Senior Member
Najprije oznacio sam ono sto je laufer napisao, a ako se ti slazes sa takvom retorikom onda se to moze odnositi i na tebe.Originally Posted by Apatrid
Retorika koju sam oznacio u vezi nacionalnog jeste partijsko-interesdzijska, a da li je onaj koji je reprodukuje svjestan da to cini druga je prica. Glavni zadatak partijsko-interesdzijskih ideologa jeste da masi nametnu pricu o nacionalnom kao vaznu, stavise presudnu, jer tek kad to uspiju mogu beskrajno da manipulisu. Tvoja licna prica u ovom kontekstu nije bitna. Pricamo o postavkama na kojima se zasnivaju razlicite politike, u ovom slucaju nacional-nacionalisticke i demokratske, kao i o sredstvima kojima se sluze, ciljevima kojima teze, itd. To je okvir, a da li se neko poistovjecuje sa tim ili ne, nije narocito bitno.
Cu, naci ce se les. Jesi li ti vidio negdje da se raspiruju nacionalni sukobi a da nema leseva i nastradalih?A ova fora sa odgovorom zasto je termin "lesinarska" uveden je vec sjajan: "naci ce se vec les da dokaze da se o lesinarskoj politici radi"
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Member
Nihil, imas i od mene jedno veliko - svaka ti cast.Demokratija pobijedi.
Srecom po nas, demokratija nam je jos uvijek cilj i put, bez obzira na hiljade glava i pameti koje nosi sovinizam, koji je na Balkanu skoro jedini reprezent 'desnicarskih' i 'konzervativnih' politika i ideologija. Jos kad bi imao neko da nas unedogled placa da stremimo ka demokratiji, pa mi bi bili na konju.
Svaka cast nihile, steta je sto te cesce nema u ovom cosku. :wink:
Pozdrav Waterman
Banned
Pridružujem se čestitkama
Member
Možeš da kukaš do sjutra ujutro kako te neko na takve muke meće, ali će to i dalje ostat ... obična zamjena teza.
Nijesam ja tebe silio da čitaš ništa, niti te prozivao, niti se u tvoju diskusiju sa nekim trećim miješao postavljajući pitanja (tj. nijesam a da nijesam iščitao sve što ste već rekli).
Ti si.
Kad dođem da ti postavljam pitanja koja pokazuju da se nijesam potrudio da pročitam tekst koji si napisao na toj istoj temi, obavezno me opomeni. Koliko da provjeriš jesam li toliko vaspitan da se izvinem.
Active Member
Ni ja nijesam na izdrzavanju teske robije te mi je zadovoljstvo bilo citati njihovu diskusiju. Kako Apatridovu tako i Nihilovu.
Member
Wow. Ovo jesu novi momenti, ali ja i dalje ne vidim nikakvu logičku postavku za tvoju tvrdnju čak i ako je laufer cilj komentara.Najprije oznacio sam ono sto je laufer napisao, a ako se ti slazes sa takvom retorikom onda se to moze odnositi i na tebe.
Ni on, kao ni ja, nije ovdje od direktne koristi i šićara, niti je akter (a time i potencijalni uživalac blagodeti vlasti i moći) bilo kakve političke borbe tamo.
Pusti tu priču, nihile. Šuplje je to. Ima na ovom forumu kojekoga, ali ima i likova koji nijesu nimalo naivni, niti su to djeca pa da budu "zavedeni".Retorika koju sam oznacio u vezi nacionalnog jeste partijsko-interesdzijska, a da li je onaj koji je reprodukuje svjestan da to cini druga je prica.
Auuuuh... sa kakvim uvjerenjem izbacuješ te deklaracije, to je čudo.
Partijsko-interesdžijski ideolozi će nametnuti masi BILO kakvu priču koju mogu da prodaju kao važnu, presudnu, veliki paravan za prodaju magle i maksimalno manipulisanje. Nema te priče u politici (uključujući i vaskoliko pozivanje na idealizovanu "demokratiju" koja se ovdje prodaje kao stanje, a ne proces) koja nije manipulisana. Nema. Takav to posao. Univerzalno pravilo: "gledaj što čine, ne što pričaju".
Drugi veliki problem sa ovakvim postavkama aksioma je što se sugeriše da preovlađivanje nacionalne tematike u politici nastaje ISKLJUČIVO djelovanjem partijskih ideologa. Pošto demokratizacija reže autoritativne režime (otud sužava prostor ideolozima), otud i demokratija ispade "univerzalni lijek" za nacionalno i nacionalističko.
Netačno, pogrešno, stranputica.
Ideolozi nijesu JEDINI generatori nacionalizma i potenciranja nacionalne politike. Nijesu. Nacionalni interesi izbijaju u prvi plan kad su ugroženi. Đinđićevoj vladi je glavni nož u leđa bio štap međunarodne zajednice, gdje nije bilo šargarepe, ništa nije učinjeno da se smiri Kosovo, konstantni pritisci i poniženja su servirani i njemu kao da je Milošević.
DS NIJE imao teoretske šanse da se održi na vlasti sve dok su Srbi ginuli na Kosovu, shvatite to. Renesansa Radikala i forsiranje patriJotskog bloka u Srbiji bila bi nemoguća da ne postoji Kosovo kao nacionalna frustracija Srba i Srbije. Konstantno dozirana i namjerno podbadana, da se krizno područje drži u vječitoj krizi.
Primjer dva: Kraljevina Srbija poslije dolaska Petra I na vlast je doživjela renesansu najviše zbog kratke (ali za Srbijance istorijski značajne, na to se naslijeđe pozivaju) uvođenja parlamentarne demokratije.
Hoće li neko da mi kaže da tadašnja Srbija nije bila nacionalna država? Kako, kad su demokrate došle na vlast? Zato što oslobođenje od Turaka nije bilo završeno i imao si spoljni generator koji je uticao na državu.
Demokratija nije nikakva izolacija (niti totalna izolacija) društva od nacionalizma, pa čak i odlutavanja u fašizam. Vajmarska republika, na čiju se tradiciju i restauraciju demokratskih koncepata nadovezala Njemačka poslije II svjetskog, je nemoćno posmatrala kako iz njene utrobe izranja najveća nakarada od društvenog uređenja koji je ova planeta ikad vidjela. Argumentacija da su fašisti ukinuli demokratiju a su došli na vlast je irelevantna ovdje (naravno da su oni negacija demokratije), obrati pažnju da demokratija NIJE SPRIJEČILA nastanak fašizma. Zašto? Zato što su preduslovi za nacionalnu frustraciju Nijemaca dijelom došli i spolja (Ligu Naroda je bolio ćošak koliko stenje Njemačka pod reparacijama, dok im posljedice nijesu eksplodirale u facu).
Koncept demokratije je koncept kontrole tog sistema. Koncept uvodjenja "negativne povratne sprege" (u teoriji upravljanja je to dobra stvar, "negativno" je u smislu da poništava neželjeni stimulans, pozitivna povratna sprega dovodi do nekontrolisanih oscilacija i sistema koji se ili raspada ili prelazi u stanje u kome se ne može kontrolisati).
Taj koncept, sam po sebi, fokusira političku pažnju društva na pitanja koja populacija smatra da su važna (što medijima i propagandom ta ista populacija može da se manipuliše je stvar koja nije uračunata u sistem, ali se toleriše najviše zato što niko nema pojma kako da toj pojavi stane u kraj). I ništa više. Koncept sprečava društvene lomove, uvodi evoluciju mjesto revolucije, ali sam po sebi ne liječi ništa niti pravi vrlog novog čovjeka.
Taj sistem zapadnih vrijednosti, koje ili postoje i praktikuju se u razvijenim zemljama, ili koje se poturaju kao ideali zemljama u tranziciji, jeste produkt djelovanja tog sistema kroz dugi niz godina. Čak i ako se pođe od toga da sistem vrijednosti jeste neminovni (ni to nije dokazano, ali ajde da ne natjerujem mak na konac) produkt djelovanja demokratskog sistema, mi nemamo vremena da prolazimo kroz cijelu evoluciju, niti će nam okruženje to dozvoliti.
Zato ja ovdje, čitavo vrijeme, tvrdoglavo insistiram na tome da se tačno definiše što se podrazumijeva pod tim fluidnim i idealizovanim stanjem "demokratije".
Demokratija kao koncept višestranačke političke konkurencije koja se razriješava na slobodnim izborima... to je VAN BILO KAKVE SUMNJE, ja što se pitam. Efikasniji sistem za pokretanje države naprijed i filtriranje htijenja i prohtjeva biračkog tijela, nekakvog kolektiviteta, jednostavno ne postoji. Hladni rat je završen, te su istine pokazane i dokazane.
Sve ostalo izvan tog bazičnog koncepta, ne spada u, striktno posmatrano, demokratiju. Spada možda u karakteristike moderne Evropske države, spada možda u ono što se hoće da postigne... ali je ne samo terminološko, već i konceptualno silovanje svrstat sve to u isti čabar i zvat demokratija.
Ta mjerila vrijednosti koja su izvan ovako ogoljenog društvenog uređenja su stvar kontrolisanog uvođenja, onako kako to društvo koje se transformiše može najbolje da izdrži. Stvar kontrole procesa. A proces se zove tranzicija.
E, da proces uspije, valjaće družina koja zna što, kako i čime da izvede. Ta družina će morati da zna da definiše što se hoće postići, da dobije za to što se hoće postići podršku biračkog tijela, da kaže kako će se to postići i na kraju da demonstrira da može to da uradi.
Ono što je kritično u svoj ovoj priči je od suštinske važnosti da Crnu Goru: pad Mila MORA POD HITNO uvesti demokratiju u smislu uklanjanja mehanizama sistema koji su postavljeni da održavaju vlast jedne (bilo koje) partije. Na tom se i konsenzus LSCG i srpskih partija i zasnivao, ako sam ja dobro shvatio.
Ostatak paketa je pitanje egzekucije, nacina kako će se izvesti (koliki tempo promjena društvo hoće da toleriše a da ne odluta u regresiju, vidjeti pojavu da su komunisti osvajali vlast u postkomunističkim zemljama), strategije političkih partija, nekakvog konsenzusa društva.
Na ganglije mi ide ta vazdušasto korišćenje termina "demokratija" gdje nema što nije u to ubrčkano, zato što:
1. se postavlja kao ideologija, a ideologija je uvijek i bez ostatka pokriće za manipulacije i muljanja ispod žita.
2. apriori definiše vječne istine i nekakve šablone idealnog stanja. Demokratija nije šablon, u toj istoj EZ varira od države do države, nije fora u uvođenju šablona bez ostatka već u prihvatanju principa za koje su se svi složili da su opšteprihvatljive kategorije.
3. služi za uslovljavanje i tretiranje tog naroda kao da su Bantu crnci kojima se mora uvesti ovo ili ono, kao da mi sami nijesmo sposobni da uradimo što treba.
4. uvodeći neophodne gazde, dobrodušne "prijatelje", pomoćnike i zabrinute presvijetle, opravdava svo ****** koje su nam gospoda iz inostranstva zamiješala svih ovih godina. Jer su mnogo "pomagali" i "pomogli".
Ne postoje nacional-nacionalističke i demokratske politike kao suprotnosti, to su odvojene stvari. Nacionalna politika se super može sprovoditi demokratskim metodima. Pokazano i dokazano kroz istoriju.
E to problem i jeste. Ko "raspiruje nacionalne sukobe"? A? Otkud ti to izleće? Instinktivna, napamet naucena reakcija po kojoj nacionalno orijentisani političari raspiruju sukobe?
Dobro jutro, Sloba nema. Koštunica ne raspiruje sukobe, Koštunica nacionalnu politiku vodi tako da izbjegne sukobe i skuči što se skučiti može političkim metodima, ne silom. Barem se kao takav deklariše i na konto te priče (nebitno je li moguća ili nije) je dobio glasove.
Na najnovije događaje na Kosovu reagovali su svi u Srbiji, do jednog. Ja dobro vjerujem da je to "nacionalna politika", ne "demokratska politika" jer ta toliko razvlačena univerzalna kategorija nema premnogo veze sa odnosima sa inostranstvom i pritiskom koji je država Srbija vršila na koga god je mogla da se to divljanje i progon zaustavi.
New Member
Sta bi vise volio:
Da si lijep i bogat ili ruzhan i siromasan,razgovaraju dvojica sa ovoga foruma(Savindan i SKOJ)
Pametniji od njih dvojice ce na to:
Ja, da sam lijep i bogat. Sto ce mi da sam ruzhan ,kad sam siromashan.
E tako vam je i sa ovim glupim polom sto ste napravili.
SiCG -vas ist das?
Dokle ce to trajati i kako ce okonchati. Hoce li TO pasti u zaborav istoga dana kad se raspane(nego sto).Oce li Sorabi vikat kako su vazda govorili da su za Srbiju i da su zbog toga bili za zajebnicu jer je i CG Srbija.Hoce!
Hoce li crnogorski Sorabi istoga dana kliknut Sv.Petru Cetinjskome i rec
da je CRna Gora sveta(ne Marovica) i da su joj se vazda kleli ka najveci Crnogorci.(Oce,no sto ce!).
