Ukrajina - sraz dva svijeta

[Recordare88]

Vise sam mislio na media coverage i na propagandnu histeriju, na Novaka Kilibardu i Emilija Labudovica, na "30 tisuca do zuba naoruzanih usta**sa" i slicne stvari.

Evo srpski dobrovoljci dosli na Krim da pomognu ruskoj braci,tako da ce vrlo vjerovatno brzo biti i bijele tehnike

[Gandalf_White]

Po najnovijim anketama, Putinu skocila popularnost u Rusiji za 9 posto. Eh, pricam ja nesto...

Ne sporim ja da kratkorocno njegova popularnost moze rasti. Ali ne zaboravimo da njegovi ljudi rade te ankete, "nezavisni" statisticari, imamo ih i mi u CG isto.

Mada evo ono sto sam ja pricao, 16 marta raspisani izbori na Krimu. Po treci put da se mijenja/priblizava datum referenduma. Nikome ne odgovara da ovo potraje.

Moguce, ali iskljucivo kada govorimo o manjim ili nezavisnim medijima. Ili pojedincima, naravno. Dok je kod "velikih igraca" situacija savseno jasna i homogena. Da li zaista mislis da je Vlada Crne Gore samovoljno dala onakvo saopsenje i podrzala ukrajinsku stranu u konfliktu? Ili mozda da je samovoljno priznala nezavisnost Kosova, iako je ogromna vecina gradjana bila apsolutno protiv takve odluke? Ista je situacija i sa medijima...

Medijska cenzura u Rusiji nije nista novo, vec ustaljen koncept. I obacunavanje sa demonstrantima potpuno necivilizacijskim metodama, naravno...

E ovako, da se razumijemo u startu. Pravo Krima na samoopredjeljenje postujem, i smatram da bi svaka zemlja morala imati to osnovno pravo da odluci kome zeli da se prikloni. Nema veze sto su to Rusi, Kinezi, Vanzemaljci.

Ali nemoj da sporis i da podrzavas cenzuru, hapsenje opozicinih lidera, hapsenje NVO aktivista, sve veci rast nacionalizma. Nemoj podrzavati diktaturu - VLAST jednog covjeka, koji ce biti dozivotni predsjednik/premijer/vladar. Mozda da neko gleda sa strane i da slusa Mila Djukanovica sta prica rekao bi "Pa ovi Crnogorci su srecni sto ga imaju, dje bi oni bili bez njega". Neko je manje upoznat sa situacijom u Rusiji a neko vise. Ja sam prije 10ak dana iznio neka istrazivanja i podatke koji su bili zabrinjavajuci, konkretno - 1.5miliona registrovanih zavisnika od heroina i nekih 800 000 smrti godisnje od alkohola. Istok i sjever zemlje, nezaposlenost itd.
Sve je dato Tajkunima, koji su data im prava (data od strane istog tog Putina) iskoristili tako da ljude koriste kao roblje. Prije 3-4 godine Putin je morao da intervenise i napravili su ugovor o minimalnim platama u fabrikama tajkuna koje su nesto oko 200e, i jedva je progurao to.
Tako da opet, nemoj emocijama... Razmisljaj svojom glavom.

Mislis da ce narodu na Krimu biti bolje uz Rusiju? Ja ne mislim tako. Placace jeftiniji gas, ali zaboravi na turizam iz EU, zaboravi na strane investicije, zaboravi na pomoc. Na svojoj kozi CG je osjetila kako je kad dodju Rusi da preuzmu industriju jedne zemlje. Kao svjedoci sada stoje : KAP, Boksiti, Zeljezara itd itd itd. Ukoliko SAD donosi krvavu demokratiju onda su rusi kao skakavci, dodju oglodju te i puste te da umres u najgorim mukama.

U 21 vijeku, u Evropi, u nezavisnoj CG da neko otvoreno podrzava autokratiju... bas tesko razumljivo

[salex]

Odakle. Putin je sve, samo ne neko sa manijom velicine. Putin je diktator, ali i tvrdokorni realista. Zna on i te kako dobro da je njegov spoljnopoliticki projekat moguc samo u dalekoj buducnosti i tek ako se sve kockice poklope. Medjutim, obzirom da je diktator i da kod kuce zeli apsolutnu moc, on mora antagonizovati Zapad jer mu treba opravdanje za autoritarizam kod kuce (spoljni neprijatelj, "brana" protiv zapadnog imperijalizma i slicne stvari). Zato i izaziva krize i konflikte-jer mu treba sukob, ali kontrolisani sukob. Mogao je on da zauzme Donjeck, Harkov...isto kao i Krim ali tada bi reakcija Zapada bila mnooooooogo jaca i morao bi prije ili kasnije da se povuce, sto bi na njegov rezim kod kuce izazvalo isti efekat kao sto je povlacenje sa Kosova uticalo na Milosevicev (rapidni pad popularnosti).

Medjutim, posto ce Putinu neminovno trebati u buducnosti sve novi i novi konflikti, te ce Rusija od sad pa nadalje stalno praviti krize i probleme, potrebno je zaustaviti ga sada. Najbolje resenje je predlozio Elmar Brok-zamrzni racune oligarha.

Poređenje Putina i Miloševića je sasvim neumjesno. Milošević je sa svojim trabantima od zemlje napravio jad i čemer, a Putin od socio slučaja, relevantnog igrača na međunarodnom planu. Možeš zamrznuti račun Abramoviču, ali sasvim je jasno da će to imati dejstva na kurs spoljne politike Rusije kao i što muha može promjeniti kurs kretanja jednog slona - prije nego što je repom ili surlom smoždi.

[Recordare88]

Poređenje Putina i Miloševića je sasvim neumjesno. Milošević je sa svojim trabantima od zemlje napravio jad i čemer, a Putin od socio slučaja, relevantnog igrača na međunarodnom planu. Možeš zamrznuti račun Abramoviču, ali sasvim je jasno da će to imati dejstva na kurs spoljne politike Rusije kao i što muna može promjeniti kurs kretanja jednog slona - prije nego što je repom ili surlom smoždi.

Ne poredjujem ja Putina i Milosevica po tome sto su napravili od srpske/ruske ekonomije, nego po tome kako se ponasaju prema susjednim drzavama, kao i po nivou postovanja ljudskih prava u njihovim drzavama. I Hitler je od "socio slucaja" Njemacke napravio relevantnog igraca na medjunarodnom planu svojevremeno, da ne zaboravimo. Opet da se razumijemo-ne poredjujem Putina (ili Milosevica) sa Hitlerom, samo konstatujem da autoritarne rezime koji su (ili hoce da postanu) relevantni igraci na medjunarodnom planu treba zaustaviti i ograniciti prije nego sto postanu previse relevantni.

I da, ruska ekonomija nije bash u tako dobrom stanju kao sto se misli. Jeste u boljem svakako nego u vrijeme Jeljcina ali nije dovoljno diversifikovana, i previse zavisi od izvoza energenata. A ni ovih 50 milijardi koje su potrosili na Soci bash ne pomazhe situaciji.

[A+A]

Evo srpski dobrovoljci dosli na Krim da pomognu ruskoj braci,tako da ce vrlo vjerovatno brzo biti i bijele tehnike

Stvarno? Jedu li slaninu (salo), jer nisam siguran da na Krimu ima dalmatinskog prsuta :lolblue:

[salex]

Ne poredjujem ja Putina i Milosevica po tome sto su napravili od srpske/ruske ekonomije, nego po tome kako se ponasaju prema susjednim drzavama, kao i po nivou postovanja ljudskih prava u njihovim drzavama. I Hitler je od "socio slucaja" Njemacke napravio relevantnog igraca na medjunarodnom planu svojevremeno, da ne zaboravimo. Opet da se razumijemo-ne poredjujem Putina (ili Milosevica) sa Hitlerom, samo konstatujem da autoritarne rezime koji su (ili hoce da postanu) relevantni igraci na medjunarodnom planu treba zaustaviti i ograniciti prije nego sto postanu previse relevantni.

