[SIZE=3]David Goldman: „Pre samo petnaestak godina bili smo jedina svetska super sila. Sada mlatimo praznu slamu..!“[/SIZE]
Nekada davno, kada je Regan vodio stvari, mi nismo brbljali o sankcijama protiv Rusije. Koristili smo tajne metode da sabotiramo izvoz prirodnog gasa i druge ključne funkcije. Najveća nenuklearna eksplozija u istoriji, a koju je izazvao čovek, katastrofa na ruskom gasovodu 1982.godine, bila je jedan od rezultata takvog rada.
Mozak ove dobro dokumentovane operacije (i još nekih koje će tek dokumentovati) bio je direktor za planiranje u Savetu za nacionalnu bezbednost pod Ričardom Alenom i Vilijamom Klarkom, doktor Norman Bejli, koji je imao titulu specijalnog pomoćnika predsednika SAD.
Bejli je zaposlio mali tim „izvođača radova“ da prikupe obaveštajne podatke o područjima od interesa, a ja sam za njega radio između 1981. i 1983.godine na brojnim projektima, a posebno na nadziranju nemačkih političara i onih koji su ih podupirali u vreme kada je Evropa bila sklonija da preseče saradnju sa Sovjetima nego da se bori protiv imperiji zla.
Doktor Bejli je bio moj mentor u geopolitici. Rekao mi je krajem 1981.godine da će Reganova administracija srušiti komunizam do 1987.godine, kroz ogromno vojno jačanje i ekonomsku konkurenciju. Mislio sam da je lud, pa sam odmah potpisao. Sada je polupenzionisan u Izraelu, u vili na vrhu brda sa pogledom na Mediteran, a bio je vrhunski borac Hladnog rata. Posle napuštanja državne službe, otvorio je konsultantsku firmu sa bivšim direktorom CIA, Vilijamom Kolbijem, i savetovao multinacionalne korporacije.
Danas sam od njega dobio e-mail u kome komentariše odgovor Zapada na situaciju u Ukrajini, i imam njegovu dozvolu da ga objavim. Dr Bejli piše:
Ako prihvataimo da je licemerje isto što i majčino mleko za domaću i međunarodnu politiku, ipak povika Evrope i Sjedinjenih Američkih Država zbog ruskog preuzimanja Krima izlazi iz okvira prihvatljivog ponašanja.
Sadašnja privremena vlada Ukrajine je produkt državnog udara. Krim je Ukrajini 1953. godine predao Hruščov (koji je rođen u Ukrajini) ne pitajući nikoga na Krimu da li želi da bude predat ili ne. Čak je i bivši sovjetski generalni sekretar Gorbačov izjavio da je ” … Krim pripojen Ukrajini… bez pitanja ljudi, i sada ljudi ispravljaju tu grešku. Ovo treba da se pozdravi, a ne da se proglašavaju sankcije. “
Rusija neće dobiti veći pristup Mediteranu sa Krima nego što je imala do sada sa svojim dugoročnim zakupom pomorske baze u Sevastopolju.
Što se nasilnog odvajanje dela teritorije od suverene države tiče, Kosovo je odvojena od Srbije američkim i evropskim bombardovanjem Srbije koje je trajalo sve dotle dok se Srbi nisu složili.
Najzad, uprkos žestokoj retoričkoj osudi ruskog preuzimanja, sankcije koje se uvode sa mnogo pompe su toliko slabe da izgledaju smešno, a ruska vlada ih tako i prihvata.
Rusija ima mnogo jače poluge uticaja na Evropu nego Evropa na Rusiju. Ako bi Rusija bila ta koja hoće da uvede embargo na naftu i posebno na izvoz prirodnog gasa u Evropu, Evropljani bi potrošili svoje rezerve za dva meseca, a onda bi evropska privreda stala. Rusija bi zbog toga, naprotiv, izgubila jedva 7,5 milijardi dolara prihoda. Trgovinska razmena SAD – Rusija je mala, tako da bi američke trgovinske sankcije bile besmislene.
Što se tiče mogućih finansijskih sankcija, ruski zvaničnicima je u svakom slučaju zabranjeno da imovinu drže u inostranstvu, tako da” zamrzavanje” njihove imovine u SAD uopšte ne vodi ničemu, uprkos monumentalnom preterivanju proglašenjem “vanrednog stanja” i neverovatno slabih sankcija koje se uvode kao odgovor na pretnju “nacionalnoj bezbednosti.” Zauzvrat, Rusija je izvestila da je povukla 100 milijardi dolara u državnim obveznicama SAD. A kad je o Evropljanima reč, njihova imovina u Rusiji je tri puta veća od ruske imovine u Evropi.