I chemu onda sva prdnjava.
SICG-budalashtina koje se treba kurtalisati.
Dje u SiCG vi vidite dmokratiju.
Bi ste li vi srboljubi i cetnikofili voljeli da imate demokratiju ka kod Joska Fishera,Tonoga Blera i Djordjije Zhbunastoga.A ,okle!
Vi volite Pentium I-S.Milosevic,Pentium II -Vojo SPica i Pentium III-Tomo
Grobar Krapinski.
To vam je vas back to the future.
Kako goj se obrnes,guzica ti je odozad.
Forum Addict
Morao si i ti pridati svoje nacionalno-orgazmicno blebetanje
Kako ono rece - "sta ce mi demokratija bez nezavisne crne Gore"? Idi pustaj Vodjine hit-kasete sa obecanjima "nezavisna Crna Gora do 13. jula" i padaj u sevdah, sta ce ti da se mijesas u price gdje ljudi slusaju sta onaj drugi kaze, nezdravo je to, a moze i skodljivo da bude po lakejsku karijeru
Member
To ti je da pravo i obaveze covjeka od kostiju krvi i mesa u jednom drustvu zajednici ili sistemu budu iste sa pravima i obavezama bilo kojeg drugog covjeka od kostju krvi i mesa koji je pripadnik tog drustva zajednice ili sistema.
Waterman
Forum Addict
Ta je definicija suvise jednostavna da bi mogla biti tacna. Ne mozes naci dva covjeka cija su "prava i obaveze" iste, a kamo li citavu zajednicu.
Uostalom, zamisli na sta bi licilo drustvo u kojem bi svi imali iste obaveze.
Member
Ovo je smijesno pojasnjavati ali evo da probam.Ta je definicija suvise jednostavna da bi mogla biti tacna. Ne mozes naci dva covjeka cija su "prava i obaveze" iste, a kamo li citavu zajednicu.
Uostalom, zamisli na sta bi licilo drustvo u kojem bi svi imali iste obaveze.
Radi se o opstim pravima i obavezama u odnosu drustvo - pojedinac.
Forum Addict
Pa nisam ni mislio da se radi o privatnim obavezama
Ali ni prava i obaveze u odnosu drustvo-pojedinac nisu iste.
Senior Member
To je novi momenat samo u smislu da ti vezujes pricu za neke stvarne ljude koji postoje negdje u stvarnosti. Sustina je u tome da ja reagujem na ono sto je napisano, a ne na to ko su ljudi koji pisu. Njihovi individualni motivi nisu narocito bitni vec matica koju njihova prica stvara. Posljedice politike nisu proizvod nekog konkretnog pojedinca vec nacina zivota, djelovanja i ponasanja koja zagovaraju i do kojih dovode.
Ima naravno, ali biti nesvjestan ili nedovoljno svjestan price nije isto sto i biti "zaveden". Ta nesvjesnost ili polusvjesnost znaci prije svega ne vidjeti kuda takva prica vodi, ili namjerno ignorisati njene posljedice. Kritika nacional-nacionalistickih politika nema prvenstvenu namjeru da napada ili omalovazi pojedince koji je zastupaju (svjesno, polusvjesno, nesvjesno, ...), mada indirektno dovodi do toga, vec da ukazuje na citav niz negativnih posljedica do kojih je dovodila, dovodi i moze da dovede. Koji su motivi pojedinaca na forumu da zastupaju neku od politika nije moguce dokuciti a da se ne udje u njihov stvarni zivot, no doci do saznanja o tome nije cilj ove price, vec zasto politicke partije koje nacional-nacionalisticku pricu, provociraju, poticu, sire to cine. Posto politicke partije sve sto cine cine zbog osvajanja i odrzavanja vlasti, a vlast im donosi privilegije, zadovoljava razlicite interese, onda je jasno koji smisao njihova prica ima. Ako ta prica samo njima obezbjedjuje privilegije i zadovoljava interese, kao i njihovim najblizim saradnicima, a ostalima nanosi stetu ili im ne donosi nista, niti rjesava probleme koje navodno pokusavaju da rijese, onda su njihove interesdzijske potrebe lose za gradjane kao i politika koju provode. Postupci politickih partija i njihovih vodja su onda direktna steta za drzavu kojom upravljaju.
Tacno tako, gledaj sto cine! A sta cine? Cine sve da se dokopaju vlasti ili da je odrze. I to cine na nacin da prodaju nacional-nacionalisticku maglu neprestano provocirajuci sukobe koji ce gradjane odrzavati u magli, uciniti im maglu normalnom, potrebnom, realnom,...
Nisu jedini nego su glavni, odlucujuci. Njihov izbor politike za koju cu se zalagati nije rukovodjen popravljanjem nekog loseg stanja, vec osvanjem vlasti pomocu nekog stanja. Bira se ono sto ce najlakse i najbrze dovesti do zeljenog cilja osvajanja vlasti. Nacionalni sukobi i njihovo rjesavanje, do kojeg nikada ne dolazi, vec se njima manipulise su na nasim prostorima vjekovima glavna politika vlastodrzaca. Pogodno tlo za neprestano stvaranje ugrozenih i po potrebi raspirivanje ugrozenosti neprestano postoje. Djindjic je u situaciji apsolutne zaokupljenosti ovih prostora nacional-nacionalistickim politikama, zapoceo sa uvodjenjem promjena koje omogucavaju demokratizaciju drustva. Zapoceo je nesto sto ni jedan drugi politicar ni politicka partija na ovim prostorima nije nikad. S jedne strane to je znacilo rezove koji ce pogoditi svakodnevne interese gradjana (npr. otpustanje sa posla), i s druge strane marginalizacija nacional-nacionalistickih politika. Prvo je nuzno dovodilo do trenutnog smanjenja povjerenja gradjana naviklih na prethodni nacin zivota. Medjutim, pozitivni rezultati kretanja od nule poceli su se nazirati i nezadovoljstvo i nepovjerenje su se postepeno pretvarali u podrsku. I to je ono sto je nacional-nacionalisticke politike natjeralo na ekstremnu (re)akciju. Ne samo da je njihova politika marginalizovana sa drzavnog nivoa, vec su se i gradjani poceli okretati drugim problemima i drugacijoj politici. Ono sto je tu posebno zanimljivo jeste odnos Zapada prema politici koju je Djindjic predstavljao i najvecim dijelom koordinirao. Naime, to Zapadu nije odgovaralo, jer se time Srbija pretvarala u znacajan faktor na Balkanu, previse brzo i previse kvalitetno za njihove planove i sfere uticaja. Naravno, pod tim Zapad ne treba podrazumijevati neku potpuno homogenu masu, vec jedan njegov dio. Djindjic i politika kojoj je bio eksponent je prepoznat kao opasnost za dio politickih partija koje svoju borbu za vlast temelje na nacional-nacionalistickim politikama, a istovremeno neke od zapadnih zemalja ili mocnih korporacija su vidjele to kao mogucnost da situaciju vrate u stanje koje mogu da kontrolisu. Ekipa koja je izvela atentat je dobila zadatak i zeleno svjetlo za to. Indikativno je da su glavni ljudi u tim operacijama vezani za Legiju stranaca, odnosno Francusko, odnosno za masineriju koja sa njima ima interesne veze.
Uglavnom, kao sto nacional-nacionalisticke politike sluze onima na unutrasnjoj politickoj sceni da osvajaju vlast i na nju dominantno uticu, tako sluze i mocnim svjetskim centrima moci da pomocu njih balansiraju sirenje svojih interesa. Nacional-nacionalisticke politike tako postaju dvostruko stetne za gradjane i prostor na kojem dominiraju. Kosovo, kao i mnogi drugi sukobi slicne prirode se odrzavaju zahvaljujuci tim politikama. Izazivanje sukoba i ugrozenosti je smisljena akcija predstavnika tih politika i onih koji tome direktno i indirektno doprinose.
DS je imao tu sansu i pored toga sto je DSS sa Kostunicom kao eksponentnom cinio sve da preuzme vodecu poziciju. Tek sa Djindjicevim ubistvom DOS je poceo definitivno da se raspada, jer nije bilo dovoljno vjestih politicara da izbalansiraju razlicite interese unutar njega. DSS sa Kostunicom na celu je odigrao kljucnu ulogu u rasturanju DOS-a, usporavanju promjena u Srbiji i na (in)direktan nacin na ubistvo Djindjica. Prica o Kosovu je nasljedje prethodnih nacional-nacionalistickih politika. Ta prica je problem koju su SPS i SRS zapetljavali i usloznjavali, pricajuci kako je rjesavaju, i zbog toga nisu gubili vlast. Cak je ne bi izgubili ni poslije gubitka Kosova, da nije bilo DOS-a i pomoci dijela zapadnih centara moci. Stoga ova teza da "renesansa" radikala proizlazi zbog te ugrozenosti Srba na Kosovu potpuno promasena. Jacanje politicke pozicije radikala potakli su skandali u DOS-u koje je potencirao DSS, a zatim i G17. Iskljucivo zbog borbe za vlast u Srbiji. Sudbina Kosova je proizvod nacional-nacionalistickih politika u Srbiji. SPS i SRS politika je na toj politici gradila i cuvala svoju vlast, a rezultati su porazni kako za gradjane Srbije tako i za gradjane Kosova, s tim da je uticaj Srbije na Kosovu na dugi rok iskljucen ako ne i zauvijek izgubljen. Ne vidim cime bi to SRS ili DSS pa i SPS mogli da to stanje promijene. Prica o toj temi moze da im posluzi samo za osvajanje vlasti u Srbiji i nista vise. No, to moze biti samo privremenog karaktera, jer demokratske kriterijume ce morati uvoditi po volji mocnog zapadnog svijeta. To znaci da ce morati da promijene politiku ili da nestanu sa politicke scene kao uticajna politicka snaga. Njihova sudbina uopste ni nije bitna, ali je bitno da takvom politikom produzavaju jadno stanje gradjana Srbije. Kojom brzinom ce se to stanje popravljati dominantno zavisi od interesa Zapada. No, ono bi barem za nijansu bilo bolje da se demokratiji daje prioritet.
Kad se pozivas na istoriju onda to cini u kontekstu vremena i odnosa moci koje je tada vladalo, a ne mijesajuci kontekste. Osim toga, uvodjenje visepartijskog sistema ne znaci davanje prioriteta demokratiji, iako je to jeste jedan vazan element izgradnje demokratije. Pocetkom 90-ih u Srbiji i u Crnoj Gori uveden je visepartijski sistem ali time demokratija nije dobila prioritet, vec samo zapoceta zbog zahtjeva koje je nametao Zapad i okruzenje. Nacionalno-nacionalisticke politike su i dalje glavno sredstvo osvajanja i ocuvanja vlasti. Cilj politickih partija nije bila demokratija, vec vlast. Nacionalni sukobi su postojali, ali su se i (re)generisali u svrhe vlasti.
Potpuno zapostavljas glavni problem koji je Njemacku politicku scenu okrenuo u pravcu fasizma. A glavni problem je bila ekonomija. Ekonomska kriza i posljedice koje je ona prouzrokovala u Njemackoj, prije svega zbog nedostatka energenata i sirovina, omogucile su u promoavisanje nacional socijalizma ili naci-fasizma. Tzv. nacionalna frustracija je proizvod ekonomske frustracije. Nacional-nacionalisticke politike su kao rjesenje ponudile fizicko unistenje ekonomskih konkurenata, pricajuci pricu o posebnosti arijevske rase. Ocigledno, i pored pocetnih uspjeha, to nije bilo rjesenje problema, kao sto to ni nije bio cilj fasistickih partija, vec osvajanje i opstajanje na vlasti. Svakako da su pojavi nacizma i fasizma u Njemackoj doprinijeli drugi centri moci u svijetu, ali to svakako ne negira tezu o promasenosti nacional.nacionalistickih politika i u konkretnom stetne posljedice na gradjane kojima se ona servira kao najvaznija.
To nije stanje vec proces neprestanih promjena. Svojevrsna autoreglaza drustva s obzirom na promjene u njemu i oko njega. Autoritarni sistemi, a nacionalno-nacionalisticke politike su to uvijek, blokiraju promjene, prije svega sa nivoa vlasti.
Taj koncept podrazumijeva pravila igre i citav niz procedura koje moraju biti ispostovane i neprestano kontrolisane, a ne da se zavrse sa izborima. Na izborima se bira ko ce da sprovodi demokratske procedure kao i oni koji ce da kontrolisu njihovo sprovodjenje, istovremeno uz neprestano redefinisanje postojecih i definisanje novih procedura koji obezbjedjuju sto ravnopravnije uslove igre. Stoga, ako je demokratija najproduktivniji nacin da se potakne razvoj drustva, onda izgradnja i razvoj demokratije trebaju biti prioritet, a ne nacional-nacionalisticke politike. U suprotnom, posljedice su veca ili manja autoritarnost koja koci razvoj.
