Udes voza?

[_senorita_]

Stefan Pekovic mi je drug iz odeljenja,na vaskularnoj klinici je.U vozu su mi bila josh dva druga,a mladji brat moje mnogo dobre drugarice je poginuo[imao je samo 14 godina]...Shto da mislim?! :cry:

[NSX]

strucnjak za sve i svasta, molim te da prestanes, posto ovo nije topic o nagadjanjima!!!!

[Fabia_Elegance!]

U vozu je bila i drugarica moje koleginice, Anela iz Bijelog Polja ali zivi u PG i ucila je u gimnaziji u Tuzima. Stvarno, uzassss!!!!!!

[Mugi]

Mislim da prica je li kriv ovaj ili onaj, nece vratiti onih 44 ljudi medju zive, ako im ovo ne bude za nauk da napokon treba nesto da se uradi u toj zeljeznici, da boga nebilo ni njih ni nas.

[NSX]

strucnjak za sve i svasta, molim te da prestanes, posto ovo nije topic o nagadjanjima!!!!

Ja ne znam o kakvim nagadjanjima ti to?! CG je mala i svi smo izgubili makar ponekog poznanika ali ne vidim da sad treba samo da sjednemo i da kukamo...

(kad moram sebe da quotujem)

[Mabus]

Da li je ova nesreća opomena crnogorskom narodu da treba da prođe vrijeme nacionalizmu i kojekakvom raskolu po pitanju manje bitnih i ne bitnih stvari? Predivan je osjećaj jedinstva, osjećaj kada svi hoće da pomognu po svaku cijenu! Čovjek ne zna da cijeni ni svoj, ni živote oko njega dok ga ne pogodi neka tragedija. Mnogi ljudi su se i opasuljiće se poslije ove tragedije! Bog zna najbolje!!!

[intruder]

iskreno se nadam...

[Nikollaki]

na pm, ako imas nesto licno!!!
Sve je to kul samo malo obrati pazhnju na post mabusa mislim da isto nije u redu ali kako ocesh ti si admin...

[MaR|NnA]

Evo upravo je na In-u emisija o jucherashnjoj tragediji i jednu doktoricu su pitali da li se osjeca kao heroj zato sto je radila svoj posao. E nije ona nista vise heroj od ljudi koji su,kao da je rijech o njihovim najblizhima, skochili u pomoc po onakvim vremenskim prilikama... Svaka chast tim ljudima koji su u teshkim trenucima pruzili i vise nego sto se od njih ocekivalo.
Inache ... nevidjena tragedija. Stvarno nemam rijechi...

[Ego_and_his_own]

Ljudi dolaze odje da se informisu a ne da slusaju vase komentare. dobro bi bilo da vasa osjecanja i misljenja o ovome sto se desava ipak zadrzite za sebe, makar dok ne prodje ovaj shok jer je ovo za sve trauma i ono sto osjecamo nijesmo svjesni.

[Igi]

Da ne bih duzio, citiracu Ego_and_his_own:

Ljudi dolaze odje da se informisu a ne da slusaju vase komentare. dobro bi bilo da vasa osjecanja i misljenja o ovome sto se desava ipak zadrzite za sebe, makar dok ne prodje ovaj shok jer je ovo za sve trauma i ono sto osjecamo nijesmo svjesni.

[Igi]

Molim Vas, priche "rekla-kazala" i ostale nepotrebne i kompromitujuce teme i rasprave o bilo i po bilo koga, ostavite za nesto kasnije...

Bice dana i za te priche.. Sada su svi ljuti, nervozni, iscprljeni, lako se plane... Za dva dana cemo moci nesto racionalnije da sagledavamo stvari, pa cemo se tada posvetiti prichama koje sam pobrisao...

[hercules]

Zna li neko, ono dijete na TV sto je plakalo i trazilo majku u djeciju bolnicu, jesu mu zivi roditelji?

