Ne razumijem što hoćeš reć. Jesmo li do sada govorili o drakonskim kaznama za trudnice ili medicinske radnike ili... za koga tačno?
Evo da budemo dosljedni i da kažem kako bih kažnjavao da imam tu neku legislativnu moć.
Medicinskog radnika bih kaznio oduzimanjem dozvole, plaćanjem veće novčane kazne nego što je do sada propisana i uslovnom zatvorskom kaznom do godine dana mogućnošću direktne zatvorske kazne ukoliko se pronađu neke otežavajuće okolnosti (poput nepoštovanja ostalih medicinskih propisa, neadekvatnost medicinske opreme ukoliko se zahvat obavio privatno itd).
Roditelje bih kaznio takođe velikom novčanom kaznom ili zatvorom do 3 mjeseca te uslovno od godine do dvije godine dana s tim da se ženska osoba oslobodi krivnje ako se direktno dokaže prisila na podbačaj. U tom slučaju sve osobe koje su učestvovale u prisili bi popile kaznu (tate, mame, strine, stričevi, tašte itd) i bile kažnjene prema stepenu prisile.
Vidjećemo. Kako god, ja nijesam govorio što bi bilo kad bi bilo, nego sam tražio obrazloženje za (drakonske) kazne. Nećeš mi reć da ti je argument "Zakon već propisuje (neke) kazne, znači ja sam u pravu što podržavam (drakonske) kazne".
Gore sam pomenuo moj stepen drakonizma, smatram da su gore (od mene) pomenute kazne dovoljno velike da se da do znanja da je takav vid ponašanja nepoželjan.
Prvo, postoje žene koje zaista ne žele žensku đecu, npr. žena koja je trudna, a već ima tri šćeri. Drugo, tvoje viđenje je zaista ispravno, ali ja ga ne mogu uzet za ozbiljno ako nijesi dosljedan. Ja mogu nabrojat dosta činjenica o našemu društvu i obrazložit tačku gledišta sa koje je, primjera radi, krađa tek u najmanjem procentu volonterska i skoro uvijek rezultat neke prisile. Što misliš o tome?
Zato sam u jednom mom drugom postu napomenuo da postoje metodi in-vitro koji omogućavaju da se bez većih problema kontrolira pol djeteta. Prekid trudnoće zbog tog razloga postaje u potpunosti nepotreban. Link mog posta koji govori o tome.
Krađa je uvijek protiv zakona bez obzira da li je volonterska ili je osoba obavlja pod prisilom. U svakom slučaju postoji arbitraža kroz sud koja dokazuje strpen odgovornosti (pod uslovom da sud naravno funkcioniše na zadovoljavajući način).
Ne slijedi. Žena može mislit iz milion razloga da će joj dijete bit određenoga pola. Recimo, javi joj se u snu pokojna baba i kaže joj. Ti na sudu ne možeš dokazat da je odlučila prekidnut trudnoću zato što je mislila da će pol bit ovaj ili onaj. Ljekar nije vidovit da može znat je li žena predhodno saznala pol nelegalnim testom ili testom urađenim u drugoj državi itd.
Što se tiče snova i baba iz njih, to svi znaju da se na sudu ne uzima kao relevantni faktor. Sudstvo uzima u obzir propise koje važe u datoj državi. Ako je žena predhodno saznala pol nelegalnim testom ili testom urađenim u drugoj državi prije propisanog roka koji važi u našoj, ona je time prekršila zakon u našoj državi i samim time sama sebi otežala situaciju u koliko dođe do procesa. Naravno kao što sam gore napisao sve ovisi o stepenu prisile ako se dokaže da je je bilo.
Ono što na sudu može znati (i ono što je pokrenulo sam proces) je to da je došlo do kršenja zakona ako se desio prekid trudnoće bez notificiranja komisiji, a poslje 10. sedmice trudnoće. Sve poslje je samo proces dokazivanja.
Ukoliko je pol saznat prije 10. sedmice i prekid trudnoće urađen prije tog limita, abortus je posve legalan. U stvari prije 10. sedmice nije ni potreban neki razlog, sasvim je legalno prekinuti takvu trudnoću jer te tog dana boli zub.
Uvjeren sam da možemo zamislit neke
ekstremne situacije u kojima bi se ovo moglo upravo tako primijenit, no to nije poenta.
Naravno da možemo uvijek pronaći neke ekstremne situacije.
Bookmarks