Gdje se to pokazalo i kao dokazalo? Zar tebi nije jasno da prica o zajednickoj drzavi i nezavisnoj CG sprecavaju razvoj demokratije i da su promoteri tih prica upravo politicke partije koje na njoj osvajaju ili zele da osvoje vlast? Zar se ne pokazuje da vladajuca DPS svoju vlast zasniva upravo na toj prici, i da izgradnju demokratskih institucija i procedura vidi kao najveceg neprijatelja, jer ih to ostavlja bez vlasti? Zar isto tako nije ocigledno da SNP svoju opozicionu snagu crpi iz iste nacional-nacionalisticke price, a pricu o demokratiji pominje samo da bi oslabila DPS? Koja se to politicka partija u CG dominantno zalaze ili zalagala za izgradnju demokratije i uvodjenje demokratskih procedura? Tek u posljednjih 5-6 godina na taj put se zaputio LSCG, prije svega odbijajuci da udje u vlast DPS. Motivi za taj neulazak su bili dominantno partijski, jer bi ulaskom bili utopljeni u DPS, ali ta katarza ih je uputila na demokratiju, jer im je DPS zauzeo nekad dominatno nacional-nacionalisticku politicku orijentaciju. A to se opet desilo zbog cijepanja nekad zajednickog DPS... No, svejedno, sadasnje politicke pozicije su takve kako pokazuje anketa, dominiraju suprotstavljene nacionalno-nacionalisticke politike, a treca opcija ostaje dominantno zalaganje za demokratiju. Dvije suprotstavljene nacionalno-nacionalisticke politike postoje i obje su podjednako protiv trece kojoj preostaje demokratija.
Nacionalno nije identicno sa nacionalistickim, ali je mnogo blize njemu nego demokratiji. Kostunicina politika se poziva na nacionalno dostojanstvo, on primat daje nacionalnom, a ne demokratiji. Kostunica koristi nacionalno za osvajanje vlasti i demokratiju prilagodjava svojoj nacionalnoj politici. Koncept nacionalne drzave i nacionalne demokratije jasno istice dominaciju (jedne) nacije. On je mogao da funkcionise u prethodnim vremenima, dok moderni kapitalizam nije poceo da prelazi nacionalne granice. Medjutim, ekspanzija modernog kapitalizma taj koncept rusi kao sto rusi granice izmedju drzava. Od nacionalnih drzava ostaju prakticno samo imena. Svemocnom modernom kapitalizmu odgovara liberalna demokratija.
Glavno pitanje je zasto je doslo do najnovijih dogadjaja na Kosovu, ko ih je organizivao i sa kojim ciljem? Kome je trebalo povecavanje nacionalnih tenzija na Kosovu i kome to ide u prilog? To nije bila spontana reakcija gradjana, vec organizovana akcija sa glavnim ciljem da se nacionalno i nacionalisticko izdigne kao problem. Ocigledno, to ide u prilog onima koji svoju politiku temelje na nacionalnom i nacionalistickom, kako u Srbiji tako i na Kosovu, ali i u CG.
Sto se tice reakcija svih one su sasvim normalne i ocekivane. Ta desavanja su s jedne strane prepreka demokratiji, a s druge strane, prilika nacionalno-nacionalistickim politikama da promovisu svoje nacionalno-nacionalisticke price. Nacionalizam i nacionalni sukobi su prepreka demokratiji, a istovremeno hrana nacionalno-nacionalistickim politikama. Sta onda ima cudno u tome sto svi reaguju?
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Banned
Nije mi bas jasno gdje mene ubaci u nacional-nacionaliste-interesdzije i lesinare, al nek bude i to. Ko zna, mozda i jesam, samo mi nije jasno kako bas ti to da znas.Primjeran govor predstavnika jedne nacional-nacionalisticko-interesdzijske politike. Takvi zive od raznih vrsta neprijatelja - klasnih, rasnih, nacionalnih, ... - i od zametanja svakojakih sukoba. Lesinarska politika.'Demokratija', 'patriotizam', 'nacionalni interesi', 'svjetske zavjere protiv "nas"', 'americko izivljavanje', 'ugozenost pravoslavlja', 'ugrozenost srpstva', 'ugorzenost kurca-palca, elita, partija i patrija'. Traktati! To majstore, samo tako, traktati, izvlacenje iz konteksta, zavlacenje i uvaljivanje, podmetanje i presudjivanje. Kad ti prestane smrdjet iz usta na cesnjak, onda mozda.
Dosta.
Srbijanski udbasi i ljubitelji DSS prije i poslije Sloba, branitelji Srbije od Crne Gore i Srpstva svekolikog po svaku cijenu.
Previse!
Banned
Sta je vaznije?
Demokratija
28% [ 14 ]
Nezavisna CG
30% [ 15 ]
Zajednica SiCG
40% [ 20 ]
Ispada u ovom trenutku da demokratija ne pobjedjuje, a tako se cvrsto drzala na prvom mjestu koliko jos prije par dana. Cim se diskusija razvije, pogotovo dobra diskusija, odmah glasaci/ skakaci sa strane upadaju i cuvaju kurs/ kurseve koji odgovaraju onima sto ih na ovakva mjesta salju.
Demokratija, ili jos bolje demokratizacija- nedefinisana ala koja nastupa ka nasim prostorima i prijeti da nas savrseno poremeceni svijet poremeti na jos jedan nacin. Kako je definisati? Sta se ocekuje od nje? Ko da je sprovede i kako? Ko joj se opire, kako i zbog cega? Pa ovo je za najmanje pet novih topika, za pet novih diskusija u kojima treba da ucestvuje mnogo vise diskutanata, a ne da kevcemo sa strane na dvojicu ili trojicu i povremeno ih zajedljivo provociramo (kriv sam, sta cu, nemam vremena a ni volje da ulazim u rat traktatima, a i nijesam mu vican, ali volim povremeno da podjebavam ove Srbijance stare glasace DSS i srbijanske udbase iz Crne Gore pa makar i po cijenu da me nazovu svim i svacim, da mi izbroje cucle i televizore i da mi se u dzep zavuku i proptaju koliko novca imam, cemu se nije za cudit od starih udbasa).
Demokratija, za razliku od ekonomije nije globalni fenomen, nego nacionalni, pa je svako opiranje demokratizaciji naseg drustva sakriveno 'brigom' za nase nacionalne interese suludo i kontraproduktivno. Demokratizacija jednog drustva ne ukida naciju i nacionalna osjecanja, opredjeljenja i strijemljenja, tradiciju, religiju i narodnjake. Demokratizacija ne mora da bude (osim ako nije nasilna) 'amerikanizacija', 'germanizacija' 'angloizacija', '...zacija'. Pronaci nase mjesto sa svim nasim posebnostima u odnosu na druge u ovom svijetu u kojem zivimo i u kakvom zelimo da zivimo bez demokratizacije naseg drustva i demokratizacije drzave nece biti moguce. Demokratska republika gradjana ce u istim uslovima politickog i ekonomskog natjecanja pobijedit nacionalizam i sve nase etno-nacional-politike, sve jaci srbijanski monarhizam i raznorazne crnogorske sovinizme, samo joj treba dati prostora i sansu da se razvije. Vrijeme je potrebno, ali kad su alternative mnogo skuplje i krvavije mi onda za demokratizaciju imamo dosta vremena. Samo dvije demokratske republike gradjana imaju sansu da budu zdrava zajednicka drzava Srbija i Crna Gora, sve ostalo je razbijanje zajednicke drzave kako od strane crnogorskih tako i od srbijanskih nacionalista i sovinista, oportunista i komunista. Strijemiti ka takvom jednom drustvu i takvoj jednoj drzavi je za pocetak meni dovljno, jer su nacionalisti na nekoliko primjera pokazali sta, kako i koliko dobra mogu da donesu svojem i okolnim narodima.
Senior Member
Nije globalan kao sto ni moderni kapitalizam nije globalan, ali postaje globalan zajedno sa modernim kapitalizmom jer mu treba. Postoje razliciti ekonomski sistemi kao sto postoje i razliciti drustveno-politicki sistemi. Demokratija je jedan oblik drustveno-politickog sistema bas kao sto je moderni kapitalizam jedan oblik ekonomskog sistema. Demokratsko uredjenje je okvir za nesmetan razvoj i sirenje modernog kapitalizma, narocito liberalna demokratija. Odatle se demokratija i demokratizacija trebaju posmatrati prvenstveno kao globalni i globalizujuci fenomen, a ne nacionalni.
Naravno da ne ukida, vec to i jos mnogo stosta postaje dio demokratskog uredjenja, a onaj dio sistema koji ima demokratski karakter u takvom uredjenju vodi glavnu rijec. Nacije, nacionalna osjecanja, tradicije, religije i ostali naslijedjeni fenomeni stvoreni u nedemokratskim uredjenjima postaju tek jedan element manje ili vise prilagodljiv novonastaloj situaciji. Ukoliko zele da opstanu ovi nasljedjeni fenomeni moraju da se demokratizuju inace im je opstanak doveden u pitanje, ne zato sto ih neko ukida, vec zato sto globalno uredjenje drustva zahtijeva i njihovu drugaciju organizaciju. Djelovi drustva nastali i zasnovani na autoritarnim sistemima gube privilegije koje im je on pruzao i zato su oni glavni protivnici demokratije.
Nasilna demokratizacija nije moguca. Ono sto se tu naziva nasiljem jeste promjena, promjena sistema, a tu promjenu nasiljem nazivaju upravo oni koji su bili dio "cvrstorukaske politike" autoritarnih sistema. Istovremeno, demokratizacija nije isto sto i pacifizam pa da se svakojakim nasilnim autoritarnim sistemima na planeti pristupa sa nenasilnim sredstvima. Borba sistema kao i borba ljudi, ako nije regulisana prerasta u nasilje. Pravila koja uspostavljaju elementarne neravnopravnosti takodje vode i izazivaju nasilje. Ne postoji savrsen sistem pravila, ali to niposto ne znaci da su zbog toga svi isti. Demokratska uredjenja u odnosu na autoritarna povecavaju stepen ravnopravnosti i slobode. Pri tom osnovno polaziste jeste pojedinac, covjek, a ne grupa kako to zagovaraju autoritarni sistemi. Do kakvih to zloupotreba dovodi jasno se vidi iz primjera autoritarnih vodja koji svoju poziciju predstavljaju kao "Srbija to sam ja" ili "srpski narod to sam ja", ili, "Crna Gora to sam ja", odnosno "drzava to sam ja, moja partija, moja vlast i sl." Uglavnom, grupni identitet ogranicava i ukida slobodu pojedinca, a neslobodni pojedinac ne moze da djeluje slobodno, pa se povlaci u sheme koje su mu ponudjene, a to direktno nanosi stetu razvoju drustva, jer neslobodni pojedinac ne moze da stvara, da kreira i inovira, za to nema interesa, stavise to mu je zabranjeno. Podrazumijeva se da pojedinac svoju licnost gradi u grupi i pomocu grupnog identiteta svoj licni identitet, ali to ne znaci da pojedinac svoj licni identitet mora da veze za identitet grupe, pogotovo da grupa smije da pojedincu oduzme elementarna ljudska prava i slobode, sve dok on ne ugrozava prava i slobode drugih. Nacionalne politike rade upravo to, saceruju pojedince u tor i oduzimaju pojedincu njegova elementarna ljudska pava i slobode.
Sto se tice amerikanizacije i raznih "...zacija" one nisu iste. Svaka od njih u sebi sadrzi nasilje, ali nijedna ne opstaje niti moze da opstane samo, dominantno na ili zahvaljujuci nasilju. Ono sto ih razlikuje jeste kako ih pojedinci prihvataju. Ono sto SAD cini mocnom jeste upravo prihvatanje od strane masa. U SAD niko ne bi isao niti htio da ode da ih neko tjera, tamo su ljudi odlazili i zele da odu zbog toga sta im se tamo pruza. Upravo to je izvor americke moci. SAD nije nasiljem mogla da privuce ljude, a oni koji se najvise zale na "amerikanizaciju" i nasilnost americke politike sami koriste nasilje kad god mogu i pri tom u njihove drzave niko ne dolazi, a cesto bi mnogi otisli da mogu i to upravo u Ameriku. Naravno, Amerika, odnosno oni koji su je stvarali i vodili, nisu to cinili zbog humanosti, kao sto ni kuknjava onih koji je osudjuju ne pociva na humanosti, vec zbog sticanju i sirenja moci i uticaja. Ocigledno da je americka politika uvidjela da je humanost najbolje sredstvo za sirenje moci i uticaja.