Krsenje ljudskih prava u Čečeniji i nije neki ekskluzivitet Rusije, tu sa njom zajedno idu Španija, Francuska, Turska, Izrael ... i još mnoge zemlje NATO alijanse, ili saveznice NATO-a ... pa gle čuda USA-e ne vrši pritisak na njih.

Hitlerova ekspanzicionistička vojna ekonomija je trajala 2-3 godine, a posle toga su već počeli da posustaju ... a očigledno je da to nije slučaj sa Rusijom. Ako Rusija zavisi od izvoza sirovina i polufabrikata, tako isto i EU zavisi (posebno u ovo doba krize) od tržišta RF-a.

Što se tuče Miloševića i Putina. Milošević je do invazije na Kosmet i Metohiju i stvaranja protektorata ,,Republika Kosova'' bio je prozapadni igrač, ,,glas razuma'', čak je bio finansiran od strane istih.

[El Re]

Volio bih da ovo boldovano obrazložiš opširnije (dozvolio sam sebi da ti ne persiram, nadam se da nećeš zamjeriti). Znam da nije ovo tema za to, možda na PM ili na nekoj temi predviđenoj za to.

SM, hvala na interesovanju za moj stav. Odgovoriću jer zaslužuješ da te ispoštujem...Uostalom, moja želja da se ograničim u vlastitom pisanju vezana je za stvorenu atmosferu na temi, a ne za nekog gosta ponaosob...

Djelimično sam već odgovorio na to pitanje...
Evo i nešto detaljnije mada svako dalje preciziranje nosi povećan rizik da podstaknemo razgovor o nečem što nije tema...
19. marta Đukanović će biti gost Potpredsjedniku SAD Bajdenu. Onom istom kojem je do momenta upada Rusa na Krim u ime SAD bila povjerena komunikacija sa liderima oborenog režima i opozicije. Džozef Bajden je ne samo Potpredsjednik SAD, već i intimus Baraka Obame. Čovjek od njegovog najvišeg povjerenja, čovjek daleko većeg spoljnopolitičkog iskustva od Obame (što sugeriše u kojoj mjeri u ovim pitanjima ima uticaj na Obamu) i čovjek koji je veza Predsjednika sa WASP-ovskom i židovskom oligarhijom i finansijskim i političkim centrima moći u SAD. Bajden je čovjek koji mu pomaže u radu najviše tako što u njegovo ime mijenja Obamu posebno u pitanjima vanjske politike (ali često i unutrašnje) uvijek kada je Predsjednik SAD zauzet drugim, takođe neodložnim no u tom trenutku prioritetnijim stvarima.
Sama činjenica da se sastanak zakazuje u trenutku najveće posthladnoratovske krize, kada je Ukrajina gotovo jedina tema u administraciji Vašingtona, ne ostavlja nikakvu dilemu o čemu će se razgovor voditi i zašto se susret baš sada zakazuje. Sve je naravno najdirektnije povezano sa događajima u Ukrajini prevashodna tema razgovora će biti učlanjenje CG u NATO i sagledavanje snage ruskog uticaja u CG.
Da si me pitao prije događaja (ruske agresije i okupacije izvršene) u Ukrajini, da li će CG dobiti poziv za članstvo na samitu u Velsu, rekao bih ti kratko – Ne, ni slučajno.
Sada se ta mogućost naglo otvorila, no daleko od toga da je izvjesna. Đukanović je već duže daleko od statusa koji je u SAD uživao krajem 90-ih, pa možda i sve do 2006...Susreti sa njim se uglavnom izbjegavaju. Ipak, on je toj administraciji daleko pouzdaniji partner od bilo kog iz opozicije, što je Đukanović koristio i koristi.
CG nije spremna za NATO, ali vjerujem da se u SAD pojavila bojazan da ukoliko CG ne bude primljena sada, njen prijem kasnije (iz unutrašnje-političkih razloga) može biti znatno otežan, a možda i nemoguć.
Pristalice proruske politike u CG sve će otvorenije i sve drskije zahtijevati i vršiti pritisak, ne samo da CG ostane van NATO, već se što je moguće više pokuša povezivati sa subjektima u ruskoj sferi interesa.
Đukanović se dugo zanosio mišlju da CG može biti nekakav most između Zapada i Istoka. Most koji bi uzgred njemu mogao pomoći da lavira na toj poziciji i postane lokalni šeik, obzirom da mu za veličinu jednog malog Tita nedostaje državnička mudrost koju on nema, niti je ikad imao. CG je na vrlo osjetljivom dijelu Mediterana (maltene u središtu) i sa tim igrarijama kojima se zanosio Đukanović (tipa: biću dobar i sa jednima i sa drugima, a najbolji za sebe) je bilo gotovo još onog momenta kada je nacionalizovao ruski KAP (nebitno što nas je šaka ruskih lopova žive odrala, ali to je bilo njihovo preduzeće), a zatim iz Moskve dobio pozdrave da od njih može ubuduće dobiti samo odštetni zahtjev. Neki koji će mu poslati ovaj ili onaj sud.
Svi ovi Azerbejdžanci, Arapi i sl. (na koje računa Đukanović kao na slamku spasa) strateški su partneri Zapada i u CG nijesu slučajno, a najmanje zbog Đukanovićevih lijepih očiju.
Rezime: CG sada ima realne šanse da dobije poziv za NATO na predstojećem samitu.
Takođe u budućim mjesecima očekujem tvrđe svrstavanje CG uz Zapad i otvorenije suzbijanje ruskog uticaja u CG...Naravno, neće to ići ko „po loju“...Biće problema, "talasanja", ali ništa što nije rješivo i podnošljivo. Za neko vrijeme CG će ostati na periferiji pažnje stranih medija.
Ukoliko se to ne desi (tj. CG ostane van NATO, da čeka neki voz za koju godinu) u CG će narasti antiZapadna osjećanja. Srazmjerno povećanju tenzija između Zapada i Rusije. Vlada će to pokušavati da amortizuje, a zatim da se s tim i obračunava, no ne vjerujem da će na duže staze biti moguće izbjeći uplitanje Zapada i njegovu intervenciju oko tog problema. Biće sve više raznoraznih posmatrača, instruktora, savjetnika i dr., tutora koji će nam nešto nalik onom u Bosni samo stvarati privid da se mi pitamo u bilo čemu, pa zaključno sa komunalnim problemima. Živjećemo u nestabilnoj zemlji u kojoj je svaki novi dan biti pobjeda, a svako sljedeće jutro svitati sa nepoznanicom šta donosi.
Ako pak CG postane članica NATO, to ne znači da će to donijeti trajan mir i unutrašnju stabilnost, no antizapadne snage biće anatemisane i uglavnom stavljene van zakona. Očekujem pojavu (sada nezamislivih) suđenja ponekom pojedincu ili grupi za špijunažu, podrivanje ustavnog poretka i sl. procese...Vremenom će nam to, posebno ukoliko Zapad i Rusija povrate balans (pa makar i hladnoratovski) , postati nekako sasvim normalno. Ali, život će se odvijati manje-više normalno i među glavne društvene teme neće spadati unutrašnja već bezbjednost bloka čiji smo dio...