Drugim rečima, sve trgovinske i finansijske poluge su na strani Rusije, a ne Zapada. Ali najvažnije je (i savršeno ilustruje šta se dešava kada različiti efekti usvojene politike i preduzetih mera nisu tačno proračunati) to što reakcija Evrope i SAD na rusko preuzimanje Krima ne obezbeđuje nikakvu rusku saradnju u postizanju iole značajnijeg sporazuma sa Iranom povodom njegovih planova da stvori uslove za proizvodnju nuklearnog oružja. Zaista, Rusija je upravo prihvatila da snabde Iran još jednom nuklearnom elektranom.
Stoga se sa sigurnošću može predvideti da će ranije ili kasnije, a verovatno ranije, Iran biti u stanju da proizvede nuklearno oružje. Šta Izrael da radi? On realno ima dve opcije – da napadne iranska nuklearna postrojenja vojno, a ministar odbrane Ja’alon je rekao da sada to preispituje, ili da preduzme odbrambene mere neophodne da osiguraju da Izrael bude spreman ako i kada Irana uspe da minijaturizuje svoje nuklearno oružje.
Mi, pravi borci Hladnog rata, shvatali smo da rušenje komunističke imperije zla od nas zahteva da uvažimo interese Rusije kao nacije. Stariji državnici koji su pobedili u Hladnom ratu, uključujući tu i Henrija Kisindžera (čijim je otvaranjem prema Kini Sovjetski Savez bio okružen sa svih strana), uzalud pokušavaju da unesu zeru razuma u klovnovsku predstavu koja se izdaje za američku spoljnu politiku na oba politička krila. Republikanski mejnstrim je pobrkao Tahrir trg sa Leksington Komon[1], a zatim je pogrešno poverovao da je Majdan isto što i Tahrir trg. Da smo samo bili grublji i žešći, tvrde oni, Krim bi danas bio slobodan. To je čista glupost, jer ne postoji takvo stanje u svetu u kome Krim neće biti ruski. Mi smo imali izvesnu moć da utičemo na uslove pod kojima će biti ruski, a onda smo izabrali najgori mogući pravac delovanja - otvoreno neprijateljstvo kombinovano sa nemoćnim držanjem.
Imamo elitu koja živi u sopstvenom svetu virtuelne realnosti, ograničenu promašenom ideologijom, nesposobnu da uči iz svojih prethodnih grešaka (ili čak i da prizna da su to bile greške) i osuđenu da stalno ponavlja iste greške. Pripadnici te elite stoje pred Putinom kao što mali dečak stoji u zoološkom vrtu pred lavom od koga ga dele rešetke kaveza. Lav, ipak nije sasvim bez alternative, kao što iz alarmantnog slučaja Irana treba da je postalo jasno.
Ono šta ćemo dobiti u Ukrajini, mogao bih da dodam, nalik je na ono što smo dobili u Egiptu. Dok su se i administracija Obame i senatori Mekejn i Grejem (zajedno sa onima poput Reuela Marka Gerehta iz Vikli Standarda) kladili na Muslimansku braću kao na glas islamske demokratije, egipatska privreda je propala. MMF je pokušao da natera Egipat da smanji subvencije na hranu i energente koje gutaju njegov budžet, a Egipat je to odbio. Na kraju je privreda propala i vojska se vratila na vlast uz masovnu i jednodušnu podršku javnosti.
Ukrajina nije isto što i Egipat (pre je izvoznik nego uvoznik hrane), ali i njena ekonomija je opustošena, a Zapad i tamo ponovo šalje MMF. To je formula za stvaranje haosa. Putin neće da preuzme Donjeck ili Harkov. On to ne mora da čini. On će sačekati da Zapad napravi neopisiv haos od Ukrajine i onda će moći da radi šta god hoće.
[SIZE=3]Pre samo petnaestak godina Amerika je bila jedina svetska super sila. Sada mlatimo praznu slamu. Takva sila se ne možete tek tako izgubiti. Može se samo uludo straćiti.[/SIZE]
Bookmarks