E pa ne moze se teziti cilju zajednicke drzave, a da time u stvari ne izazivas nacionalni sukob, pogotovo ne u postojecim uslovima. Zagovaranje zajednicke drzave u CG je dio jedne nacionalno-nacionalisticke politike, a ne izgradnja demokratije, bas kao sto je zagovaranje nezavisne CG. Takvim zalaganjem se samo nastavljaju sukobi, a to onemogucava demokratizaciju. Dobro pojedinca ne proizlazi iz toga u kojoj drzavi zivi, vec u kakvoj drzavi zivi.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Forum Addict
Glasajte ljudi za letace to je jedina partija koja ne zagovara drzavne granice
Senior Member
A ne zagovara ni demokratiju, vec letenje. Po ovom uletu nekima je tamo mjesto, zajedno sa kulturom koja vodi u Evropu i to bez novca, naravno. :lolblue:Glasajte ljudi za letace to je jedina partija koja ne zagovara drzavne granice
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Forum Addict
Posto nijesu ni letaci jedini put ostaje Nihilova partija, tamo se ne moze bez novaca, ali moze bez pameti
Banned
Nihil,
'Demokratija, za razliku od ekonomije nije globalni fenomen, nego nacionalni, pa je svako opiranje demokratizaciji naseg drustva sakriveno 'brigom' za nase nacionalne interese suludo i kontraproduktivno.'
''Nije globalan kao sto ni moderni kapitalizam nije globalan, ali postaje globalan zajedno sa modernim kapitalizmom jer mu treba. Postoje razliciti ekonomski sistemi kao sto postoje i razliciti drustveno-politicki sistemi. Demokratija je jedan oblik drustveno-politickog sistema bas kao sto je moderni kapitalizam jedan oblik ekonomskog sistema. Demokratsko uredjenje je okvir za nesmetan razvoj i sirenje modernog kapitalizma, narocito liberalna demokratija. Odatle se demokratija i demokratizacija trebaju posmatrati prvenstveno kao globalni i globalizujuci fenomen, a ne nacionalni.''
Trebace demokratiji dosta vremena da postane globalan fenomen, a kapitalizam je, moderan ili ne, skoro sve zauzeo i to za vrlo kratko vrijeme. Demokratizacija je proces koji traje mnogo duze, za koji je potrebno dosta preduslova i ciji rezultati se osjecaju tek poslije izvjesnog vremena, pogotovo na ekonomskom planu, za razliku od neokapitalisticke nedemokratske ekonomije koja proizvodi bogatase i sirotinju skoro preko noci sirom svijeta.
Sve zapadne demokratije imaju za osnovu bazicne principe koji ih i cine demokratijama, ali je svaka od njih prilagodjena i prilagodjavana nacionalnim i drzavnim posebnostima. Kalup ne postoji, bar ne globalni. Od parlamentarnih monarhija, Fransucke, preko sjevernoevropskih socijaldemokratija do americke demokratije- sve one funkcionisu kao zasebni nacionalni demokratski sistemi uslovljeni raznoraznim karakteristikama tih nacija i istorijskim okolnostima u kojima su se demokratije kod njih razvijale. Istocnoevropske drzave koje prolaze kroz tranziciju u demokratska drustva su prihvatile demokratske principe i svaka ide svojim putem i na svoj nacin. Da li je prihvatanje demokratskih principa isto sto i globalizacija demokratije i uvodjenje nekakve po tebi globalne demoratije ili je to prihvatanje principa osnova za demokratizaciju uz ocuvanje nacionalnih karakteristika, to je na nama da odlucimo i uradimo (ako to zelimo, mozemo i ako nam se dozvoli.) Pitanje je, koliko sam ja uspio iz dosadasnjih diskusija da vidim, sa kim i kako dalje, kapitalisticko-kvazidemokratska globalizacija, 'nacionalna' demokratizacija ili ono najgore- nacional sovinizam i nacional-socijalizam. Treba biti i praktican u datim uslovima, sto je otprilike i najteze.
'Demokratizacija jednog drustva ne ukida naciju i nacionalna osjecanja, opredjeljenja i strijemljenja, tradiciju, religiju i narodnjake.'
''Naravno da ne ukida, vec to i jos mnogo stosta postaje dio demokratskog uredjenja, a onaj dio sistema koji ima demokratski karakter u takvom uredjenju vodi glavnu rijec. Nacije, nacionalna osjecanja, tradicije, religije i ostali naslijedjeni fenomeni stvoreni u nedemokratskim uredjenjima postaju tek jedan element manje ili vise prilagodljiv novonastaloj situaciji. Ukoliko zele da opstanu ovi nasljedjeni fenomeni moraju da se demokratizuju inace im je opstanak doveden u pitanje, ne zato sto ih neko ukida, vec zato sto globalno uredjenje drustva zahtijeva i njihovu drugaciju organizaciju. Djelovi drustva nastali i zasnovani na autoritarnim sistemima gube privilegije koje im je on pruzao i zato su oni glavni protivnici demokratije.''
Slazem se, mada ne potpuno. Ne moraju svi segmenti drustva da se demokratizuju. Crkva je najbolji primjer kako jedna nedemokratska institucija moze i treba da ostvari svoja prava u demokratskom drustvu i da ima svoje mjesto u njemu.
'Demokratizacija ne mora da bude (osim ako nije nasilna) 'amerikanizacija', 'germanizacija' 'angloizacija', '...zacija'. Pronaci nase mjesto sa svim nasim posebnostima u odnosu na druge u ovom svijetu u kojem zivimo i u kakvom zelimo da zivimo bez demokratizacije naseg drustva i demokratizacije drzave nece biti moguce.'
''Nasilna demokratizacija nije moguca. Ono sto se tu naziva nasiljem jeste promjena, promjena sistema, a tu promjenu nasiljem nazivaju upravo oni koji su bili dio "cvrstorukaske politike" autoritarnih sistema. Istovremeno, demokratizacija nije isto sto i pacifizam pa da se svakojakim nasilnim autoritarnim sistemima na planeti pristupa sa nenasilnim sredstvima. Borba sistema kao i borba ljudi, ako nije regulisana prerasta u nasilje. Pravila koja uspostavljaju elementarne neravnopravnosti takodje vode i izazivaju nasilje. Ne postoji savrsen sistem pravila, ali to niposto ne znaci da su zbog toga svi isti. Demokratska uredjenja u odnosu na autoritarna povecavaju stepen ravnopravnosti i slobode. Pri tom osnovno polaziste jeste pojedinac, covjek, a ne grupa kako to zagovaraju autoritarni sistemi. Do kakvih to zloupotreba dovodi jasno se vidi iz primjera autoritarnih vodja koji svoju poziciju predstavljaju kao "Srbija to sam ja" ili "srpski narod to sam ja", ili, "Crna Gora to sam ja", odnosno "drzava to sam ja, moja partija, moja vlast i sl." Uglavnom, grupni identitet ogranicava i ukida slobodu pojedinca, a neslobodni pojedinac ne moze da djeluje slobodno, pa se povlaci u sheme koje su mu ponudjene, a to direktno nanosi stetu razvoju drustva, jer neslobodni pojedinac ne moze da stvara, da kreira i inovira, za to nema interesa, stavise to mu je zabranjeno. Podrazumijeva se da pojedinac svoju licnost gradi u grupi i pomocu grupnog identiteta svoj licni identitet, ali to ne znaci da pojedinac svoj licni identitet mora da veze za identitet grupe, pogotovo da grupa smije da pojedincu oduzme elementarna ljudska prava i slobode, sve dok on ne ugrozava prava i slobode drugih. Nacionalne politike rade upravo to, saceruju pojedince u tor i oduzimaju pojedincu njegova elementarna ljudska pava i slobode.
Otprilike to je to, narocito odnos drzave prema pojedincu i ogranicavanju istog. S druge strane, bivsa Jugoslavija i narocito Srbija su primjer nasilne demokratizacije, Irak je primjer 'demokratske' sile koja pokusava da demokratizuje drustvo koje ne zeli demokratiju. Tu je demokratizacija ili demokratija samo paravan za onaj gorepomenuti globalni fenomen, nema veze ni sa pojedincem niti sa njegovim pravima.
Sto se tice amerikanizacije i raznih "...zacija" one nisu iste. Svaka od njih u sebi sadrzi nasilje, ali nijedna ne opstaje niti moze da opstane samo, dominantno na ili zahvaljujuci nasilju. Ono sto ih razlikuje jeste kako ih pojedinci prihvataju. Ono sto SAD cini mocnom jeste upravo prihvatanje od strane masa. U SAD niko ne bi isao niti htio da ode da ih neko tjera, tamo su ljudi odlazili i zele da odu zbog toga sta im se tamo pruza. Upravo to je izvor americke moci. SAD nije nasiljem mogla da privuce ljude, a oni koji se najvise zale na "amerikanizaciju" i nasilnost americke politike sami koriste nasilje kad god mogu i pri tom u njihove drzave niko ne dolazi, a cesto bi mnogi otisli da mogu i to upravo u Ameriku. Naravno, Amerika, odnosno oni koji su je stvarali i vodili, nisu to cinili zbog humanosti, kao sto ni kuknjava onih koji je osudjuju ne pociva na humanosti, vec zbog sticanju i sirenja moci i uticaja. Ocigledno da je americka politika uvidjela da je humanost najbolje sredstvo za sirenje moci i uticaja. ''
Hail!
'Samo dvije demokratske republike gradjana imaju sansu da budu zdrava zajednicka drzava Srbija i Crna Gora, sve ostalo je razbijanje zajednicke drzave kako od strane crnogorskih tako i od srbijanskih nacionalista i sovinista, oportunista i komunista. Strijemiti ka takvom jednom drustvu i takvoj jednoj drzavi je za pocetak meni dovljno, jer su nacionalisti na nekoliko primjera pokazali sta, kako i koliko dobra mogu da donesu svojem i okolnim narodima.'
''E pa ne moze se teziti cilju zajednicke drzave, a da time u stvari ne izazivas nacionalni sukob, pogotovo ne u postojecim uslovima. Zagovaranje zajednicke drzave u CG je dio jedne nacionalno-nacionalisticke politike, a ne izgradnja demokratije, bas kao sto je zagovaranje nezavisne CG. Takvim zalaganjem se samo nastavljaju sukobi, a to onemogucava demokratizaciju. Dobro pojedinca ne proizlazi iz toga u kojoj drzavi zivi, vec u kakvoj drzavi zivi.''
Sad vidim otkud me poveza sa nacional-interezdzijsko-lesinarskim krugovima.
Zajednicka drzava nije cilj, jer ona vec postoji, a cilj mnogih koji se skrivaju iza demokratije i demokratizacije je razbijanje te drzave. Moj bi neki cilj bio bolje funkcionisanje iste, zadrzavanje svih funkcija koje Crna Gora trreba da ima kao posebna drzavna jedinica u toj zajednici, uz demokratizaciju cjelokupnog drustva i u Crnoj Gori i u Srbiji. Ta bajka da je presuslov za demokratizaciju Crne Gore njena nezavisnost jeste u stvari guranje u nacional-romanticarkso-kompleksasko-interezdzijske vode, a snovi da je ista osim demokratizacije drustva preduslov za raspravu i odluku o nezavisnosti su guranje u sukobe . Da ja ne zagovaram 'nacionalni sukob, pogotovo u postojecim uslovima', kako ti to lijepo naglasi, je moje zalaganje za referendum, posteni referendum organizovan ne od nasih nacional-lesinarsko-interezdzijskih vlasti i opozicije, nego da platimo strance da nam to posteno odrade, da vidimo gdje je ko i kako dalje. Svaki rezultat takvog referenduma je za mene prihvatljiv, bila potrebna dvotrecinska vecina ila nadpolovicna, sasvim mi je svejedno, ako je odrzan u demokratizovanom drustvu. Vise sam nego uvjeren da bi opcija zajednicke drzave sa Srbijom, opet naglasavam uz fer kampanju i posten referendum ubjedljivo pobijedila u sadasnjim uslovima. Ako me to kvalifikuje kao nacional-interezdzijskog lesinara, pravo da ti kazem bas me je briga, a ako je nesto drugo u pitanju, volio bih da znam.
Senior Member
Ako ti je dobro ti nastavi da "pamecu" gradis "kulturu" "bez novca". Inace si simpatican primjerak demagoga.Posto nijesu ni letaci jedini put ostaje Nihilova partija, tamo se ne moze bez novaca, ali moze bez pameti
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Forum Addict
Samo ti nastavi, palamudzija jer takve mudrosti steta da ne vide svijetlo dana
Senior Member
Demokratija je neophodan pratilac modernog kapitalizma, ona mu obezbjedjuje adekvatan ambijent za razvoj i etabliranje. Posto neokapitalistickoj ekonomiji treba demokratija onda ona nije nedemokratska. Prica o sirotinji i bogatasima je soc-komunisticka ideoloska prica koja je imala smisla u ranim fazama razvoja kapitalizma, danas vise ne. Najvece siromastvo je u zemljama koje imaju autoritarne vlasti i od iste kontrolisanu ekonomiju.
Ono sto je bitno jeste da je demokratija ispred tih posebnosti, odnosno, da se te posebnosti desavaju u okviru demokratije, a ne obratno, da se demokratija desava u njihovom okviru. Taj demokratski okvir jeste sistem koji odredjuje sve u drustvu, zato je on ispred. U demokratskom sistemu moze da zivi i nacionalizam, ali u nacionalnom sistemu ne moze da zivi demokratija. Kod nas se radi upravo o tome da se u nacionalno-nacionalisticke zamisli vodja, partija, raznih ideologa itd. pokusava ugurati i demokratija i slobodno trziste, a to naprosto nije moguce.
