Ovo prvo nekako preformulisi, ovako nikako ne zvuci
Jer politika (kao prilicno sirok pojam) se odnosi na svako (dinamicko naravno) donosenje i mijenjanje odluka i pravila po kojima ljudi zive. Odnosi se na gotovo svaki segment drustvenog zivota pa govorimo o politici u nauci, poljoprivredi, industriji, obrazovanju, sportu...Jasno je sto si htio reci, ali je dozlaboga nesrecno formulisano
Ovo drugo narusava sami koncept demokratije kakav poznajemo (nije da se nesto slicno vec nije desavalo - npr. tehnokratska vlada Maria Monti-a u Italiji nedavno). Svako nosenje funkcije u drzavnom aparatu nosi odredjenu dozu moci - ako ne postoji izvor legitimiteta (sto je narod u izbornom procesu) onda postoje 2 velika problema:
1) Ko daje za pravo odredjenim ljudima da nose funkciju, tj. ko odredjuje ko ce biti skolovan za vlast, a posebno kontrolnu funkciju? (ne sumnjam da bi svi hrlili u te skole)
2) Ako neko zloupotrebljava vlast, kako ga kontrolisati i kazniti (jer ljudi nisu masine koje slusaju algoritam bespogovorno; posebno kako kontrolisati nosioce kontrolne funkcije)
Tj. od kad je (pod uticajem Rusoovih i Hobsovih ideja) suverenitet presao sa pojedinca (suverena) na narod, nijedna demokratska zemlja ne moze imati (sem u vanrednim situacijama i to na kratak period) vlast koja nema vecisku podrsku naroda.
Ako idemo dalje u teoriju, dinamizam koji nosi istorijski razvitak drustva, cini posao "pisanja" algoritma drzavnog aparata veoma teskim. Svaka znacajna promjena u sistemu vjerovanja i vrednovanja jednog drustva, imala bi velike teskoce (mozda i nepremostive) da "prodje" kroz jedan takav aparat, sto bi ga cinilo veoma konzervativnim ( i u nekom momentu vjerovatno kocnicom daljeg razvoja drustva). Npr. zamisli ovakvo uredjenje dok je postojala segregacija u USA - kako se izboriti za prava u sistemu koji ne pociva na legitimitetu, ako tvoja ideja nije od pocetka "upisana" u sistem?
U duhu teme, da predlozim najbolji lijek protiv nacionalizma - obrazovanje. Rijetki su obrazovani ljudi koji nisu kosmopolite. Takodje, u skolama treba staviti naglasak na istoriju svijeta, a ne nacionalnu. Sto vise znas o drugim narodima, manje ima nepoznatog koje budi nepovjerenje i strah - sto je glavno oruzje nacionalizma.
Bookmarks