Sve to zavisi od razvoja situacije vezane za dešavanja u Ukrajini....
Uzgred, Jacenjuk (premijer Ukrajine) je danas odlično primijetio (parafraziram): „ Ono što se dešava u Ukrajini, nije problem Ukrajine, već problem Evrope.
Upravo taj stav zastupa i Moskva i to je jedino oko čega se slažu (nova) vlast u Kijevu i ona u Moskvi. Svjestan je toga i Zapad još od prvog dana (zato je tako na nogama) no odbija da to javno kaže, jer zna da Rusi žele trgovinu. I to ne samo Ukrajinom. Ipak, usamljenost Rusije jako ide na ruku Zapadu i (ukoliko se ta usamljenost nastavi) on će birati trenutak i način razgovora sa Rusijom.

PS: Persiram samo Maju, ali ne zato što ona jedina zaslužuje da joj se persira, već zato što Maju nijesam mogao nagovoriti da se odrekne per se komunikacije. U nekom trenutku sam odustao da to pokušavam, iznimno poštujem njen stil (kao uostalom i nju samu), ima čak i određenog smisla taj njen običaj i, kad je već tako, osjećam se obaveznim uzvratiti joj takođe persiranjem... Dakle, ta forma se u komunikaciji sa mnom ne sugeriše bilo kom drugom.

[Gandalf_White]

Poređenje Putina i Miloševića je sasvim neumjesno. Milošević je sa svojim trabantima od zemlje napravio jad i čemer, a Putin od socio slučaja, relevantnog igrača na međunarodnom planu. Možeš zamrznuti račun Abramoviču, ali sasvim je jasno da će to imati dejstva na kurs spoljne politike Rusije kao i što muha može promjeniti kurs kretanja jednog slona - prije nego što je repom ili surlom smoždi.

Mislim da je Recordare ovdje uporedio Putina i Milosevica po sledecim slicnostima: Ubijanje/zatvaranje politickih neistomisljenika, razbijanje nereda, licno bogatstvo, uska povezanost sa mafijom/biznismenima/tajkunima/oligrasima, vodjenje nacionalisticke politike, nepotizam itd itd

Sto se tice ekonomske politike Rusije svaki iole priucen idiot mogao je dici na noge jer Rusija ima neiscrpne sirovine, fabrike koje su vec bile sagradjene za vrijeme SSSR, naftna/gas. Cak smatram da je Putin napravio strasno los posao sa tim. Iako se skapavalo 90ih isti taj Putin je dozvolio nekolicini ljudi da preuzmu sve u zemlji, da ne placaju porez, izrabljavaju stanovnistvo a sve kako bi on odrzao Moc...

Tako da ne vidim sta je to ON uradio kako bi Rusija procvjetala.

[Shamrock]

Poređenje Putina i Miloševića je sasvim neumjesno. Milošević je sa svojim trabantima od zemlje napravio jad i čemer, a Putin od socio slučaja, relevantnog igrača na međunarodnom planu. Možeš zamrznuti račun Abramoviču, ali sasvim je jasno da će to imati dejstva na kurs spoljne politike Rusije kao i što muha može promjeniti kurs kretanja jednog slona - prije nego što je repom ili surlom smoždi.

Što se tiče Putina i Miloševića treba reći par stvari

Što se tiče oblika vladavine, Putin i Milošević se puno ne razlikuju. I jedan i drugi su duboko skeptični kako prema idejama koje dolaze sa zapada, tako i prema demokratiji.

Međutim ključne razlike zbog kojih je nemoguće između njih povući paralelu su sledeće:

1. Putin je pragmatik, realista, vodi politiku hladne glave, i koliko god vi ne htjeli da priznate - Putin nije mitoman. Zvanična Rusija koristi mitomaniju u dnevno-političke svrhe i za skupljanje poena, ali za neku aktuelnu rusku politiku, teritorije, emocije, spjevovi ovo i ono i nemaju nekog značaja

2. Putin nije naivna budala kakva je bio Milošević (ono sa tri stuba spoljne politike, i ono da ćemo sigurno pobijediti rat itd). Putin ne bije bitke koje ne može da pobijedi, pa je tako mnoge svoje saveznike iznevjerio (zapravo, nije im ni mogao pomoći).

3. U kompleksnom trouglu moći, služba-oligarhija-predsjednik, Putin je uspio sebi da izbori mjesto predsjedavajućeg (zato što je i sam bio na čelu FSB). Sa druge strane, u SRJ, oligarhija/mafija je imala vrhovnu moć, a Milošević i policija su bili njena produžena mafijaška ruka. Takav raspored moći u SRJ je mogao naravno jedino voditi totalnom porazu i kolapsu te države, jer kad mafija vlada, svi interesi pa i državni su njoj podređeni.

edit:

jer kad mafija vlada, svi interesi pa i državni su njoj podređeni.

Pa vi vidite na tom primjeru kakvu perspektiv ima CG sa ANB mafijom na čelu.

[Recordare88]

Krsenje ljudskih prava u Čečeniji i nije neki ekskluzivitet Rusije, tu sa njom zajedno idu Španija, Francuska, Turska, Izrael ... i još mnoge zemlje NATO alijanse, ili saveznice NATO-a ... pa gle čuda USA-e ne vrši pritisak na njih.

Uopste nisam pricao o Ceceniji. Procitaj malo o represiji i ukidanju ljudskih prava koja se vrsi na citavoj teritoriji Rusije.

Hitlerova ekspanzicionistička vojna ekonomija je trajala 2-3 godine, a posle toga su već počeli da posustaju ... a očigledno je da to nije slučaj sa Rusijom. Ako Rusija zavisi od izvoza sirovina i polufabrikata, tako isto i EU zavisi (posebno u ovo doba krize) od tržišta RF-a.

Zavisnost EU od Rusije je mnoooogo manja nego zavisnost Rusije od EU, iz prostog razloga sto su EU ekonomije (da, i pored krize) mnogo razvijenije, stabilnije i diversifikovanije od ruske. EU bez trzista Rusije bi svakako imala stete, ali i kapaciteta da istu stetu podnese i od nje se oporavi, dok zavisnost Rusije od izvoza energenata znaci da hipoteticki veci pad cijena nafte/gasa (koji ce se kad-tad desiti) moze bukvalno da posalje Rusiju u krizu slicnu onoj koju su iskusili sredinom i krajem 90ih.

Što se tuče Miloševića i Putina. Milošević je do invazije na Kosmet i Metohiju i stvaranja protektorata ,,Republika Kosova'' bio je prozapadni igrač, ,,glas razuma'', čak je bio finansiran od strane istih.

To je bio u periodu od Dejtona do Kosova ali svakako, shvatam poentu i potpuno sam saglasan-velika je greska, bolje reci iluzija, zapadnih lidera (a to pogotovo vazi za EU lidere) da autoritarni rezimi mogu da budu stabilni partneri. Amerikanci su tu pametniji, pa su se trsili vojnih hunti po Juznoj Americi cim je Hladni rat zavrsio Autoritarizam po prirodi stvari tezi konfliktu sa spoljasnjim neprijateljem (ko god mu to bio na dohvat ruke) pa tako, iako ce Putin naravno prihvatiti dilove koji mu donose novac (nije lud), on nekakvo stabilno dugorocno partnerstvo nece, jednostavno mu to nije u interesu. On zeli antagonizam, jer tako moze da opravda represiju kuci. Medjutim, posto on nije zaludjeni diktator kao neki, vec diktator i tvrdokorni realista istovremeno, ti konflikti i krize su strogo kontrolisani i ograniceni za sada. Medjutim, ako se bude gledalo kroz prste, svaki put ce praviti vece i vece probleme.