[Totalno_LooD]

Upravo sam poslao 10 poruka na 4422 i htjeo sam jos ali nemam vise para na racunu

[Sick-Boy]

Predivan je osjećaj jedinstva, osjećaj kada svi hoće da pomognu po svaku cijenu!

Predivan, al' ne ponovio se ovakav vise ikome...

[Nikollaki]

Upravo sam poslao 10 poruka na 4422 i htjeo sam jos ali nemam vise para na racunu

SHto je 4422?

[Totalno_LooD]

Donatorske linije...

Svi korisnici fiksne telefonije koji pozovu broj 9848 i korisnici Monet i ProMonte mreže koji pošalju SMS na broj 4422 pomoći će prikupljanju sredstava za pomoć i ublažavanje posljedica željezničke nesreće. Cijena poziva i SMS-a biće 1 euro.

[nazgul]

ljudi, svake vijesti kad pogledam, koje god novine da procitam reakcija je kao prvi put kad sam vidio, svaki put se najezim i suze mi krenu
slike su stvarno preteske i suvise bolne
zauvijek ce ostati oziljak i svako od nas (a kamoli oni jadni klinci) imace frku kad bude sijo u voz. ne smijem ni da zamisljam moj sledeci dolazak u CG (jer obicno idem vozom)

[funestis]

Kako se desilo sve ovo i ko je kriv pokazat će istraga.

Ja ne želim i neću da nagadjam i dajem teorije.

Ova nesreća je pogodila sve nas, poginulih je previše (i jedan poginuli je previše) a nema grada u Crnoj Gori koji nema jednog svog gradjanina na KBC.

Ono što mog jeste da izrazim moje lično i najiskrenije saučešće porodicama koje su izgubile nekog dragog svog u ovoj nesreći te da poželim brz oporavak svima povrijedjenim, da se oporave i nastave život bez posljedica.

A našim željeznicama da nauče nešto iz svega ovoga.

Mogu i poslat nekoliko poruka na 4422 pa makar skromno da pomognem u saniranju posljedica ove katastrofe.

[chatnick]

Na televiziji sam juce cuo jednog od pacijenata kako prica o tome kako je, u trenutku kad se voz pokrenuo, neko od osoblja otvorio neku kutiju sa strujom i kad je vidio sto je unutra rekao "kuku nama danas". Ako je to istina, odgovornost masinovodje, iako i dalje postoji, definitivno nije apsolutna. Voz radi pomocu elektromotora (http://electronics.howstuffworks.com/motor.htm), sto znaci da smjer njegovog okretanja, laicki receno, odredjuje pozicija plusa i minusa. Ta kutija o kojoj se prica mora da postoji u svakom vozu, i trebalo bi da je zapecacena i sluzi za upotrebu u najekstremnijim mogucim situacijama (posto nakon njene upotrebe motor voza cesto biva ostecen)- u njoj se nalazi mehanizam pomocu koga se mijenja pozicija plusa i minusa, i motor pocinje da radi, okrecuci tockove unazad. Osoblje voza nije odgovorno za sadrzaj te kutije- ona, ako je motor voza ispravan, jednostavno mora da pokrene voz unazad. Iz price covjeka iz bolnice da se naslutiti da u toj kutiji nije bilo sve u redu, odnosno da uz masinovodju, koji ce svakako odgovarati za svoj dio krivice, treba da odgovara jos poneko- u krajnjoj liniji i onaj ko je nesposobne ljude, ako se utvrdi da su samo ljudi krivi za sve, zaposlio.

[McLaren^Girl]

Viđi prvo tu đecu

Mještani Bioča prvi su pritekli u pomoć unesrećenim putnicima nakon izlijetanja sa šina lokalnog voza 6103, koji je saobraćao na liniji Bijelo Polje – Bar. Neumorno su niz krševitu liticu nosili ljude, prije svega djecu, a njihove kuće bile su prva prihvatilišta za unesrećene

