Oh, ja priznajem da ne znam kako se odgajaju djeca, niti ih imam. Ali vidis, dok njesam pocela da razmisljam o tome mislila sam da to i nije neka filozofija. Ali ali ali...
Pogresno si ti mene shvatila, nemam ja nikakve zelje da pravim robote i crtam projekte. Sad cu pokusati da ti objasnim na sta mislim: dijete vrlo emotivno dozivljava sve oko sebe, i roditelji cesto i iz neznanja naprave djetetu neki maaali kompleks, ili vise njih. Pa to dijete dok odrasta vuce te svoje komplekse i prave mu problem u zivotu.
Uzeh glup primjer, ali nadam se da si shvatila na sta mislim. Ljudi cesto ne vode racuna o tome kakvog ce uticaja njihove rijeci i postupci imati na njihovo dijete. Misle: Mali je on, ne pamti on nista. Ali djeca pamte i upijaju...
I zato kazem, vaspitavanje djece je vjestina koju roditelji moraju da uce, jer se ta tim znanjem ne radjamo.
Pitam se moze li iko od vas reci da su roditelji odradili sjajan posao dok su vas vaspitavali? Ima li iko od vas da nema zamjerku?
Bookmarks