[salex]

Zavisnost EU od Rusije je mnoooogo manja nego zavisnost Rusije od EU, iz prostog razloga sto su EU ekonomije (da, i pored krize) mnogo razvijenije, stabilnije i diversifikovanije od ruske. EU bez trzista Rusije bi svakako imala stete, ali i kapaciteta da istu stetu podnese i od nje se oporavi,

Potpuno nerealno. EU nije u stanju da ukroti sadašnju krizu, a kamo li neku, eventualnu ,,buduću'' ...

dok zavisnost Rusije od izvoza energenata znaci da hipoteticki veci pad cijena nafte/gasa (koji ce se kad-tad desiti) moze bukvalno da posalje Rusiju u krizu slicnu onoj koju su iskusili sredinom i krajem 90ih.

Ruska Federacija nije SSSR ... pogrešno. Sa ekonomskog aspekta, uklanjanje ruskih energenata sa tržišta (,a za neke ne mogu naći ni supstitut), automtski znači poskupljenje istih na tržištu. Jednom riječju, SAD profitira, Evropa stagnira.

To je bio u periodu od Dejtona do Kosova ali svakako, shvatam poentu i potpuno sam saglasan-velika je greska, bolje reci iluzija, zapadnih lidera (a to pogotovo vazi za EU lidere) da autoritarni rezimi mogu da budu stabilni partneri. Amerikanci su tu pametniji, pa su se trsili vojnih hunti po Juznoj Americi cim je Hladni rat zavrsio Autoritarizam po prirodi stvari tezi konfliktu sa spoljasnjim neprijateljem (ko god mu to bio na dohvat ruke) pa tako, iako ce Putin naravno prihvatiti dilove koji mu donose novac (nije lud), on nekakvo stabilno dugorocno partnerstvo nece, jednostavno mu to nije u interesu. On zeli antagonizam, jer tako moze da opravda represiju kuci. Medjutim, posto on nije zaludjeni diktator kao neki, vec diktator i tvrdokorni realista istovremeno, ti konflikti i krize su strogo kontrolisani i ograniceni za sada. Medjutim, ako se bude gledalo kroz prste, svaki put ce praviti vece i vece probleme.

Đene-đene, tuti-fruti, i možemo tako do sjutra. Ja vjerujem da međunarodnu politiku pokreću interesi, a ne briga nekog za neka ,,ljudska prava'' i demokratiju. JNA je ušla u Vukovar, poderala hrvatske separatiste, a zvaničnici Vašingtona su još uvijek podržavali ,,teritorijalni integritet i suverinitet Jugoslavije'' . Tako isto i KiM. Bilo je govora o 200.000 ubijenih Albanaca i novom Holkaustu - da bi se danas ustanovilo da je to bila glupost i propagndna floskula.

[Recordare88]

Kad jednom shvatite da je ta demokratija u sto je moguce vecem broju zemalja svijeta Zapadu upravo interes, moci cemo lakse komunicirati. Zato je toliko i "izvoze"-sto kod nekih izaziva pjenu na usnama, trzanje kapaka i skrgutanje zubima

Pricom o "dranju hrvatskih separatista" kao i onom da EU nije u stanju da "ukroti" sadasnju krizu si dosta sebe diskreditovao mogu ti reci, ali to je tvoj izbor, a i nije tema

[Gandalf_White]

Zavisnost EU od Rusije je mnoooogo manja nego zavisnost Rusije od EU, iz prostog razloga sto su EU ekonomije (da, i pored krize) mnogo razvijenije, stabilnije i diversifikovanije od ruske. EU bez trzista Rusije bi svakako imala stete, ali i kapaciteta da istu stetu podnese i od nje se oporavi, dok zavisnost Rusije od izvoza energenata znaci da hipoteticki veci pad cijena nafte/gasa (koji ce se kad-tad desiti) moze bukvalno da posalje Rusiju u krizu slicnu onoj koju su iskusili sredinom i krajem 90ih.

Izuzetno te postujem kao sagovornika, ali ponekad da bi dokazao svoje stavove ignorises cinjenice ili ih samo diskreditujes.

Samo prosle godine trgovinski Deficit EU ka Rusiji je bio 66 milijardi Eura. To znaci da se potre sav uvoz iz Ruisija sa izvozom ka Rusiji pa preko toga 66 milijardi. To je ogromna cifra. OGROMNA cifra kada pricamo o deficitu. Veliki dio ovoga su jeftine sirovine koje dolaze iz Rusije, rudna bogatsva nafta i gas.
E sad zamisli npr. da se mora uvoziti ruda gvozdja iz Argentine npr. automatski distributivni troskovi skacu, i onda finalna cijena proizvoda skace, sto dovodi do pada standarda. Zamisli da se nafta mora nabavljati iz Nigerije ili Venecuele a gas nemaju odakle. Rusi se uvijek mogu okrenuti kini i izvoziti/uvoziti sve sto treba, oboriti cijene ali osvojiti trziste. Kina je kao rupa bez dna, samo sipaj i nikad nece biti puna. A EU se nema kome okrenuti osim Americi, a Ameri debelo naplate sve, sto opet dovodi do povecanja cijena, nove krize i pada standarda.

U situaciji da budu sankcije ili bilo kako zatezanje EU ka Rusiji, izgubice i jedni i drugi, ali daleko od toga da je zavisnost EU od Rusije manja.

[Recordare88]

U situaciji da budu sankcije ili bilo kako zatezanje EU ka Rusiji, izgubice i jedni i drugi

Gandalf u potpunosti sam saglasan sa ovim, ali razmisljam u drugom pravcu: razmisli, sta ce ti gubici izazvati u Rusiji, a sta u EU. Ja mislim da bi uticaj tih gubitaka na Rusiju bio mnogo pogubniji, posebno po Putinov rezim.

A EU ce mozda izgubiti kratkorocno, ali dugorocno moze da dobije dosta.

[salex]

Kad jednom shvatite da je ta demokratija u sto je moguce vecem broju zemalja svijeta Zapadu upravo interes, moci cemo lakse komunicirati. Zato je toliko i "izvoze"-sto kod nekih izaziva pjenu na usnama, trzanje kapaka i skrgutanje zubima

Još jedan nonsens.

Pricom o "dranju hrvatskih separatista" kao i onom da EU nije u stanju da "ukroti" sadasnju krizu si dosta sebe diskreditovao mogu ti reci, ali to je tvoj izbor, a i nije tema

Nisam pobornik ,,evroskepticizma'', a ni ,,evrofanatizma'' i profanije ali očigledno je da ne razumiješ kako funkcioniše međunarodno tržište. Vjerovatno će skuplja cijena energenata pojeftiniti proces proizvodnje u Njemačkoj i učiniti ih konkuretnijim na tržištu. Privrednici neće otpuštati radnike, niti će im smanjivati plate ... a kupovna moć stanovništa će rasti. Rast će agregatna tražnja, što će dovesti do podizanja novih privrednih pogodna. Arapska nafta će pojeftiniti... Svijet će biti ljepši... Katalonci će konačno postati Španci, a Kurdi će dobiti svoju nacionalnu državu. U Saduijskoj Arabiji će žene dobiti veća prava...

irate:

[Gandalf_White]

Gandalf u potpunosti sam saglasan sa ovim, ali razmisljam u drugom pravcu: razmisli, sta ce ti gubici izazvati u Rusiji, a sta u EU. Ja mislim da bi uticaj tih gubitaka na Rusiju bio mnogo pogubniji, posebno po Putinov rezim.

A EU ce mozda izgubiti kratkorocno, ali dugorocno moze da dobije dosta.

Molim te ubuduce onda odvoji rezim od drzave ili naznaci
Jer rezim moze da izgubi dosta, a drzava sa sirovinama tj. proizvodima sa kojim rusi raspolazu ne puno. Jer gotovi proizvod ce teze naci kupca nego sirrovina.
Dao sam prije neki dan i banalan podatak koliko 3 najvece francuske banke zavise od Rusije. A da ne pricamo o ostalim zemljama, kao sto su Poljska i batlicke zemlje gdje ekonomija u principu zavisi vise od Rusije nego od EU.

[miha]

Molim te ubuduce onda odvoji rezim od drzave ili naznaci
Jer rezim moze da izgubi dosta, a drzava sa sirovinama tj. proizvodima sa kojim rusi raspolazu ne puno. Jer gotovi proizvod ce teze naci kupca nego sirrovina.
Dao sam prije neki dan i banalan podatak koliko 3 najvece francuske banke zavise od Rusije. A da ne pricamo o ostalim zemljama, kao sto su Poljska i batlicke zemlje gdje ekonomija u principu zavisi vise od Rusije nego od EU.

Zato je Francuska za dijalog a ne za sankcije

[Citroenc4]

Krsenje ljudskih prava u Čečeniji i nije neki ekskluzivitet Rusije, tu sa njom zajedno idu Španija, Francuska, Turska, Izrael ... i još mnoge zemlje NATO alijanse, ili saveznice NATO-a ... pa gle čuda USA-e ne vrši pritisak na njih.

Hitlerova ekspanzicionistička vojna ekonomija je trajala 2-3 godine, a posle toga su već počeli da posustaju ... a očigledno je da to nije slučaj sa Rusijom. Ako Rusija zavisi od izvoza sirovina i polufabrikata, tako isto i EU zavisi (posebno u ovo doba krize) od tržišta RF-a.

Što se tuče Miloševića i Putina. Milošević je do invazije na Kosmet i Metohiju i stvaranja protektorata ,,Republika Kosova'' bio je prozapadni igrač, ,,glas razuma'', čak je bio finansiran od strane istih.

Cak su ga zvali Princem Balkana. Nego,ovjde je ljudima selektivna memorija...

[Citroenc4]

Izuzetno te postujem kao sagovornika, ali ponekad da bi dokazao svoje stavove ignorises cinjenice ili ih samo diskreditujes.

Samo prosle godine trgovinski Deficit EU ka Rusiji je bio 66 milijardi Eura. To znaci da se potre sav uvoz iz Ruisija sa izvozom ka Rusiji pa preko toga 66 milijardi. To je ogromna cifra. OGROMNA cifra kada pricamo o deficitu. Veliki dio ovoga su jeftine sirovine koje dolaze iz Rusije, rudna bogatsva nafta i gas.
E sad zamisli npr. da se mora uvoziti ruda gvozdja iz Argentine npr. automatski distributivni troskovi skacu, i onda finalna cijena proizvoda skace, sto dovodi do pada standarda. Zamisli da se nafta mora nabavljati iz Nigerije ili Venecuele a gas nemaju odakle. Rusi se uvijek mogu okrenuti kini i izvoziti/uvoziti sve sto treba, oboriti cijene ali osvojiti trziste. Kina je kao rupa bez dna, samo sipaj i nikad nece biti puna. A EU se nema kome okrenuti osim Americi, a Ameri debelo naplate sve, sto opet dovodi do povecanja cijena, nove krize i pada standarda.

U situaciji da budu sankcije ili bilo kako zatezanje EU ka Rusiji, izgubice i jedni i drugi, ali daleko od toga da je zavisnost EU od Rusije manja.

Vidim,napredujes iz ekonomije.

[Samo Niksic]

@El Re - Prije svega, hvala na opširnom odgovoru.

SM, hvala na interesovanju za moj stav. Odgovoriću jer zaslužuješ da te ispoštujem...Uostalom, moja želja da se ograničim u vlastitom pisanju vezana je za stvorenu atmosferu na temi, a ne za nekog gosta ponaosob...

Djelimično sam već odgovorio na to pitanje...
Evo i nešto detaljnije mada svako dalje preciziranje nosi povećan rizik da podstaknemo razgovor o nečem što nije tema...

Nadam se da nećemo, mada je i ranije bilo pisanja o nečemu što nije tema. Valjda nam neće zamjeriti.

19. marta Đukanović će biti gost Potpredsjedniku SAD Bajdenu. Onom istom kojem je do momenta upada Rusa na Krim u ime SAD bila povjerena komunikacija sa liderima oborenog režima i opozicije. Džozef Bajden je ne samo Potpredsjednik SAD, već i intimus Baraka Obame. Čovjek od njegovog najvišeg povjerenja, čovjek daleko većeg spoljnopolitičkog iskustva od Obame (što sugeriše u kojoj mjeri u ovim pitanjima ima uticaj na Obamu) i čovjek koji je veza Predsjednika sa WASP-ovskom i židovskom oligarhijom i finansijskim i političkim centrima moći u SAD. Bajden je čovjek koji mu pomaže u radu najviše tako što u njegovo ime mijenja Obamu posebno u pitanjima vanjske politike (ali često i unutrašnje) uvijek kada je Predsjednik SAD zauzet drugim, takođe neodložnim no u tom trenutku prioritetnijim stvarima.
Sama činjenica da se sastanak zakazuje u trenutku najveće posthladnoratovske krize, kada je Ukrajina gotovo jedina tema u administraciji Vašingtona, ne ostavlja nikakvu dilemu o čemu će se razgovor voditi i zašto se susret baš sada zakazuje. Sve je naravno najdirektnije povezano sa događajima u Ukrajini prevashodna tema razgovora će biti učlanjenje CG u NATO i sagledavanje snage ruskog uticaja u CG.
Da si me pitao prije događaja (ruske agresije i okupacije izvršene) u Ukrajini, da li će CG dobiti poziv za članstvo na samitu u Velsu, rekao bih ti kratko – Ne, ni slučajno.
Sada se ta mogućnost naglo otvorila, no daleko od toga da je izvjesna. Đukanović je već duže daleko od statusa koji je u SAD uživao krajem 90-ih, pa možda i sve do 2006...Susreti sa njim se uglavnom izbjegavaju. Ipak, on je toj administraciji daleko pouzdaniji partner od bilo kog iz opozicije, što je Đukanović koristio i koristi.
CG nije spremna za NATO, ali vjerujem da se u SAD pojavila bojazan da ukoliko CG ne bude primljena sada, njen prijem kasnije (iz unutrašnje-političkih razloga) može biti znatno otežan, a možda i nemoguć.
Pristalice proruske politike u CG sve će otvorenije i sve drskije zahtijevati i vršiti pritisak, ne samo da CG ostane van NATO, već se što je moguće više pokuša povezivati sa subjektima u ruskoj sferi interesa.
Đukanović se dugo zanosio mišlju da CG može biti nekakav most između Zapada i Istoka. Most koji bi uzgred njemu mogao pomoći da lavira na toj poziciji i postane lokalni šeik, obzirom da mu za veličinu jednog malog Tita nedostaje državnička mudrost koju on nema, niti je ikad imao. CG je na vrlo osjetljivom dijelu Mediterana (maltene u središtu) i sa tim igrarijama kojima se zanosio Đukanović (tipa: biću dobar i sa jednima i sa drugima, a najbolji za sebe) je bilo gotovo još onog momenta kada je nacionalizovao ruski KAP (nebitno što nas je šaka ruskih lopova žive odrala, ali to je bilo njihovo preduzeće), a zatim iz Moskve dobio pozdrave da od njih može ubuduće dobiti samo odštetni zahtjev. Neki koji će mu poslati ovaj ili onaj sud.
Svi ovi Azerbejdžanci, Arapi i sl. (na koje računa Đukanović kao na slamku spasa) strateški su partneri Zapada i u CG nijesu slučajno, a najmanje zbog Đukanovićevih lijepih očiju.
Rezime: CG sada ima realne šanse da dobije poziv za NATO na predstojećem samitu.
Takođe u budućim mjesecima očekujem tvrđe svrstavanje CG uz Zapad i otvorenije suzbijanje ruskog uticaja u CG...Naravno, neće to ići ko „po loju“...Biće problema, "talasanja", ali ništa što nije rješivo i podnošljivo. Za neko vrijeme CG će ostati na periferiji pažnje stranih medija.
Ukoliko se to ne desi (tj. CG ostane van NATO, da čeka neki voz za koju godinu) u CG će narasti antiZapadna osjećanja. Srazmjerno povećanju tenzija između Zapada i Rusije. Vlada će to pokušavati da amortizuje, a zatim da se s tim i obračunava, no ne vjerujem da će na duže staze biti moguće izbjeći uplitanje Zapada i njegovu intervenciju oko tog problema. Biće sve više raznoraznih posmatrača, instruktora, savjetnika i dr., tutora koji će nam nešto nalik onom u Bosni samo stvarati privid da se mi pitamo u bilo čemu, pa zaključno sa komunalnim problemima. Živjećemo u nestabilnoj zemlji u kojoj je svaki novi dan biti pobjeda, a svako sljedeće jutro svitati sa nepoznanicom šta donosi.
Ako pak CG postane članica NATO, to ne znači da će to donijeti trajan mir i unutrašnju stabilnost, no antizapadne snage biće anatemisane i uglavnom stavljene van zakona. Očekujem pojavu (sada nezamislivih) suđenja ponekom pojedincu ili grupi za špijunažu, podrivanje ustavnog poretka i sl. procese...Vremenom će nam to, posebno ukoliko Zapad i Rusija povrate balans (pa makar i hladnoratovski) , postati nekako sasvim normalno. Ali, život će se odvijati manje-više normalno i među glavne društvene teme neće spadati unutrašnja već bezbjednost bloka čiji smo dio...