Kanjon rijeke Morače. Mjesto Bioče. Čuju se samo udari ledenog sjevernog vjetra. Ništa drugo. Kao da je samo beskrajna tišina baš ovdje izabrala mjesto za sebe. Pogled odlazi prema brdu koje se uzdiže iznad magistralnog puta. Tačno do otkrivanja porijekla ućutkivanja svega i svakog od nas.
''Prizor'', - tiho je izustio Čedo Caričić, mještanin Bioča i jedan od ljudi koji su prvi pritekli u pomoć unesrećenim putnicima nakon izlijetanja sa šina lokalnog voza 6103, koji je saobraćao na liniji Bijelo Polje – Bar. A onda još jedan nemoćni pogled upućen na uništene vagone i spuštanje glave. I čini se da je baš ta, tako teško izgovorena riječ jedina koja se može upotrijebiti za viđenje užasa. A i čini se da su sve druge riječi preslabe. Samo – prizor.
Uz nas, stoji ćutke i malo povijen na vjetru Brano Radonjić, takođe mještanin sela Bioče. Danas, on je samo jedan od ljudi koji su pritekli u pomoć tek nekoliko minuta nakon što se voz survao u provaliju. Ili, bar onoliko vremena koliko im je trebalo da po jakom vjetru pretrče preko starog visećeg mosta, skrojenog od dasaka i sajli i probiju se do mjesta nesreće, penjući se uz krševitu liticu, obraslu niskim rastinjem i cerovom šumom.
Priča Brano.
''Čuo se silni tresak. Kao da se zemlja pomjerila. Jedno od moje djece je povikalo – 'tata, voz'. Pogledao sam prema brdu i vidio kako se podiže velika prašina. Željeznički vagoni su se prevrtali čisteći pred sobom stabla cerovine. Onda je u trenu sve zamuklo. Dok sam trčao prema mjestu nesreće nije se čulo ni glasa. To je sigurno potrajalo nekih desetak minuta. A onda se prolomilo zapomaganje. Jedno za drugim. Jauci, leleci, vriska. Uzimao sam najprije u naručje djecu i snosio ih dolje, što dalje od vagona. Onda su počeli da pristižu i drugi. Samo bih čuo kako mi neko od njih govori – 'daj mi to dijete', i opet bih se vraćao gore. Ne znam ni sam koliko sam se puta popeo do vagona i spuštio nazad. Na kraju, noseći u naručju jedno dijete, donio sam ga blizu prihvatilišta i nijesam više mogao... dijete nije htjelo da me pusti...''
Branu su se oči napunile suzama, skrenuo je pogled i ućutao.
Iz kuća Radonjića, smještenih uz samu magistralu, u spašavanju unesrećenih učestvovao je i Vojo Radonjić. Bio je uz svog komšiju i rođaka Brana.
''Kad smo stigli gore, nijesam znao đe ću prije. Sa svake strane povici. Vjetar je udarao koliko je mogao. Ljudi na zemlji su drhtali, krvavih lica, s otvorenim prelomima. Sa svake strane zapomaganje. Dok sam hodao između ostataka voza, jedan čovjek je ležao s povećom rasjekotinom na glavi. Samo mi je odmahnuo rukom i rekao – 'viđi prvo tu đecu'. Ne znam šta je kasnije bilo s njim. I neka to što su mnogi od preživjelih bili potpuno u šoku i izgubljeni no što smo bili i mi. Nijesmo mogli stići do svakog. One koji su bili lakše povrijeđeni, ili su samo mogli da hodaju, okupljali smo i vodili dolje. Uz put, prepoznavali smo i beživotna tijela. I nije bilo vremena ni da zastaneš, nego samo da prihvatiš drugog i ideš dalje. ''
Kuća Sretena Vuksanovića bila je prihvatilište za sve unesrećene. Na podu najveće sobe njegovog domaćinstva ležala su tijela uvijena u ćebad. On je bio na litici s ostalim spasiocima. Uz njega, u pomoć su pritekle i njegova žena i sestra. Nije prošlo mnogo vremena tek, cijelo selo se okupilo.
O tome, Vojo još jednom:
''I stari Božo Vujošević, čovjek od 70 godina. Nije se štedio. Pa, Zoran Todorović, bio je tu od početka do kraja. Baš kao i Dejan Novaković, Pavle Vuković, Igor Novaković, Mujo Vujošević, Igor Vuksanović, Dragoslav Novaković, Vukosav i Mirko Radonjić, otac i sin.... A kako se samo trudio Žaro Vujošević. I on, i žena mu i sin.''
Vučko Radonjić priča o mladim košarkašima ''Mornara'' iz Bara.
''Oni su prvi iskočili iz voza. Jedan od njih je bio teže povrijeđen a drugovi su mu stalno dovikivali – 'ajde Kika još malo, sad će hitna'. Hrabra su bila ta đeca. Ja priđoh jednome starome, bješe vas u krv, a on mi veli - pomaži drugima, mogu ja. Ne pitaj.''
Ljubica Vuković, takođe je učestvovala u spašavanja nastradalih. Ovog jutra, glas joj drhti, oči otečene od suza. Prisjeća se dječjeg jauka, slika unesrećenih ljudi, poginulih. Teško joj je da govori. Ističe mladu doktoricu Vesnu koja je pružala pomoć ranjenima puna četiri sata.
''Ta djevojka je, iako trudna, bila sve vrijeme uz nastradale. A povrijeđeni su samo pristizali. Gledala sam da sklonim djecu da ne gledaju sav taj prizor. Ne znam što da ti kažem... Svi smo bili iznureni i psihički i fizički. Bilo je strašno, jezivo. Tuga.''
Ili, kako je to u jednom leleku, praćenom suzama, odjeknulo kanjonom Morače – od danas pa zanavijek…
Žarko Vukmirović

