista vise ne veze ljude kao osecaj slobode.
Spuštanje kriterijum je poznata činjenica, nema tu ništa sporno Majo... Onoj Lidiji od 35 ljeta tamo neki seljak Miladin što je muvao 2009-e, sada izgleda sasvim pristojno... Prav je i zdrav, to je najvažnije... A i to što su se sreli u Lakovića, i što su oboje kupovali čajnu kobasicu, u pi-ku materinu, pa i to je valjda neka sudbina ... mada, mladi Miladin na sve to može gledat drugačije- ona mu sigurno ne izgleda ljepše no prije 5 godina, a i zašto bi bio sa njom kad može nać mlađu... opušteno samo, nije cukar u vodu...
Majo, godine prolaze... prosto lete... Bila ti u Crnu Goru ili neđe drugo...
A neke džabe spuštaju kriterijume, voz sa perona porodica je nažalost otišao...
Možda će neko pomislit da sam otvorio temu da bih se zezao sa pripadnicama ljepšeg pola....Pa dobro, možda i jesam...
Samo, ženke, ono što sam napisao, vezano za brak i paniku... to su VAŠE riječi, odnosno riječi mojih drugarica i koleginica...pametnih, lijepih i obrazovanih... koje imaju od 24 do 27 godina (samo što ova od 27 i nije neka čkapi, ima 200 kila, ona se pomirila sa sudbinom, pa na tu temu samo ćuti i bača otrovne poglede)...
I da, upotrijebio sam pravu riječ... Stvarno sam frapiran što toliku frku oko toga dižu, tj dižete... tako mlade... Živimo u 21 vijek, mislio sam da je brak totalni demode, samo lagano i opušteno, uživajte u životu...
Između redova su se pomenule ostvarene žene, žene od „karijere“... Može li mi neko definisati tu karijeru... Je li karijera kad se završi fakultet, dobije stalan posa u Upravu prihoda i eventualno se upuše neki master, pa se plati 100e brucošu iz Pljevalja da im ispiše rad...?
Ozbiljno, znam dosta uspješnih žena, direktorke, doktorke, sudije, tužiteljke, advokatice, menadžerke, profesorice... Fakulteti, diplome, znanja i zvanja, mr i dr, ugled, novac....... a koje su same...
Pa ih ona sekretarica ili zapisničarka, sa završenom srednjom trgovinskom, malo podjeb-va... složi onu lažnu facu i kaže - pušti je, greote, ni kučeta ni mačeta, nije joj ni čudo što viče...
Ona joj vjerovatno zavidi na uspjehu... ali nešto sumnjam da bi se „mijenjala“ sa njom... ipak ima finu kuću, dva lijepa sina, magaricu od muža što je svaku noć doobro opegla, i eto je svako jutro čila, vedra i nasmijana... što se za šeficu baš i ne može reći...
Možda i zbog toga koleginice razmišljaju na taj način... Prosto neće da završe kao tamo ta... šefica... možda su pametne cure (tačno), pametnije od mene (i to), proračunate, znaju koje su prave vrijednosti u životu, pa se zalećele... da ne zakasne...
Jasno, ne radi se ovđe o tome što će reći zapisničarka ili neko drugi...
Potpuno se slažem sa onim što su napisale Lejdi Marijana i Mis Lucifer... u potpunosti... Nego, tako je, kako je... Sami krojimo svoju sudbinu, vi viđite što vam je činjeti...
P.S. odgovorite mi na ovo, jasno,iskreno, bez uvijanja i filozofskih odgovora- razmišljate li o braku i porodici...? Imate li želju da se udate i da rodite đecu...? Ili, ne morate da se udate, već samo da pronađete nekog ko će da vas voli, ko će da vam bude podrška u oslonac u životu... da podarite novi život, donesete na svijet neko novo biće kome ćete da pružite svu pažnju i ljubav...i bla, bla, bla, bla, tako to, izbljuvaću se...
Ili vam je možda sama pomisao na sve to odbojna...?
Za kraj, možda nešto od ovoga što sam napisao zvuči grubo, ali nijesam imao nikakve loše namjere... Zaista...
Last edited by karamazov; 06-07-14 at 20:49.
Sreca nije u braku ukoliko nema ljubavi. Dakle, ljubav i bez braka je sreca i zadovoljstvo. Samo je pitanje da li smatramo da brak cini razliku? Ja ne smatram i nikad nisam zavidela nekome jer je u braku. Prvo, ne znas je li srecan. Drugo, nisam zavidna . Razmisljam o detetu jer volim i zelim iz te ljubavi dete. Da li bih ostavila decka koga volim i koji me voli ako nece da se zeni nikad? Ne. Da li bih ostavila ako nece dete. Ne. Ali se nekako ta ljubav poklapa sa slicnim zeljama, sa slicnim glednajem na bitne stvari.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks