Često mi se dešava da me poznati likovi pozivaju da se uživo (u realnosti) sastanemo i dogovorimo, raspravimo šta treba. Kažu, ne mogu to preko emaila, foruma, pa ni chata, skypea, telefona... No, redovno se desi da u tom živom razgovoru, f2f, priča skrene u manje bitne sfere i svaki pokušaj da se fokusira na najbitnije završi u nejasnoćama. Insistiranje na bitnome se doživljava kao uvreda. Direktnost i konkretnost iz nekog razloga nije poželjna. Ispadne da mnogo više možemo reći o detaljima bitnih stvari ako pišemo emailove i forumašimo, nego kada se nađemo u direktnom kontaktu. Razlog je definitivno u podešavanju efekata priče, ali i u nemogućnosti da se o svemu dobro promisli. Bez dobrog promišljanja ne možemo suštinski biti iskreni, jer se često sa nekim stvarima ne želimo suočiti, a neophodno je.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Bookmarks