Originally Posted by lucke91
Da se osvrnem na zadnjih 25 godina razvoja Podgorice... Praštajte na malo dužem postu.
Gotovo sav razvoj se desio u preiodu 2000-2010. Za grad su devedesete bile propadanje i stagnacija, a zadnjih par godina se isto ništa bitno ne radi.
Od devedesetih na ovamo su pocrkale fabrike (Radoje Dakić, Titeks, KAP propada, Podgorička mljekara, itd.). Međutim ovo je više zasluga vlasti na državnom nivou.
Podgorica je sa 117 hiljada stanovnika 1991. porasla na 156 hiljada 2011.
U Maslinama, Zlatici, Murtovini, Zagoriču, Koniku i Starom Aeorodromu na mjestima gdje je uglavnom bila livada su nikla ogromna naselja. Ona su građena potpuno neplanski, nasumice, kako je kome dunulo kuću da podiže. Nije bilo nikakvih standarda, regulisanja i kriterijuma. Ljudi su praktično u gradu pravili kuće kakve su htjeli. Na stranu što je većina tih kuća ružna nego dobar dio nije ni dovršen. O tome da je ogroman dio tih objekata bespravno izgrađen ne treba trošiti riječi.
Evo na šta liči stari aerodrom:
Grad koji bi želio da se kiti riječima kao što su "evropski" i "metropola" ovakve stvari nije sebi smio da dozvoli. Nije grad samo centar(a i centar je ruglo, doćićemo do toga) već se mora voditi računa jednako i o širem jezgru grada kao i o predgrađima.
U normalnim gradovima predgrađa izgledaju ovako:
Za stari aerodrom je ovako nešto bilo u planu ali smo dobili mješavinu stambenih zgrada i straćara.
Krajem 80-tih je za Malo Brdo planirano da bude elitna lokacija - potpuno sređeno sa luksuznim kućama i vilama. Sa njega se inače pruža najljepši pogled na grad.
Malo Brdo je poptuno devastirano nakaradnom i nelegalnom gradnjom.
I sad izgleda ovako(na ovoj slici još i nije toliko loše):
Što se zelenila tiče o njemu se koliko toliko vodi računa duž Bulevara Sv. Petra, kvarta Vektre i Univerizeta. U ostalim djelovima grada ne, već možete svuđe nađate blato i zaraslu travu. O predgrađima ni govora.
U Podgorici ovoga nema. U sređenim gradovima je ovo normalno:
U dvorištu nove profesorske zgrade po projektu je trebao da bude park sa zelenilom a ispod njega podzemna garaža kao aprking prostor za buduće stanare. Od parka i podzemne garaže nema ništa. Umjesto toga smo dobili ogromni asfaltni parking:
Fasade zgrada propadaju jer ih niko ne održava.
Ljudi pregrađuju balkone, proširuju stanove, mijenjaju fasade na zgradama kako im dune bez ikakvih problema tako da imamo dosta ovakvih pojava:
Cenar grada koji je trebao da se obnovi u nekom duhu stare Podgorice i Mirkove varoši je isto upropašten. U Hercegovačkoj je napravljena gomila staklenih poslovnih zgradica kojima tu sigurno nije mjesto.
Pored toga, nije regulisana spratnost nego je svako radio kako mu dune tako da imamo šetanja po visini tipa: P, P+2, P, P, P+5, P+1...
Evo kako to izgleda:
Pogledajte na šta liči ovo gore. Pa se iščuđavajte što neki stranac kaže za Podgoricu da je rupa.
Za vrijeme Mugijeve vladavine takođe su izgrađene južna i sjeverna tribina stadiona ali tako da se sa gornjeg tribina ne vide dobro golovi, a u donjem dijelu se dobar dio mjesta nalazi iza stubova. Istočne tribine ima samo u obećanjima.
Prvi put je najavljena 2008. godine i to da će bit gotova za utakmicu Crna Gora - Italija marta 2009. Od tada je prošlo 5 godina.
Željeznička stanica:
Od 5 bazena naravno nema ništa.
Od Hotela Bolići isto nema ništa.
Za projekat "Milenijum City" su uspjeli da otjeraju kompaniju Trigranit koja je bila zaintresovana ali im je ako se dobro sjećam traženo 1000 eura po kvadratu za zemljište.
Srušen je Kino Kultura prema čemu sam iskren da budem indiferentan. Svega 2 puta sam tamo gledao film. Kino ne bi bio ugašen i srušen da su ovi što su kukali za njim išli u njega. Ni sa arhitektonskog stanovišta ne predstavlja ništa posebno.
Međutim, srušen je pod izgovorom da treba na njegovom mjestu da se pravi dječije pozorište. Od toga pozorišta naravno nema ništa.
Još jedan promašaj je podzemni prolaz od Rimskog trga prema hramu na koji je bačeno 1,200,000 eura a skoro ga niko ne koristi. I lijevo i desno od prolaza na 80 metara se nalaze pješački prelazi.
Na Zabjelu(između ulice Ilije Plamenca, Ljubovića i groblja) i u naselju "Prvi maj"(od Krivog mosta do Delte) su izgrađeni kvartovi koji opet nisu pratili urbanističke planove. Tu su zbijene manje zgrade koje su građevinari pravili da izmuzu pare bez ikakvog obzira prema izgledu grada i budućim stanarima.
Mugoša je imao tu sreću da dođe na čelo grada otprilike u vrijeme pada Miloševića, kad su sa nas skinute sankcije i da smo konačno počeli da se vadimo iz g**ana. Kada su krenule domaće i strane investicije, dobijanje nezavisnosti i građevinski bum.
Svako ko bi došao na to mjesto bi bi imao iste ili bolje rezultate.
Union Bridge je finansirala Evropska Unija. Moskovski most nam je uradila Moskva.
Jedini značajni projekti koje je opština izvela i za koje zaslužuju priznanje su gradski bulevari, most Milenijum, Novi most(most preko turskog kupatila), i takozvana mini-zaobilaznica(koja zapravo prolazi kroz grad, ali ajde - makar saobraćaj ne ide kroz sami centar kao ranije) sa bulevarom od Zlatice do Aerodroma. (i koja je prema obećanjima trebala da bude gotova 2008. a zapravo je završena 2011.)
Međutim daleko da je ovo od nekakvog spektakularnog uspjeha. Podgorica se razvila više zahvaljujući povoljnim okolnostima nego sposobnoj vlasti.
Bookmarks