Prihvatile, hm? One su na to prinudjene zato sto su propadale, jer nisu imale kud. Bivse socijalisticke zemlje su bankrotirale u svakom pogledu. One jednostavno nisu imale nikakvog drugog puta osim da prihvate vitalne zapadne standarde, a Zapadu su opet trebala nova trzista, i to ne bilo kakva, vec ona na kojima mogu da funkcionisu, a to znaci demokratiju. Inace, da su istocnoevropske zemlje sa svojim politickim akterima zaista prihvatali demokratske principe oni bi ih sami odavno sprovodili, a ne u situaciji potpunog kraha. U trenutku "prihvatanja" demokratskih principa na prostorima istocnoevropskih zemalja nije postojala nikakva demokratska tradicija niti bilo koja unutrasnja politicka snaga koja bi imala interesa da je sprovodi, tako da je projekat demokratizacije nadgledala i nadgleda ekonomsko-politicka elita Zapada. Na unutrasnjem planu vodila se i vodi se jalova nacionalno-nacionalisticka prica iskljucivo za zauzimanje vladajuce pozicije koja sprovodi od Zapada zahtijevani projekat demokratizacije. Zapad ne interesuje to ko ce da sprovodi, vec je bitno da sprovodi njihove zahtjeve. Ako sprovodi dobice pomoc, ako ne sprovodi suocice se sa bijedom koju su ostavile prethodne socijalisticke vlasti. Bijeda stvara nezadovoljstvo, nezdovoljstvo dovodi do sukoba, pobuna, gubitka vlasti... Milosevicevi potezi, a evo i vecine njegovih nasljednika, bili su tipicno komunisticki, a to je da se stvaraju razliciti spoljni i unutrasnji neprijatelji i svakojake unutrasnje podjele koje vladajucima omogucavaju da beskonacno dugo vladaju. Da nije Zapad intervenisao u Srbiji jos bi Milosevic vladao. DPS vladavina opstaje zato sto izvrsava volju Zapada, a na unutrasnjoj sceni igra istu igru kao Milosevic. ... Uglavnom, gradjani u SiCG trpe vise nego sto je potrebno zbog dominacije nacionalno-nacionalistickih politika koje vode najjace partije.
Ukoliko hoce da opstanu moraju. Do juce neprikosnovene crkve dobijaju konkurenciju u svim segmentima, narocito od strane sekti koje su zbog svoje velicine blize pojedincu. Istovremeno, sve vise moraju da se ponasaju trzisno, da se ukljucuju u obrazovanje, u razlicite kulturne, karitativne itd. misije. Moraju da se otvaraju za vjernike, a ne da ih biraju s obzirom na pripadnost naciji, da bi opstale i jacale, itd. Apsolutni monopol u duhovnom smislu vise nije moguc.
Bivsa Jugoslavija je prihvatila demokratizaciju zbog kraha socijalizma. SRJ sa Milosevicem na celu se postavila kao prepreka pokusavajuci da igra na Titovu kartu sukoba "Istoka i Zapada", uz dodatak neprestanog izazivanja i vodjenja raznih malih ratova, cekajuci da se "probudi Rusija". A koja se to Rusija mogla probuditi i sa cime? I kad su svi iole znacajni faktori u regionu digli ruke od te lesinarske politike u SRJ data je podrska Americi i NATO da nadju povod i dejstvuju. Slicna stvar je i sa Irakom, samo u arapskom svijetu. Izolacionisticka politika sa autoritarnom vlascu koja po potrebi izaziva i vodi ratove da bi odrzavala unutrasnju stabilnost. Istovremeno, takve politike destabilizuju okruzenje, poticu radikalizme svake vrste. Neki se kao nesto bune, a u sustini pokusavaju da izvuku sto vise iz intervencije. A to sto kazes da nisu htjeli da se demokratizuju potpuno je besmislena tvrdnja, jer se ne radi o nepostojanju htijenja, vec o nepostojanju mogucnosti, odnosno, autoritarna vlast to ni na koji nacin nije dozvoljavala, neprestano stvarajuci unutrasnju atmosferu nepogodnom za bilo sto osim status quoa.
He, postoji na papiru i to oroceno na tri godine, i to opet "zahvaljujuci" pritisku i interesima Zapada. Osim toga, prethodno si napisao da je stremiti zajednickoj drzavi tebi dovoljno. I ovdje pricas o razbijanju necega sto jedva postoji, ne samo s obzirom na Srbiju i CG vec i Kosovo. Sve u svemu tebi je pitanje nacionalne drzave ispred demokratije i svega ostalog, a to znaci da su ti oni koji zagovaraju demokratiju neprijatelji kao i oni koji zagovaraju nezavisnu CG. Nastavak neprestanog proizvodjenja neprijatelja.
Ne bi bilo guranja da ne postoji druga i druge strane, mada i ja smatram da je DPS sada veci problem od SNP jer nastupa sa pozicija vlasti i zbog te vlasti potpiruje sukobe. Ta prica je podjednako interesdzijska kao i ova o zajednickoj drzavi, samo sto je zajednicka izgubila vlast padom Milosevica pa je manje maligna za gradjane.
Referendum je upravo jedno demokratsko sredstvo za razrjesenje takvih pitanja. Da bi se on sproveo nisu dovoljni posmatraci, vec demokratska atmosfera, a nju je bez demokratizacije nemoguce stvoriti. Mene interesuje upravo ta demokratizacija, a pitanje zajednicke drzave ili nazavisne CG ce tek tada imati osnovu da se postavlja na nekom eventualnom referendumu ako uopste bude aktuelno. Po onome kako DPS vrsi vlast mislim da nece ni imati nikakve osnove da se postavlja. Ne znam koji je princip predvidjen za taj eventualni referendum za tri godine, dvotrecinski ili natpolovicni, ni da li je uopste. Ako nije predvidjen opet ce se zvrtiti prica o referendumu, kao sto to vec najavljuju, pa ce onda ovi kao htjeti nadpolovicnu, a drugi nece jer nema demokratskih uslova, pa ce onda DPS imati mogucnost da to izglasa u skupstini ako hoce, a onda ce to poceti konsultacije sa EU itd., pa ce onda ovi vjerovatno reci, sacekajte izbore pa ce te vidjeti ima li smisla da se raspisuje referendum i tu bi mogao da bude kraj price o referenudumu. ... Sto se tice nacional-interesdzijskog lesinarstva ono je vezano za retoriku koju si upotrebio u postu na koju se ta kvalifikacija odnosila.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Banned
nihil
Trudim se
Joined: 29 Jan 2004
Posts: 241
Posted: Sat Apr 10, 2004 9:55 pm Post subject:
--------------------------------------------------------------------------------
laufer** wrote:
Trebace demokratiji dosta vremena da postane globalan fenomen, a kapitalizam je, moderan ili ne, skoro sve zauzeo i to za vrlo kratko vrijeme. Demokratizacija je proces koji traje mnogo duze, za koji je potrebno dosta preduslova i ciji rezultati se osjecaju tek poslije izvjesnog vremena, pogotovo na ekonomskom planu, za razliku od neokapitalisticke nedemokratske ekonomije koja proizvodi bogatase i sirotinju skoro preko noci sirom svijeta.
Demokratija je neophodan pratilac modernog kapitalizma, ona mu obezbjedjuje adekvatan ambijent za razvoj i etabliranje. Posto neokapitalistickoj ekonomiji treba demokratija onda ona nije nedemokratska. Prica o sirotinji i bogatasima je soc-komunisticka ideoloska prica koja je imala smisla u ranim fazama razvoja kapitalizma, danas vise ne. Najvece siromastvo je u zemljama koje imaju autoritarne vlasti i od iste kontrolisanu ekonomiju.
Demokratija jeste pratilac modernog kapitalizma na Zapadu, ali u Kini, Indoneziji, Pakistanu, Crnoj Gori i slicnim neokapitalistickim, partijsko-kapitalistickim, komunistickim, diktatorskim, monarhistickim i ostalim nedemokratskim drzavama koje ili pocinju ili uveliko praktikuju kapitalizam je demokratija jos uvijek samo prica i san.
Sto se tice price o bogatasima i sirotinji, mislio sam i na Crnu Goru, koja je u fazi razvoja neinstitucionalizovanog kapitalizma, Crnoj Gori u kojoj je razlika izmedju bogatasa i sirotinje u koju spada i ono sto na Zapadu zovu srednjim stalezom ogromna i napravljena je u zadnjih desetak godina. Mislio sam na neokapitalisticku Crnu Goru u kojoj ti novi kapitalisti i pljackasi finansiraju pokret za drzavnu nezavisnost zato da bi njihova kupljena drzava i njihove institucije legalizovale njihovu pljacku i bogatstvo i ujedno legalizovale sirotinju onih koji se u "demokratiji i kapitalizmu" bas nijesu umjeli snaci. Crnu Goru gdje je demokratija jos uvijek paravan za pljacku i ideolosko-sovinisticko-religijska izivljavanja. Kapitalizam i demokratija ne idu uvijek zajedno, mada se negdje u buducnosti mogu sresti.
laufer** wrote:
Sve zapadne demokratije imaju za osnovu bazicne principe koji ih i cine demokratijama, ali je svaka od njih prilagodjena i prilagodjavana nacionalnim i drzavnim posebnostima. Kalup ne postoji, bar ne globalni. Od parlamentarnih monarhija, Fransucke, preko sjevernoevropskih socijaldemokratija do americke demokratije- sve one funkcionisu kao zasebni nacionalni demokratski sistemi uslovljeni raznoraznim karakteristikama tih nacija i istorijskim okolnostima u kojima su se demokratije kod njih razvijale.
Ono sto je bitno jeste da je demokratija ispred tih posebnosti, odnosno, da se te posebnosti desavaju u okviru demokratije, a ne obratno, da se demokratija desava u njihovom okviru.
Njihovi interesi su na prvom mjestu, pa tek onda demokratija. Prvo kapitalizam, pa onda demokratija. Prvo UK, Uk ptice, UK ribe, UK kolonije, pa onda EU, prvo Francuska, frakcuska vina, fransucki sirevi, pa onda EU i NATO i slicno- nacionalno, denmokratsko je ispred regionalnog ili globalno demokratskog . Jesu one sve demokratske, jeste da oni jedni sa drugima saradjuju i razumiju se mnogo bolje nego sa nedemokratskim drustvima i drzavama, ali su one prvo i uvijek okrenute svojim interesima, pa tek onda svemu ostalom ukljucujuci i tudje demokratije ili zelje za demoktratijama. Kako su osnovni demokratski principi isti sirom demokratskog svijeta, tako je svaka od demokratskih drzava demokratska na svoj nacin i njihove ih nacionalne specificnosti ne cine manje demokratskim od ostalih.
Taj demokratski okvir jeste sistem koji odredjuje sve u drustvu, zato je on ispred. U demokratskom sistemu moze da zivi i nacionalizam, ali u nacionalnom sistemu ne moze da zivi demokratija. Kod nas se radi upravo o tome da se u nacionalno-nacionalisticke zamisli vodja, partija, raznih ideologa itd. pokusava ugurati i demokratija i slobodno trziste, a to naprosto nije moguce.
Slazem se da u demokratskim sistemi moze da zivi i odrzava se nacionalizam, ali ne razumijem kakav je to 'nacionali sistem' u kojem ne moze da zivi demokratija- kazes li to da u Francuskoj nema demokratije, ili u Holandiji, ili u Americi ili u Svedskoj? Sve su to nacionalni demokratski sistemi i drzave u kojima je zastupljen demokratski politicki sistem upravljanja i zivljenja.
Srbija i Crna Gora nijesu etnicki ciste kao na primjer 'demokratski' Izrael, pa da moze neko i da sanja o demokratiji kod nas ekskluzivnoj za odredjene etnicke ili vjerske grupe, a ne za sve. Mislim da grijesis sto konstantno ubacujes crno-bijelu podjelu na demokrate-anacionaliste i nacionaliste-nedemokrate i sto svaku diskusiju vodis ka toj podjeli. Nije sve crno ili bijelo, nije sve demokratsko anacionalno, niti je sve nacionalno nedemoratsko. Ja koliko sam shvatio, poenta svih onih pitanja koje je Apatrid ubacivao je da se napravi granica, da se odredi dokle ide sloboda nacionalnog u demokratskom drustvu, gdje su slobode za nacionalna osjecanja i specificne ciljeve u demokratiji, zasto je stvorena atmosfera da je sve demokrat-nacionalno stavljeno u isti kos sa nedemokratskim i sl.. Ti sve svodis na crno-bijelu dimenziju i podjelu, a nije tako.
laufer** wrote:
Istocnoevropske drzave koje prolaze kroz tranziciju u demokratska drustva su prihvatile demokratske principe i svaka ide svojim putem i na svoj nacin. Da li je prihvatanje demokratskih principa isto sto i globalizacija demokratije i uvodjenje nekakve po tebi globalne demoratije ili je to prihvatanje principa osnova za demokratizaciju uz ocuvanje nacionalnih karakteristika, to je na nama da odlucimo i uradimo (ako to zelimo, mozemo i ako nam se dozvoli.) Pitanje je, koliko sam ja uspio iz dosadasnjih diskusija da vidim, sa kim i kako dalje, kapitalisticko-kvazidemokratska globalizacija, 'nacionalna' demokratizacija ili ono najgore- nacional sovinizam i nacional-socijalizam. Treba biti i praktican u datim uslovima, sto je otprilike i najteze.
