Prije dogovorenog izlaska, naznačeno je da date zapravo nije date, već kao onako..prijateljski izlazak.
Aha..malo morgen.
Dogovorili se pred pivnicom u 8. Lik je kasnio nekih 5-10 minuta.
U po frke mi prilazi tip, sav u crnom, korakom ko kakav gangsta rapper. Stade lik ispred mene, pozdravi se, predstavi se fino i....kao sve je ok. Ono što je čudno....njegov način izražavanja, gestikulacije. Čovjek bi rekao da recituje Šekspira, sav je on teatralan. Kontam, haj možda je nervozan, mada mi je i to čudno kad ovo nije jel pravi date.
Hajd, ušli smo, sjeli, naručili i počeli lagano ćaskat. Lik u suštini nije dosadan, nije glup, ali je taj način izražavanja malo naporan i ne prestaje mahat rukama. Bar ja tako to doživljam, ili bolje rečeno tješim sebe. S vremenom kroz priču vidiš da je groooozan cinik. Mrzi sve komercijalno, fura svoj film koji uvijek i po svemu mora biti kontra od onoga što većina radi. On je neshvaćen, teško je biti on uopšte, ali naročito u Bosni. Kopa i rukama i nogama da ide što prije, što dalje. O svemu se pričalo, pa i o odnosu između muškarca i žene. Tada je pun zanosa počeo pričati kako su geste tipa otvaranja vrata, pridržati kaput/jaknu ženi precjenjene i to on radi samo i isključivo kada bari žensku, a nekada ni tada jer je to tako passe i demode. A ja u sebi kontam....jebote, moj brat koji je mlađi od njega ima više šlifa i manira nego što će on ikada imati. Na kraju krajeva...to ja za mene stvar kućnog odgoja, znak poštovanja prema ženi, otvoriti i pridržati vrata dok ona izađe ili pomoći joj da obuće jaknu/kaput.
Elem...sjedili smo gore na spratu, i on je u po frke morao u wc. Valjda su ga one pive protjerale.
I ja mu kažem da tu na spratu ima wc, samo mora proći kroz onaj VIP salon. Mene uvijek tu puštaju da idem. Doduše...ja znam i konobare i šefa sale pa možda zbog toga.
Krenu on tamo, ali ga je konobar vratio, pa je morao sići skroz dole do wc-a. Kada se vratio....nije prestajao rondati. Kapitalstičko ******, ja lokala gdje ja moram cijelu zgradu obići da bih pišao...itd itd itd.
Već je bilo 12 i hajd reko vrijeme mi je da idem, te mu automatski predlažem da podjelimo račun što on i prihvata.
Dolazi konobar sa računom koji iznosi 37,50 KM. Zašto sam ovo zapamtila...sad će te vidjeti.
Pošto jel dijelimo račun, ja sam na stol stavila novčanicu od 20 KM. Na to on vadi svoj novčanik, te vadi novčanicu od 10 KM i nešto dalje čeprka po novčaniku. Duže nego što bi trebao. Konobar, kojeg ja znam, stoji sad i čeka.
Što i nije ništa strašno. Ja kontam, ma hajd rekoh raskusurat ću se ja sa ovim svojim kasnije, te vadim još 10 KM na stol i kažem konobaru u redu je (na stolu je 40 KM). Kada ovaj moj "pratilac" vrisnu na mene: Nije u redu!! Ja....
kontam šta mu bi, pa kažem ali jeste uredu. A on se dalje brecnu na mene, razgoračio oči, ja sam mislila da će me za vrat uhvatiti. Konobar vidi koliko je sati, te vraća na stol kusur od 2,50 KM.
I ja gledam njega, kontam, haj možda mu je krivo što sam ja dala više love, mada ne vidim zašto. Pitala sam ga jel ok da platimo lapo-lapo. I tako ga ja gledam, kad on pita čije je ovo, pokazujući na kusur i ne trepnuvši pokupi pare sa stola i stavi sebi u đep.
Ja sam stvarno ostala bez teksta. Nije novac u pitanju već.....ma kako može nije mi jasno.
Ustali smo, krenuli...moj kaput je bio na vješalici dalje od stola. On je ustao, obukao svoju jaknu i kao čeka mene. Ja lagano krenula do vješalice po svoj kaput, kad eto konobara trči da mi ga dohvati i pridrži dok se ja obučem i šal omotam oko sebe. Tada on prilazi i govori, nemam ja problem sa tim da žensko plati. Rekoh vidim.
Kad kaže on...ništa, sljedeći put ću ja onda.
A ja njemu, nije bitno, ne vodi se evidencija ko šta kako.
Bookmarks