Svaka im cast!

Treba reci ogromno hvala citavom MUP-u, svom osoblju KBC-a, svim taksistima, kao i svim gradjanima koji su pritekli u pomoc nastradalim, bilo pri spasavanju i zbrinjavanju, davanjem krvi ili finansijskim putem. Solidarnost kakva se odavno nije vidjela...

[Sidewinder]

Vrlo je malo ljudi pomenulo vojsku generalno i zafalilo se njima.Nista manje nisu bili aktivni od drugih.Dignuti su na noge svi vodovi vojne policije i mnogih drugih jedinica,da ne pominjem transportere sa opremom,cebadima, helikoptere itd....Iako znamo sto je bila u proslosti i kojeg opredeljenja ovo je pravo lice jedne oruzane sile u mirnodopskim uslovima u jednoj vrlo vanrednoj situaciji.Momcadi plava i maslinasto zelena svaka vi chas!

[Tha_Maddog]

Pretece me,vojsq su neopravdano mnogi preskocili i umanjili njihovo pozrtvovanje...
U svakom slucaju i njima i svim ostalima koji su ucestvovali samo po$tovanje & zahvalnost
$to broj nastradalih nije bio mnogo veci...

[Antares]

Moje saucesce svim onim koji su bili rod ili su poznavali poginule. Strasna nesreca, ali je narod uspio da se pribere i da brzo reaguje.
Narodu svaka cast.
Privatnim hotelima i donatorima takodje svaka cast.

Zao mi je jedino sto ovakva organizacije nije ranije sprovedena, prije nesrece.

Nazalost nisam bio u mogucnosti da dam krv, juce sam se organizovao sa kolegama, ali rekose da ne stvaramo guzvu, da nema potrebe da se daje za sad.

[lik.50]

Pretpostavljam da ovo vec znate ali evo da postujem

Po rijecima masinovodje, on nije nista kriv, nego voz ili zeljeznica(napajanje izgleda). Uspio je da zaustavi voz, postavio kocnice i pozvao pomoc iz PG. Posle pola sata(niko nije dosao iz PG), voz je sam krenuo zbog nizbrdice navodno.

Kako cuh na BK, kazaljka se zaustavila na 150km/h, a to je najvise sto moze da pokaze, tako da su vjerovatno isli mnogo brze. Sreca u nesreci je bio taj tunel koji ih je kolko tolko usporio izgleda.