Prihvatile, hm? One su na to prinudjene zato sto su propadale, jer nisu imale kud. Bivse socijalisticke zemlje su bankrotirale u svakom pogledu. One jednostavno nisu imale nikakvog drugog puta osim da prihvate vitalne zapadne standarde, a Zapadu su opet trebala nova trzista, i to ne bilo kakva, vec ona na kojima mogu da funkcionisu, a to znaci demokratiju. Inace, da su istocnoevropske zemlje sa svojim politickim akterima zaista prihvatali demokratske principe oni bi ih sami odavno sprovodili, a ne u situaciji potpunog kraha. U trenutku "prihvatanja" demokratskih principa na prostorima istocnoevropskih zemalja nije postojala nikakva demokratska tradicija niti bilo koja unutrasnja politicka snaga koja bi imala interesa da je sprovodi, tako da je projekat demokratizacije nadgledala i nadgleda ekonomsko-politicka elita Zapada. Na unutrasnjem planu vodila se i vodi se jalova nacionalno-nacionalisticka prica iskljucivo za zauzimanje vladajuce pozicije koja sprovodi od Zapada zahtijevani projekat demokratizacije.
Prihvatile, bile prinudjene da prihvate ili nesto trece, one su sve poslije sloma socijalizma pocele sa tranzicijom u kapitalisticko-demokratska drustva. Kako ih je gola sila vec dugo godina drzala u socijalizmu, tako su ih ucjene i 'nagrade' okrenule ka kapitalizmu i demokratiji. Da ih sprovode- sprovode. Da ide sporo i da treba dosta vremena da se pokazu rezlutati- treba. Da nije sve sjajno kao u americkim filmovima- nije. Trude se, malo po malo napreduju i vec se zivi bolje nego prije desetak godina.
Zapad ne interesuje to ko ce da sprovodi, vec je bitno da sprovodi njihove zahtjeve. Ako sprovodi dobice pomoc, ako ne sprovodi suocice se sa bijedom koju su ostavile prethodne socijalisticke vlasti. Bijeda stvara nezadovoljstvo, nezdovoljstvo dovodi do sukoba, pobuna, gubitka vlasti... Milosevicevi potezi, a evo i vecine njegovih nasljednika, bili su tipicno komunisticki, a to je da se stvaraju razliciti spoljni i unutrasnji neprijatelji i svakojake unutrasnje podjele koje vladajucima omogucavaju da beskonacno dugo vladaju. Da nije Zapad intervenisao u Srbiji jos bi Milosevic vladao. DPS vladavina opstaje zato sto izvrsava volju Zapada, a na unutrasnjoj sceni igra istu igru kao Milosevic. ...
Da je Zapad interesovalo ko sprovodi njihove zahtjeve, Milosevic odavno nebi bio na vlasti, nebi bilo bombardovanja i ostalih pogroma koji su se desavali. Ovako kako ti kazes, a slazem se da je u najvecem broju slucajeva tako, Zapad je taj koji ne izvozi demokratiju vec pod paravanom iste silom i ucjenama ostvaruje samo svoje interese. Ako je nama zelja i cilj da zivimo u demokratskom drustvu, da radimo na otvaranju i jacanju ekonomije, vladavine prava i stvaranja mogucnosti, a Zapad nas koci ili po potrebi pogresno kanalise na tom putu, tu nesto ne stima. Djindjic i odnos Zapada prema njemu su odlican primjer.
Uglavnom, gradjani u SiCG trpe vise nego sto je potrebno zbog dominacije nacionalno-nacionalistickih politika koje vode najjace partije.
Gradjani pate li pate, ali se nesto i ne pretrzu da mrdnu i da stvari popravaljaju. Oni gore kod Sloba su bar lupali u serpe, kod nas ni toliko.
laufer** wrote:
Slazem se, mada ne potpuno. Ne moraju svi segmenti drustva da se demokratizuju. Crkva je najbolji primjer kako jedna nedemokratska institucija moze i treba da ostvari svoja prava u demokratskom drustvu i da ima svoje mjesto u njemu.
Ukoliko hoce da opstanu moraju. Do juce neprikosnovene crkve dobijaju konkurenciju u svim segmentima, narocito od strane sekti koje su zbog svoje velicine blize pojedincu. Istovremeno, sve vise moraju da se ponasaju trzisno, da se ukljucuju u obrazovanje, u razlicite kulturne, karitativne itd. misije. Moraju da se otvaraju za vjernike, a ne da ih biraju s obzirom na pripadnost naciji, da bi opstale i jacale, itd. Apsolutni monopol u duhovnom smislu vise nije moguc.
Ne slazem se. Crkva ce opstati bez obzira na pojavljivanje 'konkurencije', bila ona u vidu sekti ili nekih drugih 'zvanicnih' religija i njihovih institucija. Crkva je, ovakva kakva je, opstala i u mnogo gorim uslovima islamske okupacije i agresivnog ateistickog drzavnog sistema, pa ce opstati i u dobru. U istocnoevropskim drzavama u tranziciji crkve nijesu zbog demokratizacije izgubile vjernike, nego su dobile vise nego sto su imale prije tranzicije, a mnogi od njih su demokratski orjentisani. Cak i u drzavama demokratskog Zapada, pored svih novih religija, svih orijentalinih i dalekoistocnih, centralno i juznoamerickih religija i sekti, tradicionalne hriscanske crkve opstaju i ostaju jedan od stubova drustva. Tako ce biti i kod nas, osim ako pod plastom demokratije ne zajase neki novi agresivni drzavni ateizam, cega kod nas vec ponegdje ima.
laufer** wrote:
Otprilike to je to, narocito odnos drzave prema pojedincu i ogranicavanju istog. S druge strane, bivsa Jugoslavija i narocito Srbija su primjer nasilne demokratizacije, Irak je primjer 'demokratske' sile koja pokusava da demokratizuje drustvo koje ne zeli demokratiju. Tu je demokratizacija ili demokratija samo paravan za onaj gorepomenuti globalni fenomen, nema veze ni sa pojedincem niti sa njegovim pravima.
Bivsa Jugoslavija je prihvatila demokratizaciju zbog kraha socijalizma.
Bivsa Jugoslavija nije prihvatila demokratizaciju, nego je pred kraj bivse Jugoslavije takozvani reformski pokret pokusao da uvede nekakvu 'socijalisticku' trzisnu ekonomiju i da omoguci neki novi nacin finansiranja partijske drzave. To nije prihvatanje demokratizacije, iako se i tada i danas to tako pokusavalo predstaviti . Interesantno je da neki koji su tada po partijskoj, ne strucnoj, preporuci bili u timu sa Antom Markovicem, danas su na celu crnogorske ekonomske skole, odredjuju i sprovode crnogorsku ekonomsku i privatizacionu politiku i pod maskom demokratizacije cuvaju vlastodrsce, pljackaju drzavu i narod. Ni ono tada, ni ovo danas nije demokratizacija.
SRJ sa Milosevicem na celu se postavila kao prepreka pokusavajuci da igra na Titovu kartu sukoba "Istoka i Zapada", uz dodatak neprestanog izazivanja i vodjenja raznih malih ratova, cekajuci da se "probudi Rusija". A koja se to Rusija mogla probuditi i sa cime? I kad su svi iole znacajni faktori u regionu digli ruke od te lesinarske politike u SRJ data je podrska Americi i NATO da nadju povod i dejstvuju. Slicna stvar je i sa Irakom, samo u arapskom svijetu. Izolacionisticka politika sa autoritarnom vlascu koja po potrebi izaziva i vodi ratove da bi odrzavala unutrasnju stabilnost. Istovremeno, takve politike destabilizuju okruzenje, poticu radikalizme svake vrste. Neki se kao nesto bune, a u sustini pokusavaju da izvuku sto vise iz intervencije. A to sto kazes da nisu htjeli da se demokratizuju potpuno je besmislena tvrdnja, jer se ne radi o nepostojanju htijenja, vec o nepostojanju mogucnosti, odnosno, autoritarna vlast to ni na koji nacin nije dozvoljavala, neprestano stvarajuci unutrasnju atmosferu nepogodnom za bilo sto osim status quoa.
Ovo je za neku drugu temu, pogotovo posto su poslednji izbori i desavanja u bivsoj Jugoslaviji pokazali da je nacionalizam jos uvijek popularniji od demokratizacije, da se mnogi odupiru demokratizacicji, besmisleno to bilo ili ne.
laufer** wrote:
Zajednicka drzava nije cilj, jer ona vec postoji, a cilj mnogih koji se skrivaju iza demokratije i demokratizacije je razbijanje te drzave.
He, postoji na papiru i to oroceno na tri godine, i to opet "zahvaljujuci" pritisku i interesima Zapada. Osim toga, prethodno si napisao da je stremiti zajednickoj drzavi tebi dovoljno. I ovdje pricas o razbijanju necega sto jedva postoji, ne samo s obzirom na Srbiju i CG vec i Kosovo.
Prvo, ja sam napisao da "Samo dvije demokratske republike gradjana imaju sansu da budu zdrava zajednicka drzava Srbija i Crna Gora, ... Strijemiti ka takvom jednom drustvu i takvoj jednoj drzavi je za pocetak meni dovljno, jer su nacionalisti na nekoliko primjera pokazali sta, kako i koliko dobra mogu da donesu svojem i okolnim narodima.". Meni jeste sa pocetak dovoljno strijemiti ka demokratskim gradjanskim republikama u Crnoj Gori i Srbiji.
Drugo, zajednicka drzava postoji zato sto je vecina gradjana Srbije i Crne Gore za zajednicku drzavu. Sve dok se na nekom demokratskom izjasnjavanju ne pokaze i dokaze drugacije, ostaje fakat da vecina Gradjana Crne Gore i Srbije zeli da zivi u zajednickoj drzavi. Da li je to iskljuciva zasluga pritisaka sa Zapada, kvaliteta politicara koji se zalazu za nesto suprotno, inat, nacionalizam ili nesto drugo je diskutabilno, ali fakat da zajednicka drzav postoji je tu. Zalaganje za 'dovrsavanje razbijanja Jugoslavije' je zalaganje za sukobe i kocenje demokratizaciji Crne Gore i Srbije.
Sve u svemu tebi je pitanje nacionalne drzave ispred demokratije i svega ostalog, a to znaci da su ti oni koji zagovaraju demokratiju neprijatelji kao i oni koji zagovaraju nezavisnu CG. Nastavak neprestanog proizvodjenja neprijatelja.
Nacionalna drzava ispred demokratije, crno i bijelo, a ja navijac Zvezde. Moze li nacionalna demokratska drzava?
Demokratske republike su moje zalaganje, moj interes i cilj. Interezdzijski, lesinarski ili kako vec to tebi zvuci, ti i ja se nesto narocito i ne razumijemo, ili ti citas pored napisanog, a ne ono sto je napisano. Bez obzira na to, ja i dalje cijenim sagovornika kao ti jer doprinosi mojem shvatanju nasih problema.
laufer** wrote:
Ta bajka da je presuslov za demokratizaciju Crne Gore njena nezavisnost jeste u stvari guranje u nacional-romanticarkso-kompleksasko-interezdzijske vode, a snovi da je ista osim demokratizacije drustva preduslov za raspravu i odluku o nezavisnosti su guranje u sukobe .
Ne bi bilo guranja da ne postoji druga i druge strane, mada i ja smatram da je DPS sada veci problem od SNP jer nastupa sa pozicija vlasti i zbog te vlasti potpiruje sukobe. Ta prica je podjednako interesdzijska kao i ova o zajednickoj drzavi, samo sto je zajednicka izgubila vlast padom Milosevica pa je manje maligna za gradjane.
DPS je problem od nastanka. SNP je dio DPS-a koji nije na vlasti. Ja njih uvijek gledam kao isti dio problema i prepreku za rjesenje.
Prica o zajednickoj drzavi moze da se posmatra kao interezdzijska, ali kao sto si primijetio ovakva zajednicka drzava nema neku veliku vlast i moc, tako da nije opasna kao sto je bila u prethodnom vremenu, a moze da bude bolja i dobra za sve. S druge strane, interezdzijsko zalaganje i finansiranje crnogorske nezavisnosti po svaku cijenu vec proizvodi i ima sanse da proizvede strahovite probleme, prvo u Crnoj Gori, pa onda i sire. Zato i mislim da je potrebna demokratizacija zajednice uz prostor i Crnoj Gori i Srbiji da sacuvaju svoj identitet i drzavnost, pa da se onda u demokratskom drustvu, u demokratskoj atmosferi i demokratskim sredstvima odluci o nezavisnosti ili odredjenom jacanju zajednice. Zalagati se za put koji ne otvara i izaziva sukobe i nije interezdzijski, a jos manje lesinarski.
laufer** wrote:
Da ja ne zagovaram 'nacionalni sukob, pogotovo u postojecim uslovima', kako ti to lijepo naglasi, je moje zalaganje za referendum, posteni referendum organizovan ne od nasih nacional-lesinarsko-interezdzijskih vlasti i opozicije, nego da platimo strance da nam to posteno odrade, da vidimo gdje je ko i kako dalje. Svaki rezultat takvog referenduma je za mene prihvatljiv, bila potrebna dvotrecinska vecina ila nadpolovicna, sasvim mi je svejedno, ako je odrzan u demokratizovanom drustvu. Vise sam nego uvjeren da bi opcija zajednicke drzave sa Srbijom, opet naglasavam uz fer kampanju i posten referendum ubjedljivo pobijedila u sadasnjim uslovima. Ako me to kvalifikuje kao nacional-interezdzijskog lesinara, pravo da ti kazem bas me je briga, a ako je nesto drugo u pitanju, volio bih da znam.