Saglasan sam sa većinom ovoga dijela posta, posebno sa tekstom koji sam naznačio ljubičastom i plavom bojom. Što se tiče teksta zelene boje, mislim da smo mi već preodređeni kao članica NATO-a, samo je pitanje da li na ovom ili na sledećem samitu. Što se tiče teksta crvene boje, ta mi mogućnost izgleda malo ekstremno u ovom trenutku. Svakako se nadam da neće biti tako.

Sve to zavisi od razvoja situacije vezane za dešavanja u Ukrajini....
Uzgred, Jacenjuk (premijer Ukrajine) je danas odlično primijetio (parafraziram): „ Ono što se dešava u Ukrajini, nije problem Ukrajine, već problem Evrope.
Upravo taj stav zastupa i Moskva i to je jedino oko čega se slažu (nova) vlast u Kijevu i ona u Moskvi. Svjestan je toga i Zapad još od prvog dana (zato je tako na nogama) no odbija da to javno kaže, jer zna da Rusi žele trgovinu. I to ne samo Ukrajinom. Ipak, usamljenost Rusije jako ide na ruku Zapadu i (ukoliko se ta usamljenost nastavi) on će birati trenutak i način razgovora sa Rusijom.

PS: Persiram samo Maju, ali ne zato što ona jedina zaslužuje da joj se persira, već zato što Maju nijesam mogao nagovoriti da se odrekne per se komunikacije. U nekom trenutku sam odustao da to pokušavam, iznimno poštujem njen stil (kao uostalom i nju samu), ima čak i određenog smisla taj njen običaj i, kad je već tako, osjećam se obaveznim uzvratiti joj takođe persiranjem... Dakle, ta forma se u komunikaciji sa mnom ne sugeriše bilo kom drugom.

Dogovoreno. Oprosti za korišćenje boja, lakše mi je bilo da napišem tako.

[Hari Krisna]

Trgovina EU sa Rusijom 2012 u odnosu export/import je bila 7 proc. eksportu i 12 procenata importu, a slovom i brojem 7 drzava ima pozitivan bilans od cega je cifom znacajan suficit Danske 871 mil eura.
Izrazeno ciframa na primjer Njemacka je imala export 37.928 import 39.781 a vrijednost zajednicke invensticije gasovoda
preko Baltika je zbilja pravi primjer da će biti sankcije, a ugovorene brodove Francuska će bez ikakvih problema prodati jer oni idu ka alva na trzistu EU.
Ovi podaci nijesu sa veb strane ruskih kozaka, sprske liste ili bloga Dobrila vec Eurostata mada djavo zna da i oni u medjuvremenu nije
proruski orjentisani.

[Xerxes]

Ono u što ljudi vjeruju - određuje da li će to nešto da osude ili će to da opravdaju.
Prosto, ko ima medije - kroji stvarnost po svojoj mjeri!



edit: Nekako se u vrijeme globalnog sela današnjice uvijek ispostavi da rat dobija onaj ko ima "blagoslov" svjetske javnosti!

[getaway blues]

Pavel Gubarev, lider proruskih protesta u Donjecku, uhapšen danas u sred intervjua za BBC.

[ATAMAH]

UKRAJINSKI NACIONALIZAM XX I XXI VIJEKA

Početkom XX vijeka Ukrajina se najvećim dijelom nalazi u okviru Ruske imperije, dok su Galicijom upravljali Austro-Ugari. Rusko carstvo iscrpljeno ratom i unutrašnjim socijalnim buntom doživljava slom 1917. godine. Ukrajinci se samoorganizuju i proglašavaju autonomiju koju im priznaje Kerenski. Političko previranje i borba za vlast u Rusiji kulminiraju Oktobarskom revolucijom. Koristeći priliku Ukrajinci proglašavaju nezavisnost 25.01.1918. Izrazito nepovoljnim Brest-Litovskim ugovorom 09. februara 1918. Boljševici izlaze iz rata sa centralnim silama i odriču se Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Finske, baltičkih država i dijela južnog Kavkaza. Samostalna vlast Ukrajinaca brzo je suspendovana direktnom njemačkom upravom, tako da je Ukrajinska narodna republika do kraja rata ostala marionetska država koja je rehabilitovala ukrajinsko kozaštvo i proglasila autokefalnu pravoslavnu crkvu. Novembra 1918. centralne sile gube rat i na području ruske carevine formira se nekoliko suverenih država. Saveznici su predložili razgraničenje Poljske i Sovjeta po Curzonovoj liniji. Međutim apetiti i jednih i drugih bili su veći. Nakratko je na teritoriji propale Austro-Ugarske u Galiciji 1918/19 postojala Zapadnoukrajinska narodna republika koju je vojno porazila Poljska u teritorijalnoj ekspanziji nakon osamostaljivanja. Bitno je napomenuti da je građanski rat u Rusiji vrvio od armija i koalicija različitih ideologija i ciljeva, a Ukrajina je bila poprište mnogih bitaka tipa svi protiv svih. Tu su bili Sovjeti, Denikinova i Vrangelova Dobrovoljačka armija, Kozaci, Rumuni, Poljaci, Ukrajinski nacionalisti, Anarhisti Nestora Mahna, Zelena armija seljaka, Eseri, intervencionisti zapadnih sila itd. Na čelo ukrajinskih nacionalista februara 1919 stao je Simon Petljura koji se sa svojim snagama tukao protiv Poljaka, bjelogardejaca Denjikina, Boljševika i drugih. Kako su 1919 u Ukrajini preovladali crveni dogovorio je saradnju sa poljskim predsjednikom Pilsudskim (odrekao se Galicije i dijela Volinja u korist Poljaka) i uključio se u poljsko-sovjetski rat 1919-21. e Nakon početnih uspjeha ukrajinsko-poljska koalicija je poražena kod Kijeva, konjica Semjona Buđonog je gonila Poljake do Varšave, a Petljurina država je likvidirana, a on je pobjegao u egzil. Sovjeti su u žurbi da iskoriste plodove naprjedovanja i zahvaljujući nesaglasju komandanata armija poraženi kod Varšave i pristali su na mir kojim je Poljskoj predata zapadna Ukrajina (Lavov, Luck, Rovno, Tarnopolj) i zapadna Bjelorusija (Grodno, Pinsk, Baranovići). U sovjetskoj Ukrajini vođen je gerilski rat niskog intenziteta protiv Sovjeta, ali je vremenom ugušen. Petljura se sklonio u Pariz, đe se bavio promocijom ukrajinske kulture i izdavao časopis na ukrajinskom Trizub. Ubio ga je u Parizu ruski Jevrej anarhista Šolom Švarcbard po nalogu Sovjeta. Tokom Petljurine vlasti u oblasti koju je kontrolisao pobijene su desetine hiljada Jevreja. Njegova uloga ostaje kontroverzna. Iako se zvanično suprotstavljao antisemitizmu istoričari smatraju da nije mogao ili nije učinio dovoljno da spriječi pogrome Jevreja. Na koncu, pobjeda Boljševika u građanskom ratu odredila je sudbinu Ukrajine u okviru Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike. Poljska je u Galiciji i Volinju obećala Ukrajincima autonomiju, koja nikada nije implementirana. Tu će 1929. nastati ORGANIZACIJA UKRAJINSKIH NACIONALISTA koja će nacionalnu borbu voditi radikalnim metodama uključujući i ubistva. Pred napad na SSSR ova se organizacija podijelila na OUN-A umjerenije krilo Andrija Melnika i OUN-B borbenije krilo pod vođstvom Stepana Bandere s kojim će nacisti stupiti u kontakt u pripremi rata sa Sovjetima. Tokom sovjetske vlasti između dva rata u Ukrajini dvadesetih dolazi do privrednog i kulturnog razvoja, međutim tridesete godine su godine Staljinovih čistki, a u Ukrajini i južnoj Rusiji se promjenom poljoprivredne politike desio GOLODOMOR - umiranje nekoliko miliona od gladi. Ukrajinci to navode kao genocid nad njima.

Napadom Hitlera na Poljsku 1.09.1939. započeo je II sv. rat. Sovjetska invazija Poljske uslijedila je 17.09.1939. i Poljska je podijeljena po paktu Molotov-Ribentrop. Staljin se domogao svih teritorija koje su Poljaci dobili Poljsko-Sovjetskim ratom, a pride je dobio i Bjalistok, Pšemisl i dio teritorije prema Lublinu. Surova osveta Poljacima osim teritorijalne aneksije bila je i likvidacija oko 22 000 poljskih oficira, inteligencije, privrednika u Katinskoj šumi kod Smolenska 1940. Staljin je potom 1940. porazio Fince u zimskom ratu i dobio dio Karelije, anektirao baltičke države, a bez otpora od Rumunije Besarabiju i Bukovinu čije je slovenski naseljene djelove darovao Ukrajinskoj SSR i formirao Moldavsku SSR. Napad Vermahta na SSSR - OPERACIJA BARBAROSA - 22. juna 1941. otvorio je najkrvavije ratno poglavlje u istoriji čovječanstva. Sudar dvije velesile, dva titana, dva moćna vladara, dvije ideologije. Hitlerove armije brzo su napredovale ka istoku na svim djelovima dugog fronta. Saradnici okupatora iz Banderine grupe proglašavaju nezavisnu Ukrajinu pod patronatom nacista u Lavovu 30.06.1941. Međutim kao i svi Sloveni i ukrajinski nacionalisti izazivaju podozrenje Njemaca kao niža rasa te ih ovi hapse. Stepan Bandera je ubrzo uhapšen sa svojim najbližim saradnicima i u logoru provodi skoro 3 godine. Veću ulogu u saradnji sa Njemcima ima OUN-M, naročito u centralnoj i istočnoj Ukrajini, dok je OUN-B snažniji na zapadu. Nacisti kontrolišu obje grupe, koriste ih za svoje potrebe i ne daju im previše slobode. 1943. osnovana je 14. Waffen SS divizija - Galicija koju su dominantno sačinjavali ukrajinski nacionalisti. Borila se do kraja rata protiv partizana i Sovjeta, u Slovačkom ustanku, Poljskoj, Austriji i Jugoslaviji. Pripisuju joj se zločini nad poljskim civilima i komunistima u zapadnoj Ukrajini. Kod Brodija jula 1944 su je Rusi skoro sasvim uništili, ali se popunila iz rezerve. Predala se zapadnim saveznicima u maju 1945. Zahvaljujući intervenciji Vatikana kao „dobri katolici“ pripadnici ove jedinice izbjegli su deportaciju u SSSR, već su emigrirali u Kanadu, Britaniju itd. Ukrajinsku Oslobodilačku Armiju (UVV) u službi okupatora su formirali Nacisti 1943 od dobrovoljaca (Hiwi), ratnih zaorobljenika i Ostlegija. OUN-B je 1942. osnovao svoju vojnu formaciju UPA (Ukrajinska Pobunjenička Armija) koja se samostalno i u okviru njemačkih policijskih jedinica (npr. Schutzmannschaft) obračunavala sa Sovjetima, Poljacima, ukrajinskim i bjeloruskim partizanima, komunistima, Jevrejima. Crveno crna zastava OUN-B/UPA nosila je krv i nesreću. je Pogrom Jevreja, Rusa, Bjelorusa, Cigana, ratnih zarobljenika, čak i ukrajinskih nacionalista započeo je još 1941. Na stotine hiljada stradalih širom Ukrajine uz opljačkana i popaljena sela. Najpoznatije stratište bilo je Babi jar kod Kijeva đe su u samo dva dana 29-30.09.1941. sistematski ubijene desetine hiljada žrtava. Naravno, najjače uporište nacionalista bilo je na zapadu Ukrajine. Istoričari govore da su u Galiciji i Volinju pobijene desetine hiljada Poljaka tokom 1943/44. Najveći dio stanovnika Ukrajine podnio je strašan teret borbe protiv Hitlera, milionske žrtve, razaranja. U Ukrajini su proglašena 4 grada Heroja: Odesa, Sevastopolj, Kijev i Kerč. Nakon pobjede kod Kurska u ljeto 1943, započela je bitka za Ukrajinu. U ljetnjoj ofanzivi Crvene armije 4 ukrajinska fronta su se ustremila na njemačku odbranu. Rusi su pobijedili u krvavoj bici za Dnjepar i u snažnom udaru osvojili Kijev 6. novembra 1943. Tu se pokazala i snaga Ukrajinskih partizana koji su svojim akcijama na okupranom tlu nanosili značajne gubitke i štete nacistima. Početkom 1944. krenula je zimska ofanziva po smrznutim stepama, a poslije žestokih borbi cijela Ukrajina je bila slobodna do jula 1944. Njemci u septembru oslobađaju Stepana Banderu iz zarobljeništva s ciljem da ga uključe u borbu protiv Sovjeta. U njegovom odsustvu OUN-B je vodio Mikola Lebed. Tokom 1944-45 Sovjeti bez milosti gone i uništavaju pripadnike OUN/UPA . U godinama poslije rata taj otpor značajno slabi dok nije potpuno neutralisan. Stepan Bandera je 1959. otrovan Minhenu od strane agenta KGB-a. Andrij Meljnik je za razliku od većine saradnika uspio pobjeći na zapad. Umro je u Luksemburgu 1964. Lebed je dospio u SAD đe je umro u dubokoj starosti 1998. Premda su ga američke službe sumnjičile za kvislinštvo nikad nije odgovarao. Nakon II sv. Rata u SSSR-u ukrajinski nacionalisti i njihove organizacije proglašeni su teroristima, kolaboracionistima i izdajnicima. Razgraničenje SSSR sa Poljskom izvršeno je otprilike po Curzonovoj liniji iz 1919. Poljska je dobila Gdanjsk, Vroclav i Šćećin i dio ist. Pruske. Rusi su anektirali Kenigzberg – Kaliningrad. Ukrajini su definitivno pripali Galicija, Volinj i Sjeverna Bukovina. Sovjetski vođa, Ukrajinac Nikita Hruščov je 1954. godine rusku oblast Krim poklonio Ukrajinskoj SSR.