Referendum je upravo jedno demokratsko sredstvo za razrjesenje takvih pitanja. Da bi se on sproveo nisu dovoljni posmatraci, vec demokratska atmosfera, a nju je bez demokratizacije nemoguce stvoriti. Mene interesuje upravo ta demokratizacija, a pitanje zajednicke drzave ili nazavisne CG ce tek tada imati osnovu da se postavlja na nekom eventualnom referendumu ako uopste bude aktuelno. Po onome kako DPS vrsi vlast mislim da nece ni imati nikakve osnove da se postavlja. Ne znam koji je princip predvidjen za taj eventualni referendum za tri godine, dvotrecinski ili natpolovicni, ni da li je uopste. Ako nije predvidjen opet ce se zvrtiti prica o referendumu, kao sto to vec najavljuju, pa ce onda ovi kao htjeti nadpolovicnu, a drugi nece jer nema demokratskih uslova, pa ce onda DPS imati mogucnost da to izglasa u skupstini ako hoce, a onda ce to poceti konsultacije sa EU itd., pa ce onda ovi vjerovatno reci, sacekajte izbore pa ce te vidjeti ima li smisla da se raspisuje referendum i tu bi mogao da bude kraj price o referenudumu. ...
Prvo demokratizacija, pa onda status. Prvo standardi pa onda status. Dobicemo i mi standarde, pa ce nam drugi odlucivat o statusu.
Ja nenam nista protiv toga da se u datim uslovima i okolnostima prvo radi na demokratizaciji, ali je to neprakticno iz vise razloga i ne vjerujem da ce poslije Djindjica biti politicara spremnih da krenu tim putem. Morace prije demokratizacije da se rijese pitanja Kosmeta i Crne Gore, da bi se stvorili uslovi za demokratizaciju. To i jeste razlog sto se ja zalazem da se referendum, ako ga ikada bude, odrzi u organizaciji i zivedbi EU, ne sa posmatracima, nego njihova organizacija i izvodjenje. Pored posmatraca se u zadnjih desetak godina izbori kupuju i kradu ihahaa, jer njima nije vazno ko sprovodi njihovu politiku dok god je sprovodi. Pravo mog naroda da odluci kako i sa kim da zivi je meni vaznije od njihovih interesa i od toga ko njihove interese sprovodi. Ima tu elemenata lesinarstva i interesa, ali tako je kako je, volim prvo svoje, pogotovo kad ne ugrozava druge.
Sto se tice nacional-interesdzijskog lesinarstva ono je vezano za retoriku koju si upotrebio u postu na koju se ta kvalifikacija odnosila. Politika crno-bijelo i retorika kojom od mene pravis neprijatelja demokratizacije zatvara krug i za tobom.
Member
Kuda vodi takva priča, oprosti? I kako su to posljedice različite od pričanja tvoje priče?
Neće biti, nego će "kritika nacional-nacionalističkih politika" bit politika po sebi, a ne društvenougodna i Ustavom naređena dobrotvorna djelatnost.
I opet stara priča. Da nije političkih partija koje nacional-nacionalističke priče provociraju i potiču, vaskolika ljepota bi bila i čudo bi se desilo. Kako ne... Pozdravilo te bratstvo i jedinstvo, vrhunsko riješenje nacionalnih pitanja u SFRJ.
Vidi, vidi, vidi... Kako se rodiše eksperti za nacionalne probleme odjednom? Riješava, riješava, kako samo riješava.
Zadnji put kad sam ja provjerio, po Srbiji još nije istjeran "Gorski Vijenac" iz školskog plana i programa, niti je prepisivana istorija kako je kome ćeif, niti je jezik preimenovan u "maternji" ili kakav god hoćeš, niti su sprovođene "denacifikacije" u najboljem maniru komunističkih vremena a koje ništa drugo nijesu do silom razaranje identiteta gospode birača koja očigledno misle da im takve probleme ne riješavaju Sonja Biserko i Nataša Kandić, inače bi njih izabrali jednu za predsjednika, drugu za premijera.
O kome pričaš ovdje? I što je riješenje za takvo nečinjenje? Tvoje "kritike" ili gubljenje vlasti na izborima?
Tvrdnja bez pokrića. Sad da zabraniš sve političke partije po Srbiji bez DS, ništa učinio ne bi da frustracija zbog kosovske drame nestane. Vidjeti pod Bosna, hiljadu i jednom su im intervenisali silom i ukidali predstavnike. Narod i dalje tvrdoglavo glasa. Mogu i da zabrane SDS, na njeno mjesto će se roditi politički predstavnici koji će bit još tvrđi od SDS.
Tvrdnja bez pokrića. Nijesu ni glavni ni odlučujući.
Nebitno, ali ti to ne shvataš. Jer ti je primarno političko čistunstvo po mjerilima koja si ti promovisao u dogmu od političke stvarnosti.
Čime je rukovođeno, pokazuje se i dokazuje se poslije izbora u situaciji kad imaju konkretnu priliku da nešto urade. Ocjena da li ili ne zadovoljavaju se dobija na izborima i kraj priče.
Kao što vidiš, nije nacionalna politika ništa suprotno ili suprotstavljeno demokratiji (a time demokratija sama po sebi ni ne eliminiše nacionalnu politiku), sve dok ta demokratija funkcioniše.
Ako političari koji osvoje vlast na obećanjima da će riješiti nacionalne probleme ne uspiju da te probleme riješe, izgubiće vlast. Ne zato što je zabranjeno riješavati nacionalne probleme, već što su se pokazali kao nesposobni.
Demokratiju ne guši bavljenje nacionalnim problemima, već uspostava autoritativnog režima koji će umiješati prste u izborni proces i krenuti da njime manipuliše. Tačka.
Partije koje vode nacionalnu politiku mogu vlast na izborima da preuzmu samo kad nacionalna ugroženost postane najveći problem birača. Čak i njihovo postojanje (u smislu opozicionog djelovanja) tjera stranku na vlasti da nacionalne interese štiti i da po tom pitanju radi.
Elem, tvoja "kritika" nacionalnih i nacionalističkih politika jeste, u suštini, pokušaj da se grubom silom i nekakvim autoritativnim uvođenjem svetih krava naruše zakonitosti koje vladaju u demokratiji.
To samo uvođenje svetih krava je protivnik demokratije. Ne postoje politička pitanja, niti politike, koje su apriori ispravne i dobre i koje ne podliježu provjeri na izborima. Tu diskusije nikakve nema.
Potpuno promašen zaključak. Autoritativni režimi su na našim prostorima vjekovna glavna politika vlastodržaca. Drobljenje o nacionalnim problemima koji se ne riješavaju je samo maska.
I propao bi na izborima samo zato što evolucija državnog uređenja nije JEDINI problem koje to društvo zahtijeva da se riješi.
Marginalizacija? Ne sanjaj, nihile. Pričaš, bogami, kao da nekakvim dekretima, zakonima ili propagandama mogu da se riješavaju pitanja koja su uzrok toga da se nacionalne politike vode.
Alo, jedina "marginalizacija" koju demokratsko uređenje trpi je "izbijanje aduta" drugoj strani. Da je Đinđić riješio goruća pitanja, eto marginalizacije koliko i kako hoćeš.
Ma daj, molim te. DS se ni pod Đinđićem nikad nije primakao podršci biračkog tijela koja bi mu omogućila da dobije izbore. Zoran je bio dovoljno vješt političar da odmah raspiše izbore i skine sa dnevnog reda pitanje "što je DOS", samo da je to mogao da uradi. Nemoj ovdje da pričamo bajke i bajkice, što bi voljeli da se desilo. To je prošlost, tu nema što da nagađamo.
Nije istina. Ekstremna reakcija je izazvala Đinđićeva i DS-ova uzurpacija vlasti kad su za uši izbacili sve koji im politički nijesu bili po volji. Kad je na kraju došlo dotle da i G17+ nije htjela da trpi u što se sve to izrodilo, čaša se prelila toliko da vlada nije mogla da obezbijedi podršku i sve je razriješeno izborima koje je DS glatko IZGUBILA.
Ni to nije istina. DS je uronio u hiljadu i jednu aferu i počeo je da isplivava na površinu prljavi veš. Građani su se prvenstveno okrenuli TIM problemima, te je to bio razlog propasti carstva DS-ovskog. Nikakve "antirerforme" i tranjanja. Ovo što Koštunica sad radi je njegovo trošenje političkog kredita, koji kad potroši može da se slika sa vlašću.
Kakvu "vodeću poziciju" je to DSS pokušavao da preuzme? DSS je partija koja je težila da preuzme vlast. Ne "vodeće" pozicije. I DSS, koliko ja znam Voja Tunjavog, nikakve "vodeće" pozicije nije težila da preuzme, njima je odgovaralo presvijetloj da poture DS da obavi prljav i nepopularan posao na kome se gube simpatije biračkog tijela.
Nemoj da se sprdamo, nihile. DOS se definitivno raspao izlaskom Koštunice iz njega. DOS je bio koalicija koja je napravljena da se osvoji vlast. Od kako je Koštunica izbačen iz DOS, nikad ta koalicija nije imala podršku birača da dobije izbore.
To što su mandati unutar DOS bili podijeljeni tako da su raznorazne "kombi" stranke imale mandate (a za koje bilo nije pokrića) je samo privid koji je mogao da traje do slijedećih izbora. Zoran je mogao da krpi taj privid, ali ništa više od toga. Sve afere koje su poslije potresale DS su nastale još za života Đinđićevog. On je gubio vlast i ovako i onako.
I? Što ćemo sad od njega? Reć: "to je sve Slobo zamutio" i gledat kako ih tamo raskubaju?
Oni nijesu gubili vlast SAMO I ISKLJUČIVO zbog toga što su trebali Zapadu kao izgovor da otmu Kosovo i da ga okupiraju. Da je Zapadu trebalo da smaknu Sloba, davno bi on odletio, ka' što je na kraju i odletio.
Nije promašena ni najmanje. Radikali bi postali minorna politička struja sjutra da je Đinđić isporučio rezultate. Ne bi nestali, takve komponente postoje u svim evropskim državama. Ali bi bili potpuno politički neopasni.
Nema blage veze sa životom. Radikali su pokupili glasove ex-SPS glasača.
"Renesansa" u smislu da Radikali nijesu marginalizovani kao ekstremistička politička partija. SPS se raspadao i ovako i onako, njihovi birači je trebalo da otiđu na drugu stranu, ne kod Radikala.
Nije istina. Prvenstveno je proizvod Аmeričkih apetita da okupiraju parče Balkana i da uglave presvijetle.
Birači u Srbiji vjeruju da politički angažman srpske države po pitanju Kosova ne treba da bude ćutanje i ignorisanje neprestanog ubijanja tamo.
Sve i da ne može da se promijeni, birači u Srbiji traže da se učini što se može i nijesu spremni da se predaju bez pokušaja da se isposluje prekidanje tog huškanja razbojnika na linč.
I? Što s time, nihile? Uporno ovdje meni poturaš priču kako nacionalna politika služi za osvajanje vlasti. Pa SLUŽI, čovječe. Težnja da se osvoji vlast jeste deklarisana svrha političkih partija, ne nešto što treba "kritikama" spriječiti.
Postavlja se pitanje što će učiniti kad dobiju vlast i hoće li zadovoljiti birače. Nema tu velike mudrosti.
Ti maloprije ono obavi onu analizu gdje si pokazivao i dokazivao kako moćni zapadni svijet ima svoje interese koji se ostvaruju i preko najcrnjih tirana ako mora? I sad pričaš ovo što pričaš?
Sila moćnog zapadnog svijeta će tu uvijek bit i ne može se izvuć iz jednačine. Biračima ostaje da se vide, hoće li pokušat da od tog moćnog zapadnog svijeta OTMU i neko riješenje koje neće bit njima na štetu, ili će dić sve četiri u vis da čekaju da im neko drugi donese bolje i ljepše sjutra.
Tuđa ruka svrab ne češe.
Alo? Morati? Kako će to oni nestati? Doći će Zapad da ih zabrani? Sve dok Srbija nije okupirana, njihovo nestajanje sa političke scene određivaće ne moćni zapadni svijet, već birači u Srbiji.
Tačno, sa ovim kondicionalom "dominantno".
Netačno. Vidjeti pod "Zoran Đinđić".
Zašto? Država ono, država ovo. Demokratski izbori ono, demokratski izbori ovo. Narod isti i tamo i ovdje. Svi elementi koji čine sistem isti, okruženje promijenjeno.
Što misliš, koliko okruženje ima uticaja na prosječnog srpskog birača poslije bombardovanja? Pod uslovom da ne prijeti novim bombardovanjem, to je vrlo zajeban uticaj?
Alo, ko to bira i postavlja vlast u Srbiji? Kritičari "nacionalnih i nacionalističkih politika"?
MOLIM? Čemu uvođenje višepartijskog sistema onda daje prioritet, kad ovakve izjave izvaljuješ ovuda?
NIJE ISTINA. U Srbiji nije uveden višepartijski sistem sve do obaranja MIloševića, već simulakrum (ah, taj ćešnjo od Basare) višepartijskih izbora.
U Crnoj Gori NIKAD nije uveden višepartijski sistem, jer poluge vlasti režima koje se koriste da se lažiraju izbori NIKAD nijesu demontirane niti napustile šape koje su ih držale u komunizmu.
Netačno. Vlast može da se osvoji nacionalnom politikom samo zato što birači procijenjuju da im takvo što treba. Očuvanje vlasti jedino i isključivo se postiže dobijanjem izbora.
Nemoj da mi pričaš o Crnoj Gori, molim te. Milo je kriptokomunista sa komunističkim režimom koji nikad nije demontiran.
Dobro jutro. Cilj svake političke partije je vlast, demokratija je skup uslova pod kojima mogu da se takmiče za tu vlast.
Demokratija nije cilj, sem u tiranijama raznih sorti koje nemaju višepartijske sisteme.
Aha!! A postoje i mimo te grdne i gadne "borbe za vlast", a nihile?
I kako ih ta tvoja demokratija razriješava, oprosti? Pravljenjem vrlog novog čovjeka kome neće bit stalo do banalnosti kao što je Patrijaršija?
Izvini, nihile, je l' mi to pričamo nekim drugim jezicima? Rekoh li ja "Ligu Naroda je bolio ćošak koliko stenje Njemačka pod reparacijama, dok im posljedice nijesu eksplodirale u facu"?Potpuno zapostavljas glavni problem koji je Njemacku politicku scenu okrenuo u pravcu fasizma. A glavni problem je bila ekonomija.
Što je to drugo nego ekonomija?
Molim? Kakvi crni energenti i sirovine kao uzroci njemačke krize? Vajmarska republika je plaćala ratne reparacije povrh opšte recesije u svijetu 30-ih godina prošlog vijeka.
Hitlerova Njemačka nije imala problema sa ekonomijom, ako nijesi zaboravio. Bilo sirovina i energenata koliko im treba.
Alo, ušeta li se tebi pokušaj da izjednačiš Hitlerovu Njemačku sa politikama koje polaze od nacionalnog interesa?
Je li ti neko nekad objasnio što je fašizam, za razliku od Francuske između dva svjetska rata (gdje se vodila i nacionalna i nacionalistička politika)?
Neprestanih promjena čega? Stranaka na vlasti i zakona koji upravljaju državom. Što se to još drugo mijenja?To nije stanje vec proces neprestanih promjena.
Što reče to? Nije istina.
Nacionalno-nacionalističke politike NIJESU autoritaristički režim ako dozvoljavaju političku utakmicu pod ravnopravnim uslovima i spremne su da predaju vlast onima koji dobiju izbore.
Ja nigdje nijesam insistirao na izborima samim po sebi, tako da ne znam na osnovu čega si se ti koncentrisao na izbore. Ja sam rekao "koncept političke konkurencije koja se razriješava na slobodnim izborima". To podrazumijeva jednake uslove za učesnike u političkoj utakmici.Taj koncept podrazumijeva pravila igre i citav niz procedura koje moraju biti ispostovane i neprestano kontrolisane, a ne da se zavrse sa izborima.
Nije tačno. Ne znam kakve su to "demokratske procedure", opet posežeš za vazdušastim terminima bez definicije.
Na izborima se bira ko će da obavlja izvršnu vlast i čiji će predstavnici da vrše zakonodavnu vlast u parlamentu do slijedećih izbora.
Ne sprovode se nikakve "demokratske procedure" već zakoni.
Bože sačuvaj. Političke prioritete definišu birači, a politika, bilo kakva, ne može se voditi bez pridržavanja pravila pravedne političke utakmice.
Uslovi za pravednu političku utakmicu na višestranačkim izborima su nešto što se dograđuje i popravlja i nikad nije idealno, niti može bit idealno (društva bez devijacija jednostavno ne postoje, to je Utopija).
Još uvijek nijesi definisao što je demokratija izvan višestranačkih izbora pod pravednim uslovima i političke utakmice pod isto tako pravednim uslovima (pristup medijima, itd. itd. itd.), tako da ja uopšte nemam pojma o čemu pričaš. DS se na izborima u Srbiji nije žalio da je imao neravnopravan tretman u medijima i/ili da je državni aparat korišćen u cilju političke borbe protiv njih (teško, oni su bili vlast).
Netačno. Nacionalna politika se ljepota Božija vodi i sprovodi u zemljama Zapadne Evrope bez tog efekta neminovne autoritativnosti o kojoj ti pričaš.
Na primjeru zapadne Evrope sve do izrastanja Evropske Ekonomske Zajednice kao tijela kome se predaju nadležnosti nacionalnih država.Gdje se to pokazalo i kao dokazalo?
Ma šta to pričaš? Ja treba da se zajedničke države ili identiteta odričem zato što to Milo zloupotrebljava za širenje rascijepa u crnogorskom društvu?
NE TREBA, nihile. Treba da se obori Milo, na bilo koji način i u saradnji sa bilo kim ko hoće da demontira režimski aparat. Ništa više.
I Slobo je zasnivao svoju vlast na laganju o vođenju nacionalne politike, pa ja svejedno nijesam postao Eskim da bi se obračunavao sa njim. Niti je iko od ćešnjakah mojih po tom poslu obršio u Srbiji.
Nijesu Sloba oborili Sonja Biserko i Nataša Kandić, nihile.
Srbi su.
Pa nijesam ja ovdje portparol SNP-a, nihile. Ja drugi mehanizam za vršenje pritiska na SNP da odbaci smeće iz svojih redova ne znam do da im prvo dam vlast, pa da je uzmem kad zaseru i dovedem nekog drugog, možda baš reformisani DPS, ako drugih kandidata u međuvremenu ne nastane.
Ne zagovaram ja jedino i isključivo SNP kao alternativu DPS. Ima tu i NS, pa vala i taj SNS.
Hoćeš da ukloniš izvor nacionalne frustracije u CG? Pobijedi Mila i ukini mašineriju za produkciju mržnje spram Srba, reformiši državni aparat tako da uslov za dobijanje posla nije bit "nacionalni Crnogorac i korišćenje 'crnogorskog' jezika", opašće uticaj stranaka koje umiju jedino o nacionalnoj politici da drve i ne umiju da opošljavaju ostale potrebe stanovništva.
Ali jedini mehanizam koji tu selekciju garantuje su iteracije na izborima. Raznorazne kritike i prenemaganja... okači mačku o rep.
Ma kakvo crno zalaganje, nihile? Svi oni tu priču pričaju, nikome ja tamo ne vjerujem. Vlast u ruke, da vidimo što će da urade.
I? Napadam li ja ovdje LSCG ili zagovaram pravljenje što šireg fronta za obaranje Milovog režima?
LSCG ne zadovoljava moje potrebe, nihile. Moje potrebe su da se eliminiše svaki državni pritisak na moje ćešnjake da budu neki vrli novi ljudi, da se odriču jezika i identiteta na konto nekakve vazdušaste definicije "demokratije" a koja sa demokratijom veze ni nema.
Mene prevashodono interesuje da se mojim ćešnjama ne ogadi demokratija prodajući je za nešto što je "antićešnjačko" po definiciji. Nije.
Nemoj da sebe samozavaravaš, jadan. Ove političke opcije kako su definisane na ovoj anketi moraju da se preslikaju u političku realnost, dakle u podršku nekoj od partija.
U tom preslikavanju će ti se komatić ovih iz raznoraznih kategorija ove ankete preliti i glasati za partije koje ti misliš da uopšte nijesu reprezenti kategorija ovog glasanja.
A ja sam dobro osjetio kakve zaključke izvlačiš i što tvrdiš, inače se ne bi umiješao da ovdje branim "nacionalno-nacionalističke politike" od "demokratije".
E jes... kad bi moglo to tako da se ogoli do balčaka i da se okine nožem što jeste a što nije. Prvo, u tom istom srpskom bloku ćeš nać birače koji hoće da transformišu CG da nema režimskog aparata i da je politička utakmica fer.
Kad otfikariš političku glavu režimu, i oni iz DPS će se pokrenuti na neku drugu stranu.
A ti vječiti čuvari demokratije
Ajde pričaj mi malo o ovome. Koliko blizu, precizno? Pedalj i dva prsta, ili dva pedlja?
Au, au, au... "davanje primata". Kako to davanje primata šteti demokratiji, jadan?
Shvataš li ti da se ovdje žališ da politička utakmica nije fer ako jedna od partija priča o nacionalnom interesu? 8)
Na to niko pristat neće, nihile. Sve dok Vojo Koštunica ne počne da guši svoju opoziciju državnom silom, Vojo je čist ka' suza što se demokratije tiče. DS ne mali upliv u medijima ima, ne znam kako sad izgleda RTS otkako je Tijanić zajahao, da li je informisanje fer. Sve dok jeste... Tough luck.
DA, Koštunica koristi nacionalno za osvajanje vlasti (gadnog li i mrskog poriva, baš ružno od njega).
Što, molim te znači: "(Koštunica) demokratiju prilagođava svojoj nacionalnoj politici"?
Oteo glas pripadnicima manjina? Odbio da priča sa Mađarima onomad? Što ovo znači, očiju ti?
Nije istina. Koncept nacionalne države bazira se na staranju o nacionalnom interesu i kulturi najbrojnije nacije u toj državi. Pri čemu to ne mora da se vrši na uštrb građana druge nacionalnosti. Nacionalna država brani jezik, kulturu, identitet najbrojnije nacije ne spriječavajući svoje građane drugih nacionalnosti da se izjašnjavaju kako hoće, žive kao ravnopravni članovi zajednice i uživaju onoliko prava koliko im je garantovano zakonima države.
Takvom pričom se ti ovdje žališ kako je koncept "jedan čovjek-jedan glas" nepravedan (zamisli, više će Srba u srpski parlament ući nego Albanaca?!).
Žao mi je, nihile, bolje nema.
Budalaština. Nacionalni identiteti su, hvala na pitanju, zdravo i dobro i u centru pažnje zemalja kao što je Francuska. Postavlja se samo pitanje koji aspekti nacionalnog identiteta su ugroženi u novoj situaciji.
A nacionalna politika nezavisne države će se voditi sve dok nas ne integrišu u EU. Koliko se može i kako se bude umjelo.
Opet netačno. Svemoćnom modernom kapitalizmu odgovara neometana cirkulacija roba i novca. Savršeno im je svejedno kakav je režim ili društveni poredak u bilo kojoj zemlji, sve dok se to na neki način ne usprotivi interesima kapitala.
Vidjeti pod "Saudijska Arabija", buktinja liberalnog kapitalizma. Pfffffftttt...
Nihile, zajebi me sa pričom kako je neko iz Srbije naručio kosovsko divljanje. Da divljanje utiče na političku situaciju niko ni ne osporava.Glavno pitanje je zasto je doslo do najnovijih dogadjaja na Kosovu, ko ih je organizivao i sa kojim ciljem? Kome je trebalo povecavanje nacionalnih tenzija na Kosovu i kome to ide u prilog? To nije bila spontana reakcija gradjana, vec organizovana akcija sa glavnim ciljem da se nacionalno i nacionalisticko izdigne kao problem. Ocigledno, to ide u prilog onima koji svoju politiku temelje na nacionalnom i nacionalistickom, kako u Srbiji tako i na Kosovu, ali i u CG.
Pa u pizdu finu materinu! Ako su dešavanja prepreka demokratiji, neka blagoizvole gospoda demokrate da ih riješe i spriječe porast nacionalnih tenzija u zemlji Srbiji!!!!
Kome se krivalo, ***** mu oca.
Da je Đinđiću rečeno da demokratska transformacija i ubrzano približavanje Srbije EZ donosi kao nagradu ostanak Kosova u Srbiji, pobijedio bi na BILO kakvim izborima u Srbiji!!!
Mene kao birača boli presvijetla kako će i ko zvat politiku koja meni donosi korist. Mene interesuje što mi valja presvijetloj.
Jesu li potrebe moje presvijetle definisane kao nacionalne ili nacionalističke, stvar je onih koji se bave prdnjavljenjem što je politički korektna a što politički nekorektna politika.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Posting Permissions
Reply With Quote
Bookmarks