[ATAMAH]

U poslijeratnom SSSR-u Ukrajina doživljava ubrzani ekonomski razvoj, procvat industrije, poljoprivrede i energetike, industrije naoružanja, turizma i trgovine. Međutim trka u naoružanju i preskupa avantura u Avganistanu uz višedecenijski rigidan politički sistem dovode SSSR na rub propasti. Raspadom Sovjetskog Saveza Ukrajina postaje nezavisna 1991 godine. Nakon početnog oduševljenja zemlja ulazi u tranziciju sa nuklearnim arsenalom, a bez novca. Predsjednikuju prvo Kravčuk do 1994 pa Leonid Kučma u 2 mandata do 2004, vladavine koje su obilježile ekonomski sunovrat, pljačkanje države, porast kriminala, jačanje oligarha, afere. Kravčuk se 1994. oslobodio tereta nuklearne sile u zamjenu za Budimpeštanski sporazum kojim Ukrajini velike sile garantuju suverenitet. Kučma je optuživan za krađu izbora, korupciju, naručeno ubistvo novinara Gongadzea i slično. 1997. riješen je status ruske Crnomorske flote u Sevastopolju do 2017. Lagani ekonomski oporavak krenuo je 2000. kao i bolji odnosi sa Rusijom. Izbore 2004. dobio je Viktor Janukovič sa jakim uporištem na pro-ruskom i industrijski razvijenom jugoistoku. Zbog sumnje na izbornu prevaru poraženi kandidat sa uporištem u zapadnoj Ukrajini Viktor Juščenko i njegovi koalicioni partneri i birači započeli su dvomjesečne proteste nazvane Narandžasta revolucija 2004/05 po uzoru na smjene režima u Srbiji i Gruziji , a uz veliku pozornost i vjerovatno miješanje zapadnih političara i njihovih obavještajnih službi. Na kraju Ustavni sud je odlučio da se ponove izbori na kojima je očekivano pobijedio Jušćenko sa 52% glasova. Jušćenko je svoju vladavinu iskoristio da rehabilituje Stepana Banderu dodijelivši mu posthumno zvanje Heroja Ukrajine, što je sudski oboreno za vrijeme vlasti Janukoviča. U Lavovu su 2 puta rušili spomenik Banderi, sada se čuva 24h/dan. Juščenkova koaliciona partnerka Julija Timošenko je postala premijerka u dva mandata, ali vremenom su među pobjednicima rasle nesuglasice i optužbe što je dovelo na predsjedničkim izborima 2010 godine Viktora Janukoviča na vlast. Lukavi Janukovič je stabilizirao podršku na svom tradicionalnom terenu jugoistoku i pobijedio Timošenkovu koju je nedugo potom strpao u zatvor zbog navodnih ili stvarnih mahinacija dok je bila na položaju. Janukovič je vratio jezike manjina u regione đe se oni dominantno govore, naročito ruski jezik kao zvaničan u proruskim regionima. Dogovorio je produženje izdavanja Sevastopolja Rusima do 2042 u zamjenu za jeftiniji gas. Temelj njegove moći bili su oligarsi sa istoka i deklarativno proruska, a u stvarnosti vrlo prevrtljiva politika. Iako ga optužuju za lagodan život i korupciju pobijedio je i na parlamentarnim izborima 2012. U međuvremenu ukrajinska ekonomija je bila u problemima, a pred Janukoviča se postavilo pitanje kamo dalje? Evropa ili Rusija? Evropa je daleko, sa štapom i kanapom, Rusija je blizu i ima novca i popust na gas, Janukovič se okreće sporazumu sa Rusijom o Evroazijskoj carinskoj uniji. Prozapadne i desničarske snage to izvodi na ulice, a nesigurni Janukovič komplikuje sebi život donoseći zakon o ograničavanju protesta. Protesti se radikalizuju , apetiti lidera opozicije (bokser Vitali Kličko, raniji ministar Arsenij Jacenjuk i desničar Oleg Tjagnibok) rastu podgrijani sa zapadnih adresa, u pomoć pristižu dobro naoružani i opremljeni nacionalisti sa zapada sa nacističkom ikonografijom (Desni sektor, Svoboda, 14 sotnija, Ukrajinska nacionalno vijeće i drugi) i vode glavnu riječ na Majdanu. Protesti eskaliraju u žestoko nasilje, a Janukovičevi policajci nakon prekoračenja ovlašćenja u više navrata prvih nedjelja protesta najednom pasivno stoje sa štitovima dok ih demonstranti udaraju štanglama i gađaju kamenjem i Molotovljevim koktelima. Janukovič je oklijevao, niti je popustio niti je razbio demonstracije. Kada je naredio da se pretesti rasture bilo je kasno, počelo se pucati, padale su glave i demonstarnata i policajaca. Na video snimcima vidi se razmjena vatre dvije sukobljene strane. EU i SAD mole predsjednika Putina da utiče na Janukoviča da potpiše sporazum sa opozicijom što ovaj čini. Nakon potpisivanja umjesto da se demonstracije prekinu Janukovič povlači policiju , a „revolucionari“ kreću u obračun i Janukovič se sklanja u Rusiju u strahu za bezbjednost. Opozicija i naoružani nacionalisti upadaju u parlament u farsičnoj atmosferi prisile, straha i glasanja jedan na dva dugmeta istovremeno biraju vladu. Zadovoljni relativno jeftinim uspjehom zapadnjaci brže bolje čestitaju novim vlastima stavljajući sve pred svršen čin. Nacionalisti sa oružjem patroliraju, svakodnevno se nižu video snimci ispada naciste Aleksandra Muzička koji naoružan provocira poslanike lokalnog parlamenta i udara šamare zamjeniku tužioca. Ili recimo snimci upada nacionalista u lokalnu skupštinu đe odlučuju kome će dati riječ i prebijanje Rusa kojima kliču pogrdno „Moskalji na noževe“. Na kraju je cijeli niz ovih događaja uz poznate duple standarde zapada izazvao rusku reakciju zaposijedanja Krima uz šok i bespomoćnost međunarodne zajednice. Krim je pao, sad pregovori mogu početi.